Postovani, razmisljam kako da u malo reci napisem sustinu. Preselili smo se U Nemacku 2 meseca pre Corone. Drustveni zivot je naravno bolji u domovini. Uz to bracni odnosi slabi sada potpuno losi. Dok Sam se trudila da nadjem Stan, posao i Mini Job da bi muz dobio vizu(nema EU Pass) da nadjem Stan, decu prijavila U skolu, ucili jezik mucili se snalazili muz je sedeo i imao hate na svaki Problem u DE i deci otezavao integraciju u potpunosti. Nakon prve krize kada je cerka htela da zauvek napustimo Nemacku naredna godina bila je za nju mnogo bolja. Treninzi, nova bolja skola, bolji razred aktivniji drustveni zivot i sad od Nove Godine ponovo Pad. Ali Sada nastupa agresivno ponasanje prema meni, mrznja, okrivljavanje, prica kako joj najbolje godine propadaju i kako Sam joj unistila.zivot. moram napomenuti da moj muz dolazi i odlazi i da uvek IMA negativne stavove Po svakom Aspektu ovde. Ponasanje moje cerke polako prelazi U nasilje prema meni Koje je toliko intenzivno verbalno nasilje da svaki Dan placem i cak podsvesno pomislim Pa nek se vrati ja odavde ne idem. Napustila Sam stalan posao Dole, drugi ne mogu naci a da.ostanem nezaposlena ne dolazi U obzir. Ona izgovara Neke vec meni poznate reci Koje Su joj nametnute. Da li bih ja Bila losa majka kada bih joj dala izbor odnosno dozvolu da se vrati. Do Koje granice Mi deci treba da dozvoljavamo da upravljaju ili da snose posledice za svoje odluke? Naravno sve je posledica nefunkciinalnog Branka i da je postojala Ove dve godine obostrana energija i ppdrska sigurno se ne bi ovo desilo...