Predrasude i stereotipi

Roditeljstvo samo po sebi je lijep, ali nekad i kompliciran aspekt zivota. Posvojene obitelji imaju uvijek jos jedan nezanemariv faktor. Ponukana nedavnim diskusijama s prijateljima, imam osjecaj da je drustvo jako lose senzibilizirano u vezi posvojenja. Je li to samo moj osjecaj ili se uistinu tokom odrastanja vas i vase djece susrecete s previse stereotipa i predrasuda? Odnosno, vi koji niste posvojili (jer niste htjeli/mogli) jeste li svjesni tih problema?

Ne mislim da bi to sto ja mislim da vidim trebalo nekoga obeshrabriti u posvojenju, niti mislim da moze, nego da se bas malo o tome govori.

Mislim da je bio stari topic o tome, ček malo... potražit ću....

Pamćenje me nije iznevjerilo.

Evo ga: http://forum.roda.hr/threads/67605-Z...-s-posvajanjem

Inače, samo da dodam - mi smo društvo inače sklono stereotipima i predrasudama, homofobiji i koječemu, pa me baš nimalo ne čudi da posvajanje djece nije iznimka.

Kod nas se misli da "žena ima polakšu pamet" (Marin Držić: Dundo Maroje), da su žene loši vozači, da su Romi manje vrijedna nacija, da su imigranti opasnost...da ne nabrajam.

Ima dakako i svijetlih primjera. Evo kako jedna profesorica iz osnovne škole Duga Resa promišlja o različitosti: http://os-vnazor-dugaresa.skole.hr/n...e_bit_razli_it (ali to je u sklopu četvrtog modula zdravstvenog odgoja, onog koji su grozdovci i hrastovci priveli na Ustavni sud RH, ali srećom, modul je vraćen u škole u minimalno izmijenjenom obliku)

Nema nam spasa nego pridržavati se onoga "Misli globalno, djeluj lokalno". Ne možemo drugo nego svoju djecu odgajati tako da budu imuni na pritisak okoline podložne stereotipima, predrasudama i homofobiji. Ne možemo drugo nego svoju okolinu senzibilizirati na to. Ne možemo drugo nego govoriti, uvjeravati, dokazivati, zalagati se, djelovati gdje god možemo da se stvari pomaknu prema pravom smjeru.

Sretno!

Hvala Peterlin! Slažem se s tobom. Upravo i ja mislim da se može djelovati na svoj mikrokozmos, premda sam zapravo pobornik globalnog djelovanja.

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Hvala Peterlin! Slažem se s tobom. Upravo i ja mislim da se može djelovati na svoj mikrokozmos, premda sam zapravo pobornik globalnog djelovanja.

---

I ja se slažem da je globalno važno, ali do cilja se ide malim koracima.

Ne zamaramo se previse time, ali rijetko se dogadja da netko u okolini na posvojenje reagira "normalno". Samo rijetki su cestitali, ili kod naknadnog saznanja pitali koliko je bio star. Daleko preintimna pitanja o nasem zdravlju i djetetovoj proslosti su normala kao i pitanja o pravim roditeljima, nazivanja mene pomajkom, bracu polubracom. Preko svega prelazimo jer znamo tko smo, sto smo i da se volimo. Ljudi ne znaju, ne razumiju i postave svakakva pitanja, a mi smo tu da ih educiramo. Groznim smatram jedino kad nas se naziva dobrociniteljima jer to nema veze s motivacijom za zasnivanjem obitelji i bojim se da ce netko to govoriti i mom djetetu

Uh, DeDada sve si rekla. Iako nismo posvojili, jos smo u MPO vodama cesto se susrecemo s istim "problemom". Dijagnoza nam je azoo pa je bilo potrebno ici na donaciju sp, a sada smo dosli do donacije embrija (sto klinika zapravo zove posvajanje) i kad mi netko kaze hrabri ste, kosa mi se digne na glavi. Ali, to sto kazes, znamo tko smo, sto smo i gdje idemo. Ma samo da mi netko kaze sutra da to nije nase dijete. Nastojim pricati s ljudima, ali s nekima ne vrijedi. I nije to ni generacijski, sto bi se moglo pomisliti. Mislim, kad mi zena u svojim jedva tridesetim kaze "a sto ako bude crnac?" .....no comment....