Andro-gen, jesi li upoznat s brain gymom?
Printable View
Andro-gen, jesi li upoznat s brain gymom?
Žao mi je da si imao takvo iskustvo.
Mi smo kod pedice doletili s malim od 18 mjeseci i ona nam je rekla da nije svako dijete ajnštajn :roll: i da se strpimo do 2. rođendana.
Kontaktirali smo riječku podružnicu centra za ranu intervenciju, gdje radi jedna divna žena, defektologica, koja nas je primila iako primaju djecu od navršene 2. godine (moj malac je 2 mjeseca do 2 godine)
I dalje ne znamo što je s njim, ali nešto je, ona kaže da joj treba više vremena s njim- dolazaka djeteta.
Drago mi je da nas nije otkantala i rekla nam da se vratimo nakon X vremena, a mogla je.
A svi uokolo mi govore što Beti piše - pusti ga da bude dijete, skužit će, jedinstven je itd. a meni i MM-u intuicija vrišti da malome treba pomoć, da nešto nije uspio pohvatati, pa se osim s njegovim stanjem, borimo s iščuđavanjem okoline :(
kolko se sječam sumskovoce palčić je uvijek kaskao za dobricom i u hrani, u svemu, ima li to veze s time. može biti da je dobrica nenamjerno pokupio sve dobro?
imamo u naselju isto taki par blizanaca dečki sad negdje 2 godine, veći može pojesti manjega za doručak, baš velika razlika i u ponašanju, i izgledu, ma svemu.
Možda će sličnih priča biti povoljnijih na Interliberu
Slažem se da nisu svi roditelji isti. Neki od muhe prave slona, neki od slona muhu, i sve nijanse između.
No, uspoređivanje djece međusobno nije zahvalno. Pogotovo uspoređivanje svojih međusobno. Troje moje djece, tri jedinke koji su se razvijali različitim tempom, koji su različiti i po izgledu i po ponašanju.
A razumijevanje crtanih nisu mjerilo ničega. Po mom iskustvu.
Dobro si popamtila Jelena, Dobrica je uvijek bio malo napredniji od Palčića, ali je prije dva mjeseca razlika postala još veća, po meni zabrinjavajuća.
Kako može biti da jedan dječak pokazuje prstom, plješće, maše pa-pa, hrani meda, zna dijelove tijela i jede krutu hranu iz svoje ručice, a drugi ne čini ništa od navedenog?
Kad smo se uspaničarili, osim što smo ugasili TV, posvetili smo puno više pažnje Palčiću, radila sam 1na1 s njim, odveli ga defektologici, malac sad jede sam, svojom ručicom neku suhu hranu (ali počeo je jesti kruto!) , inicira komunikaciju samnom i bratom, nudi mi svoju hranu/dudicu da jedem, naučio je neke vježbice, dolazi ljubiti me, ne koristi često prstić za pokazivanje, više cijelo tijelo - ali počeo je kužit čemu taj prst služi. Uglavnom, da ne duljim - to je drugo dijete, u pozitivnom smislu.
Da se nismo uspaničili, možda bi ga pustili još malo, da onako izoliran u svom svijetu ne razvija komunikaciju, ne dostiže prekretnice u razvoju koje bi trebao. Mali je bio većinom tužan, povučen u neki svoj svijet, zanimali su ga samo crtići, nije uključivao ni brata ni nas u igru, samo je bacao igračke i tumarao po stanu. Vidjelo se da nešto nije OK (bar smo njegov tata i ja vidjeli, ostali nisu)
Znam da je kod twinsa jedan uvijek dominantan, da podijele uloge (npr. jedan priča, drugi je vješt u motorici) ali ne mogu ostaviti da mi dijete ne usvaja neke skilove koju mora, koji su mu potrebni.
To što je sad Dobrica ljubomoran, to je drugi par opanaka...
Androgen, naletjela sam na webu na jedan tvoj upit nekoj psihologinji pa malo guglala tu dispraksiju...zašto se ne obratiš logopedicama, prevoditeljicama knjige o dispraksiji kad si već u ili blizu ZG-a? Vjerujem da bi ti one mogle pomoći. Prema onome što tamo detaljno navodiš ja bih vjerojatno isto potražila pomoć (ali ja sam takva, smatram da treba intervenirati svugdje gdje se može pomoći i potaknuti).
hvala na savjetu čokolado, davnih dana sam je ja iskontaktirao, pročitao knjigu, nakupovao preko e-baya i magic belt, raznoraznih knjiga, u međuvremenu bili kod drugog logopeda, trećeg... tu jednostavno nema pomoći, poremećaj je u pitanju. kada sam s njom (rastavljeni smo njena mama i ja, no ja sam svaki dan s njom barem pola sata), meni oko ne bježi u stranu. ako vidiš lika sa hrpetinom klinaca na bogobanu, todleru, napolinu ili sl ako aktivno sudjeluje, znat ćeš kako andro-gen izgleda. svaki dan minimalno 15 minuta prije vutića hodamo po gredi, igramo nogomet manjim kamenčićem, učimo boje, a čak smo naučili i R reći i sl. hvala još jednom i na iskazanom interesu za guglanjem nečega što je samo izmišljeni poremećaj :-)
Sumsko a koje je igre naučio Palčić, i dal je te igre Dobrica znao od prije?
Napisala poduži post, pa otišao u nepovrat :evil:
BETI, problem je u tome što liječnici nisu kompetentni za razvojnu procjenu i dijagnostiku djece. Pedijatri i neuropedijatri uglavnom su usmjereni na medicinski dio problematike (osim ako si nisu dopunili znanje nekim edukacijama i slično), a prave osobe za rješavanje problema su psiholozi, defektolozi i logopedi. Postoji skupina liječnika koji to prihvaćaju, a postoji druga skupina koja si daje pravo razbacivati se ovakvim izjavama bez prave podloge. Uostalom, Androgen je sam napisao da je dobio odgovor od liječnika da nemaju adekvatne dijagnostičke testove. Odakle im onda pravo davati takve izjave bez provedene adekvatne dijagnostike i činjenične podloge za takve izjave ? Kad je konačno otišao na pravo mjesto, psiholozima, dobio je adekvatan odgovor. Dobio je konkretne podatke o stanju djeteta - kasni li, koliko kasni, u čemu je problem i slično. Uviđaš li sada u čemu je kvaka ?
poradili smo podosta, no sada kreće ovo pravo - drilanje spacijalne percepcije, fine motorike i sličnosti. na gruboj smo poradili koliko smo mogli. nismo stali, ali sada ipak treba stručnu pomoć pa ćemo konzultirati nekoga tko će nam dati adresu kome se obratiti da ne lutamo. ipak, kako vidim po vanjskim forumima, uloženi silni napori ne vraćaju zamjetnije rezultate, no bitno je ne predati se. riječ je o moderate dcd.
dakle, o ovome misliš da je riječ?
http://www.nln.ie/NLN/files/d2/d2b01e54-c4c0-48d1-af7b-c8ab5bf4969b.pdf
Dosta se toga podudara sa simptomima poremećaja pažnje (ne mislim na ove fizičke manifestacije), ali ne daj se smesti, osobito ne u ovim poglavljima o raznim crnim scenarijima za budući život. Vidim na primjeru svoje cure da se zbilja određenim mentalnim "treningom" i dobrom organizacijom čuda daju napraviti, a uvjerena sam da takva djeca razviju neke druge, za život važne osobine kojima kompenziraju nedostatke. Moraju ih samo biti svjesni i znati s čime će se (i kako) "boriti" u svakodnevvici.
skidam kapu na upornosti i znatiželji! da, to je to. ako ti se dalo čitati, sigurno si često naletjela na ne zna se\nije jasno i sl. riječ je o poremećaju koji je prema ovom linku u samo 5% prisutan u GB, no u svijetu je čak do 8%. mnogi roditelji to ni ne skuže, a obzirom da ipak nije riječ o sindromu u klasičnom smislu riječi, postoje razlike i to velike od slučaja do slučaja. to je siva zona. nešto pod kišobranom (u spektru) autizma, no visokofunkcionalnog i atipičnog, a i ne baš potpuno u spektru. tu se nalaze i indigo djeca, granični slučajevi i sl. svaki dan čitam o tome po nekoliko sati i obzirom da nisam medicinske struke (imam daleko više vremena baviti se time nego ijedan stručnjak), moje pisanije nitko ni ne može procijeniti. dapače, a priori se odbijaju. neupitno je da je stvar I (veliko i) genetskog podrijetla (našao sam nekoliko sučajeva u svijetu gdje su djeca oca sa različitim ženama bila dispraksična). uh, ne znam stati...
Svakako ćeš napraviti sve što možeš u okviru svojih mogućnosti i mogućnosti onog što se kao terapija nudi.
Ipak ima nešto i u ovoj tvojoj zadnjoj rečenici - povremeno ćeš morati stati i pogledati svoje dijete kao obično dijete jer joj se neće uvijek sviđati da je gledaš kroz specijalističke, edukativne naočale prepune daljnjih planova za terapiju, vježbu, poboljšanja i sl. Ne znam razumiješ li...potruditi se maksimalno, ali i s mirom u duši prihvatiti da ima neka ograničenja.
To je kao kad ja gubim živce što mi je 10godišnje dijete potpuno dezorijentirano u vremenu i prostoru, što baš sve zaboravlja pa je stalno pokušavam "popraviti" i dodatno uvježbati da bar shvati koliko je trenutno sati. A ona mi kaže - mama, možemo li sad samo pričati bez da išta poskrivećki vježbamo?
Čokolada, vjerujem da se referiraš na crni scenarij koji sam ja napisala. Napisala sam ga jer se, nažalost, sa takvim scenarijem redovito susrećem. Naravno da je tvoja cura postigla čudo, ali to je zato što si radila s njom. Naglasila sam da se takvi scenariji ne moraju dogoditi svaki put, ali često se događaju i zato je važno da roditelj ne zanemari teškoće i zaostajanja djeteta.
Apropo podudaranja simptoma... Simptomi senzorne disfunkcije mogu dati lažnu sliku autizma, ADHD-a i drugih poremećaja, ali kvalitetan terapeut znati će uočiti razliku, jer razlike postoje.
Rehab, nikako! Referirala sam se na ovaj linkani članak na engleskom u kojem se navode moguće posljedice dispraksije - od depresije i promašenog života nadalje...sjećam se kako se mene izbezumljavali članci o postotcima samoubojstava među odraslim ADHDovcima na koje sam nailazila prekopavajući internet :roll: .
Aha, članak nisam pročitala, ali ovo što navodiš je istina. Nemam sad vremena pisati detalje i objašnjavati, ali senzorna disfunkcija ostavlja posljedice i na socio-emocionalni razvoj, i veliki broj nepravilno tretirane ili netretirane djece završavaju kao delikventi, depresivci, itd. Tema je jako opširna i široka, ali mogu nešto više ukratko napisati o tome kad stignem.
Mislim da stvarno nema potrebe pisati crna proročanstva.
Svima koji su u toj problematici je prilično jasno zasto takva djeca završavaju prilično loše, ako nisu prepoznata i tretirana. Zato je nužno prepoznati problem što ranije, pomiriti se sa tim i izvući maksimum iz svega (u svakom pogledu).
Andro-gen, moj stariji je imao usporeni razvoj neurološkog sustava sa mnogim elementima koje navodiš za svoje dijete: zakašnjela motorika, kašnjenje govora (a još je imao i tešku nagluhost zbog suženja zvukovoda i mandula). Dijagnoza je iz Suvaga i tam smo hodočastili neurologu, psihologu, otorincu i logopedu na dijagnostiku + godinama na terapije logopedu. Dispraksija može biti razvojni poremećaj, ali neki elementi toga mogu ostati trajno. Nitko ne može unaprijed reći kako će se stvar razvijati. Takva djeca trebaju puno poticaja krojenih "po mjeri". Logoped je važan, ali je obitelj i svakodnevno okruženje često još važnija karika u terapiji. Mom sinu je u razvoju govora najbolji terapeut bio mlađi brbljavi brat.
Djeca rastu i razvijaju se. Moj sin je danas najmanje 10 cm viši od mene. Od mogućeg crnog scenarija nije ostalo gotovo ništa - ružan rukopis i drugi sitni nedostaci fine motorike (npr. kasno je naučio vezati cipele i voziti bicikl, a i danas mora jako paziti kad toči nešto iz boce ili tetrapaka u čašu jer ima faktor prolijevanja puno veći nego mi ostali) ali to je sve. Dijete nikada nije donijelo u svjedodžbi iz osnovne škole ocjenu manju od 5, pri kraju je osnovne glazbene škole i ima hrpu dodatnih aktivnosti. Dispraksija se tu i tamo pokaže, recimo prošle godine kad je naglo narastao, govor mu je tjednima bio teško razumljiv (mumljao je) dok se nije naviknuo na nove dimenzije usta, ali to je prošlo. Kad razmislim unatrag, bilo je tih situacija, ali to dođe i prođe. Rijetki među nama imaju savršenu motoriku, savršen govor itd. Ne opterećuj se time. Uz dobar poticaj dijete će SVOJIM TEMPOM sve to stići. Mog sina je pedijatrica slala u Suvagovu školu zbog njegovog deficitarnog govora i loše motorike. Nisam pristala i danas sam sretna zbog te odluke da ga ostavim u redovnoj školi. Trenutno preispitujem odluku da li uopće nastaviti s kontrolama u Suvagu (jer time uzimamo mjesto djeci kojima to više treba) a ovaj moj je svoje odgulio i davno uhvatio svoju generaciju.
Sretno i tebi s curicom! Puno se toga može riješiti.
Crna proročanstva :zbunj:
Ne radi se o crnim proročanstvima, nego o realnim činjenicama. Stekla sam dojam da drugi misle da se radi o prenapuhanim ishodima, pa sam rekla da, ako nekoga zanima, mogu napisati zašto se to stvarno događa, kako senzorna disfunkcija ili ADHD utječu na emocionalno stanje djeteta i zašto dolazi do problema ako teškoće nisu prepoznate i tretirane. Nije mi bila namjera nekoga obeshrabriti ili baciti u depru.
slučajno naletjeh na sada već staru temu... ako ti trebaju audio priče, imam neke pa javi.
Ovih dana smo ubijeni, što od prehlade, što od usranog vremena i ja sam popustila i gledaju crtiće. :roll:
Tako pokušavam izabrati nešto smisleno, odnosno ono što sam voljela kao dijete. To su Vatrogasac Sam, Zvonko, Pingu, Kremenko, Gogs. Pola toga nema na YouTubeu.
Ima puno 3D. Ima anime. Ima robota. Ne znam kako vi, ali meni su ovi crtići smeće. Nikada nisam shvatila anime opsesiju.
Linea, a je to, sport bili, kalimero
Jelena, zuta sigurno nije gledala crtice nase generacije ( iako je kalimero bio cak prije mog vremena).:mrgreen:
dodajem svoj najdrazi - pcelica maja
Komentirala sam koji su dobri. Moji gledaju kad ja izabirem
Moj je neko vrijeme, kad je bio malo mladji (4-5), gledao Pink Pantera, Loleka i Boleka, Nu Pogodi!, ... a zadnje sto je bas gledao ja bila Slugterra. To je nesto novo. Meni skroz ok.
Moj od trenutnih voli Psice u ophodnji i Super Wings. Dosta su i poucni i meni se svidaju
Recimo strumpfovi mu nikako ne sjedaju,ni mali leteci medvjedici
Zao mi sto nema cipelica,njih sam ja obozavala
Žuta, najnaj moje djece bili su Krtek, Pat i Mat, Janko Strižić, Gustav.
Mojoj Tonko Bonko, Winnie Pooh - apsolutni favorit, sve verzije, Traktor Tom, Mali crveni traktor (danas cijeli dan pjevamo Traktor Crveeeenko u polju je vrijedan), Teletubbies, U vrtu pod zvijezdama, Peppa pig, Pocoyo ..
Sad sam se sjetila i Wonderpets .. there's animal in twouble :lool: lool e to je isto obožavala
Meni je Pocoyo daleko najdraži za te malene, ima taj jednostavni crtež, priča je prilagođena uzrastu i nije banalna
Miffy, Peppa pig, to je isto dosta dobro za taj uzrast
traktor tom, bob graditelj, onaj vlak.. su mi manje dragi, ali dječaci ih vole iz očitih razloga. psići u ophodnji isto, meni nepodnošljivo tupavi i stereotipni, ali mala ih je jedno vrijeme jako volila.
Winnie the Pooh, onaj kad hvataju Backsona, muž i ja znamo napamet :lool: (ne engleskom, hrvatska verzija je puno izgubila u prijevodu)
:mrgreen: pusti ti to nije loše niti na hrvatskom .. Brzovrat, Brzovrat, užasan stvor je Brzovrat .. to je kod nas hit svih vremena. Moja mala tu pjesmicu zna valjda na svim evropskim jezicima.
Ona stvarno jako voli Pooha, i crtiće i knjigu, baš joj sjeda taj slatki šašavi humor.
Je, ali meni je najdraža fora kad Sovac kaže "artistic talent runs through my family, in fact, it practically stampedes"
i baš me zanimalo kako će to prevest, jer stvarno je izazov
nisu se očito ničega sjetili tako da su bazu samo preskočili
a da, pjesmica sa Brzovratom je super, kako je svatko ubacio svoje strahove
Winnia ne znam... al Peppa the Pig mi je skroz simpa :)
Oblutak, Krugolina, Pippi Duga čarapa, Peppa Pig, Ben & Holly, Larina zvezdica (na slovenskom).
Obožava i Sportakusa (Lazy Town), kao prava sportašica... iako meni ide taj crtić na živce.
Masa i medo!
ajme, da, naravno! Maša je super, i ima puno fora i detalja koji zabave i roditelja
nema previše teksta, tako da je nije problem gledat na bilo kojem jeziku
Doktorica Pliško je isto super, ali su je zaštitili i ne može se baš naći na youtube
I mojoj je Maša dobra, premda je bila već dosta velika kad je otkrila taj crtić, ali oni neki legendarni kao Maša i kaša su joj isto bili hit.
Voljela je i nekog Juru iz džungle, pa Braća Koale, Krteka, Baltazara, HEllo Kitty one neke crtiće gdje su Kitty i Mimi napravljene kao male curice itd.
Moja je oko treće otkrila Shaun the sheep, i još ga voli.
Imali smo fazu Pocoya, Peppe, Maše i mede, Psića.
Shauna ja obožavam... :mrgreen: