djeca s posebnim potrebama u vrticu

naslovila bih i poduze ovaj naslov:
djeca s posebnim potrebama u vrticu i suradnja strucnog tima,odgajateljica i roditelja

naime,zanima me kakav je bio tijek prilagodbe djece s posebnim potrebama vrticu,kakvih je bilo izazova te kako su ih odgajateljice,skupa s strucnim timom i roditeljima prevladavale?
sto se je isticalo kao najveca teskoca u tom tijeku prilagodbe te uopce,samom bivanju djeteta u vrticu?
kako su tete/strucni tim se bavile sa teskocama?
kakva je bila suradnja izmedju vrtica-roditelja?
kakav je vas stav/unutarnji osjecaj glede vrtickog osoblja naspram vaseg djeteta s posebnim potrebama?

(moguce da cu jos pitanja nadodati)

te jos ,naposlijetku,ovdje podrazumjevam,pod terminom djeteta s posebnim potrebama i svako dijete,koje primjerice:ima teskoca s odlaskom na veliku nuzdu,koje je darovito i koje trazi drugacije sadrzaje od druge djece u grupi,koje ne moze/ne zeli spavati kada svi ostali spavaju,koje ima poteskoca s govorom,koje muca,i sve ostalo sto bi se moglo nadodati.

Mislim da odgovori na sva navedena pitanja u velikoj mjeri ovise o djetetovoj "posebnoj potrebi".
Mi smo prošli sito i rešeto, jedino su dvije tete htjele uopće primiti moje dijete, nakon tri mjeseca su nam dalji boravak uvjetovali asistentom kojeg ja plaćam a ovih dana čekam njihov odgovor hoće li nam produžiti ugovor pod istim uvjetima.
U međuvremenu sam pisala žalbe, bila u Gradskom poglavarstvu, na razgovorima sa stručnim timom, tetama itd. a i dalje na moje dijete druge tete gledaju kao na "čudovište".

U svakom slučaju interesantna ali za nas i bolna tema.

Sve ovisi o vrtiću u koji djete ide i o spremnosti djelatnika da uključe djete u normalan život grupe. Ima predivnih ljudi koji stvarno žele raditi i onda se vide rezultati (pozitivna iskustva sam čula sa vrtićem Vedri dani). Ima i onih drugih koji su spremni sve obećati i koji samo govore da, da, mi smo obučeni, mi znamo itd. ali na kraju ne ispadne ništa od toga (moje negativno iskustvo je sa vrtićem Radost gdje su obećali puno i na kraju ništa).

Ima li netko dijete u vrtiću Slava Raškaj? Trebala bih neke informacije pa ako ima molim da mi se javi na pp.

jutreko

moje ti je iskustvo da su se stvari sredile tek kad je sa 4 krenuo u skolu za djecu sa posebnim potrebama

od 2,5-4 je isao u igronicu pri montessori skoli i bila je slicna situacija, nije prosao dan da nisam cula neku bljuvotinu o njemu (fino si ti opisala da su ga gledali i tretirali ko cudoviste)

kad je dosao u sredinu dgdje rade ljudi svjesni problema koje ima i kojima to nije problem nego sto vise izazov da nadju nacin da informacija prodre do njega sve je sjelo na svoje mjesto

nakon godinu dana onog grca koj imas u grudima kad ga ostavis tamo gdje je nepozeljan i nakon godinu dana kritika odjednom su ga poceli hvaliti. ne jednom sam ih vidila na djelu kako ga love, i niko ga ne kaznjava nego preusmjeravaju njegovo ponasanje na nesto pozitivno

kad sam napokon probavila cinjenicu da postoji mjesto pod suncem gdje je dobrodosao, gdje stvarno zele raditi sa njim i gdje ga uciteljice stvarno vole ja sam se preporodila

a zasto je dobro da vanzemaljci idu u svoje vanzemaljske skolice... pa cesto su autisti verbalno zlostavljani od strane NT djece a kako je njihova percepcija stvarnosti uskracena od sarkazma, od dvosmislenih izjava cesto u takvim nadmudrivanjima ispadaju glupi sto dodaje frustraciju

moj kad je uletio u razred 1-2 (skupa su prvi i drugi razred) i jos je bio non verbal uskocio je u klan aspergeri i bilo je fascinantno promatrati preobrazaj u samo par dana. ja tad nisam znala da on zna brojeve i da zna racunati do 10 ali su znali njegovi aspergeri i klinci (maksimalna starost je bila oko 6 god) su sa njim radili matematiku

sjecam se kad sam ga jedno jutro dovela i pookazuje mi sto je nacrtao dan prije. uzeo je saku punu flomastera i sa tim buntom ostavljao tocke po papiru. i ja sva ushicena da je uopce primio flomastere, odusevljeno gledam sto je napravio i pitam ga sto je nacrtao (u to doba je jos bio non verbal) i pitam ga jesi to nacrtao kisu. i gleda me Sara (njegovo asperger pleme) onak prenerazeno kako mogu biti tako glupa da je to masina i on zadovoljno klima glavom

otkud curica koju zna 10 dana razumije sto on radi? kako oni izmedju sebe komuniciraju, nemam pojma.

definitivno im treba dozvoliti da uzivaju u drustvu sebi slicnih

do sad mi se nije dogodilo da nece u skolu, a u igraonicu nije htio i pola sam godine sjedila tamo sa njim i nikad nije profunkcioniralo

naravski da u životu ništa ne treba poopćavati.
Ima puno toga u tome što veli stray, ali s druge strane ako dijete uđe u grupu gdje može pokupiti stereotipije, gdje se od djeteta često ništa niti ne očekuje ...

s mojim Markom ide u vrtić dijete s pp.

Marko s puno ljubavi govori o njemu i često ga spominje .

U biti cijela grupa mu je jako naklonjena.

moja mama radi u osnovnoj skoli di BAS njoj roditelji upisuju djecu sa pp..............u tim razredima koje je ona imala bilo je malo djece ...max 10 s tim da je max 5 bilo sa pp .....sto autizam,hipera.....i sl ....naucila je drugu djecu bez pp da se brinu o skolskim prijateljima tako da i kad su krenuli u vise razrede gdje su dosla i druga djeca iz drugih skola oni se drze skupa i puuuuuno paze na svoje prijatelje sa pp sta u ucenju sta u ponasanju drugih prema nima ..........naravno da ima ucitelja i odajatelja koji rade samo da rade i ne trude se nsuciti dijete icemu ali ima i onih koji obozavaju djecu kakva god da jesu i daju 101%sebe u njihovu buducnost i napredovanje ...............nazalost takvih je jos uvijek malo cak i premalo zato se desavaju takve gruvbe stvari da djecu sa pp npr. hiper . neki ucitelji ne shvacaju kao dijete sa pp nego ga uporno dekl. kao zlocesto,neodgojeno .....i sl stvari ...........naravno na nasu srecu ima onih koji se usavrsavaju godinama i imaju zelju i volju pomoc djeci i pripremit ih za buducnost i samostalan zivot kakav takav .......eto toliko samo sam htjela jer puuuno slusam i gledam dake moje mame i po mnogim pricama znam kakvo je ruzno stanje u nasem predskolskom i skolskom odgoju ......eto ...

pozdrav ljudi...

inace se slabo javljam na ovom foruma no sad sam se morala doci nekud izjadat da potpuno ne poludim



nasla sam se pred jos jednim zatvorenim vratima u zivotu

Vrtić.... nocna mora

Dalkem: dijete 2.5 godina dijagnoza jos otvorena, kasni u razvoju, ide na radnu I senzoricku terapiju
privatno joj placam curu koja s njom radi 3 puta tjedno...
pohadja redovni vrtic (4 sata dnevno) i ja se odlucim ( naravno po preporuci defektologa koji s malom radi) da uzmem osobnog asistenta koj bi 3 dana tjedno s njom boravio u vrticu jer joj je potreban netko tko ce biti odredjeni "most" izmedju nje i druge djece tj. potreban joj je poticaj

sama bih placala tu osobu...

1. raspitam se u gradskom uredu...kazu moze
2. nadjem asistenticu
3. odem u vrtic, kazu moze, oni ce se raspitat na koji nacin cemo to napravit (:-o oni ne znaju nacin, kao da dovodim egzoticnu zivinu u vrtic pa nemaju pojma koja je procedura)

nakon 2 mjeseca ne javljanja od strane vrtica odem tamo i cujem dobro poznata izmotavalja i okolisanja od strane "strucne" osobe u vrticu (vec sam s njima imala par sranja pa znam na cemu sam).

zbog meni nepoznatog razloga vrtic odugovlaci, objasnjenja su im nebulozna i odgovora zapravo nema.

imam vec dugo osjecaj da smo tamo "slucaj koji se treba rijesiti" (pod "rijesiti" mislim treba nas uklonit iz te ustanove)


uglavnom imam posla
sa ravnateljicom premazanom svim mastima i muljatoricom kakvu je tesko nac

sa defektologom izgubljenim u vremenu, zaostalom na znanju s faksa od prije xy godina

i psihologom ... ta je zgubljena u svim pogledima

zajednicko im je jedno: sve, bas sve rade "ZA DOBROBIT DJETETA"

Imaš pp.

bok suncha

kad pregovaras trebas cijelu pricu voditi tako da ih ne napadnes usprkos svim gadostima i glupostima koje pricaju. kad ih stisnes argumentima u kut i direktno optuzis za zanemarivanje djeteta sa posebnim potrebama dobijes ekipu koja je stjerana u kut i prisiljena da se brani i nemas previse mjesta za pregovaranje

pokusaj ostati smirena, eventualno povedi na razgovor sa sobom nekog iz neke udruge ili bilo koju osobu sa vise iskustva u takvim situacijama da ti pomogne pregovarati (ja sam zadnje vrijeme koristila sebastianovu mentoricu za floor time koja je educirana za floor time i istovremeno je fizioteraput i ona u principu zna vise nego mi roditelji jer zna koja su nam prava i sto sve sistem u nizozemskoj omogucava)

ja sam u skoli par puta poludila i sve skupa ih prozvala radi zanemarivanja djeteta sa posebnim potrebama i rezultat je bio takav da su se svi skupa durili ali su svjesni da cu im na vrat navaliti cuda ako ne reagiraju

zbog cega jednostavno ne dogovoris termin u vrticu sa defektologicom ili psihologicom i daj joj isprintano sto kaze zakon? ja bih vjerovatno isforsirala tog nekog iz gradske uprave ili ministarstva skolstva da izadje na teren i ide samnom pregovarati za to dijete.

ako to ne upali vjerovatno bih zvala sve moguce poznate koij su od te struke i koji rade sa djecom sa posebnim potrebama, ili bi nadrndala pedijatra kod kojeg je dijete da mi napise preporuku (ili djecijeg psihijatra) sto se od vrtica ocekuje

i ako nista od toga ne prodje vjerovatno bih zvala inspekciju (ja sam se uredno po potrebi prijetila nasoj skoli i nije im uopce svejedno)

oprostite ako sam OT, ali da ne otvaram novu temu:

stray_cat, zanima me postoji li u NL zakonska obaveza roditelja djece s pp da potraže stručnu pomoć?

što se događa ako roditelji primjerice djeteta s aspergerom odbijaju svaki oblik stručne pomoći?

također zanima me kakvi oblici psihosocijalne podrške roditeljima djece s pp. postoje?

bok no@

u nl je raspad sistema

aspergeri su koliko ja znam visokofunkcionalni (cesto se ljudi razbacuju terminom asperger kad je u pitanju veca komplikacija ali je tesko suociti se sa rijecju autizam pa ekipa proglasava djecu za aspergere) i trebali bi uredno funkcionirati u normalnoj skoli

uglavnom

ako dijete u skoli slusa i ne gnjavi drugu djecu to je jedini kriterij koj je u nl bitan kao filter da li dijete funkcionira ili ne. sposobnost ucenja i neucenja nisu presudne

sluzbe koje se bave zapustenom djecom i djecom sa posebnim potrebama su birokratska smijurija i nema kvalificiranog kadra

sto konkretno smatras pod strucnu pomoc? mi se borimo rukama i nogama i sebastian ima jednom tjedno logopeda, jednom tjedno fizioterpaiju koja pokriva i senzorsku integraciju i svu motoriku i radnu terapiju i traje 40 minuta. uputu mozes dobiti jedino od specijaliste (ovdje pedijatar ima status specijaliste i nije uopce lako doci do njega) jer u suprotnom imas pravo na 9 terapija godisnje a ostalo placas sam. mi smo jos izlaktarili da nam utrci teraputica za flor time na uputnicu za fizio kod kuce i jedino zahvaljujuci tome da nam se posrecio pedijatar koj suradjuje to imamo. sebastian je jedino dijete u skoli sa 2 fizioteraputa tjedno u cijeloj svojoj skoli (skola za djecu sa posebnim potrebama)

sami smo trazili poseban budzet od drzave koj je namjenjen za ljude koji ce ga trenirati da se ponasa sto normalnije (suluda ideja ali to je tako) i na tu foru placamo individualno plivanje i satove klavira

iz svojeg dzepa placamo judo i tenis

sebastian je apsolutno jedino dijete na svojoj skoli i jedino dijete koje znam da ima tako obimnu pomoc jer je ideja u nl da ih treba pustiti da budu to sto jesu (i da ih se sistematizira po institucijama prema dijagnozama i ne ukljucuje ih se u drustvo, ali to te vjerovatno ne zanima)

eventualni roditelji iz nl mogu mi se slobodno obratiti. ima nas 5 baba iz hr ili bih sa klincima u spektru i vjerovatno ce neko znati pomoci oko vise informacija

za sve detaljnije javi mi se na pp ili na mail premda mozemo pisati i na forumu jer znam da more roditleja samo cita i predeprimirani su da uopce iskazu kako se osjecaju i da uopce prepoznaju sto im treba za dijete

Citiraj:

---

suncha prvotno napisa

pozdrav ljudi...

inace se slabo javljam na ovom foruma no sad sam se morala doci nekud izjadat da potpuno ne poludim



nasla sam se pred jos jednim zatvorenim vratima u zivotu

Vrtić.... nocna mora

Dalkem: dijete 2.5 godina dijagnoza jos otvorena, kasni u razvoju, ide na radnu I senzoricku terapiju
privatno joj placam curu koja s njom radi 3 puta tjedno...
pohadja redovni vrtic (4 sata dnevno) i ja se odlucim ( naravno po preporuci defektologa koji s malom radi) da uzmem osobnog asistenta koj bi 3 dana tjedno s njom boravio u vrticu jer joj je potreban netko tko ce biti odredjeni "most" izmedju nje i druge djece tj. potreban joj je poticaj

sama bih placala tu osobu...

1. raspitam se u gradskom uredu...kazu moze
2. nadjem asistenticu
3. odem u vrtic, kazu moze, oni ce se raspitat na koji nacin cemo to napravit (:-o oni ne znaju nacin, kao da dovodim egzoticnu zivinu u vrtic pa nemaju pojma koja je procedura)

nakon 2 mjeseca ne javljanja od strane vrtica odem tamo i cujem dobro poznata izmotavalja i okolisanja od strane "strucne" osobe u vrticu (vec sam s njima imala par sranja pa znam na cemu sam).

zbog meni nepoznatog razloga vrtic odugovlaci, objasnjenja su im nebulozna i odgovora zapravo nema.

imam vec dugo osjecaj da smo tamo "slucaj koji se treba rijesiti" (pod "rijesiti" mislim treba nas uklonit iz te ustanove)


uglavnom imam posla
sa ravnateljicom premazanom svim mastima i muljatoricom kakvu je tesko nac

sa defektologom izgubljenim u vremenu, zaostalom na znanju s faksa od prije xy godina

i psihologom ... ta je zgubljena u svim pogledima

zajednicko im je jedno: sve, bas sve rade "ZA DOBROBIT DJETETA"

---

Cuj, vjerojatno nije tako u svim vrticima. Kad smo mi upisivali dijete, raspitivala sam se u vrticima i u susjednim kvartovima, pa znam da DV Duga u Zagrebu ima program za djecu s pp. Oni moraju imati educirani kadar. Nazovi pa pitaj, sigurno znaju koji jos vrtici u Zagrebu imaju taj program.

Evo ti njihove web stranice (tu sam negdje nasla da imaju program stimuliranja senzorne integracije). Nisu samo na jednoj adresi, imaju 3 objekta: http://www.vrtic-duga.hr/programi.php

Mi nismo upisali djecu u taj vrtic (to nam je bila alternativa, ali dobili smo mjesta u blizem vrticu pa nemam direktna iskustva). Susjedi koji imaju djecu u Dugi bili su zadovoljni. Sretno!

Čitam ovo ovdje sve napisano i kas sam pročitala što je napisala suncha kao da sam sebe vidila u njezinoj situaciji. Ja imam curicu od 5 i po godina kojoj je dijagnosticiran ADHD. Pohađa redovni vrftić i to desetosatni jer sam ja sve do nedavno radila. Ja sam sada dobila zbog nje produženu njegu djeteta, mojaM. ide samo sada na par sati u vrtić jer su tete same zaključile da je to maloj puno boraviti u vrtiću. Na sve moguće načine sam im objašnjavala kako trebaju s njoj raditi, išla u psihologa, ništa, borba s vjetrenjačama. Dovela sam jednom defektologicu koja zna moju M. i ona je održala sastanak s tetama i onda im je ona objasnila kako treba s M. raditi. To je bilo dobro možda tjedan dana, a onda se teta razbolila i otišla na bolovanje i sve ispočetka. Na ERF-u u Zagrebu su mi rekli da imam pravo na osobnog asistenta. Opet ništa. Navodno da nemam pravo na to jer to Grad ne želi financirati. Ja sam čak u očaju htjela da se nađe asistent pa ću ga ja plaćati ( iako mi financije nisu baš bajne , ali sve za dite) ali od vrtića nema razumjevanje. Našli su bi kao treću tetu koja će pomagati ovim dvjema, ali od toga nema koristi jer ona nije stručna osoba koja zna raditi s hiperaktivcem. Na ERF-u su me poslali kod gđa Tončice Kalilić a ona me poslala kod gđe Ines Čukelj , defektologice iz D.V. "Dva prijatelja". Ona je prezauzeta pa mi je rekla da će njezina kolegica koja je po struci defektolog-logoped dolaziti od jeseni u vrtić, promatrati M. i ona na temelju nejnog ponašanja pokazivati tetama kako trebaju raditi s mojom M. To će poćeti ja se nadam od jeseni, ali je žalosti da sam ja stupila u kontakt s tom gospođomkoja će dolaziti u vrtić u 5. misec a vrtić se nije udostojio ni do dana današnjeg stupiti s njom u kontakt! Uvik su zauzeti, sada upisi, sada žalbe itd. Tragedija, tragedija, tragedija!

Neki ljudi uspijevaju osigurati osobne asistente preko udruga....ne samo za adhd nego i za razne druge posebne potrebe. Ne znam kako je za vrtić jer primjer za koji znam odnosi se na osnovnu školu, ali svejedno, vidi ovdje mogu li ti pomoći: http://www.budenje.hr/

S mojim starijim sinom je isla u vrtic djevojcica s posebnim potrebama; ne znam tocno sto je kod nje bio problem (bilo mi je neugodno pitati), ali je grupa zbog nje imala manji broj djece. Moj dojam je da ta djevojcica ima blagu mentalnu retardaciju (ne znam da li sam se ispravno izrazila, ali sam odmah u konverzaciji s njom to skuzila), ali je jako jako veselo, druzeljubivo dijete, fizicki jako spretna. Ona, moj sin i jos par djece su bili nerazdvojna ekipa :)Ni djeca ni tete nisu tu djevojcicu ni po cemu izdvajali.