Unatoč igrama, ne zbog njih. Ima djece koja provode cijele dane na Ogame, i jedva prolaze.
Printable View
Slažem se, engleski jezik se ne može tako dobro naučiti u školi, ali bolje ga se uči u živoj komunikaciji, a ne u igricama.
Osim engleskog, igrice su korisne još za... koja igrica za što konkretno? Voljela bih znati, jer od ovog što moj sin igra, apsolutno ništa mi ne djeluje ni korisno za učenje engleskog, ni edukativno, nego samo zatupljujuće i blesavo. I on je toga svjestan, ne pokušava me uvjeriti u suprotno.
tanja i ja sam htjela to napisat, za puno radno vrijeme provedeno za igricama, trebalo bi za više stvari od engleskog vrijediti da ih se proglasi korisnim
inače, neki dan mi napravili neko druženje s prijateljima, i došao jedan prijatelj mm-a kojeg nismo vidjeli sto godina
sav se raznježio, tu je cijela stara ekipa, "joj ljudi otkad vas nisam vidio, stalno govorim moram se češće viđati s prijateljima, al šta ćeš znaš kako je stalno goniš taj posao i djeca, obaveze, i prođu godine a jednostavno nemaš vremena za naći se s frendovima bla bla"
kasnije priča kako je dobio VR i provodio sate u nekoj igrici gdje kao golub letiš nad Parizom, fascinantno iskustvo, kao da si zaista tamo!
(vjerujem da je, i mogu shvatiti i da svjesno odlučiš da ti je zabavnije letjet nad Parizom nego slušat Marka na kavi dva sata, tom se čovjeku ionako ništa zanimljivo ne događa, ali nemoj onda plakat kako je to tužno što smo se otuđili)
na temu djeteta i igrica bolje da ništa ne pišem, u ratu smo stalnom
jedva čekam da počne škola i pretumba nam rutinu malo (u moju korist)
Kod mene i dalje ista situacija, djeca ne igraju nikakve igrice (8 god i i 6 god), a mob im dam kad žele slušat neku glazbu i radit koreografije (ona pleše a on break dance) pa stave na You tube npr. Shape of you (cijelo ljeto je vrte). Tablet mužev sam sakrila davno negdje u ormar s robom, nemam pojma ni di je.. Na laptop ne idu osim na Mozgalice i Cvrčka. Nisu naviknuti, pa ni ne traže drugo.
Na temu, neki dan mi kod pedijatra, ono fakat kod njega sve ide brzo i nema puno čekanja, sjedimo mi i još 2-3 obitelji sva al sva djeca bulje u tablete, neka čak baš mala djeca, mame na mobitelima klafraju, a moji ih gledaju i čude se (posebno toj maloj djeci 3-4 god na tabletima). Mi normalno pričekali, malo porazgovarali. Nekad fakat ne kužim da se ne može ni 10 minuta bit bez buljenja. No dobro, svatko zna najbolje za sebe.
Moji (skoro 8 i 2) ne gledaju tv.
Tablet nemamo, komp se pali samo za platit račune. Tv je 98% vremena isključen u mjesecu.
Stariji smije samo petkom i subotom gledat 45 min što si izabere (sukladno dobi), ima Timer i sve bez reklama.
Ako smo na putu, a ovog ljeta smo često bili i bit ćemo, onda ne gleda do idućeg petka.
Mobitele nemaju. Moj ne koriste.
I svi happy.
Na put i u čekaonice nosimo slikovnice, bojanke, Uno, knjigu...
*ovaj od 2.4 godine ne gleda uopće sam htjela napisat
40h je puno radno vrijeme.Stvarno me zanima kako to uspijes ugurati u radni tjedan uz skolu, zadace i spavanje.
No sto se tice druge tvrdnje - ja osobno znam neke koji su padali godinu na faksu zbog igrica. Naravno to nije neki dogadjaj koji im je unistio zivot, dapace danas su (ako je suditi po linkedin profilima) vrlo uspjesni i nadprosjecno placeni, dobrim dijelom i zato sto su vec 20+ godina na racunalu svaki dan i jako dobro znaju raditi na njemu :mrgreen:
Uglavnom na temu moji (5 i8 g) i dalje igraju redovito igrice na svojim mobitelima i nisam primijetila neku posebnu ovisnost, kad se pojavi neka nova zanimljiva igrica drzi ih malo veci interes par dana a onda polagano igrica tone u zaborav i za dva tjedna je mogla bi obrisati je bez da i primijete da je nema.
A sto se tice navodne nedrustvenosti i lose socijalizacije recimo moj mladji se sa skoro svakim deckom (a i vecinom cura) koje vidi prvi put u zivotu a starosti su 4-10g moze skompati i pricati prvih pol sata samo najobicnijim pitanjem da li igraju clash royale. I drustvenih socijalnih i komunikacijskih vjestina mu ne fali ni najmanje, a engleski mu isto dosta dobro napreduje, dvoznamenkaste brojeve cita tecno i razumije omjere (10% baterije je lose a 90% super i sl) itd... I dosta toga je skuzio bas iz igrica.
Inace u RL ne znam niti jedno dijete koje ne igra igrice ili ne gleda crtice na tv.
Stvarno?
Ja ih znam dosta koji ne igraju igrice. Ok za crtice ne znam nikoga.:mrgreen:
Ali, u Austriji je pod normalno i podrazumijeva se da dijete ispod tri godine ne gleda crtiće, a iznad tri vrlo ograničeno, doslovno uz alarm. Nema tv-a ni u vrtićima ni u školama.
I sindrom upaljenog televizora koji gori 24/7 kao pozadinski zvuk- ne postoji. Nema ni tv-a u svakom kafiću kao u RH, ne sjećam se kad i da li sam vidjela tv u ijednom kafiću u kojem sam bila do sada.
Sillyme, tvoji imaju vlastite mobitele?
Ja sam inače sociolog po struci ;) postoji jako puno istraživanja na tu temu, dokazano je da čest i dugotrajan kontakt s ekranima dovodi do poremećaja koncentracije, pažnje, hiperaktivnosti. Pogotovo ako se krene od najmlađe dobi i ako se ne ograniči sveukupna izloženost ekranima.
Djeca uče iz onoga što im pružimo, a s čime su u dodiru. Da im daš knjigu na engleskom umjesto igrica ili kažeš imena ptica ili biljaka- onda bi znali to umjesto postotaka
. Imam dva primjera u obitelji gdje je nekontrolirano vrijeme na tv-u dovelo po posljedica u razvoju.
Nisam skroz protiv tv-a, ali jesam za vrlo ograničeno i kontrolirano korištenje.
Kad kažem posljedica u razvoju- mislim na posljedice koje su i u istraživanjima dokazane-jedan ima problema s koncentracijom, drugi ima sve iz navedenog spektra.
Ne stignem sve čitati, moje dijete puno igra igrice,...
Užasno ga zanima sve vezano za računala, pohađao je i digitalnu akademiju.
Prednosti su:
- cca 2 godine govori engleski savršeno - može s bilo kim komunicirati na engleskom u govoru i pismu
- ima poprilično računalno znanje koje njegova učiteljica potiče i koristi mu u školi
- ....
Nedostaci:
- stvarno previše igra :)
ja se pomalo mirim s time da je moj sin
a) ovisničkog karaktera
b) tvrdoglavog karaktera
i da ću do njegove punoljetnosti provest desetke tisuća sati raspravljajući se s njim oko igrica (i svega ostalog). Dosad smo naučili da koliko god ga pustimo, to njemu nije dovoljno, tako da ovaj "ako ne braniš zasitit će se" mislim da kod nas ne bi funkcionirao. Na dane kad ga baš pustimo duže, dođe do određene točke kad postane jako nervozan, to mi je krajnja granica i tad uzimamo gadget. Onda je jedno vrijeme lud, ja mantram, nekad pjevam Rehab od Amy Winehouse.
Mislim da se mi sa svim tim pričama o koristima tješimo. Koristi naravno bude, ali to su nuspojave, a svrha igrica sasvim sigurno nije korist nego zabava, što je ok, zabava je divna stvar i ljudska potreba, samo svi znamo onu o mjeri itd. Uglavnom, ja se tješim da će osim znanja engleskog, pogotovo engleskih naziva ruda i dragog kamenja, dobro razviti i svoju vještinu pregovaranja vježbajući u svađama sa mnom (to bi mogla biti moja igrica, počet ću si bilježit bodove), a i naučila sam da mi nijedna mjera zabrane nije tako učinkovita kao kad ga fizički izvučemo iz kuće i odvedemo na neku aktivnost, pa to digne s kauča i nas njegove roditelje koji smo po prirodi couch potatoes.
Upravo tako tang, sve si rekla! Ne treba oko toga raditi neku dramu, niti misliti da si ne znam sto za djecu napravio ako djeca ne gledaju tv i igraju igrice pola sata tjedno (ovo mi je nejapsurdnija mjera jedne koje frendice, vrit i pol sata, dok upalis komp, prodje pol sata :D ). A da mi tinejdjer 10 sati dnevno provodi u mrčini sobe, jos po ljeti, ispalila bih ja na zivce, i to mi izgleda stvarno nemoguc scenariji za nasu obitelj.
Točno ovako.
S tim da se ja ne zavaravam da mi dijete uči engleski na igricama. Najviše engleskog je naučio gledajući video clipove iz njemu omiljenih filmova na youtube-u - mogao bi 10 puta gledati isti film zaredom, da ga pustimo, pa svejedno ne mislim da je to zdravo za njega (prvenstveno za oči).
Ali na sreću, primjećujem da, što je stariji, ima veću sposobnost samokontrole, a nešto je i naučio od mojeg kontinuiranog zvocanja, pa ovog ljeta i nemamo toliko natezanja oko igrica i vremena provedenog uz ekran. Igra ih i dalje, ali s mjerom koja je meni prihvatljivija.
sve kao i kod tanje_b. njemu je to sad najbitnija stvar. ima dnevni limit. igra ponekad i s ocem, pa mi je najzabavnije kad obojica sidju do mene jer je limit istekao i zicaju jos samo maloooooooooooooooooo. kao da imam dva djeteta :lol:
engleski je popravio kao i tanjin gledajuci youtube, ali i ucenje istog u skoli i dodatno. kao i engleski kampovi.
Moj ko Tangin... uz dodatak da i ja volim igrat igrice s njim... pa nekad jedva cekamo da tata dodje a posla pricuvat manjega pa da on i ja zavrsimo jedan nivo lego star warsa :) Ipak, nekad stvarno previse igra, onda ja malo pop. pa mu ogranicim vrijeme pa se onda i zabrinem sto toliko igra... a onda mu dodje da po mjesec dva ni ne igra nista... meni je to igranje, kao i televizija, ok zabava. Ne treba pretjerivat, al ne bi oko toga radila ni bauk ni pretjerano ogranicavala. A najbolje mi je, isto sto Tang kaze, izac s ditetom vani pa nek se izigra ;) Al njemu se vani trenutno najdraze s rodjakom igrat na star warse - glumit da imaju svjetlosne maceve i borit se.
Kazem vam ja, kad budu ko moj, zaliti cete za vremenom koje su provodili pred ekranima :mrgreen:
Evo ja sam se odvikla igrica s 30-i-nesto kad sam rodila :lol: Ponestalo mi vremena za to. I nemam poremecaj paznje, hiperaktivnost niti ista od navedenog - a prvi komp sam dobila s 10 godina i naravno prvo na njemu igrala igrice (tad su se mijenjale kazete s igricama). O tome koliko sam vremena provela buljeci u tv isto bolje da ne pisem. Bilo mi je oboje jako zabavno i zanimljivo. E sad jel korisno - pa ima i koristi od igrica (recimo ja sam jako dobro razvila prostornu orjentaciju u smislu da se nakon dva sata istrazivanja nekog labirinta u igrici mogu vratiti na pocetak u skoro bez krivog skretanja, a sto mi cesto dobro dodje u zivotu u nepoznatim gradovima) ali kako je netko dobro primijetio - to je sporedni efekt, glavni je dobra zabava i to svakako nude :mrgreen:
O komentarima oko "posve drugog nivoa bavljenja djecom" u At nego u Hr ne bih...
Ne mislim da sva djeca koja igraju igrice razviju poremećaj pažnje ili hiperaktivnost - nekima igranje na računalu uopće neće utjecati na taj vid ponašanja, nekima hoće, a to vjerojatno ovisi o puno različitih faktora, možda i o biološkoj predispoziciji (samo nagađam, nemam konkretne dokaze za to).
Moj sin, npr., je izrazito koncentrirano dijete i nikad nisam primijetila da mu igranje igrica ili korištenje gadgeta bilo kako utječe na koncentraciju - ali utječe na ponašanje, vidi se iz aviona na njemu da nakon duljeg igranja postaje razdražljiv i svadljiv. Ne smijem mu to reći, jer se onda počne još gore svađati :mrgreen: pa jednostavno sama vodim računa o tome kad treba povući crtu (srećom, takve situacije, kad se približava toj crti ili je prelazi, sve su rjeđe).
A što se tiče koristi od igranja - evo, prisjećam se svojih prvih igranja igrica na kompu u dobi od 12-13 godina, kad nam je joystick krepao nakon mjesec dana, pa smo sve igrice brat i ja igrali na tastaturi. Posljedica je ta da danas vrlo brzo tipkam po kompjutoru :mrgreen: ali svejedno ne mislim da bih bez igrica bila puno sporija, nego mi je ta vještina naprosto dobro sjela na već prethodno stečene. Osim toga, nije svejedno u kojoj dobi djetetu igrice postanu dostupne. Ova tema je na pdf 3-6 godina, a za taj uzrast, ipak mislim da je djetetu bolje ograničavati ekran što je više moguće. Naigrat će se igrica tijekom života, koliko sam shvatila, to nije nešto čemu je lako izmaknuti tijekom osnovne škole.
potpisujem i mislim da je sulkus priče u ovoj rečenici.
Nikad u životu nisam igrala nikakve igrice, pa sam itekako društvena, brzo tipkam po tastauri, izvrsno govorim engleski koji mi je struka, računalom se služim apsolutno jednako kao oni koji vise na računalu od djetinjstva i tak izgovori, izgovori...
Znam puno više djece koja igraju igrice a imaju problema sa socijalnim vještinama i radije će igrat te igrice nego bit vani s vršnjacima. hoću reći između to dvoje radije će odabrat da čmrlje u kući i igraju igrice nego da se idu van istrčat.
Sjecam se kada smo dobili prvi kompjuter i uz to je dosla jedna igrica..bila sam opsjednuta snjome. Igrala sam dan i noc dok nisam sama shvatila da samo trosim vrijeme na to, da sam umorna i nenaspavana..ali jednostavno se nisam mogla maket od toga. Moji roditelji su napravili drastican rez..uzeli cd i polomili ga. Toliko mi je bilo krivo, nikad mi nisu vise dali igrat igrice na kompjuteru. Nije to bila neka nasilna igrica ali sam stvarno bila opsjednuta rekla bih cak i ovisna!!.. Stime da sam sama okusila kako se brzo moze covijek navuc na takvo nesto kazem NE Igricama! Naravni toliko dugo koliko mogu zabraniti. Ne treba se dijetu sve ni uzeti..zivimo u takvom vremenu da dijete kad tad dodje do toga pa makar kad dodje u dob kad mu treba svoj laptop radi skole naprimjer. Ali onda se
moze makar kontrolirat kakve igrice. Nikakve nasilne, nista gdje se puca! Mislim da to i te kako utjece na djeciju psihu.
U razredu smo imali jednoga koji je nonstop igro igrice. Nasilne! Poceo je se
mjenjati bio je povucen (roditelji nisu marili za njega). Jednom je dao izjavu pred svima da se pita kako je to kad uzivo upucas nekoga i rekao nam da njegov tata ima pistolj neki. Svi amo se zprepastili i rekli to razrednom. Odma se ukljucila i psiholog i zvali roditelje i bili kontrole!
Ja se uzasno plasim pistolja itd.. djeca ili odrasli ljudi koji polude i ulete negdje i pucaju okolo...zivimo u takvom vremenu gdje je previse svega..mobitele laptopi tablete igrice..djeca ae moraju suocavat sa svime prerano a roditeljima je danas sve teze to drzat pod kontrolom. Stime mislim da danas ljudi nerazumiju ako se malom dijetu neda mobitel za igrati, tableti ps4 itd..kao da su ludi jer njima je simpa da naprimjer djete od 2 godina zna upalit na mobu youtube i saltat pjesme.."haha pametno dijete" i "sta ima veze samo je to youtube".. niko ne razmislja sta dijete moze vidit ako pretisne negdje gdje ne treba ili u reklamama izmedju clipova.
Meni je samoj sve to previse postalo, a odrasla sam stime.
Trudim se sto vise ici sa djetom
vani. Nedam mu
mobitel i tablet. Tv jos ne dozivljava a ionako skoro nikad nije upaljen..kad budw dosla dob za igrice..dobit ce ih ali nikakve nasilne igrice...i bit ce itekako kontroliran koliko dnevno smije igrati.
sirius :lool:
Kod mene je timer podesen sam - ako imaju stariji mobitel nakon pol sata-sat igre ionako crkne baterija, i igranju je kraj (nema igranja dok je mob u struji). :mrgreen: Dodatno kad je starija u skoli mora paziti da joj mob ima dost baterije da moze nazvati prije nego ide doma.
U svakom slucaju ja se ne opterecujem previse, meni nije naskodilo a ne vidim ni da njima skodi.
Ja kao branim, ali ono moji i nisu previše nabrijani. A za najstarijeg pravo i istinski žalim što ne bi malo navečer igrao igrice... Bar dvaput tjedno... od 10 navečer dokadmudrago... Pa da ja kao dramim...
Kod mene su ekrani, kao i slatliši, svima dostupni. Tako da ih nitko ne želi jače od nečeg drugog. Nikakvi timeri tada ne trebaju. Takav pristup djeluje.
Uostalom, zar sam trebala braniti kćeri da čita sa 4 godine? Sama je naučila uz braću. Isto tako nemam ni najmanje namjere braniti ono što je normala u današnje vrijeme. Moraju biti "na ti" sa svim vrstama računala, moraju znati što i kako na internetu, tako da sami shvate kako treba, a ne zbog roditeljskih zabrana.
U prvom osnovne su trebali slikati mobitelom jesen, zatim staviti slike na stick i u školi prezentirati svoj doživljaj jeseni. Spojiti stick na laptop, i prikazati na platnu. Oduševilo me to. Ona to sve zna, jer od kad može, koristi tablet i mobitel i PC.
A igrice volim i ja. Navečer igram ( i rasturam :) ) Umjesto TVa, ja volim igrice.
Lako se nađe vremena i za učenje i za igranje i za igru i za sve. Moj način, ne treba se svima sviđati.
:mrgreen: Unajmio "ubojicu" za karakter svog sina: http://www.washingtontimes.com/news/...e-out-unemplo/
Ja stvarno ne mislim da su igrice zlo naseg doba, ali da imaju ovisnicki potencijal, stvarno imaju. Ne mogu zamisliti niti jednu jedinu drugu stvar koju bi moj toliko zicao. Isto tako kada ih nema blizu ne zica. Naprimjer na moru. Ali nemam srca skroz mu maknuti kompjuter i minecraft. Vise me frustrira sto on stvarno ima frendove kod kojih se satima igra samo i iskljucivo komp, a bas ne mogu donositi pravila za tudje kuce. Moji gledaju crtane malo ujutro i prije spavanja, pod praznicima je smio svaki dan bar 45 minuta igrati komp, a realno igrao je puno vise, kad pocne skola moze samo vikendom. Ja ne mislim da ima neke osobite koristi od toga, engleskom mu je puno vise koristio kindle, a nisam sigurna u stetu. Tj najsigurnija sam u stetu po svoje zivce jer me uzasno zivciraju ti youtuberi i nista oko toga zapravo ne razumijem. S druge strane plasi me samotna narav takvog provodjenja vremena:/. Nisam ni sama pametna koja je mjera dobra da ne bude previse izlozen virtualnom, bedastom, potencijalno agresivnom, opasnom, samotnom ekranu i da ne bude frustriran radi matere koja mu brani nesto sto stvarno svi djecaci iz njegove okoline konzumiraju.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ja sam cijelo ljeto izmedu sedmog i osmog razreda provela vise manje u kuci citajuci Zagorku. Mislim da sam procitala sve nastavke Gricke vjestice i jos poneki kraci serijal. Stvarno nisam izlazilaiz kuce, niti sam se druzila.
i dan danas imam tu ovisnicku crtu kad je zanimljiva knjiga u pitanju. Ne stajem, ne kuham , ne dizem glavu dok ne zavrsim.
U teoriji se slazem s tobom sasa.
Ali ne vidim nacin kako i koliko uopce dozirati te moderne tehnilogije posebno u nekoj starijoj dobi 14+ godina, a da ne govorim o doziranju onih koji su 18+ godina.
I vjerujem da bi i ti došla do istog zaključka da živiš i radiš ili provedeš 10-tak dana u recimo Grazu jer su moji svi to primjetili ;)
Ali, dobro, to je neka druga tema.
Ajme tipfelera, sorry!
Odrasla u Becu i skolovala se,stvorila karieru i obitelj..
Ja neznam kako je u HR..ali mogu reci kako ja to dozivljavam na svojoj kozi u A.
-nije pod normalno da ispod tri nema crtica ili nekakvog alarma..imam prijatelje poznanike od svukuda...svatko prakticira kao ovdije na forumu.,onako kako oni misle da je ok za svoje dijete..
-Tv u vrticima nema niti u osnovnoj (u AUT je osnovna samo 4 godine)..ali kad prodje osnovna ides u visu,..ima tva,overhead,beamer, kompjuter (niko ne kontrolira ko to za sta koristi u pauzi) i cak razrede koji idu samo preko laptopa..
- Neznam gdje si bila i u kojem kaficu,.ja sam svugdje vidila,.pa makar bez tona..gori u uglovima..jedino lanac "illy" (tada segafredo) nema.
Ovo ispravljam JER ..neznam odkud narodu neke stvari,..to vjecito u "inostranstvu je ovako onako"..znate kako je? onako kakav si sam i kako ti to odlucis?!
Work-life-balance?!...Isto ti je ko svugdje..ako imas dobro placen posao i ti i muz i sredili ste vec smjestaj (dali kuca,kupljen stan ili iznajmljen-ne bitno)..naravno da je super! I moras i ne moras na posao i ovisan si i nisi...ali ako zivis ajmo rec "normalan,prosjecan" zivot u Austriji..onda ti je..ides raditi,radis po kuci,vuces djete iz kindergartena, mrtva umorna jos sa djetom provodis vremena i isto mrtvo umorna se dizes na posao.
Jedino sta je je...porodiljni mozes uzet i do dvije godine.
Da place su vece..ali isto je to jel je i zivot u nekom smislu skuplji.
Volim ovaj grad i nikada nebih otisla,to je moj dom! Ali nije sve med i mlijeko samo sto je A!
Dapace, zivot je pre pre pre brz.