Ajd fala svemiru da vas još ima.:-)
Kažeš cijelu pjesmicu, ajmeee : mrgreen: mogu zamislit tvoj pogled.
Printable View
Ajd fala svemiru da vas još ima.:-)
Kažeš cijelu pjesmicu, ajmeee : mrgreen: mogu zamislit tvoj pogled.
Uskoro ću navršiti 47 godina, moji dani na ovoj planeti su odbrojani. Ne pada mi na pamet ovo malo slobodnog vremena kojeg imam mimo posla trošiti na situacije u kojima se ja osjećam neugodno.
Na poslu moram biti raspjevana tratinčica gutačica govana , u RL jok.
Tako da postavljam uvjete. Kave mogu bez djece, muževa, zahtjevnih pasa, svekrva, punica. Ne pa da mi na pamet ni 5 minuta potrošiti na nešto što mene osobno ne uveseljava ili usrećuje.
S tim da mene stvarno rijetko djeca tako prekidaju, mislim tuđa... Pa ili strašno djelujem ili biram prijatelje koji govore Šuti bez pardona... Meni na kavama djeca najmanje smetaju.
maria71 imas praf!
ova moja situacija je bila u parku, s poznanicom koja se tamo zatekla
nije da kafenisemo inace
mislim, ostala sam bez teksta, a to se rijetko dogadja...toliko sam bila u soku
mos si mislit kak bi meni moja tak otpjevala i dva stiha :mrgreen:
Ja bih samo pripomenula, da se ne radi o bebi ili dvogodišnjeg djetetu, nego o petogodisnjaku.
Inače, naravno da ne bih prijateljicu kritizirala ili joj sjedala na muku...
ali ako bi me pitala, pokušala bih joj pomoći. Jer ne čini nista dobroga ni sebi, ni djetetu.
inace bi kombinirala razne strategije - pokušati prije smisliti neke aktivnosti, dogovoriti s djecom neki modus neprekidanja, pokušala bih i samu sebe opustiti i naravno rekla bih djetetu ljubazno i jasno da ne volim, ni ne želim, da me prekida dok pričam, te da ću ga rado saslušati, kad završim.
mislim da postoji puno i dovoljno načina i njihovih kombinacija, (osim onog ili trpi ili prekini kontakt)
na kraju krajeva i djeca rastu, pa se i druženja u smislu intenziteta nekada pojačaju, a nekada smanje.
Nije mi bas jasan taj moment ustrucavanja da se djeci prijatelja kaze isto ono sto bi rekli i vlastitoj.
Slažem se s martom.
Moja djeca su skroz različita, teška i neteška bila ali takve stvari nikad nisam podnosila. Ni u poziciji matere ni u poziciji prijateljice. I da, to se zove razmaženost i stvar je odgoja jer ne pričamo o bebi od 5 mj nego djetetu od 5 godina. Na tvom mjestu prorijedila bih kave a na prijateljičinom odustala od njih dok ne naučim dijete tim stvarima. hrpa boja, papiri pa i mobitel čuda rade
Slijedom zadnjih postova je i moje razmišljanje, samo sam prilikom otvaranja teme bila “usamljena“ s ovakvim svojim stavom.
Baš mi je drago što postojite :mrgreen:
A bit ću malo slobodna pa ću ti reći i koji je uzrok tome. Mama koja na svaki djetetov mig, pitanje, povlačenje za rukav prekida konverzaciju s odraslom osobom i posvećuje se djetetu. Po tom pitanju sam staromodna i smatram da djeca moraju znati da se odraslima ne upada u riječ i mi smp uvijek imali pravilo da se mater i oca ne prekida osim ako nema krvi ili slomljenih udova.
:lool: na krv i udove
i ja tako nekako.
Sad ispadamo neki turbo strogi roditelji garant :/
zašto? jer se djecu uči pristojnom ponašanju?Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ili svi imamo lako odgojivu i poslušnu djecu :mrgreen:
Neki od ta dva zaključka. Trećeg nema :-)
Potpisujem od prvog do zadnjeg slova i smatram da ovo treba primjeniti za sve situacije u zivotu...Citiraj:
maria71 prvotno napisa
A nije to nego se puno roditelja prema djeci ponašaju ko prema tratinčicama da ih nedajbože nebi zapostavio sekundu ipo, da im ne izazoveš traume.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
:lool:
Trina ti si opičena 100gradi i samo ti se usudiš valjda ovako napisat na forumu i ostat živa.:mrgreen: :-)
Ima i treci.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Imamo veliku djecu pa smo zaboravili traume od vremena kad su bila mala.
Pa je sad lako sipati mudrosti.
Inace, roditelji su jako skloni biti selektivni u svom sjecanju, pa onda i sjecanje oblikuju na odredene nacine.
Ako dijete mora cekati da roditelj zavrsi (neki od vjerojatno opustenih, svijetu i bitku nebitnih razgovora uz kavu s prijateljima) jer nije ok da ih se prekida, je li onda ok prekidati djecu dok se bave necim svojim, a mi bismo bas malo o obuvanju papuca, razbacanim kockama na drugom kraju sobe, rucku koji ce biti za pola sata...?
Imam doma jednog od 5 godina (i jednu od 2) i nisu super lako odgojivi, pogotovo ovaj stariji. Prekida me cesto, a i nije mu stran pokusaj da i s drugim odraslima zapocne razgovor. Radimo na tome od malena, ali bas nikad nisam formulirala misli na ovaj gore napisan nacin, a kamoli da sam mu to i rekla. Ne prekidamo nikoga, osim ako je nesto bitno, neovisno o godinama, titulama, cemu god.
No uglavnom ga ne vodim na kavu; to je najlakse. (Zapravo, bolje je reci da ne idem na kavu, osim mozda triput godisnje, a i tad je najcesce rijec o necem barem polu-poslovnom.)
Ali ima pravo. Treba tu imati mjere... Nije popustljivost u odgoju nastala u 21. stoljecu. Uvijek se sjetim Arta Bchwalda i njegove rečenice "Michael dragi, mama ne voli da se biciklom zalijeces u klavir". A to je iz knjige napisane sredinom 20 stoljeća.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Jednostavno, treba imati razumijevanja za sve druge ljude, ne samo za vlastite potomke. Kaže mama koja je kavu pila samo u kafićima uz igralište hehehe...
Slažem se s Kaee, ak ne želimo da djeca nas prekidaju , ne trebamo ni mi njih kad pričaju sa svojim prijateljima.
Pa nije uopce stvar u tome prekidaju li ili ne. Naravno da prekidaju, djeca su. Stvar je u tome kako reagirati.
Ja ne bih nikad izjednacila djecje i odraslo prekidanje, samo nacin na koji se radi.
Samo ovo kaeino lako odvede u vode, svi smo mi isti. Ipak, postoje roditelji i djeca, i nismo baš isti. I da ja svoju djecu prekidam dok se druže jer ponekad trebam neku važnu info a ponekad da sacuvam namještaj. I kad mi postane jednako prekidanje odraslih i djece, ah, bit će ću uživati u čarima bakovanja...
Dijete vodim na kavu sa prijateljicama samo kada je huda sila i najcesce biram kafic sa kakvom igraonicom u sklopu objekta, a takvih je, na svu srecu, sve vise i vise.
Nazalost, i moj sin, iako vec skoro (utvaram si, dobro odgojen) petogodisnjak, sklon je prekidanju i glasnom govorenju iako mu nastojim objasniti da me ne smije prekidati dok razgovaram s nekim. Na savjet sa dodirom ruke uvijek zaboravim, a cini mi se dobar i efektan. Morat cu pokusati.. zasad pali S.O.S. mobitel u ruke taktika, ali ona mi bas nije omiljena.
Inace, jako volim SAMA sa djetetom otici u setnju i kafic na caj/vrucu cokoladu i provesti vrijeme s njim razgovarajuci opusteno, kao uz kavicu. I on to voli i nikada nema problema sa ponasanjem u takvim trenucima (kao i opcenito u situacijama kada smo jedan na jedan, tada pokazuje svu raskos dobrog odgoja :mrgreen:).