Pa ja sam jedna od onih koji reagiraju sa svojom i s tudom djecom. Sjecate se teme parka... Ali sasvim mi je drugacije reagirati kad ja vidim i cujem a sasvim drugacije pricekati neku djecu nakon skole jer moje dijete danima prijavljuje maltretiranje. Vidite li vi razliku?
I najozbiljnije meni ne bi bilo ok da neka mama poziva na odgovornost moje dijete za ponasanje koje nije vidjela. Ako smatra da treba reagirat i nakon sto je prijavila ucitelju, onda neka kaze meni. Sasvim mi se neproporcionalnim cini raspored snaga: odrasla pripremljena osoba i dvije desetogodisnjakinje.
I mislim da je toga uvijek bilo al je u prijasnim generacijama prag boli bio visi. Bar mi se cini. Ono podmetalo se i prijetvorno smjeskalo samo nekako to je manje boljelo...ili je bilo potisnuto.
Osobno nemam nekih trauma... Iako nisam bila a to sam ni sad popularna.
Moji sinovi su razliciti ali samo je jedan taj tip kolovode. I definitivno da koga sustavno maltretiea bilo bi mi drago da me ucitelj ili roditelji obavijeste pa bih to rjesavala.