Položila sa 30, sve iz prve, muž me nagovorio. Odmah sam se uputila u sam centar grada, više puta - sama. I tako prevladala sve strahove i nesigurnosti. A dobrobiti vozačke - nemjerljive!
Printable View
Položila sa 30, sve iz prve, muž me nagovorio. Odmah sam se uputila u sam centar grada, više puta - sama. I tako prevladala sve strahove i nesigurnosti. A dobrobiti vozačke - nemjerljive!
Talijanske autoceste ( ceste opcenito) su horor. Mi bili u Rimu sa autom, nitko ne reagira na semafore, u jednoj traci stoji 3 auta, ma, bas kaos... I to tako funkcionira, nakon 2 dana se naviknes.
A tek Albanija.... Po autoputu traktori, konjske vprege, nema da nema...
To kada nema nikakvog osvjetljenja sa strane, ili?Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
Meni se na biciklu na cesti bez osvjetljenja znalo desiti da sam morala jednostavno stati na čas dok ne prođe nekoliko vozila jer nisam vidjela kuda vozim.
Polozila sam prije 6 mjeseci..
Sila me natjerala
Stari prekaljeni oftalmolog je meni rekao da je to blještanje problem kod ljudi koji imaju astigmatizam. Istina je jer meni je to užasno smetalo dok nisam imala odgovarajuće naočale. S dobrim naočalama ke puuuno lakše.Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
Naocale nosim zadnjih par godina, i ti samo za citanje. Astigmatizam mi nisu spominjali. MM ga ima - no oboje izbjegavamo nicnu voznju pa tako i planiramo putovanja.
U gradu mi je svejedno dan/ noć
sestro :)Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
ja sam položila vozački u 22. godini, malo vozila i prestala
danas vozim par puta godišnje, jednostavno ne volim, ne privlači me, a muž vozi fenomenalno
ali me već prošla i faza ljutnje na samu sebe, postalo mi je svejedno
nekako si mislim da ću opet provoziti ako će mi zatrebati, ako mi dop...di gradski prijevoz
i ne treba ti 10 sati, aleks
jednostavno nedjeljom ujutro provozi po kvartu, kad je sve prazno
začas ćeš se svega prisjetiti
ja sam prije par tjedana, a nakon x vremena odvezla malu u glazbenu i sve je bilo ok
i opet sam prestala nakon toga :roll:
Ja jedva čekam... položila ispite i jedva čekam. 36ta mi je i očajno želim slobodu da više nikoga ne moram navlačiti za rukav kad nekuda želim skoknuti. Pogotovo kad želim nekuda s djecom, a mm-u se ne da!
Talijanski autoput!! Nakon pola sata vožnje kroz Sloveniju, gdje moram paziti da ne pređem "enainpideset" u naseljenom mjestu, provučem se kroz Basovizzu...i evo autoputa. Pa kad se ubacim, pa kad poletimo, promet, živahno, svi znaju kako se vozi autoputem ( OK, Bugari tek uče, ali ionako su pretrpani i idu sporo), pa Autogrill i kapučino s kroasanom :) pa se približim Veneciji, a traka kao u priči, pa te pretekne koji Ferrarri, a u ušima onaj zvuk brrruuuummm, bruuuuuuummmm. Ali, najbolje je kad se skrene prema jugu, Autostrada del Sole. Koji je to način vožnje. Rim je kaotičan, ali kako je u Bariju i Tarantu, ma oni voze na trubu, ni na ča drugo :) .Citiraj:
larmama prvotno napisa
Osmijeh od uha do uha! Volim talijanske autoceste, volim Italiju.
Vozite, nemojte biti samo vožene! Sloboda je u pokretu.
Nemoj to samo tako pustiti za sva vremena. Razumljivo je da ti sad nije pravi trenutak za učenje vožnje i još će to pričekati, ali nemoj odustati od sebe. Jednom će ti zatrebati, štajaznam da možeš ići na puno bolji posao koji eto nije preko ceste ili da možeš klince razvoziti bez tuđe pomoći.Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Što se opreza tiče, uskoro ćeš htjela nehtjela uz dvoje male djece jako izvježbati lateralnu pažnju i vid, a to to jejaaako važno kod vožnje. Ja sad vozim puno više nego prije, ali i drugačije nego prije. Prije me baš vriti cukalo za ograničenja brzine i slično, a sad pazim ako su djeca sa mnom ali bome i ako nisu. Ne mogu si baš priuštiti neoprez. I bolje je tako.
Ja sam prestala voziti nakon jedne manje prometne (MM je tad vozio). I onda opet pocela s trbuhom do zuba, dva mjeseca pred prvi porod. U pocetku samo relaciju kuca - posao, pa do ducana... Sad vozim puno i svuda. Ali se bocno ne parkiram :lol:.Citiraj:
Apsu prvotno napisa
Zuta, ja lose vidim, visoka dioptrija i astigmatizam, nikakva orijentacija u prostoru, a polozila sam vozacki u Zagrebu iz prve. Jedina prepreka ti je strah, sve ostalo ce ti doci kao automatska radnja. Samo kreni, cim prije.
Zute naocale spasavaju.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Morat ću potražiti neki filter, jer ne mogu bez dioptrijskih (progresivne - tri zone, nema šanse da si radim naočale za noćnu vožnju po mjeri), a ne znam kako bih drugačije osigurala žute...Citiraj:
martinaP prvotno napisa
Ovako nešto - natikači (u sredini stranice): http://www.monokl.hr/suncane-naocale/
Odlucila sam opet pocet voziti.
Istekla mi je vozacka prije godinu i pol i nisam ni pitala za nju. Da li bi mogla sad imat zbog toga problema kod obnavljanja?
I kud opce idem obnoviti to?
nećeš imat problema, trebaš napraviti lječnički recimo https://www.ponudadana.hr/Lijecnicki..._306kn-24207_1 ili neki slični, ima ih ovih dana i na akciji , i s papirima otiđeš do heinzlove, slike ako nosiš naočale moraju biti s naočalama
Moram samo oči pregledat, ne cijeli. Ili to ne vrijedi sad nakon tolko vremena?
Nadam se da ce biti bez naocala :mrgreen:
e sad ak je podosta vremena prošlo rade cijeli, ali samo ako ti ne piše neka šifra, tada rade samo očni ( 01.01 ili 01.02 ( valjda je ova druga točna)), ako nemaš nikakva ograničenja ili neke šifre onda rade cijeli, koji je gotov za cca 1.5 sat tada ti i vade krv, i trebaš papire od obiteljske doktorke da ne boluješ od psihičkih i ... bolesti
ja sam bez auta paranoična, kao u luđačkoj košulji sputana. Imamo dva auta iz više razloga, osnovni je što ni mm ni ja ne volimo biti ovisni jedno o drugom. kako mi je i posao bio vezen za dosta terenskog rada, školovanja u inozemstvu i putovanja ne mogu zamisliti da ne vozim. Nikad mi vožnja nije predstavljala problem, nikakav velegrad, duga relacija, gužva u gradu, snijeg, kiša..kakav je dan i plan za taj dan tako sjedam u auto i idem, bez razmišljanja. Najsmiješnija situacija mi je bila kad smo kolega s posla i ja vodili novinare s dva auta u Budimpeštu na prezentaciju...Mene je dopalo da kupim hrt i rtl kamermana i novinara , dolazim po njih (muška ekipa - stiže žena s monovolumenom), oni u šoku, milijun uputnika nad glavom?????Krećemo, oni se javljaju ženama i govore da ih ŽENA vozi u Budimpeštu. Ajme u očima im se vidio strah i nepovjerenje. Put je prošao izvrsno i na povratku su priznali da su nevoljko ušli u taj auto, kasnije su na putovanja kad bi ih se vodilo birali da idu samnom.
Ja sam položila s 38 godina iz trećeg puta.Kao i žutaminuta,mislim da ja nisam za volan.Nikada nisam ni bila i u stvari me natjerao muž.Nije stvar da ja ne znam da vozim-ja NE VOLIM da vozim.Mrzim da vozim.A uz to i nemam potrebu da vozim,jer mi je sve u krugu 500m.Jedino vozim kad obavljam veliku kupovinu ili kad idemo na kraće relacije,čisto da održim neku...formu:/.
A dalje...mislim da su ustrašeni vozači dosta dobri na cesti:).Ne mogu zamisliti da ja ugrozim nekog,kad vozim sa razrogačenim očima i na leđima:mrgreen:.
I dalje još...muž me nagovorio i mnogo sam se pokajala što sam ga poslušala.Taj vozački mi je sad:kbell:.Očekivao je valjda da ću kad položim ići ko Šumaher po cestama,a ja samo do "Konzuma".Bezbrojne rasprave i svađe...
Možda bih se oslobodila kada bi me sila natjerala da vozim,iako mislim da bih prije obolila od nekog čira npr.Jednostavno ne volim da vozim,ne osjećam se ugodno,a nisam tip koji se oslanja na sreću.
A i volim da šetam:).
Super mi je ovo :mrgreen:Citiraj:
pužić prvotno napisa
Ima žena koje stvarno dobro voze, kao što ima i muškaraca koji ne voze dobro.
Dobro voze oni koji vole voziti. Ja ne movolim voziti možeš ga šišat. Možda ću sad nakon par godina stanke zavoljeti, ne znam..
Ja sam polozila sa 21g iz prve, i onda sam 5 g povremeno vozila, tipa jednom ili dva puta godisnje jer sa nisam osjecala spremnom, a nisam ni imala svoje auto.
Kad sam se udala skuzila sam da je bolje da krenem vozit prije nego dodju djeca jer se vjv necu usudit, a niti imat vremena s njima. Pocela sam ozbiljno vozit, bas sam bila odlucila cvrsto da to moram savladat. Mjesec dana nakon toga sam isla autom na sl put u Zg, uopce me nije bilo vise strah. Ne mogu zamislit da ne vozim, zivot bi mi bio uzasno kopliciran s obzirom gdje radim i zivim i dvoje djece. Volim vozit, bas gustam, nekad za opustit se sjednem i ucinim djir autom.
Ja ne kuzim te drame oko voznje. Voznja auta je vjestina kao i svaka druga. Moze se nauciti.
Naravno da su neki vise motivirani i talentirani od drugih, ali to je u prvom redu-vjestina.
Kad se vjezba postaje se bolji . Nema tu prevelike filozofije.
Vozim od svoje 18. god. Čim sam položila, otac mi je dao svoje auto koje je btw. bilo dosta jako i masivno, sjeo na suvozačko mjesto i naredio : vozi ! :mrgreen: Majka je umirala od straha, posvađala se s njim, jer je ona smatrala da ne trebam voziti dok ne skupim iskustva :roll: Samo se pitam kako se skuplja iskustvo ako ne voziš :mrgreen: Uglavnom, drago mi je što je to učinio, jer danas za sebe mogu reći da sam odlična vozačica, nije me strah ni autoceste, ni parkiranja (ok, bočno mi nikada nije do kraja sjelo), niti ičega.
Inače, znam poznanicu koja je ful hrabra, samopouzdana ženska, ali išla je na par sati psihoterapije, jer je imala strah od vožnje, nije vozila unatoč tome što je položila vozački. To joj je jako pomoglo, sad vozi bez problema.
Ja sam polozila u drugoj trudnoci teskom mukom, to mi je valjda bilo najteze u zivotu... Sad mi dijete ima skoro godinu i pol, a ja jos uvijek ne vozim, bojim se voziti s njima dok se malo ne izvjezbam, a rijetko mi ih ima tko pricuvati, a zelim da mm bude sa mnom u autu dok vozim, bojim se jos sama.i tako vrijeme prolazi a ja se osjecam ko debil.
Cak sam bila uzela dodatne sate, ali avaj, kad bi bar par tjedana malo vjezbala s mm- om bi se uspjela opustit. Bas se osjecam ko kreten, negdje bi otisla solo da on cuva klince, a izgubim pol dana na javni prijevoz i na kraju popi*dim i ostanem doma.
Mislim, ja znam da ja objektivno nisam bas za voznju, ali par jednostavnih relacija da si olaksam zivot bih valjda mogla naucit, do posla, grada, soping centra... Ostalo nek vozi mm, on ionako voli vozit. Sto je najgore, i ja volim voziti.... Kme.
Vozim 10ak godina i stotine tisuća kilomentara (možda i sedma znamenka), što službeno, što privatno.
Prošla sam svaku rupu po HR i okolnim zemljama, pa i dalje. Velikim postotkom nepoznate relacije i destinacije.
Ni nakon toliko kilometara, ako imam malu pauzu, ne osjećam se sigurno. Ne volim voziti i nikad neću voljeti.
Strah savladavam ko i sve druge strahove, skakanjem u vatru, takav sam tip.
Beti, nedostatak samouvjerenosti nije razlog da se ti nekog bojiš na cesti, s obzirom na moje iskustvo koje većina forumašica ne dijeli, ja sam sigurna da sam izuzetno mala opasnost na cesti, ako ne i nikakva. Nema situacije u kojoj nisam bila, jer ne vozim poso-kuća, nego cijela EU i Balkan- kuća.
Ali to jednostavno ne volim i ne osjećam se u autu kao na vlastitom kauču.
S tim da na cesti ubijaju oni što misle da mogu bolje nego što mogu, a obrnuti su bezopasni, osim ako baš nisu jako smotani :D
Biciklom idem na posao, SVAKI drugi dan mi u Strojarskoj dok vozim (ležernim tempom jer se ne želim usaftat do posla) auto samo iz onih zgrada izleti na cestu i jedva ga obiđem, iako sam spora i oprezna. TAko da...nisu baš biciklisti uvijek krivi. Ali, da, povremeno vidim junake koji voze zelenim valom u krivom smjeru na stazi ili pretječu drugog biciklista tako da ne pogledaju cestu po kojoj pretječu..Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Ja muku mučim da svojim sinovima objasnim nužnost kacige na biciklu i još nešto, da su slušalice u ušima biciklista velika opasnost. Sluša tako on/ona svoju muziku ili čak klafra na mobitel i ne obraća pažnju na ništa oko sebe. Evo, baš je neki dan susjeda stud2ntica imala takvu situaciju. Zabila se biciklom u nečiji auto, oduzela mu prednost, vozila prek zebre gdje nije označena staza i sl. Ja bih voljela da i za bicikl treba neka dozvola, jer ako znaš voziti na 2 kotača, to ne znači da se znaš ponašati na cesti i da znaš propise. To mi je sad muka jer moji sinovi imaju osjećaj da su jako dobri biciklisti, a zapravo pojma nemaju o prometu. Baš me strah za njih.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Dobro je biti i kao redovni vozač povremeno u funkciji pješaka i u funkciji biciklista, pa je neke reakcije lakše predvidjeti.
Ma automobil je danas nužnost. Pogotovo ljduima koji su iz mjesta bez javnog prijevoza ili s gdje je isti nikakav. Iako ga ne koristim često, bez njega jednostavno ne mogu zamisliti koliko bi bilo teže. Tj bez vozačkog, džaba ti auto bez vozačkog i obrnuto.
Da, u pravu si, to i meni mijenja perspektivu.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
A muža sam zadužila da s dečkima zajedno odu na biciklima par puta do centra grada, da im ukaže na neke stvari prije nego ih sami otkriju na teži način.
Pa i treba.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Ne bi smio na bicikl prije položenog vozačkog za bicikl.
Kojeg polažeš sa 14 godina.
:mrgreen:
Ne zajebavam se.
Krivo. To se polaže ako dijete vozi bicikl po prometnici a ima manje od 14 godina. I mogla si barem zvjezdicu staviti u ovu zadnju riječ. Ružno je vidjeti i čuti. :roll:Citiraj:
Evelina prvotno napisa
Ma trebalo bi se polagati taman da ga i do skole vozis. Ja vozim bike i dobar sam vozac. Ali ono sto vidim da klinci rade a i odrasle mi je tiha jeza. Ne cudim se onda reputaciji biciklista.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Slažem se. Ali bilo je tako i prije. Ja sam iz malog grada i stanovala sam blizu škole, ali naši kolege koji su biciklom išli i školu od 5.r morali su ići na tečaj i na poligon. Mene i brata je tata učio, ali mi smo se vozili po kvartu, nismo išli po cesti biciklom, za razliku od brojnih školaraca iz okolnih sela.
Znam da je i u osnovnoj školi u koju idu moji sinovu još prije par godina bilo to omogućeno u sklopu teh.kulture. ja bih svoje sinove odmah poslala, ali sad nema.
Gledala sam gdje bi se to u Zg moglo položiti, ali našla sam samo ovo http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/n...---437023.html
Ja mislim da djecu treba voditi sa sobom biciklom naokolo, ne raditi od toga preveliku filozofiju, nego krenut u život zajedno.
Može se i mojima svašta dogodit, naravno, ali znaju kuda i kako...
Baš mi je sad curica izletila na bic.stazu u rolama, zapravo prvo čovjeku ispred mene, pa onda meni dok se vraćala u slalomu po stazi.
Dijete očito nikad nije bilo na rolama "u prometu".
Djeca znaju tako bedasto reagirat, pa i odrasli koji šetaju stazom ko da je slalom, ali vidiš ti dijete koje je u "tome" od malih nogica.
Što se tog tiče, mene bi bilo strah voziti bicikl po Zagrebu jer nisam savladala prometne znakove. U*erem se i kada kao pješak moram preći, a semafor ne radi pa policajac usmjerava, a ja nemam pojma što mu to mahanje rukama znači. Ima li prikladan smajli za brukicu?