:lool:
Printable View
Evo vertex je dobro napisala. Mislim da djeca suradjuju s roditeljima i ako dobivaju puno puno suosjecanja i pokazivanja ljubavi i zastite kad "nastradaju", po tipu ti si moj cvjetic i drugi su zlocesti prema tebi, da dijete nastavlja biti cvjetic i ne uci se boriti jer mu ta situacija emocionalno odgovara. Jako pojednostavljujem i odmah se ogradjujem od toga da su svi roditelji njezne djece takvi. Uostalom i moj prvi je cvjetko. Ali sam bas kao jenn jako puno radila na ucenju tih obrambenih vjestina. I jos vaznije, bar mislim, nisam nikad drugu grublju djecu karakterizirala kao "neprijatelje" nego bi uvijek pokusala svesti njihovo ponasanje na neosobni nivo. Tipa, zao mi je da te Leon gurnuo, drugi put mu reci da to ne smije raditi, ali sigurna sam da cete se sutra ujutro pomiriti i biti prijatelji..
Pa istina, jako pojednostavljuješ.
Uopće ne pojednostavljuje jako. Tako stvari između djece i roditelja funkcioniraju.
Moj D. (ima aktuelna tema o takvoj djeci, nisam se javljala jer sam se malo umorila od te probematike :mrgreen: ) ima problema jer je cvjetić kad je sam sa sobom. I koliko je bitno da ga razumijemo i podržimo, toliko je bitno i da ne hranimo takve osjećaje. Jer onda narastu do čudovišnih razmjera.
Ovako se vlasnicima pasa kaže za pse: ako ga tješite kad se nešto loše dogodi, onda će se uvijek toga bojati, pa je i za pse - koji su emocionalno vjerojatno ipak jednostavnija bića od ljudi - to vrlo pojednostavljen savjet.
Moj se pas svega bojao, i stalno sam primala kritike da ga previše tetošim, dok pas nije steriliziran i promijenio ponašanje možda ne baš zo 180, ali za recimo 150 stupnjeva preko noći. Dakle, uzrok njenom bojažljivom ponašanju ležao je negdje sasvim drugdje i vrlo vjerojatno je bio fizički.
Dakle, jest vrlo pojednostavljeno dječji karakter i ponašanje objašnjavati ovako jednostavnim uzrocima i posljedicama.
Uostalom, ima jako puno nježne djece koja imaju grube roditelje od kojih ne dobivaju podršku u svojoj nježnosti, nego baš suprotno, pa ne bih rekla da to pozitivno utječe na njihovu sposobnost da se "nauče boriti".
Jenn toga po mom iskustvu ima puno, dapace to se provlaci do odrasle dobi, i ljudi tako funkcioniraju cijeli zivot. Inace naravno da ima i grubih roditelja i njezne djece, ali ova tema nije o tome. Nego se javila mama s pitanjem kako da ona zastiti svoje dijete i nakon nekih postova u kojima sam ja cula drugi su neodgojeni pa moje zlato stradava sam iznijela svoje misljenje. Koje svakako nije jednostavnije od projektivne crno bijele opservacije o zlocestoj tudjoj djeci i nezainteresiranim roditeljima.
Slažem se u potpunosti. Curka, starija, dobra, mila, draga, pristojna, lako odgojiva, ni traga nikada agresivnosti prema drugoj djeci, nikad nekoga gurnula ili ugrizla...Braco, isto odgajan, isti kriteriji, isti principi, totalno je bio drugačji - u dobi od 1.5 do 2.5g bio je prava opasnost u parku, griznuo bi, udario, gurao, bez ikakvog (meni vidljivog ili razumljivog) povoda. Kada bi mogli, prakticirali bi kako je Peterlin opisala, odlazak doma, ali problem bi bio kada bi npr. bila sama u parku sa njih dvoje, pa cura neće ići doma (naravno, zašto bi ona bila kažnjena), a on radi scene po parku...No, prošlo ga je, tj. prolazi ga, iako ga zna još ponekad uhvatiti neka šiza, ali uglavnom se pofajta sa sekom, koja je pak naučila malo i kako se postaviti prema napasniku, pa mu uzvrati.
Mima, kad smo kod pojednostavljivanja...
Ja sigurno ne promoviram čeličenje, niti smatram da su roditelji ti koji djecu čine prenježnom. A ni sasa, ako sam je dobro shvatila, ali zna ona i sama pisat.
Kao kod svakog problema, roditelj može pomoći ili hraniti problem. Nekad suptilne razlike u pristupu donose jedno ili drugo.
Ono što pišem na temi pišem, pišem u kontekstu phiphynih postova, a ne kao sveobuhvatni osvrt na problematiku nježne i grube djece.
Svašta ste pisale, i ope ponavljam govorimo od dvogodišnjaku koje je gurnulo jednoipogodišnjakinju, bez povoda Pa, ja ne mogu zamislit zdraviju situaciju u toj dobi. I ne razumijem kako smo došli do mimoza i nasilnika.
Ja u parku sjedim na klupi, i ne hodam za svojom djecom, i ne nadgledam svaku inerakciju s drugom djecom. I neću, jer ozbiljno vjerujem da je normalno i očekivano da se djeca sukobljavaju na različite načine. Jednako tako, vjerujem, da budući u park ne idem ni napušena ni pijana, da sukob eskalira, da ću primijetiti. Onda reagiram, i prema svojoj i prema tuđoj djeci. Doslovno, ako moj dvojac stoji na jednoj strani parka, a na drugoj neko nepoznato dijete tuče drugo nepoznato dijete, ustajem s klupe i podižem napadnuto dijete, a napadaču kažem: Nema tuče. I kraj priče.
ponekad treba djecu ostaviti da sami riješe svoje situacije..kak se ono kaže "dječja posla!"
uopće mi nije problem ako netko kaže nešto mom djetetu jer je ovaj napravio neku glupost pa ga treba zašpotati.
isto tako, ako vidim da neko dijete mom djetetu radi nepravdu, tipa maloj uzme iz ruke igračku, a ova se ne snađe, kažem djetetu "oprosti ali ne smiješ otimati iz ruke".
kad vidim nepravdu, uletim i riješim. moje, tuđe baš me briga.
djecu treba usmjeravati ali i pustit ih da sami se izbore za neke situacije.
moja djeca su fajteri, sami se izbore za svoje mjesto pod suncem. ali oni su takvi od rođenja, odgojem ih oblikujemo.
Imam i ja ovakvog. Dok plače, uspije izjecati da je "to tako tužna stvar kad on plače".
sve u vezi sa sobom preuveličava i uzima strašno ozbiljno sam sebe i moramo jako paziti s jedne strane da "ne vrijeđamo njegove osjećaje", jer stvarno vidim da su iskreni, a s druge strane ovo što vertex kaže...
Uglavnom, ispričavam se jen i svim onim mama koje misle da nemaju što druge mame razgovarati snjihovom djecom, ako sam nekad negdje podigla njeno dijete. A meni stvarno nije jasno kakav je problem nepoznatom djetetu reći: Molim te,vrati igračku, a za 30 sekundi:Žao mi je, ali moram ti uzeti Markovu igračku. Ako je to mami od 20 i kusur neugodno, kako će dijete od dvije naučit da je to normalno i prihvatljivo, i kad si ti taj koji igračku traži natrag i taj koji igračku vraća.
Nisi sigurno nikad podigla moje dijete jer sam u toj dobi uvijek ja bila tu da ga podignem prije tebe.
A što se tiče drugog dijela, znala sam ja pitati za sinovu igračku, ali znaš kako je to s dvogodišnjacima, nije baš da uvijek slušaju ni svoje roditelje, a kamoli tuđe.
Pa, onda, ako dijet ne da, za 0 sek ti izgovoriš ono prije rečeno i uzmeš. Ako se dijete baci na pod, ponoviš: Žao mi je, možda ti ju kasnje Marko opet bude htio posudit.
je, a dvogodišnjak stoji mirno ispred mene dok ja verglam svoje :lool:
bilo kako bilo, ne mislim tuđoj djeci otimati igračke iz ruku, zato mislim da bi njihovi roditelji trebali reagirati na takav oblik konfrontacije.
Ja uzimam, i otimam kako ti kažeš. I još nisam srela dvogodišnjaka koje nisma u stanju uzet igračku iz ruke u sekundu, bez natezanja. Uzmeš i to je to.
Ajde, super.
Nikad nisam imala problema s discipliniranjem svoje i tuđe djece po parku.
Smatram da su mi dopuštenje za to dali roditelji koji sjede na klupi i ne gledaju dvogodišnjaka koji harači.
Ja imam dva ratoborna. I nisu mrdali od mene dok je postojala opasnost da ozlijede drugu djecu.
Doslovno sam im dahćala za vratom-oni na tobogan, ja uz tobogan; oni na ljulju, eto i mene.
Smatram da je moja odgovornost osigurati drugoj djeci da ih moji ne tlače.
A na ovo da će naučiti nakon tri puta što ga odvedem iz parka mogu se samo rasplakati, na žalost nemam dijete koje bi nešto naučilo kaznom. Uzrok-posljedica nula bodova, sve tamo do pete ili šeste godine. Ni ne pamtim koliko smo puta išli kući kad bi s..nje počelo.
Skoro pa zavidim roditeljima cvjetića, iako znam da je to isto grozna situacija. Da mi netko ponudi obje varijante nisam sigurna što bih izabrala.
X
ovako i ja. A nije da i moje dijete nece gurnuti drugo, koliko god krasno odgajan bio :mrgreen:
Ima ponesto i o ucenju iz okoline - prvi dan u vrticu je bio gurnut i napadnut, ocito je brzo naucio da tko je jaci, taj tlaci.
Bitno je da mu ukazujem da je takvo ponasanje neprihvatljivo, i ova metoda mi je zasad najprimjerenija njegovom uzrastu.
a koliko cesto budete moderatori/animatori u parkicu?
mi smo danas po dolasku u parkic zatekli jos samo jednu curicu,mama joj je u tih sat vremena cijelo vrijeme samo sjedala na klupi,vecinom pipkala na mob...
ova je trcala za mojom,pokusavala joj istrgnuti stap iz ruku (ja gledam primjecuje li joj mama ista,ma kakvi), pa moja krene prema ljulji a ova joj uleti i sjedne i tako za svaku spravu....izgledalo je ko' da ce moja uskoro oplakat pa sam skuzila da moram nesto napravit,ova ocito hoce drustvo samo je naopako krenulo....
kad su se zaletile na klackalicu ja sam uletila ali tako da sam ih obe posjela na jednu stranu a ja na drugu i udri...:)
mama i dalje ne dozivljava nista,(dosle joj prijateljice) pa je nakon 5min povikala: L, nemoj bit dosadna....:nope:
Ako sam nesto uvijek mrzila, to su parkici! :lool:
Karikiram, no stvarno ih nikad nisam voljela. Pa ta neka prisilna druzenja, bas me nerviralo.
Ja se volim igrati s djecom, ali ne u parku. Kad smo u parku (a to bas vise nije tako cesto) ja sam od onih koja sjedi i cita.
Ili ako cujete da neka luda mama preskace vijacu pored parka, ta sam :D
No malu djecu treba paziti, ja zaboravim koliko su moje cure velike.
Mladja je kad je bila mladja :mrgreen: bila harambasa ovako kako sasa opisuje i za njom si stlano morao ici i paziti da ne napravi s*****.
Mm mrzi parkice
Zbog druge djece :lool:
I nikad ih ne vodi tamo
Sto raznih aktivnosti radi s njima, nema di ih ne vodi, ali u park nikada :mrgreen:
Pa moderiram kad se djeca tuku ili verbalno zlostavljaju. Ja za tvoj primjer stvarno ne mislim da je itko išta trebao napravit. I vjerojatno bih se ponašala kao ta grooozna mama koja sjedi na klupi dok njezino dijete pokušava ostvariti kontakt na način primjeren vlastitoj dobi. Ono mala troipogodišnjakinja se želi igrati, pa dira tuđe stvari, ide za djetetom s kojim se želi igrati i sjeda na ljulju kad i to dijete misli isto.... Skandalozno... Da je mama prava, naučila bi dijete da prvo ostvari ajkontakt, a onda da priđe pruži desnu ruku i predstavi se imenom i prezimenom, uz pronalazak pokojeg startera komunikacije ( ima li djevojčica možda iste marke tenisice ili vozi li bicikl) te pripremljenu šalu na vlastiti račun.
Kako ne, pišeš da dijete treba naučiti ostvariti kontakt. Idealna prilika je bila ova u parku s djetetom skulirane.
I što kad se maloj od zasad skulirane digne tlak jer joj ova pokvari svaku igru, na rubu je suza, pa umjesto da zaplače opali joj šamar? (dogodilo se u real life, zato i pitam)
Mama u parkiću je dobila besplatno čuvanje i animaciju od zasad skulirane ;)
Za koju mamu pričaš casa da je prava ova šta čita novine ili koja se ipak trudi da nešto napravi? Po ovom što iščitavam ova mama koja čita cijelo vrijeme novine i ne radi apsolutno ništa bi trebala to i nastaviti a ova druga se trebala malo bolje potruditi
A kad mala, pitao je netkogore, opali šamar, onda se lijepo kaže: Ne možeš tući sve koji ti smetaju. I gotovo, nema ispričavanja na silu ni dubokog propitivanja je li kriva ona što je udarila ili ova što ju je izazivala. Govorimo o trogodišnjacima, a nekako prevladava stav da oni trebaju znati onošto većina odraslih ne zna i da roditelji trebaju izmoderirati svaki tren boravka u parku koji se ne odvija u skladu s bon tonom. Meni je to jaaaako umjetno, isforsirano i bezveze. Djeca nisu mali ljudi, oni drugačije vide svijet od odraslih.
Ne možeš sve, ali možeš neke? :mrgreen:
Meni nije ok da ta mama sjedi i prčka po mobitelu dok joj dijete pokušava ostvariti kontakt, tj. gnjavi drugu curicu. Ne treba biti kao kobac nad djecom, ali bi bilo u redu da je došla i pokušala izanimirati svoju da se nekako skupa poigraju, npr. da je stavi na ljuljačku pored pa da se curice skupa ljuljaju. Ako je jedno dijete na rubu suza jer drugo dijete tlači ili kako je mama sama lijepo rekla, dosadna je, onda roditelj treba reagirati. Doduše, ovoj mami se isplatilo, zasad skulirana je zabavila i njezino dijete u parku :roll: .
Pa, a kad onda dijete treba samo naučit reć: Dosadna si, pusti me... Mislim trogodišnjaci s tim obično nemaju problema, osim ako se odgojem ne nauči da je to protivno bon tonu. Mislim da činjenica da je dijete na rubu suzu, ne govori da treba nešto moderirat. U redu je da dijete plače ako mu netko dosađuje, jer tako uči da je bolje dosadnjakoviću reći: Pusti me na miru, nego šutke podnosit dosađivanje. Da je zasad skulirana sjela na klupu, vjerojatno bi njena malena došla i rekla: Ona me gnjaaavi, pa bi skulirana rekla:
Možda se samo hoće igrat...pa bi njezina djevojčica ili privatila igru ili zaključila da ju druga mala gnjavi pa bi se u skladu s tim postavila za dalje. Mislim da u toj situaciji nema žrtve ni zlostavljača već dvije trogodišnjakinje. I ne mislim da je skulirana bolja, brižnija i socijalno kompetentnija mama od ove na klupi.
Iako, vjerujem da je skulirana krasna osoba, i stvarno se nadam da se ovo neće protumačit kao napad na nju osobno, jer to stvarno nije namjera.
Pa, normalno. Jednako kao što je u redu i da ja to kažem tebi ili i meni. Mislim nije to ništa prosto...
Stvarno? Ja ne znam kad sam zadnji put čula da je netko nekom rekao da je dosadan, a nije da fali dosadnih :lol: .
A gle,puno mi stvari ne govorimo jedni drugima u ime one da se ne povrijedimo, a onda o tim istim stvarima raspredamo na forumu ili s nekim prijateljicama. Pa i ova žena iz skuliranine priče, je sad na forumu. Možda bi bilo bolje da je skulirana u parku prišla i rekla: Vaše dijete gnjavi moje, molim vas, možete li nešto učinit? Meni se čini da pola problema koje imamo sami stvaramo ovakvim nepovrijeđivanjem drugih, pa kažem Dosadan si mi sad. Tako i onaj koji je dosadan ima priliku naučit ne bit dosadan, a ja imam priliku za malo mira. I obrnuto. Neki se, istina,uvrijede, ali jako malo njih. Svi valjda prihvaćaju da sam luda, ali, kako to kažu ovdje gdje živim, nema u njoj zla.
Ja još nisam čula da jedan trogodišnjak kaže drugom da je dosadan, oni će prije udariti ili gurnuti nego reći "Dosadan si mi, daj se makni". I sve to što djeca rade je jedan proces učenja socijalnih vještina koji traje i meni nije uopće skandalozno to kako se djevojčica u parku ponašala, ali me nerviraju takve mame koje mogu po pola sate niti ne pogledati što im dijete radi i kojima je zanimljiviji njihov mobitel ili novine od vlastita djeteta.
e, biće da je tako.
parkovska policija trenira strogoću. pa ti voli parkove. madre mia, fala bogu to je iza mene.
a najnajdraže su mi bile one mame koje stanuju tri metra od parka, al za ne falit, nose u park tonu hrane. ako su pobornici zdrave hrane, onda su tu vreće jabuka, banana i mandarina, badema i lješnjaka. ako nisu, onda je tu smoki, štapići, bomboni. ima i onih koji cijeli ručak nose u park pa trče za djecom s polpetama. a svi zajedno ko da su tri dana u pustinji pa imaju nepregledne zalihe vode.