Prvo- pozdrav svima!
Ja sam se tek danas prijavila na forum, i odmah imam pitanje...
Imam dječaka, prvačića, koji od rođenja spava sa mnom u krevetu. Prvo je bilo lakše radi dojenja, zatim lakše radi hladnoće (mama pokrije) itd. Mali ima svoju sobu i ako baš inzistiram spavat će u svom krevetu- malo se pobuni, ali ipak popusti. Da budem iskrena, i meni je lakše da spava sa mnom jer su zimi prilično niske temperature, a sobe ne grijemo. Osim toga, muž je kući samo vikendom, a ja se "bojim" spavat sama. Ubrzo stiže i novi član obitelji , pa sam mislila da će se problem tad riješit sam od sebe, ali mali inzistira da će spavat sa mamom i bebom. Kad mu kažem da nema mjesta za sve- nema problema, on i beba će spavati zajedno, a ja nek idem u drugu sobu . Ajde, ok, to je slatko i sve, ali nekako mi se čini da ga ni beba neće istjerati iz kreveta. Sve u svemu, interesira me što mislite- da li je prestar za spavanje s mamom? Najradije bih ga pustila još neko vrijeme- mislim da će sam pobječ kad počne odrastanje i to... Mame koje su dijelile krevet sa djecom- do koje dobi ste to prakticirale?
Inače, kad je muž kući, manji dio vremena spava u bračnom krevetu, večinom zaspe u dnevnom . Sin tad svoje spavanje podijeli između svoje sobe, maminog kreveta ili s tatom u dnevnom (ajde tu se ne bunim, volim kad se druže jer ionako se ne vide baš jako često).