preporuka za Kristina Gavran - GItara od palisandra
Printable View
preporuka za Kristina Gavran - GItara od palisandra
Chiogoze Obioma - Ribari
ne znam jeste li ju već spominjali, ali ovo je mi prva ovogodišnja pročitana knjiga
radi se o dirljivo ispričanoj sudbini jedne afričke obitelji, priča o 4 dječaka, braći, njihovom odrastanju, međusobnim odnosima i kako je malo potrebno da sve pođe u krivo
Novi John Williams: Krvnikov Prijelaz
Tematski, totalno različit od slavnog Stonera. Toliko različit, a ipak se osjeća da ga je pisala majstorska ruka. Po sadržaju, to bi bio anti-vestern. Počinje sve kao u stilu vesterna, ali naravno da se događaji ne odvijaju kako bi to bilo planirano. Atmosfera je fantastično pogođena, gotovo da sam osjećala prašinu po sebi, sredinom knjige čudovišnu žeđ, a malo kasnije i hladnoću. Likova je malo, karakterizirani su minimalistički, ali sve je jasno o svakom od njih. Neke scene u knjizi upravo su brutalne, ali autor nigdje ne prelazi granicu dobra ukusa. Nema podilaženja čitatelju, očekivanjima, željama. Jedna od onih knjiga nakon kojih ostaneš bez teksta.
Negdje sam čula (ili čitala, ne sjećam se više) da je od trojca Stoner-August-Krvnikov Prijelaz ova knjiga najslabija. Ako mu je TO najslabija knjiga, onda je Williams bio pisac u rangu najboljih nobelovaca. Ne znam što bih drugo rekla.
MM je samoinicijativno posudio Stonera, i vratio ga nepročitanog.
Joj, kak nas dvoje imamo različite čitalačke ukuse.
tanja_b, fakat sma impresionirana kojom ti brzinom čitaš knjige
Nadam je da je dijete bolje.
Sad jest, osim što je preležao kompletne praznike :roll:
Čitam Olive, Again E. Strout - nastavak Olive Kitteridge.
Uživam.
Kako ta žena piše! Skoro ništa se ne događa, a ne mogu prestati čitati. I ti likovi, svi su puni mana, a opet, ne možeš ih mrziti, ma ne možeš ih ni osuditi. Osobito ta Olive. Koji lik, ljudi moji. Kažu da je više nego za samom knjigom, američka publika poludjela za samom Olive, čemu se sama književnica ne može načuditi.
U ovom članku (koji sadrži spoilere) opisuju je kao: tupu, nepredvidljivu, mrzovoljnu, beskompromisnu osobu koju je teško povrijediti, a onda, kad je ipak povrijede, čitatelja boli skoro više nego nju samu. Malo mi je smiješno kako uopće ne kuži ljude, a malo se i prepadnem kako će sve završiti i nekako mi više ne ide na živce.
Da je ne doživljavaju samo čitatelji kao stvarnu osobu, dokaz je i to kako je ova knjiga nastala. Strout ju je jedan dan jednostavno vidjela kako autom ulazi u grad i parkira i tako je nastala prva priča za ovu knjigu. Vjerojatno zbog toga ovaj nastavak i ne djeluje izforsiran, nego prirodan nastavak literarnog života likova.
Knjiga je koncipirana kao prva - nisu sve priče o Olive, ali je ona u svima njima prisutna.
Ista je neka lagano melankolična atmosfera koja odlično pristaje smještaju u mali grad Crosby i Maine.
Kome se sviđala prva Olive, neće biti razočaran.
Mojih 10 naj u 2019., kronološki slijed:
1. Tereza Boučkova: Godina pijetla - snažan autobiografski roman u kojem spisateljica piše o posvajanu dvoje romske djece, odrastanju sinova, pubertetu i problemima kroz koje prolazi, zadire u mnoge teme smatrane tabuima
2. Maya Angelou: Mama, ja i mama; Znam zašto ptica u kavezu pjeva - borkinja za ljudska prava progovara o svom intimnom odnosu s majkom; odrastanje u segregaciji, preživljavanje i rast, te let, vjera i optimizam u ljude
3. Paolo Cogneti: 8 planina - priča o čovjeku i prirodi, očevima i sinovima
4. Mo Yan: Žabe - fanatična zagovornica jednog djeteta slijepo je odana partiji, no u starosti se pokušava iskupiti za sve zlo koje je nanijela mnogima
6. Melania Gaia Mazzucco: Ja sam s tobom, Brigittina priča -ilegalna migrantica iz Konga dolazi na talijanski željeznički kolodvor, a zatim u migrantski prihvatni centar, usjekle su mi se njene riječi: Mi ne putujemo iz užitka kao vi. Putujemo iz nužde. Ili iz očaja.
7. Elif Shafak: Majstor i ja - roman posvećen umjetnosti, graditeljstvu i znanju, kroz priču šegrta čuvenog majstora otkrivamo veličanstveno graditeljstvo osmanske prijestolnice Istanbula
8. Tina Turner: Moja ljubavna priča - memoari rock bake, nevjerojatna jaka žena, život ju nije mazio, ali digla se iz pepela i raširila krila, nikad se nije predala
9. Ljudmila Ulicka: Jakovljeve ljestve - meni do sad njen najbolji roman, ujedno i najosobniji, kroz 3 generacije obitelji Osecki Ljudmila nas vodi od vremena prije revolucije, svjetskih ratova, doba staljinizma pa sve do današnjih dana
10. Shilipi Somaya Gowda: Tajna kći - kroz iskustvo američke i indijske obitelji upoznajemo dirljivu priču o identitetu, gubitku, ljubavi, usred bijede i očaja sirotinjske četvrti prikazana je ustrajnost i snaga majčinske ljubavi
Kako još uvijek čitam maleckama, izdvojila bih par dječjih:
1. Maja Lunde: Snježna sestra - očarala i mene i djecu, čak su i veliki prisluškivali, posebna čar je čitanje u zimskim danima
2. Reanata Piatkowska: Priče iz pješčanika, Pjegaste priče
3. Kestutis Kasparavičius: Kratke priče - predivne ilustracije i divne priče
Monika Herceg - Lovostaj
Moj prvi susret s poezijom nakon fakulteta, a ni tad nisam bila fan ni poznavatelj, čitala sam tek Carvera i Gromaču. Ni nakon ove knjige ne kužim baš puno, a da budem iskrena, nisam se dovoljno ni potrudila. Za ovakvu hermetičnu poeziju s prekonekoliko tumačenja baš treba koncentracije i strpljenja. Skroz površno mogu reći da su mi naslovi pjesama odlični :D
Edouard Louis - Povijest nasilja
U jednoj noći između preseljenja u Pariz i objave romana koji ga je proslavio (Raskrstimo s Eddyjem) Louisa napada i siluje nepoznati muškarac koji ga je isprva snažno privukao i kojem je vjerovao. Louis rekonstruira tu noć kroz razgovor svoje sestre s njenim mužem. Slabije od prvijenca.
Kazuo Ishiguro - Pokopani div
Progutala u dva dana, a opet, nisam oduševljena. Hm. Može biti da je do unutarnjeg otpora jer jako jako ne volim fantasy nit' mitologiju pa me valjda sve u romanu na to podsjećalo. A, objektivno, roman je mnogo više od toga.
Mario Brkljačić: Doručak za Bič
Odlično, još jedno posve slučajno otkriće!
Kratke crtice, naoko nepovezane, s puno malih životnih epizoda, često ne baš lijepih i blistavih, sjajno ispripovijedanih, koje su ipak sve međusobno povezane u jednu ("luzersku") cjelinu...
Ne biste ništa izgubili ni da ih čitate s kraja prema početku...
(A Bič je mačka...)
Ako vas zanima nešto više, prilažem dobar tekst o knjizi, napisala ga je tanja Tolić:
http://www.najboljeknjige.com/conten...kID=6424&tab=2
Margaret Atwood, Aliace Grace i Vražji okot. Obje odlične.
Ugledala sam je na polici u knjižnici dok sam malo sama bauljala i pomislih kako to nisam nikad pročitala:
Bohumil Hrabal: Strogo kontrolirani vlakovi.
Zgodno, a nisam ni film gledala... :oops:
Hrabal je i inače genijalan (uz njegov roman Prvo šišanje doslovno sam se kidala od smijeha), a film Strogo kontrolirani vlakovi se naprosto mora pogledati, to je antologija. Jedan od meni najboljih filmova koje sam gledala (doduše, nisam ih tako puno gledala u životu :oops: ali ostajem pri tome da je film vrhunski).
80-tih je u HNK išla i predstava Strogo kontrolirani vlakovi, gdje je glumio tada još mladi Sven Medvešek, a Ena Begović je imala malu, ali efektnu komičnu ulogu.
I sad si mislim, što bi mojoj mami da me u višim razredima OŠ vodila na predstavu s takvom tematikom :mrgreen: ja naravno pod milim bogom nisam ništa kužila, ali mi je bilo zgodno ono štambiljanje po guzici pred kraj :mrgreen:
Joj da - Prvo šišanje :heart:
Postoji i film, isto Jerzy Menzel.
pročitane: Druga obala, Mirjana Buljan
"Roman Druga obala započinje dramatičnim činom – slučajni prolaznik spašava djevojčicu od skoka s mosta u zimskoj noći – nakon čega slijedi djevojčičin tok svijesti koji se izmjenjuje s dijalozima roditelja i liječnika..."
meni je knjiga vrlo zanimljiva tematikom, ali mislim da je mogla biti bolje napisana
u dijelovima kada djevojčica iznosi svoje misli vidi se da piše odrasla osoba, to nije dječji jezik, ni dječje razmišljanje, a obzirom da stoji u knjižnici na dječjem odjelu i namijenjena je djeci, očekivala sam više
i druga je Will Grayson, Will Grayson, Johna Greena
Johna Greena čitam uvijek nakon nekih "težih" knjiga, a Ribare bih svrstala na tu policu, a dijelom čak i ovu Drugu obalu, čisto zbog tematike
John Green mi je apaurin i nije me iznevjerio ni ovim naslovom
Ja sam se zapravo navukla na Audible aplikaciju za audio knjige koju sam skinula na mob i zasad na to trošim novce. Puno lakše podnosim promet, a i osvijestila sam više koliko sam sati dnevno u prometu. Meni je to fora i jer sam jezičar, pa mi je super slušat izvorne govornike, slušam na engleskom, iako ću se sad maknut možda malo i na nešto iz njemačkog da vidim kako mi to ide. Isključivo sam na publicistici jer to je ipak manje koncentrirani način "čitanja" knjiga, evo što sam odslušala:
Rutger Bergman "Utophia for Realists" - zainimljive ekonomske ideje univerzalnog dohotka, kako osmisliti čovjekov rad u vrijeme proliferacije, uvjetno rečeno, poslova koji nemaju puno intrinzičnog smisla (osim love) i koji, da se prestanu radit sutra na tipa cirkularnom štrajku, ne bi nitko ni trepnuo - lobisti, ekipa iz digitalnog marketinga, financijeri raznih vrsta, PR stručnjaci itd. Bio je zgodan primjer sa 6-dnevnim štrajkom njujorških smetlara nakon čega su odmah dobili povišicu, pa sa štrajkom bankara u Irskoj koji je izdržao... ako se dobro sjećam, više mjeseci bez nekog većeg beda za ljude. S druge strane, malo ponavljajuće, samo taksativno navodi tipa trebamo sanjati i smišljati i biti utopisti jer ljudima treba vjera u nešto, a ne samo bilanca, robotizacija itd.
Lorrie Gottlieb "Maybe You Should Talk to Someone" - ova mi je bila ludilo zanimljiva. To je kompilacija nekakvih slučajeva psihoterapije plus što je Gottlieb (koja je psihoterapeutica) i sama odlazila na psihoterapiju u nekoj krizi. Užasno zanimljive priče, pravi suspense, nemam pojma kako je to uspjela, vjerojatno je dijelom izmišljeno jer nemoguće da tako baš iznosi slučajeve, ali sigurno među brojnim slučajevima se nađu slični pa je nešto izmiksala. Zanimljivo je kako je prikalala proces psihoterapije - od osvješćivanja problema, prihvaćanja toga da je osobi potrebna pomoć, laganog početka nošenja sa situacijom, i rastanka s psihoterapeutom. Individualni slučajevi su luda napetica pa mi je bed spoilati ako će to netko možda ići slušati. Neke stvari su nama kulturološki totalno strane (npr. ta Gottlieb najnormalnije svoju želju s djetetom rješava s bankom sperme, pa kad ponestane poželjnog donora, pita poznanika bi li on, ali onda oni ne spavaju zajedno, nego sastavljaju ugovor kao da će joj on donirati spermu, luda kuća). Kad odmakneš taj nama strani dio, i dalje je dobro i univerzalno.
Blink "Malcom Gladwell" - zanimljivi uvidi kako su važno koji put brze procjene, ali i koja su njihova ograničenja. Npr. u prevođenju mi se čini to dosta važno - što više dumaš i važeš, to ti je teže, koji put je prvo ili drugo čitanje to, a u svakom idućem čitanju vlastitog teksta radiš sve lošije rečenične kombinacije sve su lošije.
Sapiens "Yuvel Noah Harrari" - tko nije čitao, to je ludo zanimljivo, to je prevedeno i na hrv. - povijest čovječanstva. Od njega i 21st lessons for the 21st century - tu mi se čini da se malo ponavlja, ali fora je to slušati.
Na Audibleu su odlični čitači, Harrarija čita Britanac, Gladwell sam sebe čita, ostali su svi kvalitetni, pa je to živi gušt. Besplatne aplikacije su puno lošije, tu čitaju laici i točno se osjeti.
Tiskano sam sad slabo čitala, samo skupljam knjige i reference od tanje_b, chesil, forke, anchie itd. :):
Ako još netko brije po Audibleu i publicistici - preporučite :).
ina, ovo zvuči baš zanimljivo!
i ja puno vremena trošim na putovanje, baš si me zainteresirala
koje su besplatne audio aplikacije?
jako malo sam pročitala novog ove godine (svega 20-ak naslova), izdvajam
Ništa se ne opire noći
Iskreno vaš Šurik
Rasjedi
Ova moja nije besplatna, parsto kuna meni mjesečno ode ovom brzinom kojom slušam - ja to i doma, kod dosasnih poslova - čišćenje, peglanje, vježbanje itd., imam bežične slušalice pa onda slušam. Ne znam koje su besplatne, nabasala na par guglajući, ali ni na jednoj se nisam zadržala - premalo sadržaja, čitatelji loši, pa sam odustala od tih.
Ina, zvuci kul. Ja vise volim glazbu pa placam deezer i onda si to pustam u situacijama koje opisujes.
Emily, bome si dobra ako si ove godine vec procitala 20 naslova :D zekam te, znam da si mislila lani ;)
Ja zavrsila U vrtu cudovista Leile Slimani. Roman o seksom opsjednutoj mladoj majci s dobrim suprugom. Meni je bio malo too much, malo me sve podsjeca na Amelie Nothomb. S tim da je Nothomb suptilnija i zacudnija. Zanimljivo mi je da je roman ovakve tematike Slimani posvetila svojim roditeljma, haha
Robert Menasse: Glavni grad
Roman o Europskoj Uniji s krimi-zapletom koji je malo šeprtljavo razriješen. Zapravo, prati više likova, totalno različitih, i svima se putevi isprepliću u Bruxellesu. Po meni, najbolji su upravo dijelovi koji opisuju naličje europskih institucija i kuloarske intrige, zatim su izvrsne osobne priče nekih od likova, dok mi se krimi-zaplet s ubojstvom i istražiteljem čini nepotrebnim.
Roman je na mahove pomalo dosadan, ali zapravo je vrlo dobro napisan, vrijedi doći do kraja ako ste ga počeli čitati. Samo nije od one literature koja osvaja i u kojoj se uživa.
Aleksandra Orlić, Bio jednom kraj
Roman u 9 priča o odrastanju, odlasku od kuće na fakultetu, zaljubljivanju i protraćivanju godina na lika koji to ne zaslužuje. Nije loše pisano, što god mislila o životnim izborima i odlukama protagonistice.
Marina Vujčić: Pedeset cigareta za Elenu
knjiga mi je bila ok,
odnosno pisana je lijepim jezikom i ima dosta dijelova koje bih kao citate mogla pojedinačno izdvojiti,
ali nisam toliko oduševljena koliko sam očekivala od knjige
Vedrana Rudan: Ples oko sunca, autobiografija
Britkog jezika, očekivano. Ne špara ni okolinu, ni sebe.
Rosa Montero: Smiješna ideja da te više neću vidjeti
Kratka knjižica, lako se čita, a izvrsna je, oduševila me!
Polazište je kratak dnevnik žalovanja koji je Marie Curie pisala neposredno nakon muževe smrti. Autorica diskretno provlači paralelu s vlastitim iskustvom smrti supruga, ali zaista je diskretna, nije podlegla onoj čestoj boljki pisaca "ja pa ja a slušajte mene". Zaista je 90% knjige upravo o Marie Curie, njezinom životnom putu i preprekama s kojima se morala suočavati - od onih političko-profesionalnih, pa do društvenih (činjenica da je bila žena samo joj je otežavala situaciju u svakom pogledu). Na stranu što je Marie Curie zaista fascinantna osoba, sviđa mi se i način na koji je autorica pristupila temi - ne prikazuje je kao sveticu-znanstvenicu, nego kao čovjeka, kompletnu osobu koja se kao i drugi ljudi borila sa samom sobom i svijetom oko sebe.
Svakako preporučujem!
Francesca Melandri: Eva spava
Hvala svima na preporukama, upravo, suznih očiju, dovrših ovu prekrasnu knjigu, jednu od onih za koje želite da nikad ne završe... :heart:
Magda Szabo - Vrata
Jedva jedvice sam zavrsila knjigu. Ne znam tko me vise zivcirao, Emerenc ili pripovjedacica.
Bilo je još forumašica kojima Emerenc nije sjela, npr. jen_gen
Meni je isto išla na živce, ali mi je knjiga svejedno bila odlična. A ona gotička atmosfera mi je na trenutke bila odbojna, a na trenutke privlačna.
mislim da to jako ovisi o trenutku čitanja
ja inače jako teško čitam, teško se koncentriram, misli lete na milion drugih svakodnevnih problema
ali Vrata sam progutala
jedna od boljih knjiga koje sam ikada pročitala