koje ste struke vas dvoje?
Printable View
koje ste struke vas dvoje?
on je stolar,al ima više tecajeva zavrsenih,za varioca,za bager,motornu pilu,viljuskar,vatrogasca,to sve ima u radnoj knjizici.ja sam poljoprivredni tehnicar fitofarmaceut
I sa tako dobrim zanimanjima nema posla u Hrvatskoj! Jadna naša zemlja. Ne mogu shvatiti da u Slavoniji ne trebaju tvoje zanimanje. A vatrogasci? Pa, oni su uvijek traženi.
No, želim vam svu sreću i nadam se da ćete se snaći u toj prekrasnoj zemlji. Pa, koliko god trebali čekati.
Ali, ipak se prije dobro raspitajte.
na osnovu vjeske diskriminacije,to kazu da pali,al ovi jedni prijatelji sto su otisli rekli su da su svingeri i da ih u hrv maltretiraju,napadaju njih i djecu itd...jos cemo razimslit,neznam eto kazu da to pali,vidjet cemo...
nije vezano za kanadu ali moju rodjaku su vratili iz svedske di je isto trazila azil na osnovu vjerske diskriminacije , ne znam, azil mi se cini sad nesto skroz nelogicno za nasa podrucja, no zelim vam srecu jer zbilja mislim da cete je trebati.
Mislim da je igrati na azil jako rizicno. Oni koji rade na odobravanju azila odlicno znaju kako je u Hr i koje su sanse da vam je prica istinita...
Ne znam koji su vasi zivotni planovi, ciljevi, teznje itd.ali ako je nezaposlenost jedini razlog sto zelite iseljenje, pokusajte prvo preseljenje unutar Hrvatake. Procesljaj internet, raspitaj se po forumima, kod rodbine, poznanika isl. mozda uspijete naci neki posao na drugom kraju Hr
Radna knjizica vani ne znaci nista, tako da se nadam da se na nju necete oslanjati.
Ideja o trazenju azila mi je smijesna. Nazalost onako negdje u rangu razocaranog sesnaestgodisnjaka koji pakira kofer i bjezi od kuce, roditeljima i tko zna kome u inat. Ako vam je to stvarno jedini plan, i ja vam zelim srecu. (I jos jednom bih promislila o svemu, za svaki slucaj, i onda odabrala neki smislen, normalan nacin za emigraciju.)
mlada.majka a pred koliko vremena su otišli tako ti tvoji poznanici?
Meni ovo s traženjem azila stvarno zvuči prelagano da bi bilo istinito... a možda s godinama čovjek sve manje vjeruje kako nešto možeš dobiti na lagan način, ali ajde ako se ipak odlučite tako javaljaj novosti da znamo jeli upalilo
I ja vam želim sreću.
Ali isto tako bih vam preporučila da se prije osvrnete po Hrvatskoj.
Za vaša zanimanja bi se vjerujem našlo posla, ako ste dovoljno uporni, i zreli. (Mislima da ste jako mladi i da srljate u nepoznato. Ako vas ne prime, zabranit će vam ulaz. Još k tom taj vam "pečat" kasnije može otežati odlazak u bilo koju drugu zemlju...)
Mogu ti prišapnuti (javno ;-)) da s tvojom strukom bi se našlo posla - evo kod mene u firmi krenula nova runda od 15 novih radnika, a prije toga isto tako ... Bit će potrebe za još radnika...
Izlistaj sve firme koje se bave poljprivredom, razne institute, tvornice i sl. i redom zovite. Gradovi, sela, otoci, bilop k oji dio Hrvatske. Smještaj i putovanje su i dalje jeftiniji u RH nego vani, a i bliže ste doma pa vam djeca mogu biti zbrinuta dok se ne snađete ...
http://www.bosanskibrod.info/offtopi...ivot-u-kanadi/
http://zivotukanadi.blogspot.com/201...aplicirao.html
od svih tekstova na internetu o presljenje u kanadu ja samo nailazim na ovakve tekstove ljudi koji su već tamo (ti tekstovi ne bude baš neku pozitivu u meni) i drugu vrstu - pitanja ljudi koji žele otići u Kanadu.
Nigdje ne nalazim pozitivna iskustva preseljenja koja su se dogodila u proteklih nekoliko mjeseci,ili barem unazad godinu ili dvije ...
Razuvjerite me ...
Kako ne možeš izgubit ništa, pa ako vas vrate i ne dobijete azil neće više moć ić u Kanadu, lijepo ti cure objašnjavaju, a ako je to tebi ništa šta se onda uopće gnjaviš sa odlaskom?
Ja vam stvarno želim uspjeh, molim te nemoj ovo shvatit ko prediku ili tešku kritiku, pišem zaista dobronamjerno, cure ti objašnjavaju da stvari oko odlaska nisu tako jednostavne i da ti se ne isplati riskirat i ić mimo procedure. Azil je nešto što nije tako jednostavno dobit, ljudi koji to daju nisu glupi i naivni, stvari se mogu lako provjerit, pogotovo u današnje vrijeme interneta, ja sam si eto dala mašti na volju pa zamišljam da u tom uredu koji će rješavat tvoj azil radi neka hrvatica i da joj šef da tvoj slučaj i kaže aj provjeri jel imaju oni osnove za ovo što traže i ona sidne za svoj stol, otvori internet, T com imenik, upiše tvoje ime i prezime, vidi di živiš i nazove tvoju susidu i na hrvatskom je pita uznemiravaju li vas vjerski i koje ste vi vjere, i ona kaže eto hrvati katolici (a vi napisali da ste nešto drugo) i ova prenese šefu i on kaže e ne može, eto lagali su a i kako hrvati, katolici mogu bit vjerski uznemiravani u državi sa 80% hrvata i katolika. Puf - odbiju vas i stave zabranu da ne možete doć doživotno jer ste lagali. I šta onda? Nisi izgubila ništa? Hm.
Šta ja znam, meni bi to bio velik gubitak. Ako već idem mijenjat svoj život onda bi išla igrat pošteno, jer postoje države koje su puno uređenije od ove naše i gjde igre mimo pravila ne prolaze ili prolaze teško.
Jesi svjesna toga da je to što želite i radite ogromna priomjena koju ćete morat ne samo odraditi fizički već i u "glavi" i da ćeš morat promjenit ovaj tako tipični naš mentalni sklop - idem mimo procedure jer nemam šta izgubit. Možeš izgubit upravo ono što želiš dobit - mogućnost odlaska u Kanadu i neki ljepši i bolji život. Jel ti se isplati onda riskirat? Potrošit ćeš hrpu novca, vremena, živaca i veće su šanse da nećeš uspjet pa ćeš ostat u ovoj državi koja je trenutno u komatoznom stanju i tko zna koliko će to stanje potrajat.
Za sve što radiš postoji tisuću opcija i načina kako se nešto može izvest, sigurnije je izabrati opciju da igraš po pravilima igre jer time više dobivaš i veća je šansa da ćeš dobiti ono što želiš. Stvarno ti želim sreću!
Možeš ovdje vidjeti koliko je ljudi tražilo i dobilo vizu ove godine. Kvote su tog trena popunjene.
Tu i tu su njihovi blogovi. Mladi se masovno sele. Samo naša vlada to ne prati.
Bila sam napisala podugačak post o azilu, ali mi nestalo pa evo u kratko.
DO 30.06.2012. pitanje azila se rješavalo tako da ti ušećeš u kancelariju i izjaviš da imaš problema u matičnoj državi. Oni ti (na teret države) omoguće da učiš jezik, pomognu ti da se snađeš i nakon cca 6 mjeseci imaš i radnu dozvolu. Slučajevi su bili u rješavanju godinama i zato ljudi javljaju da normalno rade i žive. Ali kad dođu pred sudca, može ih sterati bez ikakvog objašnjenja. Nažalost, znam za takvih par familija.
OD 01.07.2012. sve se zgotovi u nekoliko tjedana (tj., trebalo bi se.... tek je počelo, jelte) i ili ostaješ ili ideš.
Česi su članica EU i kao takvi nisu morali imati vize za Kanadu dok nisu masovno Romi išli i tražili azil. Pa su Česima vratili vize jer je stanje postalo nepodnošljivo. Bunili su se. Nisam pratila dalje.
I sfingeri, gey people i ostali ugroženi moraju dokazati da su ugroženi, ali i da su sfingeri, a iz tog može nastati poprilična sapunica.
I ako vodite djecu i oni vas vrate, djeci zauvijek ostaje u dosijeu to da su izbačeni.
Svako toliko se pojavljuju članci po novinama kako su se ljudi samo pokupili i otišli. Zanimalo me pa sam proučila. Nije to baš samo tako.
nema šanse da dobijete azil, to šta znaš puno ljudi, to je jer je bio rat i jad, nitko više HR ne doživljava ko područje kojem je potrebna skrb
Pogledala sam linkove - više od 250 je impresivna brojka, no to su jednogodišnje vize...
Što se tiče blogova - prvi ima 23 godine, neki opičeni dinamovac bez djece i obveza, skupio 23.000kn i otišao u Kanadu na blef, spavao je u prvoj sobi koju je našao...; drugi pak ima rođake i ne plaća stan i hranu (daje nešto od zarađenog rođacima, ali sitno ne tolikokoliko bi sam trošio da mora) ...
I opet me te priče dovode do zaključka da se možeš natjecati za tu jednogodišnju vizu, ali za dugoročan legalan boravak treba nešto drugo; da je potrebno jako puno novaca za prikupiti papire i otići u Kanadu za jednu osobu, a kamoli ne za cijelu obitelj i sl. ....
Nekakvo opcenito pravilo za imigrantske vize je:
- preko poslodavca: znaci prvo imas posao, poslodavcu si toliko bitan da ce platiti/odraditi svu papirologiju, a onda ukljuciti i ostatak obitelji, da ne budes tuzan i sam u tudjini. Moj (americki) poslodavac ovo ne radi ni za koga jer je komplicirano i skupo, a i nadasve im se ne da biti odgovornima za mene i moju buducnost (u vrijeme probnog boravka, koji u SAD-u traje oko dvije godine, starosjedioc neke vrste, privatna ili pravna osoba, postaju i ostaju legalno obvezni voditi racuna, financijski itd., o svojem useljeniku)
- preko clanova obitelji: vjerojatno se u nijansama razlikuje od zemlje do zemlje, ali u principu se dovode bracni partneri i djeca, a nakon toga i prvi rod. Sve skupa traje, opet kosta (podosta). Znaci jedan je vec tamo, najcesce drzavljanin, ili barem LPR (legal permanent resident) tj. onaj s trajnom dozvolom boravka. Drzavljaninu je sve lakse nego ovom drugom.
- preko turisticke vize (ili kad udjes u zemlju bez vize, jer mozes, pa muljas do daljnjeg): najskuplja i najgluplja varijanta, jer se posao na crno uvijek moze naci, ali nista drugo bas i ne moze. Jednog dana kad odlucis srediti papire, sve skupa traje jos vise godina, prolazi jos vise provjera nego ijedno od prve dvije varijante, plus sto uvijek postoji sansa deportacije umjesto legalnog stalnog boravka. Kosta vise, cesto ukljucuje i odvjetnike. Tako je barem tu u Americi, sumnjam da su druge zemlje, s funkcionalnim pravnim sustavom, u principu razlicite. Ovdje spada i ostanak/rad nakon isteka studentske vize ili bilo kakvog drugog privremenog boravka.
- azili i slicno: prosla baba s kolacima (osim recimo ako dolazite iz Somalije u Minnesotu; onda ponekad i moze).
dosta korisnih informacija i osobnih iskustava
http://www.forum.hr/showthread.php?t=31568&page=338
mlada.mama je vam zelim svu srecu ovoga svijeta ali mislim da zaista trebate sjesti i detaljno organizirati eventualni odlazak u kanadu (dali ce te svi, dali samo suprug, gdje ce te zivjet, koliko treba novaca za legalizaciju boravka, koliko vam treba novaca za kauciju, gdje ce djeca ici u vrtic itd. itd.)
odgovorni ste za dvoje male djece, ako krenete naopako s papirologijom morat ce te za pocetak nekoliko mjeseci pricekati da ponovo krenete u postupak a sanse da onda uspjete su puno manje.
niste pri novcima ali postoje odvjetnici koje se iskljucivo bave ovakvim predmetima i koji se snalaze u silnom procedurama.
Podržavam želju za promjenom , ali molim te da ipak malo ozbiljnije promisliš o načinu odlaska. na forumu ima dosta ljudi koji su se preselili i to sa djecom, pa vjerujem da će im ova tvoja tema zapeti za oko i da će ti odgovoriti.
Slažem se s marijom71!
I isto tako te molim da malo ozbiljnije promislite o načinu odlaska.
Meni su prije 10-ak godina odbili turističku vizu - imala sam rođake koji su garantirali za mene,
ali tada još nisam imala obitelj ni stalni posao i odbili me (i zadržali dio para za tzv.administr.troškove),
a stvarno sam mislila ići turistički.
Ali, očito nisu povjerovali.
Najbolje da ti se jave ljudi koji su se preselili i to s djecom, kako maria71 kaže.
Sad i sto sam mislila da znam više neznam...jos cemo malo razmislit,mislim nije nam neka sila,cilj nam je da ode do kraja godine,al sad vise neznamo di...Ovaj frend u montrealu nam se cinio kao dobar izbor,ali mi sad vise nije bas nest jer im je francuski prvi jezik,tak da...imamo i prijatelje u torontu koji su otišli s djecom,engleski im je prvi jezik i to mi se cini bolji izbor od montreala,al kazem vidit cemo sto cemo i kako imamo jos malo da razmislimo i informiramo se...
Ne znam puno o useljenju u Kanadu, ali imam neka saznanja i za tu i za neke druge zemlje. Nije samo tako legalno se useliti u bilo koju zemlju. Moja prijateljica je nešto malo manje od godinu dana čekala papire za Kanadu, iako je njezinom suprugu tamo već legalno bila sestra. Sve je išlo preko ovlaštenog odvjetnika i koštalo je poprilično. Doduše, ona nije predavala molbu iz HR, nego iz jedne druge zemlje, iz koje je, prema mojem sudu, i lakše nego iz Hrvatske.
Ja sam svoje papire ua litalinu zemlju čekala 9 mj. iako je sve bilo na broju, uredno i neupitno (djeca i muž državljani te zemlje).
Nije se s useljenjem za igrati, pogotovo kad su djeca u pitanju. Prošlo je vrijeme kad se odlazilo na kartu izbjeglištva. Toga više nema. A da je lako kako se vama čini, mnogo bi ljudi već odavno otišlo.
Prijatelji su prije nekoliko mjeseci predali papire za Novi Zeland i sad čekaju. Kod njih se navodno može predati molba, a oni na temelju bodova (zanimanje, stručna sprema, znanje jezika i sl.) odobravaju ili neodobravaju ulazak. Prednost, naravno, imaju deficiratna zanimanja.
Raspitajte se za sve legalne mogućnosti. Neke zemlje imaju i vrstu lutrije na kojoj se može dobiti pravo useljenja (SAD). Vrijedi pokušati ako vam je jako stalo do odlaska.
draga mlada majko...
ovo je toliko nerealno za očekivati pa da ti je sam Stephen Harper - stric.
ljudi čekaju godinama na useljenje, uz sve prikupljene papire, uz zagarantiran posao, uz perfektno zananje jezika...
na svu sreću, vi vremena imate.
pa polako, sve ispočetka
nemojte srljati.
čini mi se da još niste ozbiljno zagrizli, čim još kotrljate pokrajine; nikako nije svejedno je li službeni jezik engleski ili francuski, ako vi oboje engleski govorite.
nitko u državu neće primiti na posao nekoga kome ne može ni posao zadati.
raspitajte se u konzulatu, ponavljam.
neka vam oni daju procedure.
i dok to prikupljate i rješavate, učite jezik.
što ga bolje govorite, šanse su vam veće.
ne može sa baš otići i na izlasku iz aviona reći: mi došli.
polako i razumno, to će biti puno bolje rješenje.
popis na apricot.
kolega o kojem sam pisala, koji inače tečno govori engleski i koji radi na mjestu gdje je engleski službeni jezik (dakle zadnjih 10tak godina) imao je poteškoća sa testovima.
strpljenja i sretno !
SikaPika, bila sam u Osijeku ove zime, za Novu godinu. Prvi put. I vidim putem ja polja i polja, sve ravno. Onako, zamišljam ljeto i sve rodno, pa mislim si, valjda trebaju i poljoprivredne tehničare za sve te biljke.:-)
Moram priznati da su mi Slavonija i Baranja bile prilično iznenađenje, iako sam viđala slike i filmove, tek kad vidiš svojim očima, vidiš koliko je drugačije od mog kraja. Dalekovod na krovovima kuća!! E, to je bilo iznenađenje! Kod nas bi prva bura otpuhala i žice i krov :-).
S ovime sam htjela i mladoj mami poručiti da ih u Kanadi očekuje velika različitost. 600 km pa se čudiš, a tek 6000! Nije lako sasvim prerezati korijene. Zato treba dobro, dobro razmisliti.
Hvala vam svima na odgovorima...na nagovor MarijeP mi cemo pokusat dobit WH vizu,a ak nam to ne upali,onda nam nista drugo ne preostaje nego probat onako kako smo prvotno planirari,ovih dana cemo pocet skupljat papre i ak upali super,ak ne uvjek nam ostaje ona druga opcija,ili pokusat nac poslodavca koji ce za nas napravit Lmo ili da dodemo u kanadu i prijavimo se kao imigranti pa ak nas ostave,ostave...
Hvala svima,posebno Mariji sto je podjelila svoje iskustvo s nama i sad bar znamo odakle krenut...
jel ima neko da je uspio dobit wh vizu,otisao radit na godinu dana i ostao tamo?kolike su nam sanse da je dobijemo?
Takve informacije vjerojatno moras potraziti na nekim specijaliziranim forumima, ili u samoj ambasadi.
No meni i dalje nije jasan dio oko odlaska na rad. Znate li kamo idete? Tko ce vas zaposliti? Gdje cete zivjeti? Od cega?
Meni je trebalo sedam mjeseci da nadjem posao u Americi; starija sam od vas, imam vise radnog iskustva, skroz priznatu strucnu spremu (visoku), govorim jezik jednako dobro kao i hrvatski. Nisam imala djece kad sam se zaposljavala, sto je bitna stavka, iako ne smiju direktno pitati i pokazati da ih to smeta (ali bitno im je).
Sto vise citam, sve mi se vise cini da se s dvoje djece spremate na preseljenje u zemlju o kojoj ne znate nista, skroz napamet i bez ikakvog suvislog plana. Ono, kao da je rijec o vikendu u divljem kampu negdje na Jadranu - ako prodje, prodje, a ako ne, opet ste za par sati natrag doma, u Slavoniji, pa nema veze sto je vikend bio za posrat', pardonmyfrench. :neznam:
Prva i osnovna postavka cijele price (nakon legalnog useljenja) je ta da je Kanadi i Kanadjanima skroz svejedno tko ste i sto ste vi i da vas ne trebaju nista vise nego sto trebaju nekoga tko vec zivi tamo, nema problema s papirima i slicnim, govori jezik bolje od vas i ima lokalno radno iskustvo. Zapravo, vjerojatno vas trebaju puno manje od lokalnih ljudi. Jest surovo, ali u principu je tako.
Kaae kuzim ja tebe,al nismo ni mi bas tako glupi da bi otisli samo tako na sljepo...Naravno da ce mm imati osiguran posao,stan,toliko jos ustedevine imamo(nekih 3000$)za pocetak...
Ja engleski govorim savrseno,mm i ne bas,ali ce radit kod naseg covjeka...a i to sto ja govorim engl mogu okacit macku o rep,jer idemo u montreal,a to je frankofona pokrajina,a to znaci ako imas srece mozda naletis na nekog ko zeli progovorit na engleskom...
Mi cemo svejedno pokusat dobit wh vizu,ionako sad u kanadi nema bas toliko posla jer dolazi zima,a na proljece cemo vidit sta cemo...
Da,da trebaju,ali ne poljoprivredne tehnicare,nego traktore,kombajne i ostalu mehanizaciju...a za tu mehanizaciju im netrebaju polj. tehnicari nego vozaci...
MM je radi kao vozac u jednoj poljoprivrednoj zadruzi,bilo je sve ok,cak je i placa bila dobra bio je vise nego zadovoljan,ali nakon polj. sezone,ajd ti nazad na biro...a ove godine netrebaju toliko vozaca jer su kupili nove strojeve,koji obrade puno vise polj. povrsina sa puno manje radne snage...
eto toliko o slavoniji i poljoprivredi...nekaze se bez veze-Slavonijo i Bogu si teska!
Ma pričaju engleski u Montrealu. Bez brige budi. Iako sam guštala što mogu i francuski pričati, ipak sam lakše sve pričala engleski. A i hrvatski. Pa, cijela ulica u Starom portu je vlasništvo Hrvata.
Grad je divan, uredan, rijeka je moćna, velika. Arhitektura predivna. Sve je čisto, puno parkova. Meni je bilo kao doma. No, ljudi su raznih boja, ali se brzo navikneš.
U susjedstvu mi je bio dječji vrtić. Ništa drugačije nego kod nas. Metro vrlo jednostavan, brz, čist. Ma ja ti mogu samo nahvaliti Montreal.
Malo mi je teško zamisliti zimu na -30, ali ionako Metro ima stanice tako da možeš na sveučilište, u robne kuće, u kazalište i muzeje bez da izlaziš van na snijeg. Čak i neka stambena naselja imaju u podrumu stanicu Metroa. Mogla bih ja o Montrealu...
A ja bih mogla o ludosti odlaska u nepoznato s dvoje djece, u jedan od skupljih gradova u Kanadi, s mozebitno jednim poslom i ustedjevinom od $3000... ali cemu?
Mislim, jel, sretno. :neznam:
Da, svugdje uglavnom su ljudi dvojezični. No, za dobit posao (pogotovo kad se radi sa ljudima) onda uglavnom traže u Mtl da ljudi budu dvojezični, jedna moja jako dobra frendica se preselila u Montreal iz Toronta i kroz par godina naučila, malo tečajevi malo "usput". Sve se to da.
Uh. 3000 USD iz Hrvatske perspektive izgleda jako puno novaca. Kad se maknes na truli zapad i nije nesto. Koliko dugo racunate da ce vam ta lova trajati?
Potpis na Kaae. I to velik kao kuca, ma sto kuca-NEBODER. Ustedjevina ce vam se rastopiti u roku max 3 mjeseca na rezije, stanarinu, hranu...ali kao sto Kaae kaze, sretno, a ako dodjete u Kanadu vidjet cete kako ste imali nerealne poglede na sve to, a na kraju ce ispastati vasa djeca.
a Novi Zeland? Moji rodjaci su tamo otisli poslije rata i odlicno se snasli. Pomogla im je hrvatska zajednica. Da probas preko hrv.katolicke misije ili zajednice iseljenika ili tako nesto u Kanadi(ako bas zelite u Kanadu).Mozda nekom bas treba stolar. Zivim u SVicarskoj i znam da iako je ovdje jako stroga imigracijska politika opet ima ne mali broj radnika na crno koji rade,zive, imaju zdravstveno, djeca idu u skolu. U sektoru restauracije ili poljoprivrede to se tolerira. Je da moras imati malo srece, ali cini mi se da tako imas ipak vise sanse za srecu nego nezaposlen u Hrvatskoj.
ne znam kolike su vas sanese, ali sam iz radoznalosti gledala koliki su iniciajlni troskovi:
1. 150 kanadskih dollara admistrativni troskovi
2. obveznih 2500 kanadskih dollara (15.375,00 kn) koje morate imati prije nego stupite na kandasko tlo
3. godisnje zdravstveno osiguranje, a najjeftinije je 915,00 kn
4. povratna avionska karta ne vjerujem da cete iskopati neku ispod 6.000,00 kn (i to je mislim super povoljno)
kad se sve to zbroji za jednu osobu taj working holiday izadje cca. 23.212,50 kn. ja bi da sam mladja sigurno isla, jer mi guza volio vidjeti puta, ali za to bi morala stedjeti fakat bar dvije godine :(
ono sto vas limitira za ovu vrstu vize je:
tocka 6. sa ovovg linka : putovati bez uzdržavanih osoba u sklopu Vaše prijave za IEC dakle ili ti ili TM bi isli bez ostatka ekipe
potom:
P: Je li ograničen broj mjesta? Koja je kvota?
O: Za 2012. godinu postoji ograničenje od 300 mjesta, koja će se dodjeljivati po principu tko prvi, njegovo.
ali vi mozete aplicirati i dogodine, pa ajde ovo vam i nije neki limitirajuci faktor.
no super je da sad vec razmisaljte o normalnijim ulascima u kanadu. jer azil zbilja mi se cini neozbiljan.
i jos jedno inediskretno pitanje, rekla si daza to imas neku potvrdu? da li si bila na testiranju ili je to tvoj subjektivan dojam.Citiraj:
Ja engleski govorim savrseno,
ja iskreno nemam pojma koliko znam engleski, iako mi je posao takav da ga svakodnevno moram koristiti.
$3000 dolara ce cetveroclanoj obitelji trajati... par dana. Dovoljno je da jednom od njih zatreba lijecnicka pomoc, a s dvoje male djece svastanesto dolazi u obzir.
Ako placaju stan, to im je za mjesec dana.
Ako nemaju povratnu kartu, ili im ona istekne, a jos uvijek su nekako zivi i zdravi, onda nemaju cime nazad.
Zivim i radim vani, imam osiguranje, muza drzavljanina (meni fali cetiri mjeseca do drzavljanstva), boravim ovdje legalno i trajno, imamo dijete na putu, kucu u vlasnistvu s malom ratom kredita i niti jedno jedino drugo dugovanje... UMRLA bih od straha da nam je jedina ustedjevina $3000. Ono, crkla bih sad i odmah.