*mamica* prvotno napisa
Prijavljujem razocaravajuci pocetak skolske godine.
Razred je super, decko je se odlicno snasao, ima puno prijatelja i poznatih u razredu, na satu sve odlicno obavlja, prenosi mi informacije, odradjuje zadace.
Sa razocaravajucim segmentom necu ici u detalje jer pretpostavljam da se forum cita i u zbornici i od strane novinara, samo cu reci da je izostao svaki oblik komunikacije sa uciteljicom. Postavila je se odbojno i prema roditeljima i prema djeci (dano nam je do znanja da joj ne dolazimo, ne zovemo je bez zaista velike potrebe, nista ne znamo o tome sto se dogadja u skoli osim onoga sto prenesu djeca jer nema nikakvih pisanih informacija, zbio se i incident koji je nedopustiv i direktno je ugrozio sigurnost moga djeteta...).
On je jako jako zivahan i velika pricalica i vec vidim njezinu odbojnost prema tome. S druge strane dijete koje zaista ima ogromnog potencijala u svakom smislu. Treba mu cvrsta ruka koja ce ga usmjeriti i popuniti mu vrijeme na satu, dati mu izazove. Izrazito je suradljiv, drustven, veseo, zasto ne iskoristiti to umjesto zatuci ga u pocetku? Ali, znam da je ova tema naseg skolstva stara koliko i forum. Planiram ozbiljan razgovor s njom u kojem cu joj pokusati dati do znanja koliko nam je potrebna komunikacija i suradnja s njom u ovim prvim danima, da ne govorim o osnovnim sigurnosnim mjerama koje se moraju ispuniti kada su prvasici u pitanju.
Druga bolna stavka - prehrana u skoli. Nemamo nikakve menze, nikakve zdravstvene prehrambene smjernice se ne provode u skoli. Mislila sam da mu je rucak doma prije skole dovoljan da izdrzi ta dva sata u skoli, ali ispalo je da bas svi nose slatkise - smokije, cipseve, kekse i on je prvih par dana moljakao druge da se posluzi dok me nije upozorio da mora nositi "uzinu". Predlozila sam mu da ponese neku vocku, bademe ili slicno - NE, nose se slatkisi "iz vrecice" (to su mi potvrdili i drugi roditelji, oni su to stavili djeci u torbu da nose). Snasla sam se jucer sa nekakvim keksima sto sam slucajno imala u kuci jer to ne drzimo doma (on si smije kupiti na tjednoj bazi neki junk da se pocasti na igralistu, nije to sada neki bauk) i saznala sam da se u skoli zamijenio za nekakve cipsogrickalice. Ok, dobit ce danas mali Kvik, ne pada mi na pamet izopcavati ga, ali zaista me uzasava pomisao da ce jesti ta sr.. svaki dan. Pa da je barem sendvic u pitanju, makar bih mu stavila sirni namaz, kvalitetnu sunku i crvenu papriku, a ovo... nema mi druge nego doma pojacati voce i povrce, pa neka place nad tanjurom svaki dan.
Treca stavka - torba... kupili smo Herlitz, cetvrtastu, prvoskolsku, neku laksu varijantu, ali uzalud, jucer je pao na skolskim stepenicama od njezine tezine :-( inace je jako mrsav, ali zilav. Bas mi ga je zao gledati kako je vuce..
I evo, zagori mi moj kupus rucak dok se ovdje jadam..