i Krvave bajke, to je bilo u nižim razredimaCitiraj:
rehab prvotno napisa
i fotografija odsijecanja glave vojniku u udžbeniku iz povijesti, sedmi ili osmi razred
Printable View
i Krvave bajke, to je bilo u nižim razredimaCitiraj:
rehab prvotno napisa
i fotografija odsijecanja glave vojniku u udžbeniku iz povijesti, sedmi ili osmi razred
Nije problem ni u Jami ni u Krvavoj bajci ni u brutalnim detaljima ni u potencijalnom traumatiziranju učenika (o vrtićkoj dobi ne bih ovom prilikom, rekla sam što mislim o tome ranije).
Bit je u ovome:
Citiraj:
čokolada prvotno napisa
gle mi smo bili odrasli dok su neki trgovi i ulice nosili neka imena, nismo ih trgali. meni je to u rangu ko da smo trgali imena iz prvog svjetskog rata ili starije, pa ne bi imali ni jednu Teslinu ulicu i slično. to bi mi bilo u rangu barbarizma.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Ne mogu ti pomoći u razumijevanju metafora.
Djeca, pogotovo osmaši, do posjeta Vukovaru, njih velika većina je vidjela nasilje po filmovima, igricama, gledaju TV i vijesti i sl. Nasilje je sveprisutno, no, daleko je i gotovo imaginarno.
Posjet uređenoj Ovčari i obnovljenom Vukovaru, isto tako ne može im predočiti stvarnu povijest i realnost rata ... Vodiči ne ulaze u teške detalje prilikom opisivanja stradavanja, tako da mislim da je program primjeren dobi.
To je dio naše povijesti i lijepo je što im je svima omogućen takav obilazak.
(Kako mali Englezi uče o Prvom svjetskom ratu? Vode ih na lice mjesta, na obalu Normandije...a ni tamo ništa nije bilo cvijećem posuto, osim grobova ...)
Vezano uz sam posjet Vukovaru i ponašanje tinejdžera:
Nažalost, nekima je rat s malobrojnim haubicama, srušene kuće, hangar nešto čemu ne pridaju nikakvu važnost i sva ta događanja su im vrlo daleka i apstraktna...
Prije odlaska na izlet, glavne teme razgovora na mobu su bile tko što nosi od garderobe, šminke i sl. I disko u koji se ide. Po povratku samo saznali informacije da se neki ni nisu baš primjereno ponašali, bilo je i smijanja i svega. Nisam saznala da je nekome od djece to jako teško palo.
Op. Sjećam se našeg izleta na Petrovu goru i šumskoj bolnici. Nama je u tom trenu to bilo odlično mjesto za zabavu i dječju igru.
Ali nešto nam je ostalo... tako će i njima nakon Vukovara nešto ostati pa će kad sve to procesuiraju s godinama složiti kockice u glavi.
Na nama je da im pokažemo, usmjerimo ih.
Ima li tko drugacije iskustvo s vlastitom djecom nakon posjeta Vukovaru?
Jer ako sam pazljivo citala, nitko se nije javio, pa onda valjda izlet je prilagoden
Ja mogu reci svoje iskustvo od prosle godine. Svake godine 20.11.vodim buseve iz Zagreba za mimohod. Prosle godine su sa nama isli ucenici srednje skole. Ne znam sto bih rekla koja je primjerena dob. Osim sto sam ih ganjala da na prvoj benziskoj ne kupuju alkohol, skupljala ih kod spomen doma da se dignu i hodaju, jer majke mi kondicija im je na nuli.podsmjehivanje na pricu o ubijenoj majci i nerodenoj bebi, prepucavanje u koloni, izlazak iz iste itd...meni ne bas lijepo iskustvo.mozda su stariji ali nisu primjereniji. Pak na malu djecu to moze ostaviti snazan utisak ali u globalu tako mali ne kuze apstrakciju.moja mala neki dan rekla da ju je sram sto zna da je medunarodni dan tolerancije a ne zna da 26.obljetnica dedine smrti.nije dijete zapamtilo od prosle godine:) a opet kada je imala 6god (prije 6god)odhodala je s nama citav mimohod da onoj zimi gdje cak i ako je toplije ubije te onaj vjetar.i onda kada pomislis koliko je ljudi tamo polugolo islo...
Ja sam imala 15 godina kad su nas odveli u Vukovar gdje nam je u crkvi jedan svecenik ispricao jednu pricu od koje se dan danas nisam oporavila, tvrdim da me ta prica sjebala za cijeli zivot. Dan danas ju znam prepricati od rijeci do rijeci, i prepricavam ju u glavi svaki dan. Nisam sa 15 godina bila spremna na toliku tugu, gdje ce manje dijete biti? I to toliko manje dijete koje jos najcesce ni ne zna za drugo osim ljubavi?
Hvala ti što si to podijelila. :heart: :love2:
Eto zato želim da takve priče čuje od mene.
Vukovar, Sarajevo, Srebrenica, Skabrnja...
Danas je vidjela lampase uz Vukovarsku, pa smo pričali.
Poželjela je i ona zapaliti svijeću.
Nakon tri rečenice.
Znam koliko je tankocutna... ne želim to prepustiti slučaju... ne želim da ima ovakvo iskustvo.
Pa nije ili..ili.. To dijete negdje odrasta prije posjeta vukovaru u osmom...
A i meni je nekako neprimjereno dobi ne prepustati sllucaju ... 8. razred, skolski izlet... U toj dobi dijete odrasta u pravom smislu rijeci. Kad procitam sto je mojca napisala, meni je iskreno prva reakcija, ali mojca ona ne moze biti zauvijek izlozena samo tebi. Ona ima pravo na sebe, pa i pod cijenu da se riskira dozivotna trauma odlaskom na izlet sa skolom. I ono, danas je tankocutna, tko zna kakva ce biti u 8.
Ne valja svoje traume na djecu prenositi.
Preletjela topik..Gledam tv ove godine i ono sto sam primijetila, ne znam jesam li jedina, je nevjerojatna razlika izmedju Skabrnje i Vukovara. Skabrnja ide naprijed, stavovi ljudi su okrenuti naprijed, nacelnik, prica se o vrticu, djeci, novim projektima, natalitet raste, ljudi zive..Vukovaru stvarno kao da ne daju da krene naprijed. Kao da je zacrtano da ostane grad zrtva i 25 godina nakon...
Ja znam nekolicinu koji su ovo ljeto preselili s obitelji iz vukovara, mada sam dost pričala s nekim drugima koji su govorili kak se vukovar obnavlja, imaju novi sportski park sa bazenom, ade....
Ne valja.Citiraj:
casa prvotno napisa
Pa napisala sam na prvoj stranici da govorim iz ove perspektive i da dopuštam da se to promijeni.
Iduću noć je bit emisija između ostalog o mom anonimnom branitelju
Ni ovo meni nije jasno. Škabrnja je dobila veliku financijsku potporu od države, ljudi za obnovu kuća, selo za sve ostalo. Ne samo Škabrnja nego čitav taj dio koji je bio okupiran i razrušen. Zašto u Vukovaru sve stoji?Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Što ti Vukovar ne izgleda obnovljeno i ulickano?
Zašto ne ide naprijed - znaju najbolje sami Vukovarci. Pogledaj današnji NU2, ako već nisi.....
pomagala sam mlađoj napraviti prezentaciju o Vukovaru (povijest dalja/bliža, sadašnjost, budućnost).
pokrili smo i prihvatila je stradanja ljudi, ubojstva, razaranje grada ... koliko dijete njenih godina to može.
idemo zaključiti prezentaciju s (pozitivnim) pogledom u budućnost - Vukovar danas, sutra.
složili smo par slide-ova, ali ... daleko je to od istine.
sjetila sam se jučer ove teme u autobusu, iza mene su sjedile dvije gospođe u najboljim godinama i išla je priča
- a di si ti ove godine, nisi išla u Vukovar?
- ma nisam mogla onoga moga ukočila leđa, a znaš da idem svake godine, kako ste prošli?
- prošli smo odlično, sve je bilo super, srela sam ti Mariju, Antu, Stipu, Juru, Ivku, Anicu... išli smo na kolače, spavali u Osijeku.. e znaš koga sam srela na Ovčari, onoga Antu iz Trilja...
tako da ne vrijedi samo za tinejdžere
što se tiče usporedbe prosperiteta Škabrnje i Vukovara, pogađam ali rekla bih da tu najviše veze ima lokacija, Škabrnja je dovoljno blizu da se lakše može najest turističkog kolača, a sudbina Vukovara slična je kao sudbina Vinkovaca, Slavonskog broda, Požege, čak Osijeka, cijele Slavonije u biti...
iako sam čitala neki članak u kojem su popljuvali predsjednicinu izjavu kako u Škarbnji život cvjeta i nabrojali hrpu primjera kako lokalna vlast troši novce, izvor je doduše index koji voli nagnut na tu stranu, ali ne mogu reć da sam šokirana
I ja sam se sjetila kad sam se slučajno našla na drugom kraju našeg vrtićkog hodnika, ispred sobe jedne grupe koja je temeljito obilježila taj dan... zastava, obris hrvatske na kojem su točkicama obilježena minirana područja :-o te fotka vodotornja i pored dječji crteži vodotornja.
Meni to malo previše za 6 godina. :(
Ma ne brini, u ovoj dobi oni ne shvaćaju to na način na koji odrasli to shvaćaju. To je batina s dva kraja... Možda je i bolje da ih se senzibilizira na vrijeme, pa im neće biti prevelik šok kad ih u osmom razredu odvedu onamo. Ionako se u školi svake godine obilježava spomendan stradanja Vukovara, pa se pomalo navikavaju.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Ne znam... možda neka djeca ne shvaćaju... Sigurna sam da bi moja jako dobro shvatila što to znači da joj se objasni.
Moje dijete ove godine nije imalo priču o Vukovaru, ali je imao o domu i domovini. Pa se tako između ostalog navodi kako je domovina nešto više i nešto ljepše od doma. Onda treba poredati po veličini dom, svijet, zavičaj, domovina. Kojoj veličini???? Prostora, koliko zauzima srca ili ili illllliiiiiiiiiiii????
Kako mi idu na jetricu!
Dom je tamo gdje mi je obitelj. Nema ljepšeg! Amen!!!!!
Samo za odrasle - u tijeku je čitanje presude Ratku Mladiću...
I pitanje za one koji smatraju da je Vukovara "previše" u školi i da neće dijete pustiti na izlet - znači li da im neće dati niti čitati ni Anu Frank? Hoće li izostati i sa satova povijesti o holakaustu?
Dobro sam pročitala Anu Frank, uzduž i poprijeko, a i baš sam kupila tu knjigu kćeri na Interliberu ove godine, no ne sjećam se da u njoj ima grafičkih opisa nasilja koje se događalo u logorima.
Dapače, dobro znamo kako knjiga završava, kratkom informacijom o tome da je sklonište obitelji Frank otkriveno i što se dogodilo s članovima obitelji.
Ne bih nikako, ni u ludilu, djetetu preporučila čitanje logorske literature u dobi od 15 godina.
Citiraj:
rena7 prvotno napisa
Sličnog sam stava i mislim da je to isto već moja prošla u školi (4.r.) i vratila se sa svojim zaključkom da je domovina nešto nedokučivo, "veće od svega" (bit će na hrvatskom ima tako nešto, u PID su činjenice, a HJ emotivno prati), ali što treba najviše voljeti, pa smo onda i doma "odreflektirale" tu lekciju, tako da je dobila i verziju2, pa neka razmišlja i zaključuje sama dalje o prioritetu veličina.
A a konto (izgleda vječno) aktualne teme hrv. iseljeništva i iseljavanja iz RH, ima neka slika u udžbeniku iz PID mislim, 4. razred, gdje su Hrvati iz RH sretni, a jedan Hrvat iz Njemačke je nesretan - tužno-gorko me nasmijala, ironija na stvarnost.
Ja ne znam imam li ja totalnu amneziju ili nisam gledala informativni program, ali ja se ne sjećam kad se zadnji put obljetnica obilježavala na način kao prošli tjedan kad su prilozi bili dugotrajni, puno ratnih snimki, pa čak je i prognoza započela “danas je bilo oblačno, a u Vukovaru je bilo...”.
Možda ću mnoge sad nekako uvrijediti, ali ja to ne razumijem... i svaki prilog završava “da se ne zaboravi”. A uopće ne vidim kako ovakav način “da se ne zaboravi” može biti dobar za budućnost na ovim prostorima. Prvog svjetskog rata se vjerojatno malo tko sjeća, o drugom nitko nije ništa zaboravio, i nitko neće zaboraviti ni Ausvic, ni Hirošimu, pa tako ni Vukovar, ni Sarajevo, Srebrenicu...
I naravno da su krivi Srbi i JNA, ali (oprostite mi) meni je skroz nevažno jesu li to Srbi ili Klingonci. To što se radilo radili su neljudi, i ja nikako ne razumijem priloge na TV-u koji i 26 godina kasnije završavaju “da se ne zaboravi”.
Ne mislim da ne treba uopće obilježavati, i pustila bi dijete na izlet. Ali ne razumijem kuda ovakav način obilježavanja vodi.
Npr. moj mali je prvi osnovne i taj dan je došao iz škole pod dojmom od price o Vukovaru, crtali su na likovnom toranj. I počeo mi je pričati “mama znaš da je Hrvatska nekad bila u jednoj velikoj zemlji i onda se htjela odvojiti, ali tim drugima se to nije svidjelo i onda su napali hrvatsku. To je bilo u Vukovaru i trajalo je 3 mjeseca!”.
Ni rijeci o Srbima, i meni se to jako svidjelo da je učiteljica to tako prezentirala.
Iako je on čuo i priču o “zločestim Srbima koji su nas napali”, ali nije to povezao.
I još o domovini i drugim utjecajima... ne brinem, neka kasnije sam odluci sto će mu biti važno. Npr. ista ta učiteljicama im je pred sisvete rekla nešto kao “noć vještica je glupost, mi u to ne vjerujemo i ne slavimo takve stvari gdje je bitna samo zabava”. I bio je sav “to je neupitna istina”. Na to sam mu rekla da je to njezin stav i da je prošle gidne slavio tu noć vještica na tečaju engleskog... i da ima puno ljudi koji ne misle tako... pa je malo omekšao oko toga.
Kolektivna grižnja savjesti jer su već zaboravili, i tog su svjesni.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Joj, nažalost, gadno si blizu istini...Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Ali i dalje ne kužim ZAŠTO ne naprave neki pilot projekt farmi ili bilo čega (uz ili bez potpore EU) da se ljudi tamo zaposle... to je jedini način da se mrdnu s mjesta.
Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Ne. To ne znači to.
To ne znači da će moje dijete biti toga lišeno. Niti informacije o Vukovaru ili holokaustu... niti odlaska tamo.
To samo znači da ću ja svoje dijete upoznati sa svim činjenicama na način koji ja koja ju najbolje poznajem, smatram da je primjeren njoj. A ne sustav. Samo to.
Ranije na topicu sam navela i zašto, a iskustvo koje je Apsu navela mi je to samo potvrdilo.
Jer bi micanje s mrtve točke značilo da su zaboravili. Perspektiva = zaborav.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
išla sam u OŠ za vrijeme Juge - apsolutno nitko me u školi nije upozori na film koji su nas odveli gledati u Jasenovcu. na to me nisu ni roditelji pripremili, jer ga oni nisu gledali. sjećam se par scena - a ostalo vrijeme sam imala ruke preko očiju. I te scene pamtim i danas. i da mi danas netko kaže da pogledam taj film, odbila bihCitiraj:
Mojca prvotno napisa
Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Hvala na ovom postu... sad vidim da će dodatna nastava (home schooling) biti puno opsežnija.
A krenuti ići će ovako: na kugli zemaljskoj uvijek je bilo ljudi i neljudi...
Sustav se u biti nije promijenio. Samo je stavio nova obilježja.Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
Ali dok je stanje duha takvo da se to podržava, ni u jednom kutku voljene Domovine ne može biti drugačije.Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
A to svega zbog glasanja na izborima?Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Ne mislim da ima ikakve veze s glasovanjem. To je, opet, kolektivna krivnja ugravirana onim "ne zaboravite", koje se pretvorilo iz dostojanstvenog u fatalno.
A kome treba ta kolektivna krivnja?