Znate onaj dio:
Čas je dobar, čas je zao,
čas bi svakom srce dao,
a čas bi se i s vukom klao!
To je otprilike opis mog 7godišnjaka. Pa da krenem od početka: U dobi od 3 mjeseca urlao je iz petnih žila jer se nije mogao odlučiti s kojim od dvije igračke bi se igrao! od rođenja je urlao iz petnih žila kad je bio gladan, trebao čistu pelenu ili nešto. U dobi od 5-6 mjeseci bi počinjao plakati i urlati čim bih se maknula iz njegovog vidnog polja. Do njegovog 2. rođendana (bila sam s njim kod kuće) nisam mogla ni na wc! Mozak mi je sagorio od čitanja istih 20 slikovnica 10 puta na dan između 1. i 2. rođendana. S 2 godine počeo je gledato Teletubbiese i ja sam napokon mogl na wc. Uvijek je dobro spvao, ali ako bi zaspao u autu na 10 min, više nije bilo popodnevnog spavanja. Svaku sekundu svog života zahtijevao je moju/nečiju apsolutnu pažnju. Ako sam slučajno uzela telefon, tu sekundu on ima nešto VAŽNO ispričati. ako sam srela nekog u gradu, on upravo SAD mora sa mnom razgovarati. Ako gledam vijesti a on se SAM igra, vozi autiće po mojoj glavi. Nikad se nije volio previše maziti. Ako sam legla kraj njega da lakše zaspi, gurao bi mi prste u nos i oči. Zaspao bi tek kad se maknem.
Sad ima 7 godina i mlađeg brata koji ga obožava. A On obožava maltretirati mlađeg brata sve dok mali ne počne vrištati a ja poludim. Onda s čudi: A što sam napravio? Danas sam mu nakon x-te epizode s malim objsnila a nije lijepo što je malome preko crteža velikim slovima napisao SVINJA , on me naivno pogledao i mrtav-hladan najozbiljnije uptao: Mama, kako ću ja zapamtiti da se to ne smije?
Nakon svakog razgovora on svečano obeća da više neće .... raditi i nakon max. 5 minuta - ispočetka. Ako mu kažem da danas nema sladoleda ako još jednom ugnjavi malca, a on ga ugnjavi još bar triput i ja kažem da sad nema sladoleda, ond počne cviliti i moljakati: Ne bih tako,....cvil cvil.... Počela sam stvarno brinuti da nije u mogućnosti povezati uzroke i posljedice.
Inače, ni sekunde nije miran (ako nije nečim jako zaokupljen), trči okolo kao da ima torpedo u stražnjici, trese rukama i urla (vrišti, skviči, krevelji, se belji i drelji iz sveg glasa) kao onaj idiot iz Policijske Akademije.
U stanju je imati histerični napadaj zbog sitnice, npr. zbog figurice iz kinder jaja kojoj je otpao prst.
Super je inteligentan, piše, čita, zbraja. Kad je po kazni morao sjediti 5 minuta na miru (mission impossible) to je bilo moguće sam uz brojanje do npr. 300.
Znam da mi je post dugačak, ali ja sam sad na moru s njima i svaki dan imam novi šou i hvatam samu sebe kako sa užasom razmišljam o slijedećem danu.
Da možda prebacim na "djeca s posebnim potrebama"?