"čuvanje" bebe

[chani]

s obzirom da si uglavnom sama s malom
divim ti se na odluci da imas jos jedno dijete
s tako malo vremenske razlike
treba to izdurati,narocito kad nema nitko da ti uskoci

ja nema sanse,
meni je Cory dovoljna
iovako sam umorna
bez obzira na pomoc svekija i mame

mama nas je izrodila 3,
ali s 5 godina razlike izmedu svakog poroda
iskreno koliko se je ta zena naradila,bez ikakve podrske od muza
ja sam izgubila volju da imam veliku obitelj
a ni nemam ni financijske uvjete za djecu jer sam nezaposlena
pa vjerojatno ne bi imala djecu jos dugo vremena
da Cory nije "slucajno" usla u nas zivot

[lidac2004]

što se tiče Konzuma,Keruma,Tomya itd....mlađe dijete ide s nama u nabavku a stariji je išao dokle god nije pokazao da mu je to dosadno
ne znam o kakvim boleštinama govorite u takvim dućanima (možda griješim ispravite me ako jesam) pa to su prehrambeni dućani i po svojim poznanicama koje rade u istim znam kakve su rigorozne mjere u sistematskim pregledima i bolestima i dolaski na posao i radu s hranom...

ja sam djecu rodila sebi a ne babama i didama...

Brane,ja radim u jednom takvom prehrambenom ducanu tipa superkonzuma i nemam pojma o kakvim je to rigoroznim mjerama rijec!?
I ja i druge moje kolege/ice smo vec xy puta radile sa gripom i raznoraznim upalama,pod temperaturom itd. zato sto nismo mogle na bolovanje....jer,bolovanje u takvim ducanima,na zalost,cesto zavrsi otkazom....

[dolega]

Slažem se lidac.Da nisam bolesna dolazila na posao,odavno bi otkaz dobila.Mada ja uopće nisam mislila na zaposlenike već na hrpu ostalih ljudi tj.kupaca koji u šoping nerijetko idu bolesni.
a mi se možemo raspravljati još pet dana,svi smo različiti i imamo drugačije poglede na određene stvari.

[vrabac]

Naša cura ima 6 mjeseci i 10 dana. Vesela je, znatiželjna, jako živa, jednom rječju, preslatko i zahtjevno dijete. Muž i ja potpuno smo usmjereni na nju i zaista uživamo. Naravno, ima dana kad budemo crknuti od umora, ali energija se preko djeteta uvijek nekako vraća i povećava.

Ja sam na porodiljnom i stalno sam uz malenu, a kada trebam nešto obaviti, a ne mogu je voditi sa sobom, muž uskače bez problema, jer mu je radno vrijeme fleksibilno.
U zadnje vrijeme svekrva me je počela nagovarati da malenu dovedem malo kod nje, a da ja kao iziđem vani, odmorim se itd. Čak i moja mama, koja je dosta bliža i bolje kuži naše odnose i načine s djetetom, postaje nestrpljiva i traži da bude sama s malenom.

Stvar je u tome, što i mm i ja volimo biti s našim djetetom; ako idemo u šetnju-idemo s njom, ako dan i nije baš za šetnju-može nam biti lijepo i u kući, važno je da smo skupa. Mislimo da je još uvijek mala, a da bi je ostavljali nekome na "čuvanje" iz nečije druge potrebe, a ne njene ili naše.
Sveki mi je još dobacila, kao u šali, da ćemo tako napraviti da se dijete boji ljudi. Do sada nisam primjetila da se dijete boji, dapače, dosta brzo se opusti u većem društvu i u društvu nepoznatih.

Naravno, divno je imati djedove i bake i ne želim joj to ni u kom slučaju uskratiti, ali mi zaista sada osjećamo da je rano za takve stvari i nebi se mogli opustiti.

Kao da sam ja ovo pisala.

Nekim osobama stvarno ne želim ostavljati dijete ako nije od životne važnosti. Mami bi bez većeg beda ostavila malu na sat- dva jer znam da ona poštuje moj način odgoja i prehrane, dok sveki drži da je njen način ispravan, i šta god ja govorila, kad odem, ona će sa djetetom po svome. A osim toga nudi se na čuvanje redovito kad ne treba ("da njih dve budu same"), kao da je dijete igračka.

[Vishnja]

Pazljivo sam procitala sve postove i moram reci da razumem i jednu i drugu stranu....
Kada sam rodila I., bila sam toliko posesivna da gotovo niko nije smeo u ruke da je uzme. Osecala sam se dobro jedino kada je malena bila sa nama, tako da smo je vukli svuda sa sobom. Nismo osecali nikakvu potrebu za nocim izlascima, a prvi put je spavala kod sveki sa 1,5 godinom, na docek Nove godine, ali se ja i tada nisam mogla opustiti i jedva sam cekala jutro da odemo po nju.
Htela ja to da priznam ili ne, ali drugo dete je puno toga promenilo.... I dalje smo najsretniji kada smo svi zajedno, ali ponekad i prija otici u nabavku samo sa M i pritom gledati po policama i natenane kupovati, a ne jurcati za decom medju rafovima, probati garderobu bez dva priveska u kabini, popiti kafu sedeci citavih pola sata.... mame sa vise dece me verovatno shvataju.
Od prekjuce su devojcice kod babe i dede na selu i bice tamo jos 2-3 dana, dok same ne pozele da dodju kuci. I to mi veoma prija, jer je za nama vrlo tezak period- smrt moje voljene bake, guzva na poslu, svekrova bolest i briga za zivot. Sve nas je to ucinilo vrlo, vrlo, umornim i nervoznijim nego sto smo navikli biti. Posto smo upravo juce sa sigurnoscu potvrdili da cekamo trecu bebu, sa radoscu smo se posvetili samo jedno drugom i uzivamo u tome.
Koliko god da je nama roditeljima tesko da se odvojimo od malenih, mislim da je i to ponekad nuzno. I nije bitno da li sveki ima svoj nacin u nezi dece. Moja je, na primer, jedva docekala da kljuka decu jer su mrsava po njenom misljenju, ali , neka. Par dana im nista nece biti - uostalom i muzevi su nam skroz kako treba, a one su ih podigle. Kakvi god da su, ja sam svesna da oni moju decu iznad svega vole i da ce ih negovati najbolje sto mogu. Za par bitnih stvari, kao sto je voznja u autosedistima, sam se bespogovorno izborila, a za ostalo, neka bake uzivaju u nuncima, a i one u njihovoj ljubavi. Jer, ljubavi nikad previse, zar ne? A za svako dete je bogatstvo da je dobija sa vise strana i od svih ....

Čitajući ove postove , odgovaram i ja, nakon dosta dugo vremena..zapazila sam jedan post na kojem jako pronicljivo piše da je majčina ljubav beskonačno nesebična ali i beskonačno sebična..da...sebična...Najvrijednija zajednica ljudskog društva mi je obitelj i stvarno mi je neprirodno zabranjivati interakciju baka i djedova s unucima od najranije dobi. neće nas dijete manje voljeti ili postati iskompleksirano ako ih kratko ali redovito ostavimo ljudim akoji ga vole gotovo isko kao i mi.

Ja sam od samog rođenja moje djece bila vrlo bliska, podjednako, mojoj mami i mojoj svekrvi. Prvih mjesec dana Leonardina i Laurina života su obje none živjele s nama jedna prvih a druga sljedećih 15 dana (op.a. bake ne žive u Zagrebu). Nije bilo i nema nikakvih konflikata. Beskonačno sam im zahvalna na pomoći, osobito za drugo dijete. Zbog toga sam im bez ikakvih problema ostavljala bebe i onda kad mi se dio dana "landralo i čohalo" bezveze i htjelo popiti kavu nasamo s MM. Izdojeno mlijeko su imale, beba i jedna i druga su radosne u njihovoj blizini, a ja bih se osjetila obnovljeno nakon napornog dana. Već od najranije dobi malene znaju koja su pravila vrijede kod jedne koja kod druge none, čak i kad su ona u konfliktu (mislim ...pravila).. Znam da one čine i daju od sebe sve najbolje, klinke ih obožavaju i uopće ne primijećuju kad im signaliziram da odlazim jer znaju da slijedi super zabava. Nekako mi je to skroz prirodno, da se bakama i djedovima dopusti vrijeme provedeno s unucima.

Moje curice su vesele, otvorene, samostalne i jako aktivne bebe. I mislim da je upravo to druženje s mnoštvom ljudi od najranije dobi dijelom zaslužno za to, uz dojenje, neprestanu komunikaciju, nošenje u marami i spavanje s roditeljima. Nikako ne mogu shvatiti to zatvaranje u mamo-bebinu jezgru. Pa ljudi su društvena bića. Ali u principu smatram i da je karakter i temperament majke najzaslužniji za razvoj karakternih osobina djeteta..ako je majka zatvoren ai klaustrofobična..razvit će takve osobine i kod djetata. To sam htjela izbjeći pošto-poto jer sam i sama u nekim situacijama introvertirana. borim se i sama sa sobom.

U biti, sve ovisi kakvim ste ljudima okruženi i kakve je naravi dijete i kakvi smo sami po naravi. Ja sam sa svojom djecom uvijek postupala onako kako mi instinkt kaže. Ali ako instinkt kaže..."Take a break" znam da mogu računati na presretne none. I znam koliko mi fale kad ih nema u Zagrebu .

[ana.m]

Svatko ima svoje mišljenje i svoje stavove i svoje razloge.
Ja nikad nisam imala potrebu da ostavim dijete nekome da ga čuva da bi ja otišla sama s frendicama na kavu ili u shoping ili ne znam kam...Do sada je ostao samo par puta s nekim tko nismo ja ili MM i to kad smo imali nekih neodgodivih obveza. S mužem sam "sama" kad maleni spava. Stignemo se i pomaziti i u miru popričati i khm,khm...Dok sam čitala topic od početka, baš negdje na samom početku zapeo mi je za oko post od brane s kojom se u potpunosti slažem, a i bilo je još cura koje bi potpisala. Jednostavno, obožavam ići svuda sa svojim djetetom, i svuda ga vodimo i dedama i bakama i drugoj rodbini i nikom ga ne branimo i svima ide, svima se veseli, nikoga se ne boji...Ali ja sam najsretnija kad negdje idemo da on ide s nama.

[krumpiric]

Majčinska ljubav je pregolema, bezgranična, neopisiva ali kako i bolesno nesebična tako i bolesno sebična...
i nedam ga nikome :smajl:
ali zbilja to mi je prečudno nekako, otić negdi bez nnjega :sliježe ramenima

[imported_Zvončica]

Na početku je F bio strašno zahtjevno dijete pa sam ga vodila i u Bauhaus, i u Varaždin s 2 mj, i posvuda jer mu je bilo važno da je sa mnom. I nema šanse da bih ga dala samo zato da mogu na miru piti kavu ili hodati po dućanima, pa to sam mogla i s njim u marami!
Sad je pak druga stvar. Vidim da mu je dobro kad me nema, da se ne ljuti kad se vratim, obožava baku i dedu, pa ga ostavim u principu kad god žele. Osim po noći. To još ne dolazi u obzir.

[krumpiric]

već sam gore napisala ali da objasnim kako se ja osjećam..
i ja mislim da su bebe društvena bića-mislim,ljudi su..
ali
mi smo dva (+ tata uglavnom) uvijek sami,bake su u Dalmaciji
kad dodjemo doli ili oni gori (kako je M mali nije to dosad bilo puno) one su nam stranci.
mislim,moja je mama meni naravno nakon njih 2 najbliskija na svijetu ali sveki nije.
a Marinu su obje stranci.
osim toga,nemam osobito povjerenja,ne u to da neće postupit ispravno,nego da neće postupit kako JA želim a mislim da je ono šta ja želim ispravno za moje dijete jer ću posljedice svega podnosit ja i mm i M,ne one (a jesam zapetljala)
Ja se osjećam prazno i jako čudno čak i kad idem kod dr i M ostane s tatom.ne želim podignit zid oko našeg malog raja,želim da se svi koji žele uć prilagode nama,a ne mi njima,a mislim da to od mojih ne mogu očekivat.
kad smo bili u Dalmaciji sveki bi mi ga npr samo zgrabila i rekla:sad ću ga ja uzet da se ti odmoriš????ali meni TRENUTNO ne treba odmor,treba mi moja beba...
jesam,sebična sam,ali zato dižem zidove,jer ja želim bit ta koja određuje svoje vrijeme s bebom i vrijeme drugih ljudi...jer mislim da su svi imali priliku da uživaju u toj ljubavi i da je imam i ja
nikome ne želim uskratit nešto tako divno kao što je biti baka
čim svi shvate da je biti mama još važnije i divnije...

[draga saveta]

koliko mogu videti - iskustva su razna

htela bih samo dodati jedno - blago vama koji imate kome decu ostaviti

mm i ja nemamo tu varijantu - moji roditelji su daleko a svekrva nije voljna nam pomoci apsolutno niucemu tako da se za sve snalazimo sami

i priznajem sada ovde javno da mi strasno nedostaje bilo kakva pomoc sa strane jer gde god da idem i sta god da radim ja moram dete voditi sa sobom sto vrlo cesto nije ni malo lako i prijatno. i kad je kisa i kad je vetar i kad je napolju 45 u hladu ako nesto moramo obaviti ona ide sa nama jer nema je ko pricuvati ni 5 minuta
u vrtic smo je poslali sa napunjenom 1 godinom i 3 sedmice i dusa me i dan danas boli zbog toga

nemojte se praviti svemocne i nezamenljive, prihvatite svaku pomoc koja vam se nudi. ako ste sigurni da vasem detetu nista nece nedostajati ako ostane sa nekom drugom osobom - ostavite je
i ne plasite se uticaja sa strane - jer mama i tata su uvek i samo mama i tata i zauvek su centralne licnosti u zivotu vaseg deteta
par sati sedmicno nista nece promeniti u zivotu vaseg deteta a vama ce dobro doci malo vremena bez bebe

i jos jednom - zaista blago svima vama koji imate kome dete ostaviti bar na pola sata

Kod mene je drugo djete jako promjenilo stvari.
Rado bi da mi mama pricuva djecu i da ja odem sama po ducanima, da gledam koliko god hocu sto god hocu, samo malo na miru.
Da mi mama ili svekrva (koja nije medu zivima) moze pomoci malo u poslovima oko djeteta, mislim da bi preporodila.

A kad malo bolje razmislim, mislim da bi bila jako tuzna da mi moja kcer ne zeli dati na dva-tri sata svoje djete, da malo uzivam u unucicu ili unucici. Ili da mi zena mog sina ne zeli dati njihovo djete da ga malo provozam u kolicima po gradu.....to bi me jako raztuzilo.

[kneja]

... evo kakva je situacija kod nas, pola godine kasnije...

prije otprilike dva mjeseca, leda se počela samostalno družiti sa svojim bakama i didama. nekad kod njih, nekad kod nas, nekad u šetnji, sat-dva, ovisno o potrebi, i ona zbilja uživa. uživaju i oni. uživam i ja, kada vidim da je malena zadovoljna, kada mi kažu da nije bilo nikakvih problema tipa plakanja za mamom i tatom, da su se igrali, smijali, pravili kolače, jeli...

to je i bio moj cilj. niko mi i nije trebao reći da ona nije plakala za nama, jer ja sam to znala i kada sam osjetila da tako možemo i ona i mi, ja sam je "pustila" biti s njima. htjela sam postići da se moje dijete dobro osjeća u ovakvoj situaciji, da želi bake i dide, koji je zbilja neizmjerno vole i divni su s njom, ali da zna da će mama i tata doći na vrijeme i da će se svi troje zadovoljni vratiti svojoj kući.
u našem slučaju to se nije moglo kad je ona imala šest mjeseci, ni ona ni mi nismo bili spremni. no, sada je to već nešto drugo i mi se svi zbilja osjećamo jako dobro.

[Mejra's mommy]

Mejri je dvije godine i tek sam se sada opustila da bih ostavljala dijete sa drugima. Imam svekrvu i svekra koji obozavaju M. Kad god smo kod njih nude se (posebno svekar) "hocete li vani/kino?" On uziva kad razmazuje M.

Sestra mi puno radi ali i ona je voljna pricuvati M. MM bih dosta vise izlazio nasamo ali ja nekako uvijek mislim "oni nece znati kada Mejri nesto treba. Pretegnuce joj pelenu ili dati sok kad dijete voli vodu" ili "dace joj cokoladu kad je vrijeme za voce" Ha ha bas sam pateticna.

Ali u potpunosti te razumijem!