Evo teme za ovu godinu pa se prebacite tu :mrgreen::mrgreen:
Printable View
Evo teme za ovu godinu pa se prebacite tu :mrgreen::mrgreen:
TRUDNICE 2018.g ( termini poroda)
RODILE 2018.g
Mala 28 nam je jučer postala mama princa i princeze draga moja čestitke
Čestitke i sretno dalje
Ne znam da li znate ako istovremeno rodite dvoje ili više djece da imate naknadu preko agencije,koja je ovisno o dohotku.kad se dočepam kompića stavim i link za to
Di u nam naše trudnice i mamice!?!?!?!?
I ja skicnem tu i tamo, ali nikoga nema.Citiraj:
ana- prvotno napisa
Mene zapravo zanimaju iskustva mama starijih blizanaca, ovih od dvije godine.
Cituckam stare teme....
TRUDNICE 2018.g ( termini poroda)
RODILE 2018.g
Mala28 - 25.5. cura i dečko
Etiketa piši što te zanima !!!
Moji će uskoro napuniti dvije godine. Trenutno su u nekoj tvrdoglavoj fazi kad bi svašta htjeli pa se tako penju svagdje, bježe na cestu, odbijaju dati ruku....skužili su da puno toga mogu, a meni je teško dokazati im da neke stvari jednostavno nisu za njih. Uglavnom krenem na fino pa na kraju ne završi baš fino (najčešće ih fizički maknem od opasnosti ili im to nešto oduzmem).Citiraj:
ana- prvotno napisa
Postoji li način da ih nagovorim na suradnju?
Zatim....jedan je ljubomorniji, snažniji i samim time i dominantniji. Ovaj nježniji/popustljiviji je provokator, voli oteti igračku, lupnuti drugog po glavi...i to redovito završi loše po njega jer mu drugi vrati grebanjem, šamaranjem, ugrizom i sl.
E sad, kužim ja da je ovaj isprovociran, ali malo me plaši način na koji mu vraća - dakle ne šamar za šamar nego za jedan šamar on ih podijeli deset.
Mogu li ih nekako pomiriti, odnosno mrvicu ublažiti tu agresivnost kod jednog, a drugog naučiti da se brani?
(Kužim da svaki od njih ima svoj karakter, ali se nekako nadam da ih mogu malo oblikovati.)
(I da, grozim se djece koja se tuku :roll: )
Nemam blizance, ali imam sinove s minimalnom dobnom razlikom. Imali smo sličnih situacija kad sam znala šlapom mlatiti po okviru vrata da ne opalim nekoga od njih... Jedino što je palilo bilo je fizičko razdvajanje - jedan u jednu sobu, drugi u drugu. Na kraće vrijeme, dok se ne bi smirili... Nije to bilo često, ali bratemili, ne možeš brata dohvatiti za uši i njegovom glavom opaliti u zid. Za takve stvari rješenje je bilo razdvajanje. U ovoj dobi imala sam još vrtić(gajbu) da manjega mogu strpati unutra, jer mi je bilo teško paziti na obojicu.Citiraj:
Etiketa prvotno napisa
Kad bi bili razdvojeni, dala bi im da se igraju stvarima koje sam čuvala za te trenutke, a nisu klasične igračke: kutija s kvačicama za rublje, plastične posude (ubili su mi nekoliko lavora i zdjela dok su drvenim kuhačama bubnjali po dnu preokrenute posude), gumeni čekić, klupko vune...
I da - raj od kutija - ovo: https://ufile.io/u6sed
Tu na slikama su moja djeca možda malo starija, ali s tim smo počeli kad je stariji imao manje od 2 godine... Imali su zajedničke kutije, svaki svoju, razno... Nije bilo igračaka koje su ih tako dugo zaokupljale kao prazne kutije svih veličina. Nadam se da će i tebi pomoći. Sretno!
Još samo dodatak - moja djeca su različita, stariji je miran i teško ga je isprovocirati, ali mlađi je u ovoj dobi bio zahtjevan i naporan. Uvijek sam za njega morala smišljati neke zabave da mu pažnju skrenem sa stvaranja nevolja ili sa izazivanja brata.
Smišljali smo razne igre (glina-glinamol-plastelin; ljeti igre vodom - stavila bih lavor na balkon, utočila unutra 2 prsta vode i dala nekoliko plastičnih čaša i boca, da prelijevaju vodu; igre suhim tijestom-rižom-grahom, ali to negdje nakon 2.5 godine kad se više nisam bojala da će se zagušiti time; pijesak; kocke vrsta raznih (lego duplo za ovu dob), krpe vrsta raznih i lutke (zapravo, više su voljeli plišane pse i medeke nego klasične lutke, ali imali smo i lutaka)...
Još igara za malu djecu: kućica (ne samo od kutija) koja se napravi tako da na niski stol prebaciš deku, pa se gospoda mogu provlačiti, home made glazbeni instrumenti (zvečke i zveckalice, tamburin od kutije za kekse ili kutije s trokutima sira, harfa od gumica...)...
Stalno sam imala u pričuvi neke nove stvari, da si kupim mrvicu mira.
Od ostalih stvari dozvoljavala sam im da se igraju vlastitim čarapama (bilo je doduše i prignječenih prstiju jer ladica ima mehanizam samozatvaranja) ali to je isto proces učenja. Tako je bilo i sa kvačicama. Nisu se ozlijedili, ali bi se pričepili, hehehe...
Glinu i glinamol smjeli su od najmanjih nogu rezuckati plastičnim nožem. Davala sam im valjak za tijesto i kalupe. Kuća mi je uvijek bila u neredu od njihovih kreativnih igara, ali je tučnjava i cviljenje bilo smanjeno na najmanju mjeru.
Peterlin, hvala na idejama. Kutije su super, nisam ih se sjetila (vjerojatno jer nismo ništa kupovali u posljednje vrijeme), ali da, i starija se rado igrala s/u njima. Razmišljala sam o šatoru, čak sam ga i naručila od rodbine za njihov rođendan, ali prije toga ću u potragu za kutijama.
Inače, imaju pristup mnogim stvarima u kući....možda sam tu i pogriješila jer sam im čak i prepustila jednu ladicu u kuhinji gdje osim igračaka imaju plastične posude. Služe se i ladicom s bestekom (noževe sam spremila gdje ne mogu do njih).
Čini mi se da imaju premalo ograničenja pa onda samo traže više i više.
Muž je dosljedniji kad im nešto ne da, a ja znam popustiti (idem linijom manjeg otpora, kupujem trenutak mira i vjerojatno navlacim loše navike).
Ahhhh, kad će neka razumna faza?!
E da, oni se puno vole i grle, ali to sve mora biti pod kontrolom jer je mala granica između grljenja i hrvanja.
I jos jedna tema koja me muči je ta njihova povezanost u smislu prevelike usmjerenosti jednog na drugog. Još su oni mali pa se nekako sve vrti oko mame i tate, ali stalno su zajedno i koliko god si dosade, traže jedan drugoga i čini mi se da postaju ovisni o prisutnosti onog drugog. Je li to ok? Prihvatljivo?
Već vidim da su jako rezervirani prema nepoznatima ili osobama koje rijetko vide - odrasli, djeca, nebitno....treba im puno da se opuste.
Na primjer, svaka im je promjena u jaslicama prestrasna (promjena prostorije, nove tete...) baš drame. A onda i ja (ne pred njima).
Eto toliko.
Malo sam izbacila te svoje brige iz glave pa mi je već lakše.
Vjerojatno previše analiziram i razmišljam jer se iz iskustva s kćeri na kraju ipak sve dobro posloži.
Takva povezanosti ima i kod većih razlika
Priča mi kolega otac cure i dečka kak oni ujutro svaki drugog pozdrave,ili olfo pozdrave,a onda vide jel ima još koga.jedan drugog hrane,pomaže i slično.to je u svakom slučaju lijepo za vidjeti
Pozdrav svima !!! Nova sam ovdje i trudna 14tj blizanci ❤️❤️(dvojajcani)...Trenutno mirujem jer placenta prvog prelazi preko unutarnjeg ušća. Vas mi frka a tek smo na početku ... Kako kod Vas????