34 tt do sada samo 1 vag.pregled...ja prezadovoljna :klap::-)
Printable View
34 tt do sada samo 1 vag.pregled...ja prezadovoljna :klap::-)
zeljana02 savršeno i bravo za ginekologa - ipak može drugačije
pozdrav forumašice. eto, mene dugo nije bilo. dobili bebu u međuvremenu. na ovu temu, o kojoj sam puno raspravljala, mogu reći samo jedno. UZV i pregledi (redoviti) su itekako potrebni. da nisam bila na 1 u 35.tt, ostali bi bez svog djeteta. i drugi put ću isto tako.
Sad kad sam rodila, mogu na ovom topicu napisati, u ovoj trudnoci i porodu nisam imala vaginalnih pregleda. U periodu prije trudnoce sam radila briseve koji su bili uredni.
Imala sam 3 uvz pregleda, od toga je zadnji trajao 15 sekundi i posluzio je za potvrdu bebinog polozaja. Redovno sam kontrolirala tlak i proteine u mokraci. I to je bilo to.
Ja sam u 13. tj. i svakih 6 tjedana dr mi radi veg pregled, uzv, tlak, težina. Idem kod privatnog u Sesvete i nikad nisam imala problema radi vaginalnog, vrlo je nježan, provjeri stanje iscjetka i cerviks i to je to. Sad smo na uzv-u slušali srce (mrak, mogla bih cijeli dan), veliki smo 5cm, mrdamo se, mičemo, ne mogu vjerovati....ovo mi je 3. beba, a uvijek se osjećam kao da je prva!
jedan od užih članova obitelji mi je ginić i on smatra da su vaginalni pregledi apsolutno potrebni u trudnoći, ako ni zbog čega drugoga onda da se provjeri da li se trudnica eventualno počela "otvarati".
Pa jasno je da ginekolog u Hrvatskoj misli da su vaginalni pregledi apsolutno potrebni , tako su ućili na fakultetu i tako je propisano da je to njihova obaveza. Jedino što se izvan Hrvatske misli da RUTINSKI vaginalni pregledi nisu potrebni, ako postoje indikacije , tada su potrebni.
bome ne misle ni baš svi ginekolozi u HR isto,
a ako je suditi po mišljenjima njihovih kolega izvan ove ipak malene "lijepe naše",
mislit će ih sve manje da su rutinski "vaginalci" u trudnoći potrebni.
A iz dana u dan sve je više ginekologa u RH koji smatraju da su rutinski vaginalni pregledi nepotrebni :yes: Svaka čast njima - stvari se pokreću na bolje :)
Evo nakon smišljanja strategije kako da svojoj ginekologici u ZG dođem sa stavom "Reci NE vaginalnim pregledima u ovoj trudnoći" ona sama mi je rekla da nećemo radit vaginalce nego u slučaju da prenesem. Tako da se iskreno radujem T bez iti jednog vaginalnog i to dobrovoljno na obje strane :)
Ja spadam u trudnice kojima su vaginalni pregledi (točnije utz cerviksa) potrebni. Da nije bilo tog pregleda (rutinskog) u prvoj trudnoći, vjerojatno sad ne bih bila mama jer bi moja trudnoća završila prerano. Zato mi je teško shvatiti potpuno odbijanje pregleda i ginekologe koji ih uopće ne rade.
Možda je statistički opasnost od pobačaja/prijevremenog poroda zbog otvaranja toliko mala da se ne isplati sve trudnice izlagati rutinskim pregledima. (pogotovo one koje se nisu liječile od neplodnosti i moći će ponovno zatrudniti ako pobace). To je jedino objašnjenje koje ja vidim.
Ova tema svakako dokazuje da smo različiti, imamo različita tijela i različita mišljenja.
Mene rutinski vaginalci nisu spasili od prijvremenog otvaranja , hospitalizacije na tokolizi i na kraju prijevremenog poroda. Štoviše oni su lažno uljuljali u sigurnost mene, a još gore dva ginekologa koja su me pratila u prvoj trudnoći. Obzirom da sam bila dugo vremena (tjednima) potpuno zatvorena, ali uz neugodu i čudne bolove, nitko nije smatrao da bi trebala usporiti tj. možda prestati raditi puno radno vrijeme. Na kraju je to rezultiralo otvaranjem do ovoja i glavice u 30 tj. , i tek su onad moji bolovi shvaćeni kao trudovi. Tako da sam u drugim trudnoćama puno više slušala svoje tijelo, a puno manje odlazila na vaginalce.
Meni su vaginalci i doveli do prijevremenog pregleda.
A stanje cervixa i otvorenost UU se sasvim dobro može odrediti i UZVom, potrebe za fizičkim čačkanjem unutra nema. Nakon 2 prijevremena poroda i 3 izgubljene djece, jedina trudnoća iz koje imam živo i zdravo dijete je ona bez vaginalnih pregleda.
već smo puno puta pisali o tome da pipanje vanjskog ušća ne govori zapravo ništa konkretno o stanju
unutarnjeg ušća cerviksa koje ga drži zatvorenim
i prilično je individualno kod svake žene kad će se i koliko početi otvarati.
osim toga, sve se to lijepo bez prčkanja može vidjeti uzv-om.
zbog toga ginekolozi u većini razvijenih zemalja (tamo gdje oni prate normalne trudnoće a ne primalje kao što je opet slučaj u puno od tih zemalja)
ne smatraju da je to potrebno, dapače pokazalo se da se rizik infekcije i/ili otvranja time samo povećava.
kad smo kod pojedinačnih primjera, mene su i u prvoj i u drugoj trudnoći "osudili" na mirovanje.
prvi put sam prošla veliki strah i strogo kućno mirovanje kroz nekih mjesec i pol.
ta trudnoća završila je prenešenošću i "slučajnom" indukcijom izazvanom amnioskopijom.
i dripom i epiziotomijom, naravno.
u drugoj trudnoći sam znala puno više
i imala puno manje vaginalnih pregleda (3 čini mi se, sada ne bih niti jedan)
i otprilike u isoh fazi trudnoće upozorena na otvaranje.
no tada sam bez straha nastavila normalno živjeti
i rodila u terminu jednu prilično krupnu bebu.
a moglo se dogoditi i da sam ostala u uvjerenju kako su mi oba puta vaginalci i mirovanje spasili trudnoće.
RozaGroza mislim da i ti ja radimo isto - učimo iz prethodnih iskustava. Samo što su ona različita.
Može li se unutarnje ušće pratiti abdominalnim ultrazvukom ?
Ili vaginalni utz nije ono što se u ovoj diskusiji ubraja u vaginalni pregled?
i meni se "priča ponavlja" kao i u prvoj trudnoći. Ali prvi puta sam uz ležanje izgurala samo do 35-tog tjedna, moja beba je morala u inkubator. Tako da mene moje iskustvo potiče da i ovaj puta mirujem.Citiraj:
i otprilike u isoh fazi trudnoće upozorena na otvaranje.
Ovo piše na portalu, ja se očito ubrajam u navedene slučajeve.
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=148&Show=528
Citiraj:
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) uvela je novi model prenatalne skrbi, prema kojem bi tijekom cijele trudnoće trebalo napraviti samo jedan vaginalni pregled. To uključuje i papa test, ukoliko on nije obavljen u posljednje dvije godine. Također bi trebali biti napravljeni i testovi na spolno prenosive bolesti.
Ako vaginalni pregledi uopće nisu praksa neke klinike, na njih se treba uputiti samo žene sa poviješću pobačaja u drugom tromjesečju, preranih poroda ili simptomima vaginalnih krvarenja i abdominalnih bolova.
klara, može se unutarnje ušće vidjeti i transabdominalnim uzv-om, mada je vjerojatno preciznije vaginalnim.
što mi se isto čini manje agresivno od baš samog pipanja vanjskog ušća cerviksa,
a ima smisla recimo u tvom slučaju-zbog tvojih ranijih iskustava.
zapravo samo mirovanje, u smislu da usporiš, nije ništa loše
i čak mislim da je poželjno u svakoj trudnoći jer danas previše trudnica ima sindrom "super žene"
pa pretjeruju dok ih na pregledu prisilno ne uspore.
međutim totalni "bed rest" je vrlo upitne učinkovitosti,
čak ima studija koje pokazuju da ne dopridonosi ishodu trudnoće u smislu trajanja
a može imati smetnje na razvoj djeteta.
međutim svi znamo da su statistike jedno, a pojedinačni slučajevi (oni i s jedne i druge strane spektra) nešto drugo.
na kraju većina nas radi onako kako misli da je najbolje tj. onako kako mu savjetuju oni kojima vjeruje.
Ja sam imala pregled transvaginalnom sondom na pocetku trudnce (8 sedmica cini mi se), a prvi vaginalni u 38. sedmici... Sad sam u 39. i dr najavljuje naredni, a ja se neckam da li da idem...
previše puta!!
Svaki mjesec otkako mi je ustanovjena trudnoca, tj. 5 puta do sada.
Nikako ne dozvoliti bespotrebno pipkanje i preučestale vaginalne preglede. Govorim iz bolnog vlastitog iskustva.
Ja sam vodila trudnoću kod ginekologice koja me zvaki put pregledavala vaginalno i ultrazvučno. Posljednji put sam bila kod nje u 31. tjednu trudnoće kada sam tijekom vaginalnog pregleda vrisnula od boli na što se ona začudila, rekavši da je beba nisko, ali da je sve ok. Okrenuta je na zadak, ali kako preostaje puno vremena do poroda, do tad će se valjda okrenuti normalno i, eto, nema potreba da me taj put pregledava ultrazvukom jer nećemo bespotrebno uznemiravati bebu. Ja sam s mužem otišla na kavu, a potom smo krenuli doma (trebalo se voziti nekih sat vremena jer gineklogica živi u drugom gradiću). Već me tijekom vožnje počeo boljeti rbuh, akad sam došla doma, bivalo je sve gore. Znojila sam se, noge su mi nekontrolirano drhtale, bivalo mi je sve gore. Onda sam shvatila da se užasna bol počinje javljati u određenim pravilnim vremenskim razmacima. Niwam odmah pomišljal na trudove jer mi je to bila prva trudnoća. Znal sam da je prerano i sama pomisao na trudove me užasavala. U wc-u sam, međutim, primjetila da krvarim. Zvali smo Hitnu, a potom lokalnog ginekologa (koji je inače moj şocijalni ginekolog, ali sam eto - poslije se pokazalo, po blesavoj preporuci trudnoću vodila privatno kod ginekologice u drugom gradu) koji je došao za 10ak minuta. Iza mene je po ordinaciji ostajao krvavi trag, akad me pregledao i kad sam mu pričala da sam tog popodneva bila na vaginalnom pregledu, zavrtio je glavom i rekao da sam prst otvorena i da mi jw oštećen sluzavi čep. Hitno me poslao u najbliži KBC s nadom da će mi modgovarajućom terapijom ipak uspjeti zaustaviti prijevremeni porod.
Na putu prema bolnici moj je muž nazvao moju ginekologicu i obavijestio je o razvoju događaja nakon napuštanja njene ordinacije. Kad sam došla u rodilište ( k tome je novo!!!), bolje da ne opisujem kako je tekao prijem. Nakon što su me odveli predrađaonu, amog muža potjerali bez uikakve informacije, k meni je u polumraku došla dežurna ginekologica i pametno rimjetila: "Gospođo, pa zašto ste Vi došli rađati?! Vi ste tek u 31. tjednu trudnoće. Znate li da je to prerano?!" Na to sam ja odvratila:" Dolazak ovdje nije nikakav moj hir. Znam da trudnoća traje 40 tjedana i da sam ja u 31. Došla sam da mi Vi zaustavite prijevremeni porod ako je moguće." Ona je napustila prostoriju. Ja sam ostala plačući u mraku, osluškujući svoje i djetetove otkucaje i proživljavajući, kako sam tada mislila, najgoru noć u svom životu. Poslije se, nažalost, pokazalo da je to bio tek početak užasa koji su uslijedili i da to ni izbliza nije najgora noć u usporedbi s onima koje su me još čekale.
Ujutro je došla nova doktorica i obavila pregled rekavši da hitno moram na carski jer sam otvorena 5 cm, azapočeti porod je nezaustavljiv. Ja opet nazovem svoju doktoricu očekujući da će me malo ohrabriti n ašto je ona obećala da će me doći obići. I što mislite je li? Nikada se nije pojavila, nikada upitala za mene i za dijete, nikad se informirala jesmo li uopće preživjeli. Razočaral me i u profesionalnom i u ljudskom smislu.
Nakon carskog su me obavijestili da se rodila djevojčica, teška 1160 g, ne diše samostalno (na respiratoru je). Poslije sam saznala da su mi kad sam primljena u bolnicu trebali dati kortikosteroide za ravoj djetetovih pluća jer mi je prijetio prijevremeni porod, ali naravno da to nisu učinili. Znali su samo pametovati, a tek sutradan sam saznala da je djetetu slomljena noga (nitko nije dao objašnjenje zašto, a liječnik koji je radio carski nikad nije došao i rekao nešto o tome dok su sestre govorkale da se lom sigurno dogodio u maternici iako nitko s kim sam pričala (među kojima i mnogi medicinski stručnjaci
Ovo je tako tuzno, draga Monique :cry: ne ponovilo se nikada i nikome.
Nastavak
... nisu čuli da je dijete ikad slomilo potkoljenicu u majčinoj utrobi. Da bi stvar bila još gora, dijetetu je zbog nerazvijenosti crijeva puklo tanko crijevo tako da su joj napravili stomu. Ukupno smo na intenzivnoj i pedijatriji proveli skoro pola godine. Radili su joj dvije operacije crijeva, a do 8. mjeseca života čekali smo da joj naprave treću operaciju i zatvore stomu. U međuvremenu je noga zanemarena jer nije bila prioritet za preživljavanje pa je kao rezultat toga krivo zarasla, te ostala kraća od druge noge.
U rodilištu su mi radili briseve i patohistološku analizu posteljice te je utvrđeno da nije bilo bakterija ili upala koje su najčešće uzrok prijevremenih poroda. Preostaje mi zaključiti da je onaj vaginalni pregled moj do tada prekrasni život u iščekivanju prinove od uredne trudnoće pretvoio u noćnu moru koja je rezultirala polugodišnjim boravkom u bolnici i desecima kontrolnih pregleda nakon otpusta iz bolnice, a da ne govorim o okrutnosti sustava i iscrpljujućoj borbi s nemilosrdnm i slabo učinkovitim administrativnim aparatom koji regulira naša prava na svim razinama.
Beskrajno sam zahvalna većini liječnika - od neonatologije, intenzivne, pedijatrije, kirurgije... Naš pedijatar je božanstvo koje je moju sićušnu djevojčicu na rubu smrti uspio dovesti u stanje da izdrži mukotrpan put kroz sve užasne operacije. Kirurzima se klanjam ničice do zemlje jer su sanirali stanje s crijevima, a nadam se uskoro i snogom. No, još i danas se grozim ginekologa - od one koja je bespotrebno prčkala po meni izazvavši sve ovo, preko onih na prijemu do onog koji je izveo carski i nikad se nije pojavio objasniti zašto i kako je ta noga slomljena. Kad nekome ovo pričam, svi se snebivaju zašto sam dozvolila da me ginekologica vaginalno pregledava u visokoj trudnoći, a ja odgovaram da sam mislila da ona kao specijalist te struke valjda zna šta radi. Sad zbnam da žene s kojim asam o tome pričala, iako nisu nikakvi medicinski stručnjaci, nego majke koje su orošle nekoliko trudnoća i imaju svoja ovakva i onakva bolna i lijepa iskustva, sasvim inmaju pravo kad kažu da su vaginalni pregledi opasni i nepotrebni. Bila sam još uvjerenija da to nisu samo bapske priče kad sam prošle godine u novinama pročitala članak dr. Alfirevića (koji zahvaljujući Anchie možete i ovdje pročitati). Ako ikad ponovno zatrudnim, znam da ću pametnije i da se neću nikome ustručavati reći što mislim jer zahvaljujući tuđim greškama i neprofesionalnosti već 15 mjeseci hodam po različitim bolničkim odjelima.
Ljudi se čude što nisam nikoga tužila. Ja neću nikoga ni tužiti ni suditi. Ima Bog gore koji sve vidi i zna i na njemu je da sudi sva naša dobra i loša djela. Osim dobrih liječnika, On mi je pomogao i pomaže da izdržim sve užase koje smo prošli i još uvijek prolazimo. Pored svih bitki koje moram voditi, nemam još snage povlačiti se po sudu. Samo želim da nitko, ama baš nitko na svijetu nema tu nesreću da ga zadese ovakvi problemi kakve sam ja imala.
Zato, drage buduće mame, ne dajte nikome da petlja po vama bezveze! Sretno svima!
:(
Je, tužno je, znam. Naplakala sam se itekako. Ne znam je li gore svaku noć strepiti hoće li mi dijete biti živo kad ujutro dođem u bolnicu ili čekati i hodati po užasnim bolničkim hodnicima di uvijek nekome smetate i šutaju vas ko loptu. Ne ponovilo se nikada i nikome! Nažalost, previše nas je kojima se takve stvari događaju. Uvijek po bolnicama srećem jedne te iste nesretnike - one koje sam viđala po neonatologiji pa po intenzivnoj, na pedijatriji, kirurgiji. I sad smo zajedno kod neuropedijatra, okulista, kardiologa, gastroenterologa...
grozno monique :love2:
hvala ti što si svoju priču podijelila s nama, vjerujem da će se neke žene nakon što ovo pročitaju zapitati je li stvarno potrebno svaki mjesec ( a pred kraj trudnoće svaki tjedan ili svaki dan) ići na vaginalne preglede?!
danas sam baš bila na pregledu, i ginekologica mi je rekla da po nekim pravilima koje oni uče na faxu, u trudnoći bi trebalo imati 9 vaginalnih pregleda. 9?!?!?
rekla je da misli da oni nisu potrebni, da se sve može pratiti i bez njih :-D
drži se draga Monique :love2: hvala ti što si podijelila svoju priču s nama :heart:
:cry:
Monique, želim tvojoj djevojčici i tebi svu sreću,
neka sva patnja ostane u prošosti a budućnost zaliječi rane...:heart:
ja sam na posljednjem pregledu bila sad u 32gom tjednu,ginic rekao da je glava dosta nisko....
pregled (kao i svi oni prije) uopce nije bolio,mozda mala nelagoda...poslije toga nikakvi problemi,bolovi,iscjetci....
a ja sam stvarno mimoza i boli me svaka sitnica,tako da nije da govori osoba s visokim pragom boli...
cesto cujem price zena i koje nisu trudne da ih boli vag. pregled,ocito je da imaju posla sa mesarom i da vise kod takvog ginica ne treba ici jer ocito nema svatko ruku,osjecaj ili ga je dovoljno briga da bude njezan i strucan.
Joj curke, ima svakakvih priča!! Ja sam i sto bila u sto čuda sa novim ginekologom!! Svaka kontrola i vaginalni pregled!! Prve dvije trudnoće vodio mi je ginić koji je otišao prije dvije godine u mirovinu. Njegov stav je bio da me je pogleda vaginalno na prvom pregledu, uzeo papa i to je bilo to!! Uvijek je komentirao da je "bolje ne prčkati dolje ako se ja dobro osjećam" i ako je ultrazvuk ok!!! A sada me novi ginić u ovoj trećoj trudnoći stalno gleda, konstantno sam otvorena! SAd mi je na zadnjem pregledu ustanovio da sam prohodna do UU i da moram strogo mirovati!!! Eto pa sad ti ga na!! Nisam ni ja pametna da kažem što je pametnije, ali konstantno sam u nekim grčevima i u biti mi nije dobro!! A da naglasim pregled me nikad ne boli, ali možda je ipak bolje da me je gledao jer da nije ne bi znala da sam otvorena i definitivno se ne bih pazila i mirovala pa bi se moglo tko zna dogoditi, ovako ipak znam da moram pripaziti!
Svima od srca zahvaljujem na poršci i ohrabrenju!
pozdrav..meni ovo druga trudnoća,doktor me pregledava svaki put vaginalno.Sada sam trudna 24 tj. i pitala sam ga je li to neophodno?!Rekao mi je da sam toliko rizična da ništa ne želi prepustit slučaju...i eto vjerujem mu i izdržim...sve..za živu i zdravu bebu
ako si rizična, onda bi te trebao pregledavati RJEĐE nego što je uobičajeno.
Eto vidiš...ma ko će njih razumit....kaže da se boji da se ne otvorim..a mene su u prvoj trudnoći doslovce izmasakrirali dok sam se otvorila...a bila u 38 / 39 tj.trudnoće....4 puta prepidil gel pa injekcija pa svašta...