Vizualno -motrička integracija i verbalno shvaćanje

Nakon dugo i predugo vremena otišli smo na obradu kod psihologa(ERF) i dobili nalaz.
Najrađe bi sama sebe nalupala što nisam otišla odmah kad sam pomislila da nešto nije ok, al bude dobrih dana, pa par loših, pa onda puno dobrih i tako sam odgađala. Sad je gotovo, i jedino što mogu borit se da pomognem svojoj princezi.
Curka ima 9,5 godina, završila 3 r. s odličnim kao i sve od sada. U školi joj je malo veći problem hrvatski, ali ni to čak nije konstanta, jer npr. čitanje s razumjevanjem 3 puta dobije 5 pa onda 2, teže prepričava tekstove, i općenito ima slabiji vokabular (osim kad je ljuta, e tada ima riječnik za zapitat se). E osim tog problema ono što je slabija tolerancija na frustraacije, ljuti se, rasplače i sl. Također vidljiv obrazac emocionalno nezrelog ponašanja.

Dakle, u nalazu je navedeno teškoće vizualno - motoričke integracije, organizacije i koordinacije, znakovito za disfunkciju SŽS-a, te poteškoće u području verbalnog shvaćanja.
Upućeni smo neuropedijatru i logopedu.
Prije smo išli kod neuropedijatra no nalaz je imao mala odstupanja (koordinacija) u odnosu na dob, što on nije smatro prblem jer curka inače ima ubrzani rast, te je povezao s time da tjelo brzo raste i tu šteka malo koordinacija. Zbog ubrzanog rasta radili smo MR mozga i to je sve ok.

E sad dok čekam jesen i logopeda, dobro bi mi došao koji savjet kako i što raditi s njom, šta vježbati za poboljšanje verbalnog djela.
Svaki savjet mi je dobro došao.

Meni nisu to za starijega tako napisali, ali ja sam s njim završila u Suvagu u dobi od 2,5 godine... Dijagnoza neurologa bio je kašnjenje u razvoju sžs i to se osjetilo na sluhu, vidu, motorici i govoru. Kod logopeda od 3,5 godine do prvog polugodišta trećeg razreda. Motorika se znatno popravila. A dijete je isto imalo probleme naglog i neuravnoteženog rasta (prije 2 godine išli smo u Božidarevićevu na fizikalnu) itd.

Sve smo to prošli. Btw. samo da znaš - moj sin imao je individualizirani pristup u nastavi od prvog polugodišta prvog razreda - nisam ništa tražila, ali su nam to dali jer smo već imali papire iz Suvaga. Taj u svjedodžbi nikad nije dobio ocjenu manju od 5, iako je u razredu bilo djece koja su crtala bolje i pisala ljepše od njega - odlična učiteljica ga je uvijek poticala i to se isplatilo.

Ovako - moraš s djetetom naći najbolji način stimulacije centralnog živčanog sustava. To se rješava na razne načine. Najbolje se bazirati na nečemu što dijete i inače voli i od toga napraviti vježbe ugodno-s-korisnim. Da ne tupim, evo opisa što smo mi radili (kako mi pada na pamet):


- fizičke aktivnosti: masaža (to je sin obožavao, mogu ti napisati kako se radi - imam zabilježeno, ali dugačko je... ), plivanje, gimnastika (4 godine u Sokolu), atletika (ostalo vrijeme do 7. razreda u školskoj dvorani), klizanje, role, bicikl tek od 10. godine jer prije nije mogao uspostaviti ravnotežu; igre u šetnji - skakanje na jednoj nozi, brojalice (moj sin je imao poteškoće artikulacije govora i ni danas mu npr. pjevanje ne ide kao mlađem bratu, ali može onak prosječno)

- ostale vježbe za bolju koordinaciju i vezu ruka-mozak-oko: uzmi knjige Ples pisanja (Ragnhild A. Oussoren) i Igrom do čitanja (Mira Čudina Obradović) pa vidi što kažu - mi smo to sve odguslali i to vrlo uspješno

- slušanje i govor: slikovnice - čitanje i komentiranje, audio priče (počneš s kratkima, pa se produljuju kako raste interval pažnje), pa poslije razgovarate o tome, razne igre (lego kocke, puzzle, čavlići, modeli gradilišta, igla i konac, škare i ljepilo....modeli željeznice, izrada igračaka )

- praktične stvari (guljenje i sjeckanje povrća, korištenje alata - farbanje zida kistom, piljenje, oblikovanje gline i plastelina...

- od rane dobi glazba i sviranje (sintić je ušao u kuću kad je on imao 5 godina, a njegov brat 4 godine - glazbena škola je bila zakon za obojicu, za svako dijete na svoj način)

- prehrana - u ranim godinama sam jako pazila da bude zdrava, da nema baš slatkiša i brze hrane... Sad sam se malo opustila, ali isto - ne hranimo se sendvičima ni hrenovkama (iako i to povremeno pojedemo), nego prevladava klasična kuhana hrana

* * *
Teško mi se sad svega sjetiti, jer to je priča koju ne pišeš nego koju živiš, ali napisat ću ako mi još štogod padne na pamet.

Obrazac emocionalno nezrelog ponašanja - to se obično popravi kako dijete bude rješavalo svoje probleme. Imali smo i to, ali je sin to prerastao do trećeg razreda. Ključno je STJECANJE SAMOPOUZDANJA i dobro mišljenje o sebi. Treba se sama uvjeriti da ona može sve što poželi, možda ne od prve, ali uz vježbu svakako. Sretno!

Čitam ponovno post i čini mi se da nisam naglasila ono najbitnije - kako poboljšati verbalizaciju: POSTAVLJAJ PITANJA (i potpitanja koliko god treba), održavaj razgovor s djetetom, pokušavaj je potaknuti da točno opiše kako se osjeća, kako doživljava ovo ili ono, što misli...

Inače, iz vlastitog iskustva sa starijim sinom, ja sam se davno pomirila da on jednostavno nije izrazito verbalan tip - on nikada neće biti lajav kao mlađi brat koji nije imao ovakvih problema i kojem je verbalizacija spontana (to je moje dijete, teško ga je natpričati)... Njegovi sastavci su kratki, ali postigli smo da budu jasni, da imaju glavu i rep. To se postigne tako ga dijete sustavno učiš MISLITI, pa onda govoriti.

Mlađeg sina nisam to morala učiti. Starijeg bome jesam. Postavljanjem 1001 pitanja na koja je najprije odgovarao jednosložnim riječima, a dalje je polako krenulo. Puno su doprinijele i odlične učiteljice (razrednica i boravkašica) koje su cijelu tu generaciju učile misliti, govoriti pa tek onda pisati.

Hvala ti puno, puno.

U školi nemamo baš učiteljicu koja je po tompitanju "razumna" i neke se stvari u školi ne bi događale da učiteljica "razumije". Ali kod nje je jedino neposlušnost "dijagnoza" za sve.
U principu kod moje cure sve oscilira, da doma tuli i ne može napisati sastavak,a onda drugi dan dođe iz škole sa sastavkom napisanim na satu da sjednem na dupe.
Fizički je dosta aktivna, košarka, atletika, role i biciklo je brzo svladala i ustvari ono što ja vidim je taj dio verbalnog izražavanja.

Hvala još jednom.

Mozda ima problema s paznjom?
Cesto su takva djeca proglasavana "neodgojenom" i znaju jako oscilirati.

I ja sam mislila da je "samo" to, no nije. Radila je testove ADHD, no nema ADHD.

Citiraj:

---

MAMI 2 prvotno napisa

I ja sam mislila da je "samo" to, no nije. Radila je testove ADHD, no nema ADHD.

---

Suvag je zakon za te stvari. Ja mislim da moj stariji nikad nije ni dobio sve papire koje je mogao (on je isto imao kraći interval pažnje, ali nikada nije bio hiperaktivan - kod njega je eventualno mogao biti ADD u igri) ali vrsna iskusna logopedica koja je rješavala njegov izgovor L i R usput je riješila sve što je trebalo, odnosno sve što je primijetila: pažnju, vezu oko-ruka, radila na motorici (koja se popravila, ali nikad do savršenstva - nema veze) i puno puno na razumijevanju govora.

Logopedi znaju kako poboljšati razumijevanje govora. Teško mi se sad svega prisjetiti, ali prilikom dijagnostike oni mjere kakva je kratkotrajna memorija, dugotrajna memorija, slušno prepoznavanje, vizualno prepoznavanje.... Nisam logoped ali imam jednog sina koji je imao usporen razvoj sžs i smetnje motorike i drugog s vizualnom disleksijom, silom prilika sam naučila, ali imala sam od koga...

Razvijanje slušne pažnje, povećanje fonda riječi, rješavanje agramatičnosti... sve to ima svoje.

Čekaj malo, sjetit ću se ja igara...

Zagonetna životinja (npr. zamisliš si psa, a dijete postavlja pitanja na koja odgovaraš samo sa Da ili Ne):
- da li je to divlja životinja? - NE
- da li ima perje? - NE
- da li ima dlaku? - DA
- da li daje mlijeko? - NE
- da li mijauče? - NE
- da li laje? - DA
Odgovor: PAS (Bravoooooo)
...

Inače, to su igre za manju djecu, ali pale i kod većih. Moji su se još prošle godine igrali ovu igru i "kalodont" na sinovom rođendanu.

Na slovo, na slovo...

Pokvareni telefon (to je odlično za slušno prepoznavanje, ali treba više igrača, pa se može uključiti cijela obitelj...)

Razne recitacije - naročito smiješne pjesmice i zagonetke.

Evo, probat ću staviti jedan moj materijal (nije moj - samo obrada je moja): http://www.filedropper.com/stihovi

Htjela sam samo reći - mi nismo imali "vrijeme za rad" nego je ovakav pristup s poticanjem govora (kod starijega) i čitanja (kod mlađega) bio sastavni dio našeg života.

Imaš vrijeme za učenje (kod mog starijeg to je bilo vrijeme za računalo - to je obožavao i opismenio se uz računalo, zato imam GOMILU materijala za početno čitanje i razumijevanje govora u tom obliku), a za mlađega pale druge metode... Eno ga doma, iako je sredina ljeta, on mora riješiti svaki drugi dan po jedan listić iz matematike, da ne zaboravi gradivo. Sam bira, ali raditi mora. Nije to uvijek savršeno, ali ako to propustim, njegova petica iz prošle školske godine doći će na trojku početkom novog razreda.

Sorry, otišla sam u offt.

MAMI 2 - ti samo stalno moraš imati na umu da dijete potičeš govoriti, ništa drugo. I slušaj pažljivo što govori. Ako primijetiš da je nedovoljno ili nepotpuno, ideš s novim pitanjem i ne puštaš - kao pitbul. (E, ovako je mene opisala jedna od naših učiteljica, he he he...ali zadovoljna sam.) Mi smo igrali igre riječima i slovima u svakom trenutku - u čekaonici, u šetnji, u autu (naročito tamo - nema bijega od mame pitbula) a i danas mi je auto omiljeno mjesto za razgovor s djecom.

Literatura - nisam to koristila (jer je izašlo kad smo već to prerasli) ali postoji knjiga Govor-ritam-pokret (Ivana Herljević iz Suvaga & Ilona Posokhova) gdje je opisano kako se to radi, ali za vrtićku dob.

Od ostalih materijala za vizualno prepoznavanje kod male djece mi smo koristili slovarice i slogovnice (to je više trebalo mlađem sinu) i kojekakve igrice na računalu tipa Petica 1-2-3-4, odavde http://www.artrea.com.hr/cd.html, pa razne druge igre (Hlapićev ABC i slično, ali to je za malu djecu)

Za veće - razumijevanje teksta postižeš uz slikovnice ili knjige, da dijete pročita, da RAZGOVARATE o tome, a nakon toga se napiše sastavak. Moj stariji je sad pravi maher u tome, a njegov profesor hrvatskog me jednom prilikom pitao "Jeste li ga učili da piše sastavke po špranci?" Pa nego kako? Upravo to sam radila. To mu je na brzinu pomoglo. Sastavak ima tri osnovna dijela - uvod / zaplet / zaključak, svaki treba imati određeni broj rečenica. Za dob od 9 godina špranca je 2-3 rečenice - uvod, 5-7 rečenica zaplet, 2-3 rečenice zaključak, a za starije se to proporcionalno povećava. Pišeš sastavak kao odgovor na niz zamišljenih pitanja. Pisala sam već o tome negdje... ALI ključno je da dijete prije sebi u glavi posloži stvari. To je bitno za razumijevanje govora, razumijevanje pisanog teksta i u kontra smjeru - oblikovanje odgovora ili oblikovanje pisanog teksta. Neki ljudi to znaju spontano, mnogima treba pomoć - sustav kako se to radi.

Moj stariji je u osmom razredu jedini bio u stanju iz hrvatskog napisati molbu za upis u srednju školu (to je sastavni dio gradiva), upravo zato jer je sustavno treniran kako se to radi. To su životne vještine. Nismo svi književnici, ali svi moramo biti u stanju izgovoriti svoje misli, slušati druge, napisati molbu za posao i slično.

Peterlin ajde stavi primjer sastavka

Citiraj:

---

jelena.O prvotno napisa

Peterlin ajde stavi primjer sastavka

---

Pisala sam o tome nedavno, probat ću naći link na tu temu, a ako ne uspijem, napisat ću ponovno.

pratim. puno korisnih stvari

Citiraj:

---

jelena.O prvotno napisa

Peterlin ajde stavi primjer sastavka

---

Ne mogu s tableta kopirati, ali nađi temu Najgori učenik u razredu, u postu br. 200 imaš upute za plan sastavka i primjer.

Ok bum pronsšla

Trebam savjet/preporuku, nažalost još čekamo logopeda. U Suvagu termin u 2/2016 a na ERF čekam od rujna da jave termin. E sada, curka zadnje vrijeme sve teže kontrolira emocije u smislu plača, dakle zaboravi novac za predstavu, plač kao da je smak svjeta, naravno u školi i to se dogodilo već 4 puta od početka školske godine.
Dakle treba mi psiholog, a dr. Sekušak kod koje smo bili na procjeni je otišla s ERF-a i nemaju zamjenu.
Mislila sam otići negdje na kompletnu obradu, e sad trebam preporuku u Kukuljevićevu ili kliniku za zaštitu djece.

Za vas problem NE preporucam Kukuljevicevu , a posebno ne polikliniku za zastitu djece.
Nazalost ne znam koga bih ti preporucila preko uputnice.
Mozda Rebro , psihologa Marinu Grubnic. Oni imaju i posebne radionice za djecu sa poteskocama u ucenju, ali ne znam kako to zapravo sljaka.

Nemam s time iskustva, ali mozda Klaiceva ne bi bila los izbor?
Imaju dj. psihologe, psihijatre, logopeda.

I Klaiceva ima neke grupne radionice za djecu skolske dobi koja imaju poteskoce s ucenjem, paznjom, emocionalne probleme...

Citiraj:

---

MAMI 2 prvotno napisa

Trebam savjet/preporuku, nažalost još čekamo logopeda. U Suvagu termin u 2/2016 a na ERF čekam od rujna da jave termin. E sada, curka zadnje vrijeme sve teže kontrolira emocije u smislu plača, dakle zaboravi novac za predstavu, plač kao da je smak svjeta, naravno u školi i to se dogodilo već 4 puta od početka školske godine.
Dakle treba mi psiholog, a dr. Sekušak kod koje smo bili na procjeni je otišla s ERF-a i nemaju zamjenu.
Mislila sam otići negdje na kompletnu obradu, e sad trebam preporuku u Kukuljevićevu ili kliniku za zaštitu djece.

---

Slažem se sa Sirius - zaobiđi Kukuljevićevu ako ikako možeš.

Jesi li zvala Suvag i rekla da je hitno? Probaj ih konzultirati tj. zamoliti da ti izađu u susret.

Zapravo, za nas je to ponekad znala odraditi pedijatrica - obično bolje ide ako nazove liječnik nego roditelj, nađe se termin ranije. Tamo su dvije odlične psihologinje i još jedna koja radi terapije s takvom djecom.

MAMI 2 preporučila bih ti prof. Tatjanu Novosel Herceg iz VaLModa. Ne rade na uputnicu, ali za njih sve tople preporuke.

Hvala cure, čekam odgovor iz suvaga možda uspujemo nešto sredit.