Visetruki problemi s dojenjem i rana koja ne zacjeljuje
Drage Rode
Lijep pozdrav nakon dugo vremena. Ja sam mama 7.5-godisnjaka kojeg sam dojila 3.5 prekrasne godine, velikim dijelom zahvaljujuci saznanjima sa portala, foruma i iz prica drugih mamam dojilja.
Zamolila bih ovom prlikom savjetnice i sve druge mame koje prepoznaju neki od problema koje cu opisati da nam pomognu sa savjetom, jer ja osobno vise nemam ideja kako podrzati jednu upornu, ali iscrpljenu mamu.
Prije tri mjeseca mama u pitanju, inace moja sestra, rodila je lijepu djevojcicu, njeno prvo dijete, nakon trudnoce koju je gotovo cijelu provela u mirovanju. Tocne brojke o tezini i napretku bebice kroz vrijeme nemam, ali prema rijecima njihove pedijatrice, rijetko pozitivne osobe na koju je moja sestra bila upucena, beba dobro napreduje.
Problemi s dojenjem koje je moja sestra imala ili jos ima su visestruki. Od uvucenih bradavica, mastitisa, ragada, preko soora, bebinih grceva, vjetrova, dojenja uz coktanje, refluks. Uokvireno nerazumijevanjem okoline, sokantnim odnosom vecine medicinskih djelatnika, imate vjerujem sliku.
Za vecinu tih izazova rjesenja smo trazile citajuci stare teme i na svu srecu niti jedan od problema nije bio nov, tj. barem jedna mama ga je imala, pa su savjeti iz odgovora bili od koristi. Problem je medjutim sto taj put da se dojenje odrzi, a moja sestra pokazuje nevjerojatnu odlucnost i upornost, na zalost nikako nije ugodan za mamu i dojenje za nju je u stvari prvelik stres jer ga uglavnom asocira sa boli.
Kako moja sestra i ja ne zivimo blizu, tek sam za za vrijeme sadasnjeg posjeta stekla puni uvid u njenu situaciju.
Promatrajuci nju i bebu mislim da sam primjetila nekoliko znacajnih detalja u vezi njihovog dojenja. No, bez daljih ideja sam, stoga bih bila zahvalna na savjetima i misljenjima. Zeljela bih pomoci sestri, jer mislim da njeno zalaganje i te kako treba biti nagradnjeno ne samo naprednom bebom, nego napokon i njenim osobnim osjecajem zadovoljstva, srece i opustenosti.
Najveci problem kroz cijelo ovo vrijeme je rana na lijevoj bradavici koja ne zacjeljuje. Ta bradavica je i danas uvucena, beba ju prvo mora izvuci van. Rana na bradavici ne zacjeljuje trajno. Mislim da je tu jako utjecao polozaj pri dojenju, pa smo pokusale traziti polozaj koji bebici najbolje odgovara i cini se da ona sama ‘trazi’ polozaj nogometne lopte.
Takodjer mi se cini da sestra ima prejak let-down iz obje dojke. To zakljucujemo iz brzine gutanja kada mlijeko krene, beba kao da se bori sve to progutati i takodjer jako cokce na pocetku dojenja.
Coktanje i brzo gutanje dalje vodi do problema puno nagutanog zraka, pa je beba nemirna dok ne podrigne nekoliko puta. Usput pokazuje i neke simptome refluksa, zna dosta mlijeka izbljuckati van, nekad tek podojenog, a nekada se vidi par zgrusanih komadica. Nekada u mlijeku ima i krvi iz rane sa bolne dojke. Inace, madrac u kreveticu joj je malo uzdignut i beba preferira sve uspravne polozaje za nosenje. Maramu nije jos uvijek prihvatila, sto otezava dugotrajno nosenje, no to je u svemu najmanje bitno.
Dalje, nacin na koji se beba odmice od dojke kada zavrsi, osim ako ne zaspi dojeci, je vrlo naprasit - odmice glavu drzaci jos bradavicu u istima i povlaceci ju - i cini se da upravo u tom trenutku ponovno otvori ranu. Gotovo je nemoguce predvidjeti kada ce se tako odmaknuti od dojke, pa ju prehuhitriti.
Konacno, pocetak samog dojenja je cesto igra zivaca. Beba povuce 3-4 puta, zatim izbaci dojku, bacaka se, zatim opet ide na dojku, nervozna i uplakana, i tako nekoliko puta u krug. Moj dojam je da je nestrpljiva da mlijeko krene, jer cim pocne gutati, smiri se… no tada krece ona prica o jakom let downu, coktanju i brzom gutanju.
Evo, to je u najvaznijim crtama situacija koju sam zeljela podijeliti sa vama. Hvala sto ste procitale i hvala unaprijed za savjete i upute.
 |
|||
Odgovori s citatom
ornela_m prvotno napisa
