Proslo je tako malo vremena i boli jos uvijek ali kao da vise nikome nije stalo...ja zelim pricati o bebi ali to niko vise ne zeli,muz skace na svaki spomen malog djeteta i onda ide u drugu sobu i place a ostala familija vise me ni ne pitaju kako sam,za prijatelja da i ne pricam od pocetka su se ponasali kao da se nista nije ni desilo
pomirila sam se sa tim i zelim pricati jer je to dio mene ali svaki put rijeci ostanu ne recene...mrzim ovu godinu jer mi sa njom dolaze samo problemi...cekam dan kad ce krenuti na bolje al nekad mi se taj dan cini tako daleko...negdje u magli i kad mislim da mi je blizu on nestane....
Andjele moj
Andjele moj ti ostajes kad svi drugi odu
u svakom uzdahu,u svakoj rijeci
u svakoj suzi sto iz oka kane...
Andjele moj ti ostajes kao draga uspomena
kao sjaj sunca
kao zvijezda u noci
tvoj dodir osjedim u vjetru
u svakom cvrkutu ptica
u svakoj kapi kise
ti ostajes u mom srcu i nikad otici neces vise
Moje srce tvoj je dom moja bebo mala
budi dobro,budi sretan gdje god bio
mome srcu bices uvijek mio...
VOLI TE TVOJA MAMA ANDJELE MOJ...