ja sve totalna suprotnost. MM me seboji pustiti blizu icega dok se ne zakopa, onda dolazim ja terminator na scenu.
robu djelim cim shvatim da nam je premalo (i meni kad se malo udebljam). sve ide prvim ljudima koji nalete. ide odmah.
sentimentalnosti sam prestala skupljati u ratu. jednostavno kad znas da mozes sretno zivejeti i sa jednim koferom, onda su to stvari koje zauzimaju slobodan prostor.
cuvam:
nakit
sto je upotrebljivo i ima smisla npr. produzni kabl, gumbice robe koja se jos nosi
djecije cuvam ono u cemu su izasli iz bolnice, u cemu su krsteni, svijecu sa krstenja i po jednu igrackicu. to je to. ostalo
nekidan sam otovrila jedan oramar, odamah bacila par stvari iz njega uglavnom moja roba. ne cuvam to ni za krpe, jer uvijek neku majicu koja je u tom stanju mogu izvuci kad mi fali krpa. dobila jednu policu.
sad me muce dva jastuka, koja ce vjerojatno u pon ujutro zavrsiti u smecu. niko ih nekoristi. stari pernati (kupila sam prije pola godine nove jastuke svima), ali MM ih je spremio. da ga pitam sad sta s njima mislim da bi me pitao koji jastuci :LOL:
uglavnom mislim da skupljanje i cuvanje svega vodi ka vecem neredu i kornicnom nedostatku prostora.
klasicni savijet koji ja koristi sa mojih kucanskim hrckom, da nisapisem kad je nesto zadnji put obukao /koristio. pa do sljedeci put ako ostane stanje ne promijenjeno leti van.