faza destrukcije i nihilizma

Uf..odakle da krenem..dakle, devojce moje od 2 godine je usla u fazu kad sve ama bas sve trga,unistava,razbija,baca..nevezano uz tantrum,jer se nakon toga smije,njoj je to zabavno i veselo. Pritom ne mislim na razbijanje suda i sl nego trganje sVojih igracaka,slikovnica,sve lutke su posarane (oci?) i sve mora bit aposlutni kaos i nered. Taj nered je usvojila i u svoju prehranu i spavanje tako da ne zeli vise jesti ono sto je voljela,ne zeli spavati kad i inace i nista ju ne zanima osimnda pravi ogroman nered. Nije bas nesto ljuta osoba tako da to ne mogu povezati s tim osjecajima,i kad plane smiri se jako brzo, ali ne znam sto bi taj nered trebao predstavljati. E da,i sve joj je NE,ne mama,ne tata... Recite,pomozite...pa to je ludilo vec postalo. U vrtic ne ide, ja sam s njom doma i prilicno je sretno dijete pa cak i kad radi nered, al govorim o atomskoj bombi neredu. Ostajem smirena maksimalno,poticem ju da sama posprema,ponekad mislim da joj je dosadno pa svako malo smisljamo nove aktivnosti ali koncentracija joj pada vrlo brzo i vec gleda sta ce rasturit sljedece:-P

Draga, to ti je neka fora s njohvim osvješćivanjem sebe kao osobe, odvajanjem od roditelja i shvaćanjem da su oni osobe za sebe, zato ne...

Moj stariji je lupao glavom o pod i to kulir u kuhinji, gdje je najtvrđe... ufff.... muka mi je kad se sjetim. Potrajalo je štajaznam pola godine. Bilo mi je teško ignorirati, ali to je bilo jedino što je na kraju donijelo rezultat.

To nazovi sklonošću analizi. Zanima je od čega se nešto sastoji, što ima unutra.

A s dvije godine je prvi mali pubertet, prva borba za samostalnost.

Što te to malo izluđuje, nije ništa neobično, znaš da postoji naziv terrible twos za to razdoblje.

Da da, ni bebe ni djeca-

Čudna faza i za njih, često razmišljam kak je njoj što je toliko znatiželjna a dosta toga još ne može sama, sigurno je frustrirana jadničak.

Izluđuje ova faza i mene i sve oko mene a bome i ona sama sebe.

Na svu sreću pa smo COOL.

Citiraj:

---

nanimira prvotno napisa

Uf..odakle da krenem..dakle, devojce moje od 2 godine je usla u fazu kad sve ama bas sve trga,unistava,razbija,baca..nevezano uz tantrum,jer se nakon toga smije,njoj je to zabavno i veselo. Pritom ne mislim na razbijanje suda i sl nego trganje sVojih igracaka,slikovnica,sve lutke su posarane (oci?) i sve mora bit aposlutni kaos i nered. Taj nered je usvojila i u svoju prehranu i spavanje tako da ne zeli vise jesti ono sto je voljela,ne zeli spavati kad i inace i nista ju ne zanima osimnda pravi ogroman nered. Nije bas nesto ljuta osoba tako da to ne mogu povezati s tim osjecajima,i kad plane smiri se jako brzo, ali ne znam sto bi taj nered trebao predstavljati. E da,i sve joj je NE,ne mama,ne tata... Recite,pomozite...pa to je ludilo vec postalo. U vrtic ne ide, ja sam s njom doma i prilicno je sretno dijete pa cak i kad radi nered, al govorim o atomskoj bombi neredu. Ostajem smirena maksimalno,poticem ju da sama posprema,ponekad mislim da joj je dosadno pa svako malo smisljamo nove aktivnosti ali koncentracija joj pada vrlo brzo i vec gleda sta ce rasturit sljedece:-P

---

Isto i kod nas (kao u onom vicu - ništa ne tražim, samo se hvalim). Također je u fazi "sve je moje", otima, udara, gura. Ide u vrtić i mislim da je taj rezon "tko jači, taj tlači" povukao odatle jer je daleko najmanji i najmlađi u grupi i vjerojatno potlačen, pa kad nije u vrtiću i druži se sa ravnopravnima, onda on harači :mrgreen:

Također, puno je bolji kada je sam sa mnom i sa MM. Kada mu dođu njegovi mali prijatelji i rođaci - a to je svakodnevno - naprosto poludi, čitavu sobu preokrene naopačke, podivlja, da može, prevrtao bi se u zraku.

Što radim?

1. - brinem da je naspavan, nahranjen, dakle, da su sve osnovne potrebe zadovoljene, jer ako nisu, nastaje kaos
2. - kad god je moguće, sklanjam tehnologiju jer ona pogoršava koncentraciju i smirenost. Tu malo falimo jer je često bolestan, ja radim od doma i, nažalost, najlakše mi je primiriti ga na taj način da odradim ono što moram. No, zato sve nadoknađujemo kada je zdrav.
3. - Strogo mu zabranjujemo "nasilno" ponašanje (možda malo preteška riječ, ali što jest guranje i udaranje druge djece?), u krajnjem slučaju odlazi u sobu na hlađenje i to uvijek djeluje. U zadnje vrijeme kada mu dođu djeca na igru, sklanjamo sve igračke iz sobe osim jedne pune kutije. To možda nije najsretnije rješenje, ali istodobno mu stalno napominjemo da ne divlja s igračkama, pa to dvoje u kombinaciji nekako izdrži. Lakše mu je se kontrolirati kada je jedna kutija igračaka pred njim nego njih deset.
3. Pokušavam mu osmisliti neke aktivnosti koje su više strukturirane, npr. bojenje, crtanje kredom, slaganje željeznice, kockica, čitanje... Interes za sve to je vrlo kratak, osim za čitanje, ali tješim se - malo pomalo.
4. Napredan je za svoje dvije godine (zato i jest u skupini sa starijom ekipom). Visok je, govori kao dijete od 4-5 godina, nevjerojatno upija i razumijeva, muzikalan je, tehnicira s loptom (tata ga naučio :wink:), samostalno jede, samostalno ide obavljati nuždu (ja mu samo brišem guzu nakon velike nužde) i to znači da sam skine hlače, obavi nuždu, obriše se, obuče se, prospe sadržaj u wc šolju ako je to obavio na tuti, pusti vodu i opere si ruke. Sam se izuva i obuva, zna obući sve osim majice.
Fizički je nevjerojatno zahtjevno dijete. Neprestano skače, nekada mu je dosadno normalno hodati pa samo skakuće od vrata do lifta, auta... A nedavno mu je i to bilo prejednostavno pa je skakutao na jednoj nozi :lol: Toliko se penje da ga u vrtiću zovu alpinist. Ništa mu od toga ne branim jer stručnjaci vele da je to super za razvoj motorike i inteligencije :mrgreen:, samo se navečer sklupčam na kauču i poželim, što je jednom jedna forumašica rekla na temi o vježbanju, leći od umora i praviti se da sam mrtva.

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Isto i kod nas (kao u onom vicu - ništa ne tražim, samo se hvalim). Također je u fazi "sve je moje", otima, udara, gura. Ide u vrtić i mislim da je taj rezon "tko jači, taj tlači" povukao odatle jer je daleko najmanji i najmlađi u grupi i vjerojatno potlačen, pa kad nije u vrtiću i druži se sa ravnopravnima, onda on harači :mrgreen:

Također, puno je bolji kada je sam sa mnom i sa MM. Kada mu dođu njegovi mali prijatelji i rođaci - a to je svakodnevno - naprosto poludi, čitavu sobu preokrene naopačke, podivlja, da može, prevrtao bi se u zraku.

Što radim?

1. - brinem da je naspavan, nahranjen, dakle, da su sve osnovne potrebe zadovoljene, jer ako nisu, nastaje kaos
2. - kad god je moguće, sklanjam tehnologiju jer ona pogoršava koncentraciju i smirenost. Tu malo falimo jer je često bolestan, ja radim od doma i, nažalost, najlakše mi je primiriti ga na taj način da odradim ono što moram. No, zato sve nadoknađujemo kada je zdrav.
3. - Strogo mu zabranjujemo "nasilno" ponašanje (možda malo preteška riječ, ali što jest guranje i udaranje druge djece?), u krajnjem slučaju odlazi u sobu na hlađenje i to uvijek djeluje. U zadnje vrijeme kada mu dođu djeca na igru, sklanjamo sve igračke iz sobe osim jedne pune kutije. To možda nije najsretnije rješenje, ali istodobno mu stalno napominjemo da ne divlja s igračkama, pa to dvoje u kombinaciji nekako izdrži. Lakše mu je se kontrolirati kada je jedna kutija igračaka pred njim nego njih deset.
3. Pokušavam mu osmisliti neke aktivnosti koje su više strukturirane, npr. bojenje, crtanje kredom, slaganje željeznice, kockica, čitanje... Interes za sve to je vrlo kratak, osim za čitanje, ali tješim se - malo pomalo.
4. Napredan je za svoje dvije godine (zato i jest u skupini sa starijom ekipom). Visok je, govori kao dijete od 4-5 godina, nevjerojatno upija i razumijeva, muzikalan je, tehnicira s loptom (tata ga naučio :wink:), samostalno jede, samostalno ide obavljati nuždu (ja mu samo brišem guzu nakon velike nužde) i to znači da sam skine hlače, obavi nuždu, obriše se, obuče se, prospe sadržaj u wc šolju ako je to obavio na tuti, pusti vodu i opere si ruke. Sam se izuva i obuva, zna obući sve osim majice.
Fizički je nevjerojatno zahtjevno dijete. Neprestano skače, nekada mu je dosadno normalno hodati pa samo skakuće od vrata do lifta, auta... A nedavno mu je i to bilo prejednostavno pa je skakutao na jednoj nozi :lol: Toliko se penje da ga u vrtiću zovu alpinist. Ništa mu od toga ne branim jer stručnjaci vele da je to super za razvoj motorike i inteligencije :mrgreen:, samo se navečer sklupčam na kauču i poželim, što je jednom jedna forumašica rekla na temi o vježbanju, leći od umora i praviti se da sam mrtva.

---

Dakle,moj je isti takav samo sto ne ide u vrtic i ima malu seku od 6 mj.
Kaos, opci i potpuni kaos.

Citiraj:

---

bubumam prvotno napisa

Dakle,moj je isti takav samo sto ne ide u vrtic i ima malu seku od 6 mj.
Kaos, opci i potpuni kaos.

---

Draga,znam da zvuči ludo ali utješila si me. I, žao mi je:love2:

Stavila sam i novi avatar :) Velikog psa je uokvirila kockama a maloj je dala svoju dekicu i konja da spavaju skupa. Psi nisu reagirali nikako jer je prošla ponoć i bilo im je svejedno.

:mrgreen:

Ja djeci nedam da trgaju stvari. Mogu se igrati, mogu raditi nered - ali trganja slikovnica, saranja kojekuda i ostalih destruktivnih radnji - nema medju dozvoljenima. Kao ni npr. bacanja metalnih i drvenih igracki na sve strane, cupanja/grizenja/stipanja/udaranja, namjernog prolijevanja vode, bacanja hrane na pod i sl. S obzirom da su stvari tako postavljene od pocetka - brzo su naucili. A bili su izlozeni i "tehnologiji" - nisu zbog nje nimalo bili destruktivniji ili hiperaktivniji ili stovecsve ne.

Ako roditelj to dopusta - onda ne razumijem zasto se zali. Ako mu nije ok - onda takvo ponasanje treba sprijeciti. I to je vise-manje to.

Ne dopustamo mi takve stvari nikako, no unatoc nasim zabranama ona svejedno testira granice. :-) umjetnost je ostat smiren u situaciji u kojoj dijete unatoc zabrani svejedno odluci napraviti bas to

Citiraj:

---

nanimira prvotno napisa

Ne dopustamo mi takve stvari nikako, no unatoc nasim zabranama ona svejedno testira granice. :-) umjetnost je ostat smiren u situaciji u kojoj dijete unatoc zabrani svejedno odluci napraviti bas to

---

Pa probaj ostati ne mirna, ako nisi. Mislim, kako da dijete shvati da to ozbiljno ako ostajes posve mirna, isto kao i kad radi nesto sto ti je ok. Djeci treba jasno dati na znanje da to sto su napravili nam nije ok, i da smo zbog toga ljuti, razocarani i sl. Bar je takvo moje iskustvo. Kad roditelj reagira odlucno, istog trena i na nedvosmislen nacin pokaze da mu je nesto neprihvatljivo, i tako dosljedno svaki put, onda djeca to shvate i prihvate, neki brze, neki sporije, ponekad zaborave pa ponove i sl - ali sigurno nemas svakodnevno situaciju koja ti smeta ako se tako postavis svaki put.

Upravo to. Sillyme, ne znam kako si stekla dojam da mi to dopuštamo svojoj djeci. Ovdje sam i navela korake koje poduzimam kako bih spriječila to divljanje. Što je stariji, uspjeh je veći, ali ne mogu tvrditi da se u 100% situacija kutija sa igračkama neće razletjeti po čitavoj sobi. Ali hajde, sada barem pokupi igračke nazad u kutiju.

Imam iskustvo sa dvoje djece. I iskustvo je takvo da je moje prvo dijete savršeno čuvalo sve igračke, igralo se konstruktivno i tada mi nikako nisu bila jasna djeca koja deru slikovnice, obezglavljuju lutke, šaraju po zidovima i slično. Mogu čak priznati i da sam se pomalo zgražala nad tim. Pa sam na poklon dobila baš takvo dijete. Ali radimo na tome.

Zid u njegovoj sobi je pošaran - ali pošarao ga je dvaput (jednom naš, jednom tuđi :oops:) i nikad više. Jer smo mu tuvili u glavu da to ne smije raditi i jer smo ga nadzirali dok je imao boje u ruci i vraćali mu ruku sa zida prema bojanci dok nije definitivno odustao.

Šta misliš koliko puta sam ga odvraćala od utičnica? Svom prvom djetetu sam JEDNOM rekla da se utičnica ne dira i da je opasna, nikada je nije dirnula i zaštita nam uopće nije bila potrebna. A njemu je silno zabavno čačkati po njima i uvijek iznova testira to naše "ne".

Dulje mi je trebalo i da mu objasnim da mi mora dati ruku dok hodamo cestom, da su auta opasna..

Ma ne bih rekla niti da on toliko voli testirati naše granice koliko voli uzbuđenje, otkrivanje novoga, isprobavanje novoga. Obožava hodati po rubu zidića održavajući ravnotežu, obožava skakati sa što veće visine, što veći tobogan/mreža za penjanje to bolje. Sa njim je skoro uvijek akcija, "Brzi i žestoki".

I ja ga volim takvog, volim što je tako živahan, svoj, znatiželjan... samo radimo na tome da ne čini štetu sebi i drugima, radimo na tome da usvoji tu granicu.

Pa imam i ja doma primjerak izuzetno tvrdoglav i primjerak koji je suradljiviji. Ali ni za jednog nisam rekla da u situacijama koje nisu ok "ostajem maksimalno smirena" - jer je to kontraefekt po meni. I ne dozvoliti da stvari odu do tocke koja je opisana kao

Citiraj:

---

...trga,unistava,razbija,baca..nevezano uz tantrum,jer se nakon toga smije,njoj je to zabavno i veselo... govorim o atomskoj bombi neredu

---

To je vise-manje to.

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

I ne dozvoliti da stvari odu do tocke koja je opisana kao

To je vise-manje to.

---

Slažem se. Samo što se to kod nas događa totalno nepredvidivo i nije posljedica frustracije nego prevelikog veselja i uzbuđenja.

Evo dva primjera:

Slažemo kockice ili željeznicu. I njemu se to sviđa i sudjeluje u igri nekih 15-ak minuta. I kako se dulje igramo i zabavljamo, on odjednom, bez ikakve najave, zgrabi rukama to što smo izgradili i pobaca to po sobi uz kliktanje i veselo "vidi ovo mama". Ali to izgleda kao vihor od kojeg pokoji dio doleti i meni u glavu.

Ili slikovnica. Lijepo bojimo (to traje još kraće, 5 min) i on odjednom počne divlje šarati po njoj, zgrabi je i raskupusa.

To se naprosto dogodi u sekundi.

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Slažem se. Samo što se to kod nas događa totalno nepredvidivo i nije posljedica frustracije nego prevelikog veselja i uzbuđenja.
...

---

Primjer: igramo se, smijemo, skakljamo - i ona me ugrize. Od radosti. Jednostavno tu nije imala kontrolu da to nije dio igre.
E sad mogli smo mirno reci "ne, ne gristi" i nastaviti se igrati, ali mislim da to nije efikasno. Mi smo prekidali igru istog trena uz napomenu da se igra prekida jer je grizla (naravno, dijete roni ogromne suze jer je bilo sretno i veselo i igralo se - ali helou, grize, to boli, zar da se pravim da je to mali problem - meni nije, meni je to ozbiljan problem, da grize). Uglavnom, ugrizi su se brzo prorijedili, i nakon nekog vremena nas vise nije grizla.

Meni je obicno smireno ali cvrsto ne do sad palilo svaki put, sad vise ne prolazi bez barem 3-4 ne s tim da zadnji obicno bude povisenog tona. I tu se malo gubim jer mi deranje nije opcija, ostavljanje djeteta samog da ' promisli ili se ohladi' takoder jer vidim da uopce ne zna sto bi sa sobom i tak..

Ja sam u otprilike tom stadiju uvela pojam kazne -mirna stolica "2 minute" (ja ih određujem, jel).
A bogami i dreknem kad pretjera. Koliko god ne bih htjela, ne mogu si pomoći. Dvoje djece u dvije godine malkoc su mi istanjili živce. A njegovo testiranje granica tako da me gađa, udara i uništava mi jednostavno nije opcija.

Btw, nanimira, u ponoć je bacala i demolirala?

da...nije htjela spavat, jest, ma ništa..probali smo sve što nam je palo na pamet i na kraju je zaspala valjda od umora. nisam popustljiva mama, u smislu da joj dozvoljvama da radi što i kad god hoće, i naravno da imam svoje granice i čvrsto i glasno ne ali smireno tome pristupam, ne dozvoljavam da me to izbaci iz takta. barem za sada uspijevam :)

Dale ste mi par ideja, i jedna ( ali vrijedna) koja pali (barem za sada) je da joj "zabranim" da radi nered tako što joj nudim da zajedno pospremamo ( neće no ne radi kaos više). ALi, i smirila se sama od sebe - valjda je bila neka luđačka faza.

Citiraj:

---

maca papucarica prvotno napisa

Ja sam u otprilike tom stadiju uvela pojam kazne -mirna stolica "2 minute" (ja ih određujem, jel).
A bogami i dreknem kad pretjera. Koliko god ne bih htjela, ne mogu si pomoći. Dvoje djece u dvije godine malkoc su mi istanjili živce. A njegovo testiranje granica tako da me gađa, udara i uništava mi jednostavno nije opcija.

Btw, nanimira, u ponoć je bacala i demolirala?

---

Potpis do zadnjeg slova. Uključujući i dvoje djece u 2 godine, kao i pitanje iz zadnje rečenice.

Nama je pomoglo
- pomicanje spavanja pola sata ranije a ankon toga čvrsta struktura, uvijek sve u isto vrijeme
- večera na vrijeme jer kod mog mlađeg je okidač cirkusa bila glad tj.pad šećera u krvi
- rituali: spremanje igračakq, pranje ruku, večera, kupanje, pričica, spavanje

Naravno da nije sve idealno, ali s vremenom dođe na svoje mjesto. Sretno!

Moja izgleda ulazi u tu fazu,za sada smo na šaranju svega,probala je zidove pa sam poludila,za sada je mir....dobije živčani ispad ako ju ne razumijem u sekundi šta želi,ali mislim da si tu ne možemo baš nekako prejako pomoći,trajati će kod svakoga...kako mu je pao grah,bez obzira na naše reakcije.
Samo roditelj treba ostati smiren i sabran,što je nekada izuzetno teško,ali nekako mi se čini najpametnije kada se dogodi neki ispad ponašanja da se to treba istu sekundu prekinuti i idemo dalje,negdje drugdje ili nešto drugo raditi,to mi se za sad pokazalo najbolje.

Evo mene opet....jedno vrijeme se super slagale...

Sada opet baca sve oko sebe pita vode kao zedna je ali prolije vodu i baci casu jucer uzela sestri mob sa stola i baci ga. Ja pricala kaobtobje ruzno ponasanje tibsiblijrpa i pametna curica i bla bla ali nista. Probala kao neku kaznu u sobu na hladjenje da sjedne dvije min ali ona ne sjedi skace igra se smije se kze mama ovo je moj krevet a ne kazna,ne kuzi mozda je prerano ili...2,7g

Koji naslov teme :lol:

Citiraj:

---

inaa prvotno napisa

Sada opet baca sve oko sebe pita vode kao zedna je ali prolije vodu i baci casu jucer uzela sestri mob sa stola i baci ga. Ja pricala kaobtobje ruzno ponasanje tibsiblijrpa i pametna curica i bla bla ali nista. Probala kao neku kaznu u sobu na hladjenje da sjedne dvije min ali ona ne sjedi skace igra se smije se kze mama ovo je moj krevet a ne kazna,ne kuzi mozda je prerano ili...2,7g

---

Sjedenje na stolici bi mozda bilo ucinkovitije, jer stolica je manje zabavna nego soba.
I plus, zabraniti mobitel kad ga baci, dati joj krpu da pobrise kad prolije vodu..

A za razumijevanje u dobi od 2,7 godina ne brini. U toj dobi vec imaju zavrsene sve fakultete.

Kako sam ja lijepo i "super pametno" odgovorila nanimiri kad je pokrenula ovu temu..a sad u istim govnima i ja! Pocelo je! Ako smo se nesto.i mogle dogovoriti prije, sad vise nista. Namjerno radi štetu, kazem ne ali ona kaže:opet i ide opet raditi to isto. Imam osjećaj da cijeli dan trcim za njom i vičem ne.
Proći ću ovu temu da vidim savjete.

Vidim da bih je i ja mogla pročitati otpočetka. :)

U pravu si lavko i ja sam u teoriji imala "pametne" savjete

Ali praksa je nesto sasvim drugo.Rehab totalno si u pravu,u toj dobi vec imaju zavrsen fakultet.Alibmeni se cini da se stanje samo pogorsali otkako ide "na hladjenje"

Mene zanima kako reagirati na neposluh - ovdje su savjeti od ostati miran do ne ostati miran.
I kada ne posluša prvi put, da li odmah odredim n eku disciplinsku? Hlađenje na 2 minute..i slično.
Ali u skroz neobranom grožđu sam.

auf
tu se recimo moj muž i ja do dana današnjeg nismo složili. on misli da treba reagirat na svaki neposluh jer nije stvar u tome o čemu se radi, nego u tome što nas dijete nije poslušalo, dakle neće ni kad bude važno.
ja mislim obrnuto, ako tražiš poslušnost na nebitnim stvarima, vjerojatnije je da će dijete naučit ignorirat te roditeljske zahtjeve

baš razmišljam kako mi toliko drugačije reagiramo na ovo svoje djece, u ovoj dobi smo sa starijim već primjenjivali oduzimanje igračaka i slično, čini mi se
a s malom baš i ne, jedino npr ako uporno baca bojice na pod sa stola, onda ih maknem

to hlađenje i slično nama nikako nije funkcioniralo, situacija bi postala više usijana nego ohlađena, ja uopće ustvari ne razumijem kako to ljudi rade

Vidiš..ja sad vjerujem i tebi i tvom mužu.
I uopće ne znam kako da se postavim..

Nasa je ocito rodena u toj fazi. Sa godinu i pol sve sto je dohvatila ako si pokusao uzeti, tresnula bi od pod. Prilazili smo joj kao mitskom bicu da sacuvamo sto god joj je u rukama uz objasnjavanje da ne treba baciti vec samo dati.Trajalo je dva mjeseca uz cerek ili vristanje kada bi bacila. Jos uvijek vristi cim nesto ne moze ili joj ne das. Zna i poplaviti. Trazi uporno i ne prihvaca ne kao odgovor.Cak pocne i tuliti daaaaaaaaj. Ucimo ju da kaze pliz. Brzo je pokopcala to pa kada zica nesto kaze pljiiiiiz. Ako joj to ne upali zaleti se prema onome tko se drznuo ne ispuniti njene zahtjeve i kaze tipam(stipam)i hoce ustipnuti, ugristi ili tuci.Neki dan smo ustvrdili da ona uopce ne shvaca da bi nas trebala slusati. Ima 20mj. Izgleda kao minijaturna verzija tinedjerice iz američkih filmova.

Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk

Eh da. Hladenje. Probano. Promaseno. Nakon 3 puta ona se zaigra sa imaginarnom tockicom i ludo se zabavlja tih 30 sec koje kao olfo treba provesti sjedeci u jednom kutku.

Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk

lavko, mislim da je kod toga kako se postavis bitno kakav je tvoj unutranji osjecaj, te kako ti hendlas stvari.
nema smisla raditi nesto, sto preporucuju drugi ljudi ili knjige, ako ti to dubinski ne podrzavas.

nacelno se slazem s teorijim da "ne" treba vrijediti za mali broj stvari, jer inace ako je sve ili prepuno toga "ne" dolazi do inflacije, te dijete na kraju uopce ne razlikuje bitne i nebitne "ne".

sto se tice poslusnosti, prvo je bitno razmisliti sto ti pod tim podrazumjevas, te koliko ti je to sto podrazumjevas pod poslusnoscu vazno.
meni npr. ne samo da poslusnost u klasicnom stilu, kako ju je razumjevala generacija nasih roditelja nije vazana, nego sasvim iskreno osjecam prilicnu averziju prema toj vrsti poslusnosti. tako da mi ona nije bila nikakva stavka u odgoju/suzivotu.
moje je djetinstvo bilo jedno veliko ne, i zaklela sam se da to nikad necu ponoviti sa svojim djetetom.
svaki put kad sam instiktivno htjela reci ne (jer pocesto regiras sa "ne", jer je to ubicajno, normalno...itd), sam se upitalo zasto, te da li ja iza toga ne zaista stojim. trebalo mi je odredeno vrijeme da to iskristaliziram, te je "ne" bio odreden za mali broj stvari, koje su mi bile vazne. kroz to si naprosto autentican, dijete osjeca da je to "ne" jasno, logicno, te ti to djetetu mozes tako i iskomunicirati.

sa kaznama je isto tako, po mom misljenju. ja/mm, mi nismo nikada kaznjavali, ja naprosto imam nelijepa sjecannja i modrice na dusi iz djetinstva vezano na kazne i bilo mi je jasno da ja to ne mogu autenticno "iznjeti". najvise sto sam radila bilo je ono juulovsko djelovanje konzekvencama. to mi je bilo u skladu sa mojim stavom, te je i funkcioniralo.
i dosadasnji "rezultati" su prilicno ok. :mrgreen:
ovim ne mislim reci da neka vrsta kaznjavanja ne moze funkcionirati ok. naravno da moze. ima zaista dovoljno razlicitih metoda odgoja/suzivota, jer su i roditelji naprosto razliciti ljudi.
nego je vazno da roditelj svoj odgoj i zivot s djecom izgraduje ne samo refleksije o odgoju (kroz knjige, razgovore s drugim ljudima, promatranje okolinu, common sense zajednice) nego i velikim djelom kroz to sto je, tko je, te koje ga vrijednosti u zivotu vode.

Ja to moram debelo iskristalizirati. Pojma nemam koji je moj stav - nemam ga!
Najviše me pritišće to što joj kao moraš usaditi principe, pa bi onda usađivala principe i na malim i velikim stvarima, a sad vidim da ne moraš.

lavko, aj daj par primjera, o kakvim neposlusima pričamo?

Na primjer..jučer smo bili kod mojih i ode ona trgati grožđe kjoe je još nezrelo. Otrgne, stai u usta, kaže ljuto i pljune. I ja fino objasnim da moramo još čekati, grožđe još nije fino za papati, bolit će nas trbuh. Ona ne ferma, ode opet i otgne još, u usta, pljune. Ja opet priču. I ona me pogleda i kaže: "Opet!" sva sretna i ode trgat grožđe. Tu sam već bila ljuta, pa sam je odnijela doslovno u kuću.

I sad - objašnjavati milijun puta? Reći jednom, pa kad drugi puta zariba, odmah u kuću? Kaj?