Printable View
potpisujemCitiraj:
stray_cat prvotno napisa
kao prvo, dijete je u nepoznatoj okolini, s nepoznatom osobom koja od njega nešto traži, bez igre, bez razumijevanja
ma užas!
neke odrasle osobe se ne mogu odmah prilagoditi situaciji, a ne tako malo dijete
a što se tiče odustajanja, i moja lako odustaje, ne ljuti se, ne plače nego se jednostavno okrene nečem drugom
mislim da sa sluhom nemamo problema. okreće se na ime,i vani i doma. zašto misliš da bi se kod laure radilo o autističnom spektru a kod nas ne? može na pp hvala
što je najzanimljivije on je izrazito veselo i društveno biće. recimo obožava u vrtiću raditi male gluposti i time uveseljavati druge, nema problema sa novim osobama ili prostorom, odmah se baca u istraživanje a s osobama odmah uspostavlja kontakt:pogled u oči,osmijeh,brbljanje. djecu obožava. npr. kad dođemo kod pedice u čekaonu i djeca trče odmah se priključuje i to od kad je bio mali.dobro razumije humor (npr,na tv-u se smije baš tamo di treba),voli zezanciju i odmah ju shvaća.
sa 6 tjedana je počeo se glasno smijati i gugutati a vrlo rano je počeo brbljati tako da smo mm i ja mislili da će taj početi pričati prije godine. a onda je stalo.
i u svim životnim prekretnicama do sada je bio ziheraš: počeo se okretati s leđa na trbuh kasno,nije imao nikakvih pokušaja prije toga,samo se odjednom počeo valjati. prohodao je sa 15 mjeseci i to na način da se nikad prije toga nije pokušao dignuti (osim u vrtiću-ogradici), taj put se dignuo i počeo trčati za loptom.doslovno trčati.
imam osjećaj da ima neku kočnicu u sebi. sa tv-a će sve zvukove izimitirati savršeno,ja sam se mjesecima trudila da ponovi da patkica govori kva-kva,ništa,čuo je prvi put onu reklamu od anitre i odmah je to pokupio. kad mu kažem reci nešto ili kaže (npr mama) pa se posrami ili jednostavno kaže da neće.
kad god sam nešto forsirala,koristila te situacije postgla sam kontraefekt. neki dan stoji pola kruha na polici. on želi komad kruha,pokazuje i govori aj. ja se pravim da ga ne razumijem, on se protegne na prste,dohvati sam taj kruh,nosi po kući pola kruha i žvače ga. eto takav je on. ili jednostavno odustane kad vidi da ne dobiva šta želi.
ajme al sam vas udavila, kao da ja jedina imam dijete
i moje mišljenje je da bi kod logopeda jednom trebao ići i sam roditelj jer teško je dobiti sliku o djetetu (ispitivanje o trudnoći,porodu,razvoju do sada) dok dijete sjedi nezaposleno za stolom i baš hoće šarati po njenoj bilježnici.
ako netko zna dobrog privatnog logopeda u rijeci neka mi se javi
hvala, kovrčava. u principu to i radimo - kad pokazuje prstićem vodu i govori hm, uvijek ga pitam što hoće (iako znam) i ne bi rekao ni pod razno, a znam da zna reći, kaže (doda) tek kad dobije :roll:Citiraj:
kovrčava prvotno napisa
s određenom vrstom vježbanja sam upoznata (kasnio je malo i s motoričkim razvojem, kažu da je i to povezano, pa da kao ne brinem - prohodao je s 15,5 mj) jer smo radili motoričke vježbice po doma koje su uvijek izgledale jako jednostvno, a kad ih je doma trebalo stalno ispočetka ponavljati i on i ja smo tražili izgovore :oops:
pri porodu je imao moždano krvarenje 2. strupnja i hipoksiju, ali u literaturi sam nalazila samo da to utječe na motorički razvoj koji je u principu u redu. I zbog toga smo od početka koristili različite moždane stimulacije - šuštalice, sjajilice, didaktičke igračke, slagalice, slikovnice....
Sluh sam po sebi nismo kontrolirali, ali smo ljetos prije operacije 3. mandule (kad sam se isto nadala da će pokazati veći napredak u govoru jer moglo mu je i to smetati, ali baš nešto i nije previše - iako imam taj osjećaj da ne spaja riječi, ali već dulje vrijeme spaja na svom jeziku, pa sam tek nedavno kad je "điđa baja" prešlo u "tita bada" skužila da je to zapravo "kiša pada") napravili timpanometriju pa je sve bilo u redu s bubnjićima, a reagira i na šapat iza leđa, a uvijek i na glazbu.
@sanjaneo
ja ti ne velim da ti je dijete u spektru ali neke od stvari koje opisujes pokrivaju reakcije tipicne za djecu u spektru
imitiranje zvukova u jednom trenu pocne se zvati ekolalija ALI ja nisam specijalist, nisam ti vidila dijete i moje jedino iskustvo je moje dijete koje je dijagnosticirano i koje nikad nije imalo ekolaliju. moj je model koj je propricao pa prestao govoritiCitiraj:
sanjaneo prvotno napisa
ovo sto pises o druzeljubivsoti i igranju sa djecom, moj se lako odluci za ukljucivanje u igru sa drugom djecom ali su mu reakcije i nacin igranja cesto krivi
kod autizma je prisutno da klinci guraju u smjeru koj su si zacrtali, to je recimo tvoja situacija sa kruhom ALI to uopce ne mora znaciti da je stvarno nesto u pitnaju, mozda je mali jednostavno tvrd orah
namjerno ne pisem na pp jer hrpa roditleja se ne usudi potegnuti ovakva pitanja iz straha da ce stvarno doci do odgovora koj nije bas najugodniji. postoje takodjer roditleji koji uopce nisu svjesni da dijete ima prroblem pa ponasanja tipicna za spektar pripisuju karakteru
metode o kojima pise kovrcava su u principu ideja kako NT strucnjaci koji nemaju dublje iskustvo sa spektrom fantaziraju kako bi se natjeralo nekog iz spektra da se otkljuca
za njih je ovo predosadno i koliko sam vidjala oko sebe nikad nije pomaknulo djecu
roditeljstvo djeteta sa autizmom je komplicirano zbog toga sto ti tvoji instinkti i ono sto si upio kroz svoje djetinjstvo nisu dovoljni da to profunkcionira. ja sam se nacitala ali bez pomoci educiranog kadra tesko bih ovim tempom stigla na ovaj nivo na kojem sam danas (u reakcijama na sebastianovo ponasanje, u vodjenju malog kroz razlicite situacije i na kraju krajeva da se dovedem u stanje da sad vec refleksno objasnjavam svaku situaciju i zbog cega je do neceg doslo i sto treba odraditi. ljudi sa autizmom stvarno zive neku svoju realnost ali im se uz ranu intervenciju jako puno moze pomoci da se asimiliraju u drstvo i da nauce kako funkcionira NT svijet
Citiraj:
stray_cat prvotno napisa
Ne znam otkud tebi ideja da uopće posumnjaš da se kod njenog djeteta radi o pervarzivnom razvojnom poremećaju, to je ipak za malo dublju, i složeniju dijagnostiku koja treba obuhvatiti i psihologa (po mogućnostu koji je specijalist za ranu intervenciju i komunikaciju, zatim logopeda-i njih danas ima koji su dr. i specijalizirali ranu komunikaciju i psihologiju govorne komunikacije, zatim rahabilitatora, dj. psihikjatra i dalje da ne nabrajam), nemoj ovdje pisati o tako ipak teškim dg, i plašiti na neki način, njezino dijete ipak po ovome što piše ima razvojne komunikacijske obrasce koje treba potaknuti, možda je samo kašnjenje-jezično, govorno. samo da te ispravim nije ekolalija već eholalije odnosno ponavljanja, perseveracije i sl. Sorry, ali ipak s dg. iz autističnog spektra treba biti oprezan.
potpisujem sve što je napisala stray cat
kovrčava,stray nije stručnjak koji može davati dijagnoze,ali živi 24 sata na dan s autističnim djetetom.bila je prisiljena pročitati brdo literature,i susretati se sa stručnjacima i "stručnjacima",i ako ništa drugo kompetentna je izjaviti svrstava li se određeno ponašanje u spektar ili ne.
bez davanja dijagnoze pervazivnog ikome(ja osobno,ponavljam laički,ali kao mama autističnog djeteta,mislim da se kod djeteta sanjeneo ne radi o pervazivnom)
ja ne vidim ništa loše u preispitivanju i slijeđenju instinkta,jer instinkt je nažalost jedino što u Hrvatskoj možeš slijediti ...nitko te nigdje neće uputiti prije druge godine,možeš biti sretan ako i tad
možeš biti sretan ako dospiješ u ruke stručnjaku koji te neće vozati do djetetove četvrte-pete godine,nego će se-usuditi dati dijagnozu da se djetetu pomogne što prije-presudno baš za autizam
instinkt je jedino što sam ja imala kad mi je dijete imalo 19 mjeseci,i mantra koju sam ponavljala sama sebi,bila je:ako nije ništa,neću joj naškoditi.ako je ono na što sumnjam,što ranije se problem iskristalizira,to bolje
ove upute koje si dala u podsticanju jezično govorne komunikacije su u principu dobre,ali kod autistične djece-ne pale
Svi smo mi skloni gledati tuđe probleme kroz vlastito iskustvo (pa tako ja mislim za svu djecu da su gluhi kao što je bio moj stariji sin, stray-cat svuda vidi autistički spektar itd....) To ne mora biti tako.
Bitno je otkriti uzrok smetnji. Mi, roditelji s kojekakvim iskustvima, možemo samo reći kakva su naša iskustva. SAMO STRUKA (i to više stručnjaka, često u više različitih institucija) može reći konačnu riječ. Umjesto da se mi roditelji ovdje nabacujemo ozbiljnim dijagnozama (što je po mom skromnom mišljenju u najmanju ruku neozbiljno, a može biti i kontraproduktivno) ja bih preporučila da upitate struku - logopeda ili rehabilitatora...
Imam dobro iskustvo s ovim forumom: http://sbkt.hr/djecji/phpBB3/index.php
Administrator je logoped, stručna osoba koja ne radi samo s djecom koja ne znaju reći R kako treba, nego sa djecom s puno složenijim smetnjama, pa njemu možete postaviti konkretna pitanja. Također, na forumu ima hrpa iskustava drugih roditelja čija su djeca kasno progovorila ili imaju s tim raznih problema.... Dijagnostika je često dugotrajna, ima tu i slijepih ulica, ali tko traži uzrok problema, taj ga i nađe. Moje dijete ne razlikuje se od vršnjaka još od polaska u školu, a s 2,5 godine govorio je možda 10 riječi. Sve se riješilo.
Ja imam dobro iskustvo sa Suvag-om (dijete je imalo kombinirane smetnje sluha, govora i motorike, zakašnjeli neurološki razvoj itd. Vid tu ne računam, ali i to je dio priče. Da netko danas vidi mog sina prvi put, ne bi vjerovao kako je to dijete loše komuniciralo u dobi od 2 godine... )
JEst da smo se nahodali, da se dijete našetalo po institucijama (ORL Merkur, Suvag, Rebro - dijagnostika, Rebro i SUvag - višegodišnje terapije) ali sve je u redu s njim. NEMA CIJENE koju čovjek ne bi odradio za to.
sanjaneo i svi ostali roditelji - sretno vam bilo!
ovo super zvuči u teorijiCitiraj:
kovrčava prvotno napisa
praksa u Hrvatkoj je malo drugačija-pogotovo ako ne živiš u Zagrebu
i sve se to svede na to da navedeni stručnjaci prepisuju jedni od drugih nalaze,razbacujući se frazama poput "zakašnjelog govora" i "poremećaja rane komunikacije",
i tek oko djetetove pete godine shvate da se radi o autizmu
tak da roditeljima preostaje da,ako imaju internet,surfaju do besvijesti,kliknu na youtube Earli signs of autizam-i shvate da tamo u dalekoj Americi,vidi čuda ima stručnjaka koji uspijevaju dijagnosticirati autizam s 13!!!!mjeseci i ubaciti te klince u program rane intervencije
pa se ti roditelji sjete staviti video klipove tih istih klinaca za one manje sretne roditelje koji su prepušteni sami sebi i koji tada,čudom se čudeći djetetu na videu koje se ponaša IDENTIČNO njegovom(prije nekih 3,4 godine,jel)shvate da su ih-vozali
a dragocjeno vrijeme je otišlo-u nepovrat
Da, nažalost ,ali je tako, u Zg se takav oblik dg. donekle i može obaviti, ali problem je što se kod nas još uvijek stručnjaci boje postaviti takvu dg, ne znam zašto, i uistinu bude puno prepisivanja nalaza, i pitanje je kada će se to promijeniti. I da , može se postaviti dg, u ranoj dobi djeteta, ali eto praksa kod nas to još uvijek ne radi.Citiraj:
ronin prvotno napisa
Peterlin je dobro napisala :'' svi smo mi skloni gledati tuđe probleme kroz vlastito iskustvo'', mislim da nitko osim stručnjaka nije kompetentan postavljati i nagađati o kakvim se poteškoćama radi, jer onda nam struka bilo koje vrste nije ni potrebna, a da je ponekad teško naići na pravog stručnjaka to je isto istina, ali ima ih kod nas, i to odličnih. A što se tiče primjera poticanja- ona se i jesu samo odnosila na govorno jezični razvoj djece koja imaju kašnjenja u usvajanju jezika i govora, a ne autistični poremećaj.
ma ne možemo pobjeći od neobjektivnog sagledavanja kroz vlastito iskustvo,istina je
no,u ovakvim otegnutim okolnostima teškoće dijagnosticiranja kod nas,
meni osobno je od najveće koristi bilo upravo iskustvo mame autističnog djeteta...jer je potvrdila moje intimne sumnje i usmjerila me dalje
super, sve to stojiCitiraj:
kovrčava prvotno napisa
ja cijelo vrijeme naglasavam AKO. fora je u tome da kad roditelji postavljaju ovakva pitanja onda nesto ne funkcionira, instinkt ti zvoni na uzbunu
sad nam jos samo otkrij tajnu gdje u hr moze sto brze uci u ranu dijagnostiku i po potrebi ranu intervenciju.
mi kad smo birali logopeda pregledali smo fino na netu i evo linka da vidis sto nudi kao uslugu nasa logopedica a moze s viditi i sto nude ostali logopedi u centru http://www.logopediehaarlem.nl/logopedisten/
za fizioterapeuta smo se prilicno namucili jer sam isla linijom manjeg otpora i prihvatila prvu ponudjenu, preporucio ju je sebastianov pedijatar
onda smo dosli kod terapeutice sa kojom funkcionira (u nl termin fizioterapija pokriva defektologa, radnog teraputa, terapiju za sensory integration, fizioterapiju i svasta nesto) http://www.kinderfysiozuideremmakade...am-mainmenu-28
onda smo ubacili u visu brzinu pa je na red dosao floor time. pogledaj samo listu ljudi i kvalifikacije i specijalizacije http://www.childcenter.nl/pages/team.html
nas vodi Renée Freud koja je uz to sto je floortime teraput i svasta nesto vezano za senzorsku integraciju. osim sto nas educira ona usput gura sve oko sebastiana da rade vise
pa je tu jos gospodja kod koje sebastian ide na terpaiju uz muziku. ona je podrska i nama a sa sebastianom osim satova klavira odradjuje terapiju kroz igranje i muziku http://abcdevriend.nl/index.php
e sad ti fino zabrinutim roditeljima ponudi takve informacije umjesto nabrajanja NT ideja. zahvaljujuci takvim uputama roditelji kod kojih to ne prodje (bez obzira na to da li se roditelj ne snalazi ili dijete stvarno nije u stanju upiti takve informacije) budu super frustrirani i osjecaju se bedasto i bespomocno.
Maloprije sam napisala da je kod nas situacija teža, i nikako se ne možemo mjeriti sa situacijom koja je van granica Hrvatske, a i roditelji koji to vide mogu samo pasti u depresiju i biti još više isfrustrirani, jer to sve i na takav način ovdje ne mogu dobiti, ali ima stručnjaka na ERF-u koji su specijalizirani za ta područja koja spadaju u spektar autističnih poremećaja i mogu se javiti u ranoj dobi, i u dojenačkoj dobi, i dobiti kvalitetnu dg,savjetovanje, a što se terapijskog rada tiče,treba se izboriti i doći u ruke kvalitetnih terapeuta, jer ima kvalificiranih ljudi koji se dodatno educiraju i specijaliziraju, ali teško je dobiti termine i sl. Dugo ćemo mi kaskati za vama, ali ne treba gledati sve tako crno, onda bi se svi preselili u Nizozemsku-šala. Ma sve je to tako komplicirano i žalosno , ali ono što mogu reći, blago se tebi u smislu što sve tvoje dijete može dobiti u terapijskom radu i sigurno će napredovanje biti iz dana u dan (uz padove i uspone).:-)
mo smo zbog ERF-a razmisalji da se vratimo u hr
ovo sto sebastian dobija mi smo izborili rukama i nogama. sve smo kopali sami. ovdje je sistem da ti niko nista ne nudi (recimo pedijatar) dok ti ne velis da to hoces (a nemam pojma kako to kao needucirana osoba mozes znati) i onda ti eventualno da uputnicu.
mi smo sa prvim doktorom opce prakse izgubili pola godine dok sam isprosjacila uputnicu za pedijatra (to ovdje ima status specijaliste i ne mozes bez uputnice. e sad tvoj doktor procjenjuje da li to to treba ili ne. nas je nas kreten uvjervao da je mali ok, da smo mi losi roditelji i da gledam tv show super nanny da vidim sto da radim sa djetetom)
ovdje rutinski prepisuju sedative za klince, rutinski preporucaju smjestanje djece u instituciju jer ce ti takvo dijete unustiti zivot. i starci vrlo cesto to naprave
moja bivsa konzultantica mi je jasno i glasno rekla da oni mogu pruziti pomoc u vidu da ga dam na treniranje u instituciju da se recimo nauci jesti sam i ako to necu sama sam si kriva sto sam umorna. ona tu nemre vise nista
i onda smo malo po malo sve naski sami
ukljuceni smo u udruge roditelja stranaca sa djecom u spektru i tamo izmjenjujemo informacije
sad kad smo se dokopali floor time centra imam po prvi put profesionalku koja i skolu i sve oko sebastiana kontrolira sto rade
daj ljudima imena, adrese i brojeve telefona gdje da idu. nece nekom upute od 10 recenica dati dovoljno u odnosu na ono sto educirana ekipa stekne u 5 godina obrazovanja i ne znam koliko prakse. onda krenes kod jednog, pa pitas druge starce i metodom pokusaja dodjes do nekog ko funkcionira
Bio bi red da vam se malo javim :-) Strašno je koliko otežu oko nalaza za moje dijete. Na sreću, izgleda da nije tako ozbiljno kako sam mislila. Mi smo tek prije dva mjeseca počeli ići među djecu u parkić ( nisam vozila, a živimo daleko od grada ), vjerojatno je i to bio jedan od razloga što nije primjećivao vršnjake, a možda se to odrazilo i na njegovo ponašanje ( većinu vremena bili smo sami nas dva, a njegovi najdraži prijatelji su maca i pas :-) ). Dakle, nakon što sam položila vozački počeli smo intenzivno izlaziti, par sati skoro svaki dan u parkiću. Strašno sam se puno bavila s njim, radila s njim, nenametljivo, i one stvari koje je stvarno mrzio - čitanje slikovnica, crtanje... Izgleda da je sve to urodilo plodom jer se u njegovoj glavici iznenada napravio neki "klik" i počeo je primjećivati ljude oko sebe, vršnjake... Drugačiji je nego prije... Bili smo još jednom kod psihologice i ona je bila zadovoljna, ali nismo još dobili nalaz. Poslala nas je kod dječjeg psihijatra, a on nas je naručio za mjesec dana tako da još moramo čekati... Mislim da nije riječ o autizmu jer on stvarno dobro napreduje, možda je jednostavno tako povučeno dijete s kojim se treba puno raditi... Prije tri dana počeo je pokazivati kažiprstom - nikada u životu to nije napravio!! Nisam sigurna da razumije smisao pokazivanja prstićem jer ništa zapravo ne pokazuje, samo ponosno maše prstićem, ali i to je puno! Još uvijek ne govori i ne pokazuje neku želju za govorom. Znam da puno dečkića tako ne govori, ali baš ništa? Ni mama, tata... A što je najgore, može jer jednom u mjesec dana kaže neku riječ, a onda zašuti... Govori svojim jezikom, čak i pjeva na "kineskom" :lol:
Laura, baš mi je drago što napredujete!:heart:
Susjeda mi je išla u logopeda jer joj cura s dvije godine nije ništa govorila. Logopedica je u nalazu isto napisala "odbija suradnju" i kad je moja susjeda pitala čemu ta rečenica i argumentirala ovim kako ste i vi gore to napisale logopedica je rekla da ima djece koja doslovce sjednu njima u krilo i da to oni napišu zbog nekih drugih sutra, eventualnih sitnica...
Nelogično, ali eto...
Podižem malo ovu temu... Vidim da sam u zadnjem postu bila optimistična, ali ipak nije sve tako super. Izgleda da je ipak riječ o pervazivnom poremećaju... I stvarno, sve što ste napisale je živa istina, samo te naručuju od pregleda do pregleda, a nitko ništa konkretno ne govori!!!! Ma baš me briga što ima, samo da mi kažu što ja konkretno trebam raditi s njim!? Sad sam posudila knjigu koja govori o djeci s posebnim potrebama i pristupu koji se zove floor-time pa to čitam i učim. Baš sam žalosna i razočarana... toliko kvazi stručnjaka a nitko ti ne zna reći kako se igrati s djetetom ako on to odbija, kako ga potaknuti na govor... Sasvim sam slučajno dobila korisne savjete od jedne psihologice koja vodi igraonicu za djecu s posebnim potrebama. Upisala sam svoje dijete pa mi je dala savjete za koje uopće nisam znala prije. Npr, ako on konstantno pita vodu tako da proizvodi neki specifičan zvuk ( kao da srče vodu ), trebam mu uz pitanje:"Želiš li piti?" pokazati znak za piti ili sliku čaše. Zašto mi tako jednostavne stvari nisu prije rekli? Oprostite na mom postu pisanom zbrda -zdola, pišem skoro plačući i tek toliko da se malo izjadam. Dječja psihijatrica mi je na nalazu napisala da je po njoj to samo poremećaj razvoja govora i ja sam neko vrijeme bila u slijepom uvjerenju da je samo to u pitanju. Ali psihologica i neurolog na pregledu su rekli da se ne slažu, da je to pervazivni poremećaj, ali moramo proći još pretraga...danas smo obavili eeg i čekamo nalaze. Naručeni smo kod dr. Boruta u Zg. na evocirane potencijale.
Uglavnom, maleni mi još uvijek ne priča (29 mj.) Ni mama, tata.... razvio je svoj kineski govor do savršenstva i uopće ne osjeća potrebu za pričanjem. Doselili smo se u rijeku, idemo u igraonice, parkiće, ma svugdje, a njemu je svejedno jer za djecu ne želi ni čuti, kao da ne postoje... jedino ako su u pitanju lovice, onda trči za njima. Sad se zna okrenuti kad ga zazovem, zna pokazat kažiprstom ( ne uvijek), ali samo kad to njemu odgovara... ne pokazuje crteže u slikovnici, gdje je nos, uho... ništa ga ne zanima što mu govorim, samo neke svoje igre i ne želi da mu se ja miješam u njih...Baš sam žalosna, imam osjećaj da se svaki dan sve više udaljuje od mene... Nikako ne mogu doprijeti do njega, skužit ga... A opet, u nekim trenucima, kad me onako s ljubavlju pogleda, nasmiješi mi se i zagrli me, čini mi se da je sve u redu, da nije ništa tako strašno kao što mi se čini...
Nemam ni savet ni predlog, mogu da ti pošaljem jedan virtuelni zagrljaj...
Ti moraš da ostaneš jaka i pribrana, jer si najvažnija karika u njegovom razvoju.
floor-time pristup je odličan, drugo što je važno slike, slike i slike, napravi male komunikacijske albume-obitelj, pa poseban hrana, pa igračke, pa album sa svakodnevnim radnjama-sa slikama konkreta, i na taj način pokušaj komunicirati s njim. Kao što sam ti napisala prije, pokušaj kontaktirati prof. Ljubešić na ERF-u u Zagrebu, naručiti se kod nje, nećeš požaliti.
Kovrčava, hvala, zvat ću tu prof. obavezno! Što se tiče slika...nisam bila u prilici vidjeti kako to točno izgleda...mogu li se one nekako nabaviti, jesu li univerzalne ili da ih sama izradim? Imaš li iskustva s tim sličicama, kako naučiti dijete da se njima služi?
Laura, prije svega da ti napišem da mi je bilo jako bolno pročitati da si dobila potvrdu za svoje sumnje, jako mi je žao :love2: . Ovo sa sličicama, radi se o PECS (Picture Exchange Communication System) sustavu, potraži o tome na internetu, jako je koristan za razvijanje komunikacije. Svakako dobro prouči i floor time metodu ! Naravno, sve to uz pratnju odgovarajućih stručnjaka (logoped, rehabilitator).Citiraj:
Laura prvotno napisa
I ono što si napisala, da mu želiš pokazati svoje osjećaje, da nisi sigurna dopire li to do njega... Vjeruj mi, on osjeća tvoju ljubav i voli te, iako ti to ne zna pokazati. Svako dijete, ma koliko težak poremećaj imalo, ima u sebi potrebu za ljubavlju i voljenim osobama!
I par digresija :
- dijete sa 2 godine ne mora znati boje. Zadatak sa kvačicama ima svrhu da pokaže uočava li dijete sličnosti i različitosti, a ne razlikuje li boje.
- višestruka opservacija je potrebna jer dijete zaista može odbijati suradnju i ne mora odmah pokazati sve što zna.
:love2::heart:Citiraj:
Laura prvotno napisa
Želim ti puno ljubavi, snage i strpljenja.
Joj i meni je užasno žao da moram pročitati ovakav tvoj post.
Zaista od srca jedan virtualni zagrljaj i vjeruj mi itekako osjeća tvoju toplinu, ljubav, reagira duboko u sebi na svako tvoje raspoloženje, na tvoj smješan i zato ti ga, kako si i sama napisala uzvraća. Ti si majka, njegova najveća potpora, njegov stup života. Ti si ta koja će mu svakog dana reći i pogledom i gestom "dođi ovdje sam, ovdje je sve tvoje najvažnije, ljubav, toplina, život".
Dobra stvar u svemu je što si svoje sumnje otišla provjeriti u stručnjaka. Znam neke mame koje jednostavno "žele" da je sve uredu i unatoč činjenici da bi trebale provjeriti, ne vode djecu na preglede.
Tu je ujedno snaga tebe kao mame, preuzeti odgovornost za svoje dijete i boriti se. Ovo govorim jer je moja prijateljica puno toga propustila, a dijete ima autizam, njeno negiranje i nesuočavanjem s onim što je zaista bilo za primjetiti, dovele su je kasno...nikad prekasno, ali moglo je to biti puno ranije i kvalitetnije nego je sada.
Još jedan veliki, veliki zagrljaj od mene :)
Jooj, sve ste tako divne, i znajte da mi puno znače vaše riječi utjehe!!!! Nikako se ne stignem javljati jer smo sad uključeni u dnevnu bolnicu, obavljamo razne pretrage pa za ništa drugo nemam vremena. Posudila sam knjigu "Dijete s posebnim potrebama, autor je Greenspan, čini mi se da jako dobra i korisna, a nju mi je pedijatrica preporučila. Nadam se da ću nakon što je pročitam biti malo pametnija :)) Puuuuno pozdrava!!!!
Iskreno mi je žao što su se obistinile vaše slutnje, ali uz pravovremenu reakciju puno se može postići s takvom djecom.
U obitelji imamo autističnog, sad već 12 god. starog dječaka i još su mi svježa sjećanja na početak sumnji i daljnju borbu za njegovu što bolju rehabilitaciju.
Nažalost, roditelji su se dugo opirali suočiti s pravim stanjem, a još su i pojedini tzv stručnjaci govorili da nema smisla počinjati s bilo čime prije 3. god. života i tu se je izgubilo dosta vremena. Tvoje dijete ima ipak tu sreću da ste krenuli dovoljno rano, tako da vjerujem da i uspjeh neće izostati.
Naš S. je danas jedan veliki predpubertetlija, propričao je tek negdje oko 7. godine, doduše taj govor nije kao kod zdrave djece, ali kad se sjetim da dugo vremena nije ništa izlazilo iz njega osim nekakvih neartikuliranih glasova, sadašnje stanje je i više nego zadovoljavajuće.
Ide u školu za djecu s p.p., jako je dobro socijaliziran i nevjerovatno je omiljen među učiteljima i ostalom djecom. Jako je toplo i pristupačno dijete koje izuzetno voli fizički kontakt za razliku od stereotipa o takvoj djeci, i svima nam je velika ljubav i maza:heart:.
Želim vam puno ljubavi i strpljenja, ali sam uvjerena da će i rezultati biti više nego dobri i da ćete imati puno prekrasnih trenutaka sa vašim mališanom.:love2:
Laura,uvijek imaj na umu da dijagnoza pervazivnog nije kraj svijeta.tek uvid u jedan...malo drugačiji svijet.nepoznat i predivan istovremeno.
mogućnosti tvog djeteta (i mog,jer su jednako stari i po onome što si napisala identičnog ponašanja)su velike.ne možeš im odrediti granicu.
bitno je da počnete raditi.iznenaditi ćeš se sve boljoj suradnji svog djeteta,sve duljim pogledima,sve širim osmijesima,sve čvršćim zagrljajima.
dopireš ti do njega,i te kako dopireš.ti si mu centar svijeta.
Laura, moj se ponaša identično u dobi od 22 mjeseca. U iduća dva tjedna imat ću rezultate prvih pretraga. Luda sam od straha.
Na koje pretrage ste išli? Nama je defektolog u vrtiću za autističnu djecu rekla da bebo ima simptome pervazivnog :(
Draga, cure prije mene puno su ti toga rekle :love2:Citiraj:
Laura prvotno napisa
Ja cu se osvrnuti na ovo boldano.
Najbitnije ti je da ga za pocetak ne vuces u svoj svijet, da radite stvari na nacin na koji ti zelis i zamisljas....malo po malo ti se uvuci u njegov svijet.
S cim se voli igrati? Koja mu je najdraza aktivnost?
Sto ga najvise veseli? U kojoj aktivnosti provodi najvise vremena?
Kada to otkrijes jednostavno mu se pridruzi.
Npr. moj sinko je najvise volio vrtiti kotacice na auticima, to je mogao raditi saaatima.
Ocigledno, radilo se o stereotipiji, nisu to bili samo autici, sve sto se vrti je njemu bilo fascinantno (i danas kada ima 5 godina je tako, ali puno manje).
Uglavnom, jedan dan sam sjela pored njega, uzela autic i pocela vrtiti i govorim...gle kako super auto...brm brm brm i vrtim ja neko vrijeme...pa usred tog vrtenja kotacica okrenem autic pa ga provozam po podu i cijelo vrijeme govorim, ne cimam ga na razgovor, samo pricam.
Nakon par dana sjedimo mi tako, vrtimo svaki svoj autic :mrgreen: ja po starom...brm brm brm, pa ga provozam po podu, a moje dijete uzme autic iz mojih ruku i krene ga vozat po podu uz brm brm brm zvukove :klap:
Napravili smo narodno veselje od toga i od tada mu je zanimljivije autice brmat po kuci nego sjediti i vrtiti kotacice.
To je samo jedan mali primjer, radili smo mi i ludorije, skakali po kuci, utrkivali se od zida do zida, radili poligone pa preskakivali...svaku aktivnost za koju je pokazao volju mi smo koristili da se uvucemo u njegov svijet :heart:
Sretno vam bilo, sigurna sam da kada sve sjedne na svoje mjesto stvari nece biti tako crne kako se sada cine :*
Danas su mi na neurologiji rekli da bi trebao ići na magnet mozga... Baš sam zbunjena, zašto je to potrebno? I je li to uistinu tako potrebno,ne da mi se mučiti dijete bezveze. Nalaz od eeg je uredan. Imate li vi iskustva s tim?
I još nešto...zvala sam ERF u Zg., htjela sam se naručiti na pregled kod njih, ali izgleda da se dugo čeka. Samo su mi zapisali ime i broj tel. i rekli da sam sad na listi čekanja :((
Marsupilami, točno sam to počela raditi, i stvarno djeluje! Knjiga koju čitam je stvarno odlična, od nje sam više naučila nego od doktora :D I baš ima sličnih savjeta! Tek sam sad vidjela koliko sam grješila u igri s njim...
EEG i MR su potrebni jer neka stanja mozga koja su potpuno izljeciva mogu simulirati simptome autizma.
Od toga EEG je puno vazniji nego MR, ali dobro je obaviti obje pretrage.
Tako je nama objasnila nasa neuropedijatrica.
Takodjer, bez te dvije pretrage (koje ce iskljuciti npr. epilepsiju) su nuzne da bi se dobila dozvola za neke vrste terapija kao sto je terapijsko jahanje.
Mi nikako da obavimo EEG (MR smo obavili s eter anestezijom) jer nas sinko i spavanje u kombinaciji s nepoznatim okruzenjem i kapicom na glavi su misija nemoguce, imamo 3 propala pokusaja :unsure:
Bas mi je drago da vam dobro ide :love2:Citiraj:
Marsupilami, točno sam to počela raditi, i stvarno djeluje! Knjiga koju čitam je stvarno odlična, od nje sam više naučila nego od doktora :D I baš ima sličnih savjeta! Tek sam sad vidjela koliko sam grješila u igri s njim...
Samo nastavite tako, sljedite svoj instinkt, vi ga poznate najbolje :heart:
Na Rebru ne rade EEG u spavanju , jedino ako neuropedijatar inistira baš na tom u spavanju.Citiraj:
Marsupilami prvotno napisa
Kod autizma neuropedijatri u vecini slucajeva traze bas taj u spavanju jer im je bitno vidjeti kako se mozak ponasa u prijelazu iz pojedinih faza, navodno bas zbog toga sto ti prijelazi mogu otkriti stanja koja mogu simulirati simptome autizma.
Tako je nama objasnjeno ;)
Naš nećak je obavio MR u dobi od 4 god. pod anestezijom jer je važno za pretragu da dijete bude mirno.
Nalaz je bio uredan kao i svi nalazi eeg-a koje su mu radili.
Pregled MR-om je obavljen privatno, jer prije više od 8god. liječnici nisu ni spominjali tu vrstu pretrage, već su roditelji to napravili samoinicijativno.
Sjećam se da je otprilike cijena bila oko 2000kn zajedno s troškovima za anesteziologa.
Nadam se da se je odonda situacija popravila i da ćete to uspješno obaviti. Sretno!
Draga Bright, mislim da trebaš ići nekom stručnjaku, to što bebo ima simptome, ne znači da ga ima. I ja sam se ufurala u najgore prognoze, a mislim da treba otići kod nekoga zbilja kvalificiranog za dijagnostiku. Ja sam bila kod dr.Sabola i on mi je preporučio za koji mjesec Klaićevu, kombinirana dijagnostika logopeda, psihologa, otologa i procjena BERA potencijala, ali to tek za koji mjesec. moj sin ima isto neke "elemente poremećaja rane komunikacije" ali je u tome nekonzistentan (malo reagira, malo ne), ima tek 22 mjeseca i savjetovano mi je da pričekam malo.Citiraj:
Bright prvotno napisa
Javim ti se na PP čim stignem.
Inače, trenutno smo u "obradi", za par dana smo naručeni kod psihologa, krajem mjeseca na EEG. Bebo je dosta napredovao, usvojio je daj, donesi (opet ne za sve), pokazuje na sebi majicu, jaknu, cipele, hlače. Češće se odaziva na ime, ali opet ne uvijek.