Moje dijete krade

Moja djevojcica od 6 i pol godina uzima tude stvari. Traje to vec nekoliko mjeseci. Na prvu sam mislila 'ajde proci ce', al to traje. Iz vrtica dode svako malo sa nekom sitnicom, isto tako od susjede s kojom se najcesce igra. Uvijek kaze da su joj posudili, poklonili... cesto ona i nagovori susjedu da joj pokloni nesto svoje i ona joj da. Uglavnom su to prstencici, neke sitne igrackice, ali i vece stvari. Pricala sam s njom u vise navrata i objasnjavala i slala je da vrati stvari. Jutros sam ostala sokirana kad sam skuzila da je u jucerasnjoj posjeti baki i djedu pokupila flomastere, kemijske, pa cak i sibice, povecalo, zlicu...hrpu toga.
Ne trebam ni napominjati da u kuci ima tone igracaka. I rekla sam joj nekoliko puta da ako joj se nesto zbilja svida, da mi kaze i da cemo joj kupiti, naravno ne sve, ali dogovorit cemo se. Ona kaze da moze, al onda opet isto bude.
Ima li tko slicno iskustva? Ja stvarno ne znam sto da radim. Ne pali ni lijepi razgovor, ni vikanje, ni kazna...

Kako ne pali kazna ?

Mozda si mala ne moze pomoći, pa zato Lotta kaze da ne pali kazna? U tom slučaju sam za neku stručnu službu.

Što joj bude kazna? Bude li to da joj se uskrati nešto do čega joj je zbilja jako stalo?

To je česta dječja faza (upravo u toj dobi). Moju je manju dugo držalo pa je tako i u 1.r. kolekcionirala neke sitne figurice koje su tad bile u điru. Prikupila sam ih tridesetak jedne večeri oko 8h i nju suočila s punom vrećicom. Nije priznavala satima. Nisam popuštala sve dok i zadnjoj figurici nismo utvrdili vlasnika (u 11h navečer, bila je u nepriznavanju uporna ko mazga).
Natjerala sam je da svaku stavi u malu vrećicu i napiše ime vlasnika te da ih ujutro u školi vrati. Ja ću, ko fol, s roditeljima popodne provjeriti je li vratila, a ako samo jednome ne vrati, dolazim sutradan u školu i pred učiteljicom i cijelim razredom tumačim kako su im nestale figurice.
Bila je blijeda ko krpa, zbilja se jako prestrašila, uredno je sve vratila i nije joj više nikad palo na pamet.

BTW. djeca su bila oduševljena što su baš svi u torbama našli figurice :lol: (mudrica ih je anonimno ubacila, tako je u njenim očima vuk bio sit i koza cijela) pa su se svi naglas pitali tko ih je to našao. A moja se biserka odmah javila.... na kraju su joj se još svi divili kako joj je uspjelo naći ih :lol:.

Ona uglavnom kaze da joj je posudeno. Ja bi joj rekla ok, sutra vrati. Onda sam par puta tu istu stvar za koju je rekla da ce vratiti, pronasla u njenom ruksaku, pa mi je tek tad postalo cudno. Kad sam je pitala zasto nije vratila, kao curica nije bila u vrticu ili sl., onda je vratila. Za par stvari za koje sam znala da je uzela bez pitanja, poslala sam je da vrati. I nije joj to problem. Kad je ponovila, rekla sam joj da vrati i da za ispriku pokloni neku svoju stvar, nije joj ni to bio problem. U međuvremenu smo vise navrata pricale. Ona ne zna zasto, kaze. Jucer mi je bas prekipilo kad je donila hrpu stvari od bake i djeda i to potpuno bezvezne stvari.

Ja sam ti mater starog kova, i ne vjerujem i te nove filozofije o fazama i sl.

Kad je moj počeo krasti dobio je kaznu da je zapamtio . Negdje sa 7 godina.

Možda će ići kod psihijatra kad odraste jer sam eto zgazila njegov ego, ali nisam imala živaca više objašnjavati kako krađa nije ok . ispljuvala sam i pluća i jetru i bubrežne kamence objašnjavajući.

Ti ćeš naravno napraviti po svom jer najbolje poznaš svoje dijete.

ja sam krala kao mala :oops:
više ne kradem
za utjehu

:lol:
sva sreca, moji preskocili tu fazu, a ja bi vjerojatno ko i Maria :stara skola:

razmisljam, mislis li da mala to radi stvarno svjesno ili, ono, sviđa joj se nešto pa to pokupi, mislim, koliko ona kuzi da je to nepozeljno ponasanje?

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

ja sam krala kao mala :oops:
više ne kradem
za utjehu

---

I ja ;)

Bilo mi fora.

moja je, otprilike u istoj dobi, po ljeti, s prijateljicom, ukrala sa štanda, u stvari onih dućana ljetnih, s đinđama, jedno 7-8 marama za kosu.
dakle, šetali smo, i najednom ja vidim da je ona sva u brizi i panici. pitam - šta je. ona - šuti. ja opet. i na kraju mi samo kaže - mama, pogledaj mi torbicu i počne plakati. ja otvorim njenu torbicu i skoro padnem u nesvjest. počnem vaditi, a ono pol štanda unutra.
i ništa, mm je skoro infrakt dobio :D i ja njoj - sad idemo nazad vratiti. ona udri u još veći plač da neće, da ju je sram, ne može, kako će.
došli mi do dućana, sve tako u plaču, ridanju, ja ju vučem za ruku. ona kaže što je napravila, a ovi pametnjakovići se počeli smijati, da su ih skužili, al ih nisu htjeli uplašiti i da super što je vratila i da može od tih 7-8 izabrati jednu jer je pošteno vratila.
i tako. dan danas pamti tu epizodu, nije se više ponovilo.

Čokolada baš sam se nasmijala :lol:

Mama tvrd orah, kćer snalažljiva.....
volim kad su klinci snalažljivi, tako slatko i takav podsjetnik da sam već sad zastarjela :starac:

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

ja sam krala kao mala :oops:
više ne kradem
za utjehu

---

Ja sam čuvala stražu dok su drugi krali, hehehe...

Ont. mi smo u vrtiću imali epizodu kad se u ruksaku mog mlađeg sina našla nekakva transformer figura koju mu je prijatelj darovao, ali roditelji se baš i nisu s tim složili. Pa ju je vratio. Ali bilo je mučno utvrditi tko je tu sad kriv.... Sva sreća da je prijatelj potvrdio da je zaista mom sinu to "poklonio". Odmah su sve ispričali - nije bilo nikakvih skrivenih motiva, ali svejedno, nije to baš ugodna situacija.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ja sam čuvala stražu dok su drugi krali, hehehe...

---

X

A da moja krade vjerojatno bih imala neku sličnu metodu kao maria71 ​ da bi joj prisjelo ikada više i pomisliti.

Ja sam se slicno kao i Cokoladina toliko posramila kad su me uhvatili u kradji da mo vise nije palo na pamet krast.

Mene su takve fizičke kazne naučile laganju i boljem sakrivanju. Ukrala sam ravnala i trokute u oš. Prvi put jer mi je trebalo, drugi put jer sam vidjela da ima još zgodnih stvari, treći put jer sam se osjećala kao da sam došla na tržnicu gdje mi je sve besplatno. Na satu me učiteljica pitala otkud mi specijalna bojica koja piše nekako kričavo zeleno, a ja sam bila uporna u laži da sam je dobila kao svi drugi (unicefova pomoć u ratu). Tada se javilo drugo dijete i potvrdilo, a učiteljica me ostavila na miru. Mislim da sam bila drugi razred. U toj krađi sam se pomamila, osjećaj je bio mješavina adrenalina, zadovoljstva i ponosa jer sam ih sve smuljala. Tek tjednima, mjesecima kasnije kada sam dala više misli u to, shvatila sam da je to bilo ružno ponašanje. Možda smo imali obradu na satu razrednog o krađi. Mislim da je jedan sat tome bio posvećen, ali se ne sjećam prije ili kasnije moje pustolovine.

Mislim da je vrlo korisno pozvati razrednicu, tetu u vrtiću da obrade to kao temu, i pozovu djecu da kažu što misle o tome. Tek kad dijete vidi da kolektiv odbacuje takvo ponašanje kao ružno, "štakorsko", dijete će se posramiti samo pred sobom i bit će mu degutantna misao da makar izađe iz trgovine, a da nešto nije platilo.