Kad si rođen u manjem gradu gdje ne postoje razne mogućnosti nastavka školovanja, odrastaš sa spoznajom da ćeš nakon srednje škole otići nekamo drugamo na daljnje školovanje ili ostati u svom gradu i pronaći posao. Kraj priče. Vjerujem da je i danas tako, iako sada i u manjim gradovima postoje fakulteti, a prije je toga bilo daleko manje. S druge strane, mogućnosti zapošljavanja su se također promijenile
Kako god - razdoblje srednje škole predstavlja period razmišljanja što dalje, hoćeš li se zaposliti i odseliti ili nastaviti studij (i također odseliti). Nekako mi se čini da u većim sredinama nema tako oštrih lomova u toj dobi. Naša sad već punoljetna djeca jednostavno nastavljaju školovanje i sve ide po starom, nekako po inerciji... Ja tu ne vidim problem ako su svi u kući time zadovoljni. Ima višegeneracijskih obitelji u kojima svi složno žive pod istim krovom, na različitim etažama ili na istoj, pomažu se i snalaze. Problem je ako je bilo tko nezadovoljan takvim aranžmanom. To je osnova za promjenu. Ne moraju to uvijek biti djeca. Pokretači promjena mogu biti i roditelji kojima dokuferi da im odrasla djeca žive "kao u hotelu", da ne kažem na roditeljskoj grbači davno nakon očekivanog trenutka osamostaljenja.
Meni je neprihvatljivo da djeca od svojih roditelja jednostavno očekuju da ih ovi podupiru u odrasloj dobi. Ne odnosi se to samo na studij. Odnosi se na "baka & deda servis" oko djece i slično... Ne kaže se bzvz da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena koja ga podupire, a iza svake uspješne žene s karijerom stoji mater koja joj čuva djecu i vodi domaćinstvo. Sve je to divno i krasno ako se svi slažu i ako im je to prihvatljivo. S druge strane, ja vjerojatno neću biti u mogućnosti osigurati takvu vrstu logistike svojoj djeci. Stara sam
a i mislim da imam pravo na svoj život.
No, da ne bih morala sama sebi skakati u usta, vidjet ćemo...