Nadam se da ovdje ima pokoja mama koja ce moci pomoci svojim iskustvom ili savjetom.
Moj 13-ogodisnjak je lijevak, u drugom razredu osnovne skole mu je u Centru Suvag dijagnosticirana dislalija, disgrafija i u povijesti bolesti je napisano da pokazuje sklonosti prema ADHD-u (poremecaj paznje) ali nije postavljena ta dijagnoza.
Do sada nam je cijelo skolovanje proslo dosta tesko, sa jedva prolaznim ocjenama.
U nizim razredima zbog ljevorukosti, jer je zbog toga sporije pisao i tako uvijek bio u nekom zaostatku, a sada je vec u svemu tome razvio toliku odbojnost prema skoli i ucenju da smo trenutno u borbi sa vrlo velikim problemima.
Markira, laze, vrijedja djevojcice, tuce se. To nije los odgoj, to je njegov nacin iskazivanja u drustvu kao "negativnog heroja", jer pozitivan heroj nikako ne uspijeva biti zbog losijeg ucenja. Da je greska u odgoju, mladji mi sin vjerojatno ne bi bio vrlo dobar ucenik, izrazito bistar, sa velikim zanimanjem za odredjene premete (povijest npr.) i pun slobodnih aktivnosti za koje stariji uopce nema interesa (ni za sto).
Prosli smo cijeli medicinski tretman od ispitavanja sluha, mjerenja mozdanih valova, refleksologije, defektologa u skoli, logopeda u Suvagu i maticnom Domu zdravlja, psihologa u Suvagu, privatne psiho-terapije....nista do sada nije pomoglo.
Vecina strucnjaka mi daje savjet da ga naprosto tretiram kao prvoskolca, da mu visim nad glavom dok pise zadace, kontroliram svaki dan da li ima sav pribor u skolskoj torbi, svaki dan ucim sa njime jer on sam to ne zna, te da se nadam da ce se uskoro trgnuti, jer njihova praksa je pokazala da se takva djeca nekad trgnu i budu vrlo uspjesni ljudi (kako ce biti uspjesan ako ne uspije ni osnovnu skolu zavrsiti???)
Ima problem sa dugorocnim pamcenjem, kratkorocno funkcionira, ali ono sto nauci obicno se do skole zaboravi. U skoli ima blokade...naprosto se zablokira pred plocom i ne bekne, doma meni odgovara savrseno.
Jucer sam istovarila 220kn za jedan sat razgovora i terapije kod djecjeg psihologa, danas mi je izmarkirao cijeli dan (zvala me nastavnica), bez obzira na taj razgovor, na moj razgovor sinoc pred spavanje, na sva grljenja, obecanja, suze....
Za njega kazna ne postoji...izdrzavati ce je danima bez pogovora, prvi dan van kazne, uciniti se isto zbog cega je kaznjen. Ne pomaze ni zabrana gledanja omiljenih serija, igrice, komp, bicikl, izlazak....naprosto je imun na kaznu. Imun je lijep razgovor, imun je na viku.....
Ne znam kako bi vise i kuda sa njime? Imate li neki savjet. Spremna sam probati sve.