Čitam ja povremeno, ali sam u kaosu... evo čekam drugi mpo postupak za drugu bebu, prvi završio biokemijskom trudnoćom.
Da li je netko čuo što je sa Ives000, baš sam je se neki dan sjetila
Printable View
Čitam ja povremeno, ali sam u kaosu... evo čekam drugi mpo postupak za drugu bebu, prvi završio biokemijskom trudnoćom.
Da li je netko čuo što je sa Ives000, baš sam je se neki dan sjetila
Piksi i VIB :ghug:..znam da nema riječi utjehe, ali nadam se da su pred vam sunčaniji dani i da će dani polako biti sve lakši...
Vrci sretno u postupku. I ja se pitam kako naša Ives, nadam se da će se netko uskoro javiti.
Auroraa, čestitke od srca, mi guramo 14 tj, polako, dan po dan..
Draga Vrci, sretno u postupku, drzim vam fige, da sto prije drzite bebicu u narucju. VIB znam da ti je tesko,uvijek ce nam one faliti, ali moramo se dalje boriti ako zelimo seku ili bracu. Jeste li poceli raditi na bebici?
Hvala Zenii...saljem zagrljaj.
Sto se tice nase drage Ives rekla mi je da vam javim da je rodila prosli ponedjeljak, hitnim carskim rezom. Malena curica je dobro, zasad je u inkubatoru dok malo jos ne ojaca ali je pravi borac...na mamu. Ives vas svih puno pozdravlja.
Super :) zadnje sam čitala da je napisala da ide na serklažu, i baš me zanimlo jel sve ok. Božićni poklon :)
Kako se približava datum rođenja i smrti moje curice, meni je sve gore. Tlak divlja, unatoč terapiji. I unatoč svjesnosti da su prošle godine, da se moram smiriri, da visoki tlak nikako ne paše mom tijelu, meni očito nema pomoći. I sinoć sam završila na hitnoj. Doktori su bili super, umirili me, popričali, rekli neka pijem kamilicu, da će mi pomoći. Da li riječi, da li kamilica, da li tableta :) tlak je došao u normalne okvire.
Tuga nije. Samo neka prođe taj 1.1. i bit ću bolje.
Ovaj forum mi je prava psihoterapija. Čim napišem, kao da mi malo kamena padne sa srca. Kamena koji nosim dugo, dugo i nikad neće nestati. Sreća da imam itekako posla sa ostalom djecom, manje vremena za razmišljanje.
Beti3 :love2:
Draga Beti saljem veliki zagrljaj.
Drage moje, evo vec mjesec dana posjecujem forume i skupljam snagu da se obratim.Čitala sam da ima toliko roditelja koji prolaze isto što smo suprug i ja prošli u proteklih mjesec dana kad je agonija počela. Naime, saznala sam za trudnocu pocetkom jula, i tada sam vec bila pri ulazu u treci mjesec. Posto inace radim sa djecom predskolskog uzrasta, mojoj sreci nije bilo kraja. I danas kad se prisjetim jos uvijek ne mogu da vjerujem da sam imala takvu trudnocu, kao sto kazu "za pozeljeti" (bez povracanja i ostalih popratnih tjeskoba koje zadese mnoge zene). Mnogo sam se kretala, radila, putovala...sve je teklo kako treba. Nekoliko dana prije ulaska u 9 mjesec bila sam kod ginekologa (isla sam privatno, pa me nije iznenadilo kada mi je dao uputnicu da se javim u bolnicu kako bi znala koji ce se ginekolog brinuti za mene jer sam vec bila pri kraju trudnoce i sve je bilo moguce). Jedino sto mi je promaklo je da mi je napisao da sljedeci ginekolog treba obratiti paznju na otkucaje srca. Nisam na to ni obratila paznju (nazalost) :( tako da sam bila u šoku kad sam se pojavila u bolnici, i ginekolog je htio da me pregleda. Kada je poceo snimati na ultrazvuku odmah je promijenio izraz na licu.Osjetila sam da nesto nije ok, pogotovo kada je rekao da trebam hitno na carski rez jer je bebino srce slabo i poceo mi nabrajati milion anomalija, i ako budemo cekali da ce beba umrijeti i sl... naravno bila sam u šoku ali sam rekla da odmah obavi sve sto treba...nisam mogla vjerovati da se meni to desava.Odmah sam javila suprugu i mami koji su me cekali u holu i pošla za sestrom koja me je odvela u salu. Nakon toga su me uspavali...probudila sam se jecajuci i dozivajuci moju bebu. Nisam mogla vjerovati da mi se to desava. Sestra koja je bila dezurna da me umiri rekla je da je beba izvadjena i da je plakala (sto mi je dalo nadu, ziva je)...medjutim tada je pocela agonija.Nisam mogla da je vidim jer su je smjestili na pedijatriju na posmatranje (inkubator, aparati za disanje i sl)...nisam ni imala mobitel jer sam bila na intenzivnoj.Tek sutradan kada sam premjestena na sprat mogla sam primiti posjetu kroz staklo (suprug i roditelji su dosli). Suprug je obilazio bebu, pokusavao me je utjesiti, ali polako i pripremiti da situacija nije bas najpozitivnija.Ja sam se ipak nadala, hvatala se za zadnji atom nade da se nasa bebica bori i da ce se izboriti. Ipak kako sam saznavala sve vise informacija o njenoj dijagnozi pocela sam polako gubiti nadu. U utorak ujutro imala sam los predosjecaj, i to se i ostvarilo(majcin instinkt zaista postoji). Sestra je dosla po mene da me odvede kod pedijatrice koja je dosla da me vidi. Sve mi je bilo jasno, ali jos uvijek nisam mogla da vjerujem. Pedijatrica je popricala sa mnom, iznijela mi je svu dijagnozu i rekla da moja bebica nije vise mogla izdrzati.Borila se dva dana, ali je bila malesna i nije imala snage...Sutra je mjesec dana kako je otisla medju Andjele...Teska mi je i pomisao na sta dalje???...ali valjda je tako moralo biti i sudbina nam je takva. Ni sama ne znam da li cu pomisliti na drugu trudnocu a da me ne uhvati strah sta i kako...i kad je najurednija trudnoca, covjek nikad ne zna. Ne mogu nikoga kriviti, niti to trazim...samo se pokusavam pomiriti sa tim da je to od Boga i nadati se da cu imati snage da naucim zivjeti sa tim...naš Andjelo nam je dao 8 mjeseci srece, zaista sam uzivala u trudnoci, i hvala joj na tome <3 <3 veliki pozdrav za mame Andjela <3
Draga Malenna30, zao mi je zbog vaseg malog andjela, tuge i boli koju sad prolazite. Nisi sama, tu nas ima, nazalost, dosta sa slicnim pricama, u ovim trenucima posebno suosjecamo s tobom.
Kad sam ovdje dosla, ove drage zene dale su mi nekako najjasnije poruke, koje u bunilu tuge i naletima jada, beskrajno znace. I sad, s odmakom od godinu i pol, zaista se slazem da nas vrijeme nauci zivjeti s tom boli, ali ona ostaje. Pa ti isto tako pisem: pisi, pitaj,placi, vidi, stogod od cega mislis da bi ti bilo lakse...
Veliki zagrljaj ti saljem!
Malenna30 jako mi je zao. Nitko ne moze razumjeti tko nije prosao isto i upravo zato mi je jedino pomoglo pisati ovdje. Gdje svi razumiju sto sam osjecala jer su i oni prezivjeli isto. Tuga je prevelika ali opet ces se jednom iskreno smijati i zivjeti zivot. Nekako covjek nauci zivjeti s tim. Mora. Moramo radi njih,da nas od gore gledaju sretne. Ako ista trebas uvijek je netko tu za vas. Drzite se
Draga malenna zao mi je, velik je to gubitak...pisi nam slobodno i izjadaj se jer sam sigurna da ce ti biti lakse, a ovdje te svi razumiju i mozes pisati sto god zelis i biti tuzna i ljuta koliko god zelis. Ne mozemo te puno utjesiti, ali te mozemo slusati. Saljem ti zagrljaj:(
Draga Carmina kako si mi ti? Nije te dugo bilo. Saljem zagrljaj i tebi
Olla Piksi. Evo tu sam. Popratim sto ima na forumu nekad ni ne pisem. Nema se puno vise ni za reci. Naucili smo zivjeti ovaj novi zivot. Vratili se u neku kolotecinu. Posao,obitelj i dani prolaze. Nazalost par mjeseci se vec borimo sa teskom bolesti u obitelji,pa je to trenutno na prvom mjestu mojih briga. Hvala Bogu pa su djeca ziva i zdrava i sve nas drze snaznima. Kako si ti? Kako nase ostale mame andela? Puno zagrljaja svima
Draga Carmina bas mi je zao, nadam se da ce sve zavrsiti dobro, drzite se.
Ja sam ti ok, radim pa me barem to malo zabavi. Grlim sve mame i nadam se da cemo se i mi uskoro javiti s nekim lijepim vijestima.
drage moje. evo konacno sam se i ja odlucila javiti. prva trudnoca mised. druga trudnoca odjednom u noci u 22tj trudovi. hitno prebacena u petrovu. zdurali do 26tj al sam prokrvarila odjednom i hitan porod...moj je Lav nakon 6h zatvorio okice zauvijek. nakon toga napravili sve moguce nalaze i ustanovilo se da imam trombofiliju. prije 3 tj sam postala mama jos jednom andelu. znaci izgubila sam i trecu trudnocu. sve je bilo uredu. vodili mi trudnocu od pocetka u petrovoj i to dr. skrablin. uzimala heparinsku terapiju za trombofiliju. pikala sam se od samog pocetka s clexanom. u 12 tj su ustanovili da sam otvorena za jedan prst. kao nista strasno. u 16tj i dalje bila otvorena za prst i sve uredu netreba serklaz jer druge doguraju tak do poroda. ok slusam najbolju doktoricu necu se svaditi. 19 tj...samo i dalje strogo mirovanje kao i do sad. u 21tj u noci pocela drama. osjetila sam da je trbuh tvrd i nakon pola sata skuzila da su to ne lazni neg pravi trudovi. dosla u bolnicu pitala dal stignem do petrove. dobivam odg: gospodicna vodenjak vam je na izlazu...sve je gotovo pa vani...dalje znate. drip i opet porod.... phd je napravljen i sve je bilo u redu. znaci po tome trebali su me ipak zasiti? uzas uzas i uzas. deset puta mi je groznije kad znam da nije bilo nikakvih anomalija i da je sve u redu i da me trebalo samo zasiti? a oni su se vodili po drugim trudnicama. a imali su moju povjest od prije. sjecam se rijeci svog ginekologa koji je morao bit upucen u moju trudnocu iako sam je vodila u petrovoj (iz varazdina sam ) , mala nadam se da znaju sta rade s tobom. ja bi napravil serklaz bez obzira bila ti otvorena ili ne... i eto sad sebe krivim kaj nisam u petrovoj vise urgirala za to... bjesna sam na sve i na njih i na sebe i na sve... bol je uzasna, ovaj put me to toliko sve psihicki pogodilo da se osjecam uzasno slabom. kad najboljoj prijateljici opisem kak se osjecam ona meni nakon 3 tj i nakon 3 izgubljene trudnoce i prodena dva poroda kaze: dosta je bilo toga netrebaju mi ljudi koji zrace negativom. il jos gljuplji komentar... sljedeci put bude cura pa bude izdrzala sve do kraja. samo zato jer su sad bila dva deckica..onak slusam i ne vjerujem... muz mi je velika podrska al...izgubljena sam kad ga nema... kad radi doslovno sam u stanju bit u jednoj pozi i ne radit nista...gotovo 8h... jer ocito svoje prijateljice zamaram time...jadna sam..tuzna...izgubljena... slomljena... sorri drage na dugom postu
omen-women zao mi je. Nemas sta kriviti sebe,ali sve smo to prosle i valjda je to prirodno da mislimo da smo mogle necim sprijeciti sto se dogodilo. Znas koliko si zeljela tu bebu i za nista nisi kriva.
Za "prijateljicu" nemam rijeci. Ako vec ne treba "negativne" ljude (koji su se oprostili od jos jednog svog djeteta) nije ti nikako to trebala tako reci, ne opterecuj se jos i takvim ljudima iako ona nikako ne moze znati kako se ti osjecas. Cini mi se da neki ljudi ne dozivljavaju bebu dok se ona ne rodi(u terminu) i pozivi toliko da se stignemo s njom povezati,sta god to znacilo. Jednostavno neki ljudi ne shvaćaju i tek bi mogli ako i sami nedaj Boze dozive. Budite ti i tvoj muz jedno uz drugo. Drugi su nevazni,a ako se nade jos netko spreman da vam pruzi podrsku smatraj to blagoslovom. Takvi su rijetki u zivotu,ali ovdje na forumu nisu. Tu je uvijek netko tko je prosao isto,tko zna svaki osjećaj koji ti prolazis i tko je spreman pomoći ili samo "saslusati" sto imas za reci.
Nadam se da ce jednog dana beba stici i u vase ruke,da ce se tri prekrasna andela koja imate da vas cuvaju i kojima ce te poklanjati svoje osmjehe umjesto suza ❤
Draga oman-woman, zao mi je zbog svega sto si prosla! Nijedan post nije predug, pisi sve sto ti je na srcu, ima nas ovdje, nazalost, puno i razumijemo kako ti je. Bit ces i tuzna i ljuta i slobodno placi, vici i dozvoli si vise nego ikad ako osjetis da ti je lakse tada.
Okolina je cesto vrlo okrutna, a komentari, ponekad i u najboljoj namjeri, preteski i neprimjereni. Ne razumije netko tko u tim cipelama hodao nije, a vrlo se rijetko o tome otvoreno prica. Okruzi se, koliko mozes, ljudima koji ti u ovom trenu odgovaraju, dok ne budes spremna za nesto drugo, dalje.
Tvoji maleni te gledaju i cuvaju, ja volim tako za svoje vjerovati... negdje su gdje im je lijepo.
Drzi se, mi smo ovdje za tebe uvijek i za sve. Ne odustaj od svojih snova. [emoji304]
Zagrljaj veliki saljem... [emoji173]
Draga omen-woman zao mi je sto si to morala prozivjeti, i to dva puta. Na ovom forumu te svi razumijemo i slobodno nam pisi sve sto ti je na umu, vjeruj mi bit ce ti lakse, barem je meni bilo. Meni su ove divne zene puno pomogle, bilo mi je lakse ovdje pisati sve sto osjecam.
Sto se tice prijatelja nemoj se uopce time zamarati. Udalji se od osoba koje te ne razumiju jer ti u ovim trenucima to nije potrebno. Pronađi utjehu u svom suprugu a ako te jos netko zeli saslusati onda je dobrodosao. Ljudi ne shvacaju kako se osjecas i ne znaju kakav je osjecaj izgubiti najdraze bice na svijetu. I bolje je da ne znaju.
Pisi nam slobodno, tu smo za tebe. Saljem zagrljaj
hvala vam zene puno. zato sam se i javila jer jedino ko me razumije ste vi. nemogu vise poslusat bude drugi put.. nemogu to nakon 3 puta. ludim dok mi neko kaze bude sljedeci put il bude bolje... nemogu. muz mi je velika potpora i slusa me ali nekako nije mi to to. trebala sam s 1.2 ici raditi. radim u kaficu. pritisak od sefa nakon 3 tj i pita me dali sam spremna... onak frajeru ne nisam spremna, nisam spremna da me svaki drugi pita zar opet? a kaj je bilo? nemogu vise ni o tome pricati a i zasto bi pricala. dobila sam bolovanje na temelju stresa a meni poslodavac kaze ako je na teret hzzo onda u redu a ako je na teret mene onda nebude dobro. gledam slusam i ne vjerujem. nema ni toliko ljudskosti da mi kaze zao mi je,nego kad se vracas? pa zar stvarno zelis da se vratim i ljude gadam salicama jer nemogu, fizicki mogu,al psihicki nisam spremna. i onda jos od gostiju cujem kak se sprda s mene i moje trudnoce i kak uvijek dodem na pola i dalje nikud nikam. i kak da covijek ide raditi onda u takvo okruzenje... nikak... htjela bi cuti osim trombofilije,bubrega,jetra,stitnjace i onih ostalih normalnih nalaza dali ima nesto vise sto se radile? provjeravale? nije da razmisljam o trudnoci al jednog dana kad skupim hrabrosti da kazem ginekologu sta bi jos htijela provjeriti. kaze moj ginic da je svaka pomoc i sve kaj nadem na netu i zelim provjeriti da cemo napraviti da je najmanji problem.. pa ako koja ima kakva iskustva plis pisite :) saljem i ja vama svima jedan veliki zagrljaj :)
omen-women ja nisam ništa posebno provjeravala. Samo sam uvijek imala nadu da ću imati bebu. Moja bilanca: 7 trudnoća, 4 poroda, 3 djece. Da mi je bilo lako, o, nije, bilo je grozno. Bilo je užasno, tuga, bol, bijes na svih, ljubomora na svaku trudnicu, neshvaćanje kako okolina ne shvaća. Godine i godine.
Nemoj odustati, ako ikako možeš. Idući put miruj ako treba cijelo vrijeme trudnoće u bolnici, nađi liječnika kojem vjeruješ, i vjeruj u sebe.
A što se tiče povratka na posao, znam da nije lako, no pokušaj ne odgovarati na pitanja o trudnoći, ne obaziri se na zle ili radoznale ljude. Samo izbjegavaj, ako možeš. Ovu tvoju "prijateljicu" uopće neću komentirati, nevjerojatno bešćutno. No, moram ti reći da ljudi ne vole kad im pričaš o gubitku djeteta. Kad zadovolje znatiželju, više im ta tema nije draga, možda zato što ne znaju kako reagirati, a možda jer im je neugodno. Svi su sretni kada se "to zaboravi". Kao da bi mama mogla zaboraviti!
Draga omen-woman, sto se tice nalaza zapravo ne znam sta bi ti preporucila da napravis. Ja sam radila testove na trombofiliju jer nam je beba umrla zbog tromboze posteljice, ali ti si to vec radila i bila si pod terapijom. Pricaj sa svoiim ginekologom o tome. Mozes raditi kariogram za sebe i supruga, ali kod tebe je problem bio (ako sam dobro shvatila) to sto si se prerano pocela otvarati.
za prvu trudnocu neznam bila je u 13 tt pa su svi rekli dogada se,pa sam nekak citala o tome i ajde prihvatila to recimo dogada se. iako mi to nije bilo dovoljo. razumijes me kaj hocu reci. druga trudnoca trombofilija. iako sam zavrsila u bolnici jer sam u noci jako prokrvarila,isla na hitnu neznaju zakaj,ja imam trudove iako nisam znala da su to uopce trudovi al tolko sam se bojala da me nisam opce valjda od soka osjecala tu bol sam sam bljedo stajala i suza na suzu.... nist vozili me hitno u petrovu. na pregledu su rekli da je lose. da sam otvorena al neznaju zakaj krvarim. mj dana bila prikopcana za krevet , pisanje i kakanje na kahlicu,uzas uzas,tusiranje nula bodova nista lezala s nogama u zraku,primala tokolizu, normabele i pila duphaston i smirilo se. nisu me sivali jer je crp bil visok...cekali smo...to je bilo jedino. nisu me uopce dolje pehali da nebi potaknuli il bolje me otvorili. cekali smo. i tako jedno jutro dobila trudove na tokolizi jako prokrvarila isla na pregled 7 i pol prstiju otvorena... rekli su mi da nema nikakve sanse da zaustave porod. bila ih je puno svala cast svima sve su mi objasnili ni u jednom trenu nisam bila sama. stavili me na drip. drzali me za ruku. objasnjavali sve o bebu i sta bi moglo i nebi moglo biti. svaka cast dr. zlopasi drzal me za ruku naslonil se prema meni i cijeli porod prosao samnom... da sad nejdem detaljnije dovoljno sam se vec raspisla. radili obdukciju i da trombofilija... a sad treca sve vredu,pikamo se i taj vrazji (sori na izrazu al da moram tak napisati) samo jedan prst otvorena od 12 tj do 22...a ja sam od 4tj trudnoce doma samo lezala wc i tus... znaci totalno sam se skockala u glavi da moram STROGO MIROVAT .. razlog nemam pojma. phd uredan sve uredno... osim kaj jedni bacaju loptice na drugoga a ja sam tu najvise popusila...s oprostenjem opet. nejte mi zamjeriti :) zakaj? nemam i dalje pojma. i tak morem sam bit jadna i kaj opet cuti "dogada se" . nikako to sad vise nemogu prihvatiti.
Grozno je to neznanje. Da barem dobijes odgovore pa znas protiv cega se boris. Vecina nikad ne sazna. Jesu li ti uopce rekli zbog cega je bio visok crp u drugoj trudnoci? Jesu pronasli ikakvu bakteriju,išta? Postoji li ista na phd nalazima? I samnom su se loptali. Jedni su rekli jedno,drugi drugo. Kod mene je presudu donio nalaz bebe i razgovor sa patologom. Imala sam srecu da sam naisla na mladu zenu patologicu koja mi je one dvije tri crtice detaljno objasnila,kako sam kasnije saznala i ona je mama anđela. Zato je valjda odvojila svoje vrijeme da mi objasni. Bez obzira na to osjecam se nemocno i vjerujem da sljedeca trudnoca svejedno ne bi bila u mojim rukama,a imam sve odgovore.
Koliko god mozes budi na bolovanju. Oporavi se psihicki i fizicki. Nitko i nista nije vrijedno tvoga zdravlja. Obavezno napravi briseve i papa test da budes i s te strane sigurna. Imunitet je po meni najvazniji u trudnoci. Ako i nosimo kakvu bakteriju imunitet je taj koji ju drzi pod kontrolom. Cim padne krecu problemi. Cesto se u zivotu zanemari partner. Ako ja imam nekakvu infekciju postoji vjerovatnost da istog uzrocnika bez simptoma ima i partner i ako se ne lijeci i on onda se samo dobacivamo u krug. Nije mi puno toga jasno ali logika mi tako nalaze
Tek sad vidjela tvoj odgovor omen-woman. Uzasno...bas neodgovorno ponasanje, nakon svega sto si vec prosla, morala si opet to dozivjeti. Kako nisu predvidjeli da bi se opet mogla poceti otvarati ako ti se to vec dogodilo? Ne znam kako bi te utjesila, mogu ti samo poslati veliki zagrljaj.
Drage mame kako ste?
Nisam se dugo javljala, nekako sve sto mi se desilo sam pokušala staviti na stranu i fokusirati se na sadašnjost i budućnost. No cijelo vrijeme me nesto kopkalo da nije moguce da mi je vodenjak samo tako puknuo, sam od sebe i nesto mi je govorilo da nastavim traziti uzrok. Nakon spontanog sam dva puta isla na briseve, no svaki put nakon terapije antibioticima. Prvi brisevi su mi radjeni nakon terapije hiramicinom (antibiotikom) neposredno nakon spontanog, a drugi put sam otisla na briseve nakon dva mjeseca jer mi se pojavio iscjedak koji sam imala i u trudnoci. No taj put sam potpuno zanemarila činjenicu da sam bila bolesna i pila sumamed i ti nalazi su bili neg. Prosli tjedan sam opet otisla ginekologu na briseve i doslovno me vec proglasio ludom i da si umišljam jer sam imala dva puta sve briseve ciste. No ovaj put je nalaz pokazao ureaplazmu. Mene su nakon spontanog liječili antibioticima, no supruga nitko nije spominjao. Nije mi jasno zasto mi sve briseve nisu napravili prilikom kiretaze (kao sto je praksa u nekim drugim bolnicama). Odakle se ta ureaplazma pojavila i kada nemam pojma. Tesko da je mene suprug varao, ja znam da ja njega nisam. Cijelu tu trudnocu sam vukla tu bakteriju. Kompletne briseve nisam radila jos od prve trudnoce, samo papu sam radila, a u izgubljenoj trudnoci smo radili samo aerobe i anaerobe zbog tog iscjedak i taj je nalaz bio negativan.
Zao mi je da se ni moj doktor ni ja nismo sjetili na početku trudnoce napraviti sve briseve, sto je i inace praksa.
S jedne strane mi je neizmjerno zao jer se gubitak bebe mogao vrlo lako izbjeći, s druge strane mi je laknulo jer smo nasli uzrok i manje cu strepiti kad (i ako) opet ostanem trudna.
Sad se nekako opet osjecam kao i onih dana kad sam izgubila bebu i opet si vrtim filmove sta smo trebali i kako.
Zao mi je Bluebella. Dobro da si saznala sta je u pitanju. Nemoj se muciti pitanjem sto bi bilo kad bi bilo. Sudbini se nemoze pobjeci. Niti se vrijeme moze vratiti. Nazalost. Drzi se. Prihvati. Gledaj naprijed
Poslano sa mog SM-G935F koristeći Tapatalk
Drage mame andjela dugooo vas vec pratim jer mi je ovaj forum i vase price velika utjeha. Odlucila sam napokon i ja ispricat svoju pricu. Kad sam saznala za trudnocu nisam mogla vjerovat da je to moguce jer onaj tren kad sam rekla suprugu ajmo mi pokusat radit bebu drugi mjesec je + vec bio tu. Savrsena trudnoca do 22 tjedna a onda sok beba se ne mice, brzo na uzv (trudnoca vodena privatno kod naj ginekologa sa naj uzv-om) uzv srce kuca ko ludo sve ok ali beba se ne mice, gin zove kolegu zajedno gledaju sute pa gledaju pa gase zvuk srca i samo cujem zao mi je vasa curica je dozivjela tesko krvarenje mozga nema nikakve sanse da prezivi samo je na vama da to sto prije zavrsite jer beba iako nema jos nikakvu svjest pati sigurno. Odlazak u Petrovu, svi u soku kad su vidili nalaze nitkom nije jasno kako je do toga doslo, pisanje etickom povjerenstvu jos jedan odlazak na magnetsku i onda novi sok prosla sam 22 tjedan odbijenica zovemo sve veze koje imamo vrhunski doktori nam govore pod hitno to zavrsit mozes dobit sepsu, moze beba umrijet i pocet se raspadati neces imati nikad djece. Muz odlazi kod predstojnika klinike upada mu sobu ovaj sljeze ramenima zao mu je ali nista se ne moze uciniti niti mi itko moze garantirati da cu ako nastavim trudnocu do smrti djeteta (smrt nije upitna ali neznaju kad ce doci do nje) proci bez posljedica. Odlazak u Sloveniju, ponovne pretrage doktori u ljubljani u soku sta su me odbili daju odobrenje ja se jos neckam dolazim do najboljeg djecjeg neurokirurga iz ljubljane (hrvat) gleda nalaze i uvjerava me da je ovo najbolja odluka. 23.07.2014 u 25 tjednu rodila se R savrsena i mirna u stranoj zemlji, bez mogucnosti pokopa jer uz sve troskove jos 2000 eura nisam mogla izdvojiti i potpisala sam bolnicki pokop. I tako su mene vjernicu veliki vjernici osudili na zivot bez svoje bebe. Nikad to necu shvatiti. Slovenci rade obdukciju ali ne rade obdukciju posteljice nikad nisam saznala zasto niti mi je to zelio odgovoriti i tako sam se morala pomirit da se nikada nece saznati. Uobicajna procedura svi nalazi i brisevi uredni sve ok osim pai 4g/4g ali ostali nalazi ne upucuju na trombofiliju. Inace pai vise nije priznat kao uzrocnik trombofilije u americi a ni u nekim zemljama eu. Dolazim do profesorice iz splita koja je u mirovini i koja je jedina pisala o krvarenju u mozgu fetusa i ona mi kaze ne postoje sigurni uzroci al najcesci su trombofilija i nagle promjene tlakova. Iako i danas patim zbog nje jer je bila toliko zeljena odmah sam isla na novu trudnocu i 14.09.2015 postala mama djecaka. Danas sretno 17 mjesecno djete koje trci po kuci i vice mama. Ipak i ta je prica zavrsila umalo tragicno da nisam u 32 tjednu otisla u petrovu i doslovno natjerala doktore da mi se posvete jer je dan prije udarao ko lud (ni to nije dobro) a dan poslje cijeli dan nista..Hitan carski jer posteljica ottkazuje beba pati al dosao je on divan i zdrav i samo moj. Jos nesto pikala sam se heparinim ajer sam nakon stotine znanstvenih clanaka shvatila da mi to moze pomoci posteljici i bila sam u pravu. Nitko nezna sta je meni, moj gin inace divan nasalio se da sljedecu trudnocu idemo ziher do 35 tjedna, nije mi bilo smjesno ali ne krivim ga. Bas sad nekako planiram na novu bebicu. Pisala sam vam sve ovo da ako netko cita a ima slicnu pricu da znate zene morate se pobrinut za sebe ne dozvolite da vas uvjeravaju da su stvari slucajnost. Mora postojati razlog zasto nema nasih beba i uvijek postoji, problem je sta ga oni ne znaju. Ne dozvolite da od vas rade mame dva, tri andjela. Ne mozemo se borit protiv svega ali na vlastitoj kozi sam shvatila da koji put mama zna i osjeti vise nego i najbolji doktor. Zelim vam svima da cuvate uspomenu na svoje andjele ali i da sretno zivite i radite na novim bebicama.
Roza hvala sto si podijelila s nama svoju pricu, zao mi je zbog tvog fubitka ali mi je drago da dosla do svog smotuljka i da si se borila. Saljem tebi i svim mamama anđela zagrljaj. I sretan vam dan žena sa zakasnjenjem.
Drage mame.. nazalost.. evo i mene na ovoj stranici..
Nasa borba za bebu traje vec jako dugo.. iza nas je nekoliko postupaka koji su bili neuspjesni. Napokon smo krenuli kod drugog dr i imamo prvi plus.. plus veci nego kuca.. sutradan beta koja je sve potvrdila.. nitko nike sretniji od nas.. blizanacka trudnoca..
No naravno u mene nemoze nista bit po pravilima.. vec na drugom pregledu doktor nam govori da se jedna beba prestala razvijat. Sok i nevjerica.. tuga golema ali ipak smo se stabilizirali zbog druge bebe. Nakon par dana dobila sam neku infekciju/bakteriju koju mi dr pokusava lijecit kremama.. naravno ne pomaze..ali mi i dalje uporni.. i ne brinemo previse.. sve je ok sve je super, beba se razvija kako treba i to je to. To je jedino bitno. Stalno napominjemo dr da zna moju povijest bolesti i da nas je strah da se ne otvorim.. kaze on da se ja nemogu otvorit tako kako ja mislim.. i opet sve ok.. za dva dana posla na wc.. vidim neki iscjedak..nema bolova nema nista...reko valjda je to normalno, smirit ce se.. ionako svaka druga zena ima neki iscjedak u trudnoci.. za par min najednom poceo neki pritisak.. i dalje nema bolova ali reko idemo ipak prema bolnici..
Cim sam izasla iz kuce pocela sam plakat.. kao da sam znala da su to nasi zadnji zajednicki trenuci.. dosla u bolnicu..otvorena 5 prstiju, vodenjak u rodnici..porod je krenuo i nemoze se zaustavit.. gleda dr na uzv.. kaze beba ziva..ali znate jos je mala, tek je 16tt i nema sanse da prezivi.. umrijet ce na porodu.. molila sam da zaustave i vrate vodenjak..ali bilo je kasno.. nozice su vec visile vanka..
Mislila sam da cu i ja umrijet.. molila sam Boga svake sekunde da se to ne desi... da nam ne uzima nase malo cudo.. nikad necu zaboravit onu sliku sa uzv.. sliku gdje je nasa beba ziva.. gdje se bori.. nikad necu zaboravit pogled mog muza..
Slomilo nas je sve.. ubrzo sam dobila trudove.. u 3 sata ujutro rodila sam naseg malog andjela..nasu malu ljubav.. nisam ga vidjela.. nisu mi dali.. samo su me pitali zelim li znat spol... mislim si ko da mi je to toliko bitno... moje bebe vise nema.. bez obzira na spol bez obzira na dob.. to je bilo moje dijete.. nase dijete.. nasa najveca zelja..
Ipak rekao mi je da je mali decko.. moj mali decko.. vristala sam i plakala kao nikad u zivotu... zeljela sam umrijet tog trena s njime..
Na kraju zavrsila na operaciji jer posteljicu nisam mogla rodit.. skroz sam otupila.. molila se da se ne probudim vise.. al naravno da jesam..
Za nekoliko dana stigli nalazi.. i posteljica i beba savrseno zdravi..
Zbog neadekvatnog lijecenja i zbog moga doktora ja sam izgubila dijete.. trebao me poslat na serklazu.. nije htio.. rekao da nema potrebe.. trebao mi je dat antibiotike.. dao mi je kreme..
On i dalje naravno ne vidi svoju krivicu.. ali nema veze vise... moju bebu nista nemoze vratit..
Larina užasno mi je žao :( pogotova ta činjenica da je on kriv. O kojoj se bolnici/ambulanti ili gradu radi?
O Dubrovniku... sve se moglo sprijecit samo da se reagiralo kako treba
Žalosno što se više ne možemo ni osloniti na liječnike i stručnjake, nego moraš još i sam očito biti svoj doktor :(
Ne znam što pametno reći... drži se <3
Hvala <3 Da, nazalost moramo biti sami svoji doktori..
Znam samo, ako ikada ostanem vise trudna, da cu sigurno puhati i na hladno..
Ma vjerujem da ćeš biti mama...čuvat će te tvoji anđeli, a bebica bude sigurno u naručju...
Larina jako mi je zao. Za doktora nemam rijeci. Zelim vam svu snagu ovoga svijeta
Poslano sa mog SM-G935F koristeći Tapatalk
Larina zao mi je. Drzi se. Je li mi mozes poslati na pp o kojem se dr radi?
Lijepe moje. Puno pozdrava vam saljemo ja i moja dugica.
Vratila sam se naopokon s njom u narucju. Nakon toliko suza i bola.. sad smo napokon skupa.
Bog dragi zna da vam svima od srca zelim malene dugice koje ce napokon unjeti boje u vas zivot.
Jako mi je zao vidjeti da se ova tema toliko prosirila.
Svim novim mama andjela saljem zagrljaj utjehe.
A mojim starim prijateljicama ove teme veliki poljubac.
(Samo da znate mislila sam sve ovo vrijeme na vas i dalje ste u mojim molitvama.):ghug:
Ives draga grlim te
Draga Ives, čestitke na vašoj dugici!
Draga Ives čestitke od srca <3
Sretan uskrs drage zene vama i nasim malim anđelima. Grlim vas