@Ana.m Imaš pravo, samo ne znam kakva je provedba kod nas.
Držim ti fige :love:
Printable View
@Ana.m Imaš pravo, samo ne znam kakva je provedba kod nas.
Držim ti fige :love:
Ja sam spremna na tu opciju i s manjom plaćom, no, pod uvjetom da se na to gleda kao na nešto normalno i barem donekle opće prihvaćeno i da poslodavci to odobravaju, a ne samo da piše u Zakonu.
vecina gore spomenutih sugovornica bi pristala na 75% place bez problema (valjda bi se i vrtic manje placao ako bi isao na pola vremena u vrtic), a to mi se ne cini tako tesko ostvarivo... naime realno bi to bilo povecanje mozda 20ak posto na polovinu place (manji porezni razred), i neka npr drzava da 10-15% poticaja... bilo bi izdrzivo....
krecem od sebe i bez problema bi se odrekla novih cipela, komada robe ili primjerice kave na poslu da budem vise s djecom, jer sve vise zena ce odlucivati ostati kod kuce s djecom (sto za sebe ne zelim, jer mi je tesko konstantno biti kod kuce), a ovo je nesto izmedju... mogucnost da doprineses budgetu, mogucnost da radis sto volis i za sto si se skolovao, mogucnost da izadjes iz kuce i uredis se malo, mogucnost za djecu da se malo druze s drugom djecom ili bakama i dedama...
Ne trošiš ni za gablec na poslu ak radiš samo 4 sata, a još ak si blizu doma...dobiješ za prijevoz a ideš pješke...:yes:
Imas pravo na to nekih 36 mjeseci. Onda mozes i dalje ostati na pol place, ali neces dobiti naknadu i jos ce ti uplacivati samo pol staza i pol mirovinskog i pol svega ostalog. Znaci nije neka sreca. Jedino ako se s poslodavcem dogovoris da radis pol radnog vremena, on ti da pol place ali ti sve pise kao da je 100%. Doduse, ne znam kako je zakonski gledano izvedivo. Mislim da je bez problema za neke struke i poslodavce.
4 godine imam to pravo, a duže ni ne mislim, ako i toliko financijski budemo mogli podnjeti. Ali na jesen J kreće u vrtić, E u jaslice, a od porodiljnog od 1600 kn stvarno nemremo živjeti, pa onda bar nešto..
znam da neke međunarodne fimre kod nas odobravaju svojim zaposlenicama na visokim pozicijama rad na pola radnog vremena i rad od kuće privremeno,jer im je lakše izaći im u susret nego ij zamjeniti, ali mislm da nije tako na svim pozicijama.
Kod nekih stranih firmi je za određene pozicije omoućen rad od doma, no to prvenstveno ovisi o poziciji.
Npr čistačica fizički ne može 50% posla odraditi od kuće pa je neizvedivo da se to regulira na taj način.
Ne radi se o diskriminaciji nego naprosto o činjenici da određene poslove možeš odraditi i van ureda, a određene ne.
ovo se odnosi samo na zadnja dva posta, ne pratim raspravu i ne pišem o radu na pola rv u kontekstu iz naslova.
Tocno tako, kako je icy rekla, radi se prvenstveno o vrsti posla kojeg obavljas.
Dok sam bila trudna sa prvim djetetom, moj poslodavac (strana firma) mi je omogucio da radim fleksibilno - dolazila sam kada sam mogla i ostajala koliko sam htjela, jedini uvjet je bio da mjesecno imam barem nekih 80% radnih sati. To je znacilo npr. da jedan dan, ako se dobro osjecam radim od 8-20h, a ako mi je naporno da odem doma u 12h. Uvjet je bio da odradim posao, a da li cu ga napraviti doma ili u uredu nije bilo toliko bitno. Naravno, morala sam uglavnom raditi u uredu jer doma nisam imala odgovarajucu infrastrukturu (pristup bazi podataka, printer, telefaks i dr.), ali kolegica koja se odlucila tako raditi, bez problema je sa poslodavcem sve to dogovorila.
Inace, znalo nam se desiti dok smo imali konferencijski poziv sa Centralom u SAD-u, da cujemo djecje glasove u pozadini:tamo je bilo skroz normalno da zene rade od doma (jer je porodiljni tamo jako kratak) ili da dovedu djecu na posao. Pa smo i mi to ponekad prakticirali, brzo smo se ugledali na Centralu.
Cinjenica je da su strani poslodavci skloniji fleksibilnijem radnom vremenu i da vise cijene kvalitetu rada i odrađen posao, a ne broje minute provedene na poslu. Radila sam u jednoj velikoj (tada) domacoj firmi, gdje smo stancali kartice pri dolasku i odlasku s posla. Apsurd mi je bio da si izlazak s posla duzi od 30 min morao imati pismenu dozvolu sefa i nositi taj papir u kadrovsku. A to sto si radio prekovremeno nije se placalo. Da pojasnim, radilo se od 8-16h. Ako si dosao u 730h, a otisao u 19h, pisalo se da si radio samo 8h, jer se radno vrijeme racunalo od 8-16h. Nekad sam ostala i do 22h, i nikome nista, a kada sam morala izaci na 2h tijekom radnog vremena, onda sam morala moliti i opravdavati se.
Pričamo o 4 satnom radnom vremenu koje majka ima pravo koristiti po zakonu! Nisu navedena zanimanja koja to mogu koristiti, a koja ne mogu. Dakle odradim 4 sata i idem doma baviti se djecom, a ne poslom, zato i radim 4 sata, a ne 8...
Osobno, nadams e da neću imati problema jer radim u normalnoj fimi...a sad možda me i iznenade!
Nisu to uopce tako pusti snovi, bar ne u mom slucaju.
Pa jasno da frizerka, čistačica, blagajnica i sl. ne mogu raditi od doma...Ali ne pričamo o radu od doma, da krivo smo se razumjele. Baš bih uz troje djece mogla raditi od doma...
A ako po zakonu imam pravo na nešto takvo nije bitno kojeg si zanimanja...
E sada jedino ne znam što je pikula točno mislila, ali ja sam se nadovezala na temu...
ja sam isto shvatila da se radi o homebased odrađivanju posla. i imam prijateljicu koja tako radi- jedan tjedan je kod kuće i radi od kuće, a drugi je u uredu ili na putu.
btw, ja bih voljela da se i očevima omogući rad na pola radnog vremena, ako se već trudimo poboljšati kvalitetu roditeljstva u hrvatskoj.
S obzirom da sam osvježila ovu temu samo bih htjela pojasniti da sam isključivo mislila na nepuno, a ne na skraćeno radno vrijeme.
Prema Zakonu do 3. godine djeteta imamo pravo na nepuno radno vrijeme, no u praksi nisam čula za takve primjere, pa me je zato interesiralo ako netko zna u kojoj firmi je tako nešto prihvaćeno kao normalno. Ako radimo nepuno radno vrijeme, npr. 6 sati dnevno, nitko nam ne plaća preostalih 2 sata.
Kategorija skraćenoga radnoga vremena se odnosi na specifične grupe roditelja - npr. roditelja s djecom s posebnim potrebama i oni dobivaju razliku novaca do punoga radnoga vremena.
Dopuna: ovo 'pravo' mislila sam na - 'možemo tražiti od poslodavca, a on nam može ili ne mora odobriti ovisno o prirodi i dinamici posla'
gle vi pišite roditelj, tata, joško, što go želite, ja ću pisati mama, žena jer ja to mislim i ne bum se autocenzurirala besplatno, ok?
Možda zato što na ovom forumu većinom pišu majke, pa je statistički veća šansa da neka od njih poželi raditi na pola radnog vremena?
Ne znam , kod mojih poznanika rad na pola radnog vremena ili boravak uz dijte na njezi je vezan isključivo uz visinu prihoda, a ne spol.
Ali činjenica je da muškarci češće zarađuju više, pa zbog toga i rade puno radno vrijeme.
netko je pitao što sam točno mislila, zapravo ni ja ne znam točno kakvi su ugovori, nikad nisam dobila konkretan ugovor na uvid, ali znam neke žene (ubijete me što nisu muškarci) koje su u drugoj polovici porodiljnog počele pomalo svraćati na posao i raditi sitn od doma i onda išle na pola radnog vremena, pa 4 radna dana na poslu jedan doma i tako, uglavnom neki fleksibilno aranžmani godinu, dvije. I naravno da nisu bile jednako efikasne kao prije i nakon tog perioda, ali njihovim bi poslodavcima za uhodavanje novog čovjeka na njihovo radno mjesto trebalo jednako ako ne više gubitka vremena i novca pa su iz tog jednostavnog razloga vrlo susretljivi. MOžda zvuči kao diskriminacija, ali eto netko je investirao uo brzovanje, radio krvavo da postane teško zamjenjiv, a u takvim firmama se radio kao u boljšoj baletu, i mislim da su oni samo pragmatični kad izlaze u susret.
Ja radim 24h/tjedno, ali u Austriji...
pa da, obitelj bi morala imati mogućnost izbora tko će raditi pola radnog vremena i tko će provoditi više vremena sa klincem- a izbor je samo deklarativan ako je društvo tako uređeno da muškarci više zarađuju, lakše napreduju na poslu i sl. uostalom, to je začarani krug, jednom kada samo žene idu na porodiljni, kada samo žene idu na bolovanja, kada samo one rade pola radnog vremena ili homebased, a sve zbog toga jer je to financijski isplativije, onda poslodavci tim istim ženama teže daju posao naspram njihovih muških kolega, zbog čega su one opet financijski krhkija skupina. i mislim da je važno da se to ima u glavi, i da se koristi termin roditelj, čak i kada bi naš osobni obiteljski izbor bio da doista majka uzme skraćeno radno vrijeme.
Osobno mislim da mi možemo tu govoriti koliko hoćemo roditelj ili što već, da bi bili politički korektni, ali to neće promjeniti situaciju u državi.
Što se mene tiče meni je potpuno svejedno da li je uz dijete mama ili tata, na bolovanju ili porodiljnom, MM i ja smo bili jednaki broj dana na bolovanju za prvo dijete i jednako su nam poslodavci prigovarali...Eto meni je to toliko prirodno da nemam potrebu biti politički korektna što se terminologije tiče.
Iskreno, primjer Skandinavije nećemo dostići još jako jako dugo (u širokim masama), jednostavno mi smo drukčji mentalitet.
Ja nisam politički korektna, ja uz malu djecu dajem prednost majci, ako je ikako moguće i o tome smo puno pisale, ali slažem se da zakonski treba stajati roditelj i siguran sam da ništa drugo ni ne piše jer mora biti pisano za sve situacije, ali u društvu mama, ja kao mama, govorit ću mama. Ali to da ženama uz sve nedaće koje ih stižu još i oduzu porodiljni u korist muškaraca to mi je horor. Za mene je majčinska privilegija, a ne teret ići na porodiljni.
Meni zakon daje mogučnost da za treče dijete imam pravo koristiti rad na pola radnog vremena do navršene 2. godine života djeteta, s tim da mi ostalo pola snosi Socijalno, a naravno pola plate isplaćuje poslodavac. Ja sam odlučila to koristiti, iako znam da je to rijetko ko koristio, i da mi se tome neće niko obradovati, ali ja ću to uraditi, i za sebe i za sve one sljedeće koje će biti u sličnoj prilici. Javim vam u februaru kako je prihvaćeno od strane poslodavca.
Često razmišljam o ovoj temi i vrlo je osjetljiva, jer je u našim prilikama (ali i u europskim!) sve teže naći zaposlenje adekvatno svojoj stručnoj spremi.
Eto, čitam članak u N. listu kako se 400 ljudi javilo na oglas za čistačicu u KBC-u - a među prijavljenima je bilo ljudi s VSS!
Poslodavci jako iskorištavaju ovu činjenicu/situaciju.
Stoga je teško nekoj majci, koja je svježe zaposlena i doma ima dvoje male djece reći šefu: "Gospodine, znate Zakon o radu kaže ..." i traži da radi pola radnog vremena, a šef se ljubazno nasmije i upita je želi li svoju radnu knjižicu natrag.
Dakako, valja se zalagati za bolje radne uvjete majki svih profesija, jer nije lako sve uskladiti i na poslu i doma, a dan ima samo 24 sata!
Daleko smo mi od skandinavskog modela, ali željela bih da se isti ostvari našoj djeci.
Prema Zakonu o roditeljskim potporama u Hrvatskoj zaposleni roditelj ima pravo iskoristiti roditeljski dopust za 3. dijete (i blizance) i tako da radi s polovicom radnog vremena (ne nepuno, nego baš pola, 20 sati tjedno).
Suglasnost treba unaprijed zatražiti od poslodavca i onda to odnijeti u HZZO, koji izračuna koliko je to mjeseci rada na taj način.
Ako se roditelj vrati na posao i prije nego dijete navrši 3 godine, takav rad s polovicom radnog vremena (za pola plaće i oko 800 kuna od HZZO-a) produžava se poprilično i nakon treće godine djetetova života (ne mogu se točno sjetiti koliko mjeseci zakon predviđa za to, ali ima dosta).
Zakonski je taj dio dosta dobro reguliran, ali je praksa očajan jer poslodavci (u ogromnoj većini) pojam
fleksibilnost svode isključivo na prilagodbu radnika potrebama poslodavca i maksimalnom iskorištavanju ljudi, a izlazak ususret u svrhu nekakvih viših ciljeva, tipa- obitelj, demografska obnova (koja itekako ima i svoju ekonomsku računicu)
njima je to mrsko i strano područje.
Navest ću otprilike, ne mogu sad biti posve precizne jer nemam ispred sebe te podatke, ali negdje oko 40 posto žena u Nizozemkoj (dakle, žena, a ne samo višestrukih majki) radi na nepuno /skraćeno radno vrijeme, u Austriji, Belgiji, Dankojs, također su ti postotci blizu tomu.
Države to podupiru, jer žene često skrbe o uzdržavanim članovima obitelji (djeci, starijima) pa i posloadvci i cijelo društvo vide korist u tome da se ta socijalna mreža podupire tako što će se omogućiti i skraćeno radno vrijeme.
Šta da vam kažem gdje mi živimo glede toga - nigdje!:-x
Ne samo to, nego smo i poligon za razne eksperimentalne projekte koji će nas educirati da nam je kao ženama najbolje da budemo samo radnice i potrošači i da nam je to glavno ljudsko pravo
Ja bih voljela ako bi netko imao konkretan primjer firme (može i pp) u kojoj je općeprihvaćeno i normalno NEPUNO radno vrijeme, jer bi mi takav izbor u ovome trenutku bio odlično rješenje za bolje balansiranje privatnoga i poslovnoga života.
idealno radno mjesto za nepuno radno vrijeme je škola, ja sam sad na pola radnog vremena-radim 12 sati u nastavi, 3 puta tjedno
Da, znam da je školstvo samo po sebi prirodni ambijent za manju satnicu. Da li je kod tebe osnovna ili srednja. Kada sam se interesirala za srednju (doduše morala bih položili razlike za pedagošku struku) onda mi je kolegica rekla da je nezgodno što se zna raditi i popodne, te imati sjednice navečer, što znači da ti opet netko mora to vrijeme čuvati dijete.
kod mene je osnovna škola u pitanju i radimo samo ujutro, a sjednice jesu poslije nastave, no ne pretjerano često-ove školske godine smo ih imali 5 do sada.
sasvim sam smetnula s uma da ne rade sve škole samo ujutro, to mijenjanje smijena stvarno može biti otežavajuća okolnost.