Ali ovo je posve krivi zaključak. Ma, otkud ti ideja za ovo :lol:
Printable View
Ja sam recimo toliki protivnik onih lelujavih trenirki za sport (kao npr sorc za kosarku) da u kuci nemamo niti jedne. Tako sam sigurna da, do daljnjeg, sestogodisnjak nece to obuci u skolu. Nosi joggers, ali samo ponekad. Uglavnom je u trapericama i slicnim hlacama, skroz uskim, s elastinom, koje na srecu smije nositi jer nije punoljetan. :lool: Na srecu poizvode sad na sve strane hlace za djecake s elastinom mada mi nije problem, a ni njemu, kupiti na odjelu za cure. Trogodisnjakinja cesto sama bira odjecu pa jos cesce izgleda kao cirkus. Ona nema trenirke jer su joj takva roba pada u struku.
Na poslu radimo s djecom (i profesorima, roditeljima...). Nasla sam dress policy:
Due to the nature of the business, it is necessary that all employees maintain an acceptable standard of dress. Employees should present themselves in a professional manner. Clothing should be clean, without rips or holes, and appropriate for the job.
Unacceptable clothing on the floor of CMSM includes, but is not limited to: thin-strap tank tops (less than two inches wide), low cut pants, and extremely faded or worn jeans. Jeans and sweatshirts in good condition may be worn. Skirts and shorts may not be appropriate for activities, but may be worn if no shorter than four inches above the knee. Comfortable shoes and comfortable clothes are suggested. No flip-flops or open-toed shoes; shoes must be secure. Employees must wear a nametag during their shift.
Blago rascerupane traperice prolaze; imam dva takva para. Onako su fine, a nisu. :lool: Ja vrlo rijetko radim direktno s djecom pa uglavnom moram nositi closed toe shoes. S druge strane, u land of eternal winter uglavnom nosim nekakve gozjerice ili cizme. Tenisice nosim samo za sport, osim starki.
A zapravo se oblacim prema dnevnom kalendaru, prognozi, a i raspolozenju.
No tu je sve to prilicno relaxed. Cijela regija je poljoprivredno nastrojena pa je tesko bilo koga suditi po odjeci. Uglavnom oni s najvise novca hodaju okolo u blatnjavim cizmama i John Deere silterici (i nisu automatski needucirani ili seljacine... osim doslovno, jer zive na selu i vlasnici su raznoraznih farmi).
Kod nas je donedavno bilo zabranjeno muškima u bermudama ući u zgradu. No kako je sada u modi biciklom na posao ;) može se ući ali se treba presvući.
Sve u redu, samo stavite smajlice ili se sprdajte... ali i dalje to mislim. A vi mislim uopće ne razumijete što želimo reći.
Evo pulinka je lijepo dodatno objasnila, a poslije opet i cubana.
K... dakle ne pravim se ja blesava, vidim i sama kako se masa ljudi na mnogim mjestima oblači... ali to prvenstveno vidim kao njihovu želju da se tako obuku. S druge strane, to što postoje i svi oni drugi koji se “drznu prekršiti ta pravila” govore samo to da ta pravila nisu u kamen uklesana.
A ovo što vi tvrdite o neprimjerenosti i dalje smatram vašim osobnim doživljajem toga što je pristojno/nepristojno... iskazuje poštovanje/nepoštovanje.
Jer način na koji opisujete dolazak u kazalište / ministarstvo u tenisicama/trapericama je u najmanju ruku kao da je netko tamo došao gol.
I nikako se ne mogu složiti s vama oko toga i dalje to vidim kao vaš osobni doživljaj, pa ajmo dakle reći i predrasudu.
Npr. Lili što bi se meni točno dogodilo da se zaposlim u tvom odjelu i dolazim obučena ovako kako dolazim na svoj posao? Je l bi mi netko konkretno rekao da moram imati “finu cipelu i finu bluzu”? Dakle, ne pričamo o uniformi koja je propisana... nego o svakodnevnoj odjeci... je l bi mi netko rekao da ni pod koju cijenu ne smijem dolaziti tako “na vaš kat”? Je l bi dobila otkaz?
I najviše od svega me zanima, je l bi svi u odjelu mislili da ja tamo ne poštujem nikog i nikoga iako dobro radim svoj posao, kolegijalna sam... no, eto... nosim neku čudnu obuću i ne bi na sebe stavila blizu i maramu.
Ako na sve ovo odgovoriš s “da”, meni je to puno gore, ili ajde barem isto kao “ne želim se voziti u bmw-u jer njega voze samo takvi i takvi” i “nemam što raditi na kavi s nekim tko je bio na koncertu MPT-a”.
Kad kažem “puno gore” to je jer predrasudu o vozaču BMW-a/ljubitelju MPT-a imaš prema nekoj nepoznatoj osobi, a ovdje za osobu s kojom svaki dan radiš, držiš da se ponaša neprimjereno / ne poštuje nešto, samo zbog izbora svoje odjece.
Pa, da dodes radit na moj kat, ja bih te smatrala nefleksibilnom i osobenjakinjom. I naravno, ja bih ti u cetiri oka izlanula sirovo i zdravoseljacki da su ti tenisice i majice predmet osude i da te ljudi vide samo kroz njih. A da sam na rukovodecem polozaju, izricito bih propisala dress code na nekim predstavljanjima da mi se ne dogodi da kolega u odijelu i kolegica u tenisicama i trapericama predstavljaju stogod.
A i sve ovo sto pises, ja pomalo ne razumijem. Mislim to je samo roba. Ako svi u firmi nose kosulje, hlace na crtu i cipele, pa valjda bar za dane sa strankama covjek moze obuci isto. Ono hlace moras kupit, pa kupis na crtu samo za posao i onda traju desetljecima... Nije mi to neki strasan angazman a pokazuje spremnost na pripadanje radnoj zajednici.
Dakle drugi ljudi me vide samo kroz njih i predmet sam njihove osude? To se ne zove predrasuda? Kako se to zove?
Inače, jučer razgovaram s dvije kolegice iz ureda... jedna je imala traperice i tene, druga hlače od nekog drugog materijala i cipele. Meni su one stilski bile potpuno jednako obučene. Jer ovdje zapravo pričamo o stilu, a ne o materijalu... jer se “pristojnim” smatra samo fini stil.
Rekla sam prije da se za turbo sastanke/prezentacije sredim tako malo bolje.. Ali to bude manje od 5 do maksimalno 10 puta godišnje. I nije da se ja “ne sredim” - ja pomno biram i te hlače i te tenisice... ali i dalje se ne vidim u finoj bluzi i hlačama na crtu jer se hebi ga ne vidim i evo sad sam ljuta od same pomisli da bi me netko silio na to.
Dakle ako bi kolegama bila predmet osude to bi meni više govorilo o njima nego o meni. A ako bi šef propisao kad moram, onda ne bi došla u onome u čemu piše da ne može. Ali to bi opet isto bilo u mom stilu, bez odjevenih predmeta koje ne nosim... dajte ne nemojte... s 20 sam se još uzrujavala da ne odudaram, ne moram to valjda raditi i nakon 40.-te? Svašta.
tko se ono busao o prsa da nema predrasuda i zgrazao se nad onima koji su ih svjesni?
:coffee:
to je dress code, pristojnost, u svakom slučaju, ispravno je i prestani ljude zbunjivati činjenicama :mrgreen:
ali se slažem s tobom, nikakva bluza meni neće popraviti dojam nestručne osobe
ako svi dolazimo na posao samo da bismo sastančile i bile lijepe onda se nekako ne vidim u tom miljeu
imam srecu da na poslu zbilja ne moram misliti sto oblacim.
dolazim u trapericama i tenisicama, ali cesto i u cizmama, balerinkama, sandalama.
oko mene ljudi su raznorazno obuceni. onako kako im odgovara.
vjerujem da sam puna predrasuda, koliko ih sam ih svjesna ne znam.
ali vjerujem da ipak svako radno okruzje nosi odredjena nepisana pravila oko oblacenja. recimo uciteljice nece hodati s velikim dekolteom. mozda nije napisano u kucnom redu, jer lijepa bluza moze biti i s dubiljim dekolteom. mozda je osoba bas takva da joj je to stil, ali ipak u skoli je neprimjeren.
mozemo naci jako puno takvih primjera.
godine isto tako nose promjene u stilu.
ovjde se po meni brkaju dvije tri stvari a to je udobnost i stil. jedni sad brane hudice, traperice, tenisice jer su udobne i da ih po tome ne treba suditi.
ali isto tako imate i krasnih cipela koja su jako udobne, hlaca mozda bas na peglu koje su udobne.
i koliko god mi ovdje branili traperice i tenisice ipak odijelo cini covjeka.
ostavlja prvi dojam.
opet na srecu ja u podrumu, nemam klijente, nemam bas dodira s drugim ljudima, pa si mogu dozvoliti stil koji imam, ali bome na neka dogadjanja cu se ipak potruditi imati svoj stil, ali molo vise formalno se obuci.
Da, onaj tko desetljeće nosi iste hlače je sređen, a onaj tko nosi traperice nije. (i bez brige, tko stalno nosi iste hlače će isto biti predmet komentiranja kolega)
Bubilo, ne uzrujavaj se, ne znam u kakvim megakorporacijama ove kolegice forumašice rade, ali vremena su se zaista promijenila što se tiče oblačenja. Moj tata je išao svaki dan u odijelu s kravatom na posao, ja kad sam počela raditi se sjećam da kad bi išli na neke stručne konferencije su ljudi koji su držali predavanja obavezno sa sobom vukli odijela, a i malu peglu da ne budu #jokić - danas mislim da na takvoj konferenciji netko dođe držati predavanje u odijelu, svi bi pali u nesvijest.
pa dobro kažeš, spajalica, nikakav dress code ne može propisati da se ljudi "lijepo" oblače. NEtko može biti obučen po svim pravilima dress coda, pa da to opet ne bude lijepo, niti primjereno, niti da ostavlja dobar dojam itd. itd. Pa ono, imamo skoro svaki dan priliku gledati naše političarke koje nose lijepe bluze i haljine, a dojam je kuku meni. Iskreno, meni je još sto puta gore kad se netko uzaludno trudi nego kad je jednostavno obučen.
Pitanje je kakvo pravo imaju kompanije tražiti od svojih radnika da troše svoj novac i vrijeme na oblačenje koje nema baš nikakve veze s njihovim poslom. Pa ono, ako je to negdje zaista jako važno, kupite mi uniformu (i stilista).
Konkretno, znam to nepisano pravilo za školu: nastavnik svojom vanjštinom (a tu spada i odjeća) ne bi smio odvlačiti pažnju učenika od sadržaja onog o čemu predaje.
Doduše, to je pravilo bilo važeće prije 40 i više godina :mrgreen: tako da nemam pojma kako je danas. Iako mi se čini zdravorazumski, ovako samo po sebi.
(ovo "ne bi smio" ne znači da je uvijek bilo tako, znam više anegdota o, u najmanju ruku neobično odjevenim profesorima, a sigurno bi i druge forumašice našle dosta vlastitih anegdotalnih primjera :mrgreen:).
apsolutno se slažem, upravno sam ovo zaboravila napisati ranije
pitanje dress code-a se lako riješi uniformom
pa bi onda bilo zanimljivo vidjeti tko ima uniformu a tko ne
neki back office bilo čega teško da bi dobio uniforme
ja sam godinama radila u back officeu i držala se tog finog dress code-a iako me klijenti, a bome ni većina kolega nikad nisu vidjeli i komotno sam mogla u pidžami doći, nitko ne bi ni primjetio
BB cure su ti dolje već sve odgovorile. Ne bi tebi ništa bilo, al ti bi se osjećala kako netko reče ko "krme u Teheranu" pogotovo ako sudjeluješ na sastancima visoke razine, sa svojim managementom ili vanjskim klijentima, jednostavno bi sama pomalo prilagodila svoju odjeću. Ne trebaju to uopće biti hlače na crtu i štikle , ima toliko različite robe između kako reče spajka a da nisu traperice i tenisice.
X
X
X
X
A ako je netko u back office-u, neka podrška tada zasigurno nije isti dress code kao za osobe koje su izložene vanjskim klijentima ili imaju pod normalno sastanke visoke razine.
Samo na spajku još... ne branim ja tene i traperice jer su udobne, a hlače na crtu i cipele nisu. Nego zato jer se meni to jednostavno ne sviđa. Ne želim nositi takve hlače ni takve cipele. Jer ne želim. Jer se to meni ne sviđa. To nisam ja. Kao što netko neće obući finu cipelu na svoje vjenčanje i kao što neko drugi neće obući starke na svoje vjenčanje.
I po meni se ta nepisana pravila odnose na npr. upravo to - da nemaš predubok dekolte, suknju do gaća i slično... jer ne moram ja obući tene i traperice, mogu i marte i samterice - to je opet isto - “nisam fino obučena”. Nitko dakle ne pita za moj stil nego se pravila odnose samo na jedan stilski izričaj.
I ako se meni postavlja pitanje “pa to je samo odjeća, to te ne definira, zašto ti je toliko bitno?”... zašto to onda ne vrijedi i za suprotnu stranu “da je to na meni samo odjeća” nego će se oni zgražati?
Ne Lili, ja bi se osjećala ko tele u Teheranu da obučem bluzu i stavim finu maramu...
Uglavnom, mislim da smo si sve rekli ;).
BB neće se nitko zgražati, to je tvoj stil, tvoja roba, al ti bi se posliej nekog vremena u takvom posl.okruženju obučena u marte osjećala u najmanju ruku neobično.
.. pa ono kad gledaš koliko to puta profesor može omotati remen oko sebe pa ne pratiš na satu fizike.
Postoji mala razlika između nastavnika i nas ostalih zaposlenih - oni rade s djecom. A djeca nisu zreli odrasli ljudi, pa je za njih za očekivati da svašta vide i komentiraju. Tako da bih se ja složila da je zdravorazumski ako radiš u školi oblačiti se neutralno, tako da ne privlačiš pažnju.
Evo primjer: 70-tih godina je na jednoj zagrebačkoj gimnaziji predavala profesorica koja je voljela nositi dekoltirane bluze, kratke suknje, naglašeno se šminkala, i još je imala običaj sjesti na katedru, tako da maše nogama pred nosom pubertetlijama u punom zamahu :mrgreen:
Znali su se žaliti razrednici da se ne mogu koncentrirati na nastavu, a razrednica bi im onda rekla: "nemoj gledati! Zatvori oči i slušaj što ti priča!" :mrgreen:
Evo baš suprotno... nakon 18 godina u svim mogućim poslovnim okruženjima na koje sam išla na sastanke i držat prezentacije napokon se osjećam kao ja, oslobođeno i niti najmanje neobično.
Na neki “the susret” ne bih došla u običnoj pamučnoj majci, ali ne bi bila niti u ičem “posebno finom”.
Slazem se sa Bubilo strujom i mislim da je ideja o dolicnom oblacenju tako ziva i razradjena samo u glavama onih koji se tako i oblace- te stoga i imaju predrasudu da su ostali neprilagodjeni/ nefleksibilni/ neprimjereni.
Osobno polazem na odjecu, nije da malo trosim na istu, zivim u uvjerenju da imam dobar stil :), radim u konzervativnom okruzenju, a doktorat sam obranila u martama. I ne, nije to bilo nisto osobito kontroverzno ili upadno. Jednostavno su danas puno sire granice prihvatljivog i primjerenog. A granice se sire na racun individualnog stila i na racun udobnosti. I to je super. Za sve osim onih koji imaju predrasude:).
Sent from my iPhone using Tapatalk
he he.
A zakaj izjednačavate marte i tenisice?
Cipela je uvijek cipela, i meni npr. nema neprimjerene cipele (osim one s petom od 10 cm ;) ). Tenisica mi je nešto sasvim drugo.
A što je tenisica, ovo: http://www.dalmacijanews.hr/files/5c...bac8b456b/1000
I ja se slažem s Bubilo strujom...
Roba je ipak samo roba...
Ako je netko nestručan u svom poslu, onda me nikakva fina, skupa, popeglana roba neće uvjeriti da je stručan i obrnuto... A to je ono što je bitno, na kraju krajeva, da dobro odradimo svoj posao, zbog kojeg smo u principu tu, u skupocjenoj robi ili bez...
Ako s kolegama sjedim u uredu cijeli dan, onda mi je bitnije da žele raditi, nego jesu li lijepo odjeveni :mrgreen:...
Ako to netko radi zbog sebe, jer je njemu bitno, svaka čast, ali oblačiti se tako zbog pritiska okoline i jer mislimo da moramo, onda mi je to bezveze (meni, naravno)...
Da li se iščitati iz ovoga da imam nemaran stil, tj. da mi stil nije nešto bitan u životu :mrgreen:?
A prvi dojam kojeg ostavljamo na nekoga je samo prvi dojam... Ne znam zašto je važno na nekoga ostaviti jak prvi dojam, kad iza njega slijedi drugi dojam, i ostali dojmovi :mrgreen:, tako da ako na mene netko i ostavi jaki prvi dojam zbog svog stila, oblačenja, šminkanja, itd., tek kasnije kad vidim kako on radi ću se uvjeriti je li stručan, je li radoholičar, itd., a to je ono što mi je ipak važnije od stila oblačenja (meni, naravno)...
Naravno, ne govorim o mjestima gdje je radna odjeća propisana (kuta, uniforma,...)...
Ja imam odjeću za posao i odjeću za slobodno vrijeme. Vrlo rijetko nešto iz ove kategorije "za posao" obučem u slobodno vrijeme. Ovo iz kategorije slobodnog vremena za posao nikad.
U financijskoj industriji u kojoj radim dress code je uvijek bio i ostao prilično strog.
Za svaku konferenciju, svako poslovno događanje dobijemo napismeno kakav se dress code očekuje.
Nije baš da sam svaki dan raspoložena za jutarnji poslovni outfit, ali budući da ja zapravo volim odjeću i lijepo oblačenje nije mi to ni neko strašno opterećenje. A u "obične" poslovne dane bez velikih sastanaka znamo svi malo biti malo ležerniji nego što bi trebalo. Međutim, u mom poslu važni sastanci često ulijeću neplanirano. U pravilu baš kad si masne kose i kad si prolio kavu po košulji. :aparatic:
Nitko me nije tjerao da radim baš ovaj posao u baš toj firmi, a više je pluseva nego minusa. Da mi toliko znači mogućnost odlaska na posao u trapericama i tenisicama onda bi jednostavno tražila drugi posao. :neznam:
Pa, u poslovnom okruzenju u kojem su svi u hlacama i kosuljama je neminovno da ljudi imaju stav o onom u tenisicama i trenirci. Ako si nestrucan i lijen, nista ti roba ne pomaze. Ja sam potpuno nesredena zena. Potpuno i nemam stilskih prohtjeva. Kad sam drzala jezik u financijskoj megakorporaciji dolazila sam u sredenijem izdanju nego kao teleoperater kojeg nitko ne vidi. U skolu idem u kosulji, hlacama i cipelama koje bas nikad privatno ne nosim. Imam predrasude prema kolegama koji dolaze kao da ih je izbacila masina... I naravno, nakon sest mjeseci na zamjeni vidim da su neki od njih sjajni nastavnici kao da neki koji bi mi mogli odrzati lekcije o stilu, nemaju nimalo volje za rad. Ali kad sam tek dosla u novu sredinu, pa prvo vifim da je netko kao uciteljica iz slikovnice a netko kao masinom izbacen. I ne vidim zasto ovaj sjajan ne bi mogao i ostavljati takav dojam. Djeca svasta primjecuju kao cudno. Imam jednu kosulju na kinesko vezivanje i toj se uvijek smiju. I ja ju nosim i dalje. I recimo znam da me zovu vesela carapa jer cesto na te klasicne kombinacije imam luckaste carape. Meni je normalno da osoba i u nepisanim okvirima ima svoje ja.
Zašto bi se osoba osjećala kao krme/tele u Teheranu ako je njoj sasvim u redu to što nosi i nije je briga za ono što drugi nose? Meni osobno roba nije samo roba, ja čak imam neku čudnu povezanost s njom, ali radim u modnoj industriji pa imam opravdanje. :mrgreen: I potpuno mi je jasno da u nekim poslovima odjeća čini čovjeka. Čini i u mom, u tom smislu da je za dobiti neki posao najvažnije to jel imaš stila ili nemaš, koliko god to sad grozno zvučalo.
Ali mislim da se ovdje zaboravlja da i tenisice i traperice mogu izgledati jako lijepo. Mislim da imate krivu percepciju. Recimo, nitko me ne može uvjeriti da je ovo užasno obući u HNK i da bih se zbog toga trebala osjećati neprihvatljivo: https://www.bedazelive.com/wp-conten...ines-World.jpg
Ili da je ovo neprihvatljivo obući za neku instituciju: https://i.pinimg.com/originals/34/02...0dc54498f8.jpg
Riri meni se super obje kombinacije, sebe više vidim u drugoj. Iako jako mi se sviđaju one bijele tenisice za casual izdanje. Jel znaš di ih kupiti?
Ja nemam uopće mišljenje o osobi na temelju odjeće koju je stavio/la na sebe, ne stvaram sud o toj osobi, to sam nekoliko puta i naspisala, to je nečija privatna stvar šta će netko od robe stavit na sebe. Ok ako baš strši u odnosu na ostale pomislit ću da se želi "izraziti" na svoj način i da je obučena kontra pravila dress codea. Ako je toj osobi tako ok, zašto mi meni ili ikome smetalo?!
(Edit:da se radi o sastanku kojim se promovira institucija ili RH ili nacionalni interes zaista bih očekivala od svih uključenih malo "sređeniji" izgled šta god to bilo za nekoga)
Ja ovdje pišem što ja bi odnosno ne bi stavila na sebe i kako gledam neke situacije i pravila odijevanja za iste, nije mi isto jesam li po kvartu, u restoranu, kazalištu, na nekom važnom sastanku, predajem na edukaciji pred gomilom ljudi, na sprovodu ili u uredu tijekom ljetnih mjeseci kad ne očekujem nikakve posjete, ni sastanke. Nastojim se držat pisanih (i nepisanih ali "znanih") pravila.
Tko želi biti buntovan i stalno ih kršiti sebe radi ili čisto radi kršenja, slobodno široko mu polje. Slobodni smo činit šta nas volja :-)