Rodila sam carski prije 5 g. Razlog - distocija, zastoj u porodu, 10 sati mukotrpnih trudova, otvorila se do kraja ali dijete je bilo zapetljano pupčanom vrpcom i porod je dovršen hitnim carskim rezom. Ponovo sam trudna i kako trudnoća odmiče lovi me sve veći strah i panika.
Moj prvi porod bio mi je jako traumatično iskustvo, do te mjere da me lovi neka vrsta PTSP-a (velikim dijelom zbog lošeg ophođenja od strane osoblja u rađaoni). Moram napomenuti da sam bila disciplinirana rodilja, mirna, pristojna, trpila, šutila, niti glasa ispustila i ničim izazvala ignoriranje i bezobrazno ponašanje osoblja. Htjela bi se na neki način ovaj put bolje pripremiti i opustiti ali ne znam kako. Samopouzdanja i iluzija više uopće nemam, ne veselim se (zbog toga me peče savijest) i konstantno strepim (od bolova, dripa, komplikacija, neljubaznih babaroga u sali, nemoći da se izborim za sebe, neznanja... you name it). Žarko sam željela prirodni porod (prošli put), no on se pretvorio u noćnu moru i sada iskreno ne znam što da mislim.
Molim vaša iskustva sa porodom nakon carskog, bilo da je bio opet carski ili vaginalni.
Što mogu očekivati?
Ima li nekih ograničenja (drip, indukcija, epiduralna...)?
Što znači 'praćenje stanja reza'?
Kad je uobičajen prijem u bolnicu (ranije ili ne)?
Trudnoća mi je uredna i za sada nema razloga da se ovaj put ne dovrši vaginalno.
Pripadam riječkom rodilištu, živim na otoku.
Bilo kakav koristan savjet/osobno skustvo je dobrodošao!!