evo me, evo me.. stalno ti u mislima pričam jer ne stignem ovdje pisati.. morat cu ti poslat u pp broj svog mobitela...
a neeee... pa to tvoje cudo baš zeza... ali, ima još puno vremena za njega :-)
Printable View
evo me, evo me.. stalno ti u mislima pričam jer ne stignem ovdje pisati.. morat cu ti poslat u pp broj svog mobitela...
a neeee... pa to tvoje cudo baš zeza... ali, ima još puno vremena za njega :-)
a ja sam i dalje opsjednuta
eto kad pišem uz djecu... ja sam i dalje opsjednuta, samo jedan od primjera- kupi neki dan moj muž dva casopisa... na naslovnici jednog predivni polugoli frajer a na drugom žena sa malom bebom... i šta? samu sebe uhvatim kako ko zacarana buljim u ženu sa djetetom, hahahaha... inace bi, da sam u normalnom stanju, sva nasmijana buljila u frajera :mrgreen:...
ah...
hvaala ti V&NMama :*... moram ti reci da si nekako prenijela tu svoju smirenost i na mene pa malo manje strahujem :mrgreen:
i da, citala sam malo tvoje stare postove i ostala zapanjena koliko smo si slicne u razmišljanjima :-o
koja je tvoja zadnja dobna granica da budeš ponovo mama? pitam jer ja svoju stalno pomicem i ludim zbog toga..
Stvarno? Moram i ja onda tvoje postove pročitati malo :-). Mada već na osnovi ovoga što sam te čitala na ovoj temi imam isti dojam! Moja zadnja granica je 39 ajmo reći, nekak si mislim da je 40 previše za mene. Al ja sam ti inače nesiguran tip, jako ovisan o mišljenju okoline tako da je to vjerojatno utjecaj toga. Ono, mislim si, šta će ljudi reć i na kraju i da će mi dijete danas sutra patit jer ima staru mamu :oops:. Borim se protiv takvog razmišljanja jer sam na jednoj zdravorazumskoj razini svjesna koliko je pogrešno, ali evo, teško mi ide.
aaajme, skooro sve isto, isto!! jedina mala razlika je ta što ja baš nisam ovisna o mišljenju okoline, štoviše u puno toga sam od malih nogu baš svoja :mrgreen: no isto sam jako opterecena time da ce mi djeca patiti što imaju staru mamu... i stalno iznova citam svuda i ovdje predivne primjere "starih" mama no nisam se još izborila sama sa sobom...
dijelom je to zbog toga što sam sama oduvijek bila ponosna na svoju mladu i lijepu mamu (rodila me je sa 22 godine) i htjela sam i sama biti mlada mama no sve mi se drugacije posložilo...
i tako mic po mic stalno sam pomicala tu svoju dobnu granicu i silno sam htjela roditi trece sa 39, odnosno prije 40-tog rođendana... no, jedan spontani, drugi spontani i evo me sa punih 40.. a želja i dalje ne pušta...
i znam da cu biti bar još jednom trudna ;-)
Vilo, ja ću počet vjerovat u prošle živote u kojem smo ti i ja bile u najmanju ruku sestre ;)!
I ja sam imala mladu mamu s kojom sam se ponosila (rodila me s 19, jedan dan nakon svog 19-tog rođendana). I dandanas je mladolika i sve do nedavno su nas ljudi znali pitati jesmo li sestre, gdje bi ona naravno bila starija sestra :-P. I ja sam naslijedila te gene pa isto tako izgledam mlađe nego što jesam. MM isto tako. On bi, da je recimo krenuo "na vrijeme" s očinstvom, tamo negdje s 25 npr. kad se 1. put oženio, sada mogao imati dijete od 25, a ne od 5 godina kao što ga ima. Baš smo sinoć tako računali i razgovarali, njegova generacija ima već odraslu djecu, a on tek mladi tata :-). Mi smo trebali prvi put postati roditelji još prije 11 godina kad smo ostali bez svoje prve bebe koja je umrla nakon poroda, nakon čega smo ostali sami još 4 godine. Kao što kažeš, sve se tako posložilo i nismo puno mogli utjecati na sve. I živimo u vremenu kad je trend da se sve u životu mora posložiti kak smo si zamislili inače je katastrofa i gubimo tlo pod nogama, a zapravo je važno samo se osloniti na Njega (vjernica sam pa zato to kažem) i ići kroz život s povjerenjem da će On sve izvesti na dobro, jer On zna i vidi ono što mi ne znamo i ne vidimo. A ako nas On zove na još jedno majčinstvo, zašto se odupirati, pitam se..
sviđa mi se ovaj pristup u zadnjem dijelu tvog posta, morati cu si ga više puta ponoviti :-)
da, cinjenica je da iz objektivnih i subjektivnih razloga nisam mogla biti mlada mama a u godinama u kojima se veliki broj žena muci sa plodnošcu ja sa tim nemam problema... e sad, zašto je to tako... bliski ljudi oko mene su podijeljeni u one koji vjeruju u Boga i u sudbinu i one koji vjeruju da je svatko iskljucivo sam krojac svog života...
ne mogu si ni zamisliti koliko vam je bilo teško kad ste izgubili bebu i u tim dugim godinama dok niste docekali živu i zdravu srecicu... pa drugu... i od srca se nadam da vas ceka i treca :-)
Cure , lijepo vas je čitati i želim vam svu sreću ovog svijeta .
hvaaala ti celeste na tako lijepoj i toploj poruci :-*
Malo kasno se javljam, ali ,nema na čemu, Zelena vilo. I meni je bilo toplo oko srca kada sam Vas čitala.
Samo da se osvrnem na prepuštanje dragom Bogu, Višoj sili ili Majci prirodi; imam troje djece i samo srednji sin nije planiran. Nakon teške bolesti, spontanog , kiretaže, pod jakim lijekovima s preporukom liječnika da ni ne pomišljam na trudnoću, ja sam zatrudnila i preporodila se fizički i psihički, kao da je poslan da me izliječi i eno ga zdrav , veseo i savršen.
Slučajnost, Mudrost ženskog tijela ili On, ne brine me , ja sam samo beskrajno zahvalna na njima.
Puse svima
da se i ja malo javim, i da podijelim svoju srecu sa vama... ispod moga srca sad vec par mjeseci snažno kuca moje deveto malo srce... moje cudo :bouncing:
i poput tebe celeste - ne brine me da li je to slučajnost, Mudrost ženskog tijela ili On, ja sam samo beskrajno zahvalna na tome :-):love2:
i sad čekam da se i mojoj dragoj V&NMami dogodi njeno novo cudo :-)
PREDIVNO, ČESTITAM,
Istina je, sreća se dijeljenjem povećava i hvala ti što si je podijelila sa nama
hvaaala ti celeste, divno je procitati da se netko veseli s tobom :kiss:
Ima li što novoga? Kako ste?
Kod mene evo ima nekih pomaka s mrtve točke :-P: idem u ponedjeljak po mišljenje još jednom stručnjaku, to će mi biti 4. po redu stručno mišljenje o mojoj situaciji. Pretpostavljam da me neće ohrabriti na tu još jednu trudnoću, ali neću ništa sad zaključivati nego čekam ponedjeljak. Moj primarni (totalno nezainteresirani) ginekolog je protiv (bez objašnjenja tj. uz objašnjenje da je njegova kćer imala jedan carski i da joj on kao otac i kao stručnjak ne bi više preporučio trudnoću + da imam već dvoje djece i nek budem sretna). Dr. Jukić se izjasnio u stilu "možete planirat i ostvarit normalnu trudnoću, no uz rizike te i te" (koji nisu nimalo ohrabrujući). Dr. Latin misli da mi je dosta dvoje djece na koje trebam mislit i na bolesnog muža koji će me sve više trebati (prema njenoj prognozi). Veselo :roll:.
ja sam sad vec u visokoj trudnoci, umorna i sretna :-)... da, fali mi sna, fali mi odmora i da imam pet minuta za sebe i svjesna sam da još duugo toga necu imati no istovremeno sam konacno mirna, ispunjena i istinski sretna.. prestao je unutarnji nemir koji me stalno mucio, cak sam i vecinu strahova oko svojih godina otpustila... baš sam postigla mir koji mi je trebao jer mi se ispunila ta strašna želja za još jednom bebom za koju sam osjecala da me ceka..
V&NMama nadam se da ceš u ponedjeljak dobiti konkretno i strucno mišljenje.. ovi osobni sudovi kolko djece ti je dovoljno i s koliko djece bi trebala biti sretna mi nikako nisu u redu...
Drage žene, želim vam sve najbolje i vjerujte svojim osjećajima i intuiciji , a od mene imate puno zagrljaja, virtualnih doduše, ali od srca.
VINMAMA, što su ti rekli? Koje je 4. stručno mišljenje?
Hvala što pitaš draga celeste, evo ovakvo je: trudnoća i porod mogući ukoliko imam tako veliku želju, no 4. CR je rizik za mene (spominjala je nešto visoko podignut mjehur radi prethodnih carskih, pa priraslice i tako to). Budu mi oni napravili i taj 4. ako treba, i to nešto malo prije termina kad bi me i hosipitalizirali, ALI problem bi mogla biti moja smanjena plodnost, s kojom sam se evo prvi put u životu suočila. UZV-om jajnika vidjela je da je folikulogeneza oskudna tako da su ovulacije upitne. Problem za začeće bi mogle biti i muževe godine (50) i njegova bubrežna bolest. Tako da.. nije bajno, ali nije me barem obeshrabrivala, bila je onako realna i to mi je super. Poslala me na vađenje hormona štitnjače i spolnih hormona.
kad je moja frendica trebala roditi treće, carsko u 40-godini, rekli su joj da mora podvezati jajnike, uz riječi kaj da vam otvaramo i po četvrti put utrobu. bila je jako tužna, ali ja sam u istim godinama ( malko sam starija od nje) tri mjeseca ranije rodila, i predlagali su isto što sam odbila. Tako da je i ona na kraju odbila podvezivanje, ali da su jako nagovarali
V&Nmama, liječnica ti je lijepo objasnila i drago mi je da si zadovoljna njezinim pristupom. To joj je posao, a odluka , nimalo lagana , je na tebi.
Sretno i javljaj nam novosti.
Zelena vilo, kada je termin?
termin mi je krajem travnja celeste... no racunam da ce na svjetlo dana izaci vec pocetkom travnja, taman negdje svojem tati za rođendan :-)
Evo mene s novim pitanjem :-): kak to bude s trećim djetetom, mislim ovo dvoje si je već uigrani par, već su i malo stariji (8 i 6 godina), a ovo malo bi bilo nekak ko usamljeno jer nema svojeg para za igru i sve ostalo.. Ne vješaju se ta treća dječica stalno mami za nogu jer nemaju društvo? Ili ih ovi stariji ipak prihvate u svoj svijet i bude sve ok? Vjerojatno je to individualno i do odgoja.. Nekako bi mi bilo žao najmlađega jer bi odrastalo bez tog tako dragocjenog para.. a ja si ne mogu priuštit i 4.:nono:.
Ma neee, upravo suprotno! Evo kod mene primjer, najstarija 11, srednja 8,5, mali 2g3mj. I on je kralj u našoj obitelji. Svi trepere oko njega, ima i malo klanja sa srednjom koja je izgubila primat mezimice pa to pokazuje izazivajući maloga. Ali neka, jest da nam pije živce, ali za njega je dobro da mu netko i prkosi, a ne da mu se stalno povlađuje. On uživa u društvu ko malo prase. Naravno govorno je obdaren da se tete smiju koliko i što melje. A sve to zahvaljujući starijim sestrama, ili barem većina toga.
Poslano sa mog SM-G920F koristeći Tapatalk
prihvate stariji , a većinom i manji starije.
uglavnom moja frencica imala klince 11 i 10 godina, kad je rodila treće. i brat i sestra je maze i paze.
V&N mama, već je i 4. negdje u prikrajku mozga, HA?:):):):)
Moji su bili 7.7 i 4.5 kad sam rodila i super su ga prihvatili i danas ga znaju pričuvati, zabaviti, obožavaju ga , a i on njih.
Mom nimalo nije dosadno!! Hahahahha
Poslano sa mog SM-G920F koristeći Tapatalk
Ne kuzim kakav par?
Moja djeca nikad nisu bila par pa me mlada nikad nije vukla za suknju.
moja frendica je imala blizanke pa su je obje vukle za suknju cijeli dan.
To ovisi o karakteru , a ne brojnom stanju u obitelji.
I ja potpisujem, to uopće nije kriterij, odnosno ovisi o karakteru najmanjeg, karakteru cijele obitelji, i hrpu drugih okolnosti. Ovaj moj mali je nekad patafixom zalijepljen za mene, a nekad se zaigra sa sestrama.
Poslano sa mog SM-G920F koristeći Tapatalk
Moji su razlike po 3-4 godine pa su nekada svi svima "par", a nekad svak svojim putem (čitaj: za svojim ekranom)
najmlađa još najbolje prolazi jer ima više opcija za zabavu - stariju djecu ili roditelje
ne sjećam se da su se nešto posebno lijepili za mene, iako ova najmlađa jest, ali to je do karaktera i to što uvijek ima nešto za pitati, prokomentirati i sl.
srednji je malo više šutljiv, najstarija je već u svom filmu i razmišlja o tome kako će se uskoro odseliti, imatis voj stan, psa :roll: (btw.ima tek 14)
Ma da, imate pravo, to je do osobnosti djeteta, odgoja možda.. Meni je jako lijepo vidjeti kad starija djeca zabavljaju i maze mlađu.. Moji dečki imaju sestričnu od 2 godine i ona uživa kad je s njima, dovoljno joj je da ih vidi već je osmijeh od uha do uha, zove ih "baco moj" :-).. A oni uživaju, pogotovo stariji, on je nosi, vodi za ručicu, objašnjava joj svijet.. preslatko mi je to. On je bio i dobar stariji braco, a to je postao kad je imao samo 2,5 godine. Ja sam se malo bojala kako će to biti, ali bio je i ostao stariji brat za 5. Sad kad je već porastao, ide u školu (2. r), i tamo misli na svog bracu koji ga doma čeka, pa mu uvijek kad može donese nešto od svoje školske užine - odrezak, sok, puding, jabuku.. bilo što. Sam ne pojede, nego donese njemu da podijele, a ovaj mali - vječiti gladuš - sav sretan :mrgreen:.
Jel mi može netko reći tko je imao tako jaku, neobjašnjivu i kontra svakog razuma želju za još jednim djetetom, kako ste si to tumačile, što je prevagnulo u odluci? Ja već teško funkcioniram u realnosti, toliko sam obuzeta tom idejom da gotovo ni o čemu drugome ne mogu razmišljat.. Odkud tako neobjašnjiva želja? Jeste osjetile olakšanje kad ste donijele odluku, sreću kad ste se prepustile? Za Zelenu vilu znam :-):heart:, a vi ostale? Ko da ima neke kemije u svemu tome..