Oko pete godine??? Zezam se, počeli su se zajedno igrati kad je mlađi navršio treću, ali dulji interval pažnje krenuo je stvarno oko pete godine.
Kod mene doma prekretnica je bila kad smo nabavili sintić - moji su to obožavali. Odvelo ih je u glazbenu školu, ali to nije pogodno za svako dijete - moraju to voljeti.
Radila sam ja s njima i glazbene instrumente doma (bolje da se ne prisjetim - limeni bubanj od kutije za kekse je krajnje lagano napraviti, ali izaziva buku :mrgreen:, harfa od gumica nategnutih na poklopac kutije za cipele, imali smo kupljene frule i fućke i sve te stvari koje su bučile jako dobro su vezale pažnju).
Pokušavam se sjetiti što smo radili dok su bili mali. Maske i preoblačenje u našu i raznu odjeću, izrada maski (ne samo za maškare), gluma i pjevanje...
Kad je mlađi navršio tri godine, počeli su se zajedno igrati. Imali smo od igračaka neko gradilište (nije kao legići, ali sastoji se od elemenata za gradnju - još je na životu, u vikendici), pistu za aute (to smo dali u dobre ruke - moji nikad nisu voljeli autiće).
Karte (Pokemon, Yu-gi-oh) su im isto bile zanimljive.
Od ostalih stvari - kazalište lutaka je zakon za dvoje ili više djece. Ja sam njima sama radila lutke (ili smo ih radili zajedno), razapeli bi deku na dva stolca i udri priču! Mlađi je uvijek bio glumac, a stariji je postavljao rasvjetu (od stolne lampe), muziku i sve drugo. Dosta kasnije, kad smo nabavili digitalnu kameru, čak su i sami snimali svoje uratke (niži razredi osnovne - imaš vremena do toga).
Lutke - ne treba biti jako vješt - daj djeci kuhače i hrpu gumica za staklenke, pa nek svoje omiljene plišane igračke sami pretvore u lutke.
***
Pitala si za kuhinjicu i alatnicu - nismo imali klasičnu kuhinjicu dječje veličine, nego mini kuhinjicu (od kutije za cipele) + pripadajuće posuđe. I sami smo izradili dosta toga, bez velikih investicija. Imali bi i veliku, ali kraj svih onih kutijetina za nju u kući nije bilo mjesta.