X
Previše puta.:-x
Učim dijete kako se treba služiti pravopisom.
Printable View
Kupila bih neki stvarno dobar pravopis, imate možda preporuku koji?
Što napravite u takvim situacijama? Mislim, objasnite djetetu da je učiteljica pogriješila slučajno, ili? Da učiteljica ne zna?
Da li je bilo situacija gdje dijete kaže učiteljici :Ali moja mama kaže da je ovako i da ste vi pogriješili! Ili : Moja mama kaže da vi to ne znate!
Ili možda odete osobno porazgovarati sa učiteljicom...
Mislim da su to jako delikatne situacije, naravno, ovisno o učiteljici i njenom stvarnom znanju. Rijetko su ljudi koji zaista znaju svoj posao tako sujetni da ne priznaju svoju pogrešku ili da ne primaju savjet sa strane.
Ja osobno, ne bih voljela da dijete izgubi povjerenje u učiteljicino znanje i u njen autoritet. Mislim da je njena uloga u njihovim velikim malom životima iznimno velika, da ne kažem kako i dan danas pamtim svoje učiteljice i koliko mi je njihovo mišljanje i odobravanje bilo važno tada i još dugo kasnije.
Nažalost, svjedočila sam u svojoj užoj obitelji mnogobrojnim situacijama u kojima "učiteljica nema pojma!" .... koje su se kasnije nastavile na "nastavnik, profesor nema pojma" .... i rezultirale sa onim katastrofalnim "što će meni škola".
Volim ovakve teme :)
Nebitno je tko je u pravu... bitno je utvrditi što je točno. Svi mi imamo dileme i možemo pogriješiti, i dijete i roditelj, a bome i učitelj.
Upravo to je razlog zašto smo krenuli s korištenjem pravopisa - da imamo objektivnu i neutralnu metodu utvrđivanja ispravnog pisanja, bez potrebe da djecu uvjeravamo kako smo mi u pravu, a ne učiteljica. Pa i ja volim provjeriti svoje znanje.
Ionako je (čini mi se) u višim razredima oš uobičajeno korištenje školskog pravopisa.
Istu stvar koristimo i za strane jezike - rječnik + gramatiku, prema potrebi.
Učiteljicama nismo ništa govorili o tome, ali ako bi bilo problema (npr. niža ocjena) isto tako bih dijete uputila da ponese pravopis i pokaže prstom. Ništa osobno... Imali smo već situaciju da je moj mlađi uredno riješio takvu dilemu (iz prirode - orijentacija u prostoru) tako da je pokazao gdje u knjizi piše da je njegov odgovor točan. Priznato mu je.
O diftonzima i rastavljanju na slogove nisam uspjela naći ništa ni u jednome od pravopisa, gramatika i savjetnika koje imam (Babić-Moguš, siva gramatika, plavi savjetnik, Anić...). Ako netko zna gdje bi se moglo naći nešto o tome, rado bih da me uputi.
naše obje učiteljice govore djeci kako i one mogu pogriješiti.
ali, dijete i dalje vjeruje kako su one uvijek u pravu i to je zanja crta obrane pri svakoj prepirci: Ali, učiteljica je tako rekla!
moje dijete ispravlja učiteljicu, ali ona kaže da joj je to sasvim u redu sve dok ta ispravljanja imaju zaleđe i dok su točna.
dokle će tako biti... vidjet ćemo.
Ovo bi i mene zanimalo, jer literatura kojom sam se služila je prastara (Rosandić-Silić: Osnove fonetike i fonologije - to je udžbenik + rb za srednje škole, a kasnije Osnove morfologije i morfostilistike istih autora - mislim da je tu bilo o rastavljanju na slogove, ali budući da tu knjigu nisam imala u ruci već više od 20 godina, ne mogu biti sigurna).
Inače, da vratimo topic na početak - djeca u nižim razredima osnovne škole uče rastavljanje na slogove po osjećaju i sluhu. Mislim da je sve drugo za njih previše. Može im se reći da u većini slučajeva vrijedi "koliko samoglasnika - toliko slogova" ali to nije matematika gdje je 2+2=4, mnoga pravila imaju iznimke. (Moji sinovi naučili su to po sluhu, iako ponekad zabrazde, ali to nije neka strašna stvar... )
Mi ispravljamo na isti način kao Peterlin, uz dokaz. M., kojem je najveći problem u školi to što uvijek ima nešto za reći, ispravlja i na netaktičnije načine.:roll:
U Matičinom pravopisu sam našla uputu u vezi diftonga, citiram dio: "Samoglasnički skupovi u riječima stranoga podrijetla koji nisu na morfemskim granicama ne rastavljaju se."
Primjeri su (da sad sve ne prepisujem) kau-gu-ma, geo-gra-fi-ja, pneu-ma-ti-ka.
Druga dva primjera su iz grčkog jezika, što i jest najčešći slučaj - u tim riječima se najviše griješi. Ja sam vrlo dobar osjećaj za to što je diftong stekla učeći grčki jezik.
pozdrav! ja sam učiteljica, počela sam raditi prije godinu dana, i ovo je istina! ne biste vjerovali s kakvim (ne)znanjem dolazimo u školu! prvi puta sam sada u drugom razredu i upravo obrađujem sa učenicima nastavnu jedinicu SLOG. ostala sam zbunjena. u udžbeniku piše da NAJČEŠĆE riječ ima onoliko slogova koliko i otvornika. dok sam kod kuće radila pripremu, sve mi je izgledalo jednostavno, sve dok nismo to počeli obrađivati na satu i dok jedan učenik nije predložio da rastavimo riječ AUTOBUS. ja uvijek priznam učenicima kad nešto ne znam, i kažem da ću provjeriti kod kuće pa ću im dan kasnije dati odgovor. tako sam i napravila.
ako se dobro sjećam, na faksu nije bilo nikakvih problema oko rastavljanja na slogove vjerojatno zato jer su nam uvijek davali jednostavne riječi i nitko nas nije upozorio na iznimke. o diftonzima prvi puta čujem, i sad sam pročitala na wikipediji što je to.
evo, na forumu sam, i uz pomoć wikipedije došla do odgovora na učenikovo pitanje: AU-TO-BUS.
sutra ću im s lakoćom to objasniti, a oni neće izgubiti sigurnost i povjerenje u mene jer sam bila iskrena, i ispunit ću obećanje i sutra im reći odgovor.
no, žalosno je što (pretpostavljam po činjenicama koje sam pročitala na forumu) većina učiteljica to ne radi, nego jednostavno stavi kvačicu kad učenik npr. rastavi a-u-to-bus, ili jednostavno ne stavi niti kvačicu niti minus kad nije sigurna. ja svojim učenicima uvijek sve iskreno kažem, pa nisu učiteljice sveznalice :) i ja sam normalan čovjek, i jednostavno se nikada prije nisam upoznala s diftongom :)
drugi primjer: u udžbeniku piše: u imenima naseljenih mjesta sve riječi se pišu velikim početnim slovom, osim riječu u i na. sve je išlo po planu, no drugi dan mi marija dolazi u školu i kaže: učiteljice, i riječ KOD se piše velikim slovom, mama mi je rekla. znači sad ta mama možda misli da ja to ne znam (to znam :) ) to ne znači da ja to ne znam, nego mi piše u planu da učenici u toj dobi trebaju naučiti samo to, nema smisla da ja sad njima objašnjavam da se malim slovom pišu veznici i prijedlozi :) u višim razredima se uči više.
hvala ljudima koji su mi razjasnili au-to-bus :) pozdrav!!
greška zbog brzog pisanja, ispravak: ...i riječ KOD se piše malim slovom, mama mi je rekla.
malo podižem, imam dielmu
sporna riječ za rastavljanje na slogove: djevojčica
ono čega se sjećam iz škole i kako sam objasnila kćeri (jer kroz moje formalno obrazovanje znanje o pravopisu se nije dalje usavršavalo nakon SŠ ) je da se riječi rastavljaju nakon samoglasnika (otvornika jel...), ali ne i kada je slog (laički objašnjavam) teško izgovorljiv, odnosno kad su dva suglasnika jedan pokraj drugog
ja bih naime, po sluhu i na temelju tog sjećanja iz škole, rastavila: dje-voj-či-ca ...dakle j bih pripojila prethodnom slogu da izbjegnem teško izgovorljiv jč
tako je rastavila i kćer
učiteljica je rastavila:dje-vo-jči-ca
možda sam ja u krivu i krivo podučavam kćer
možda je učiteljica slučajno pogriješila, što se može dogoditi i to ne zamjeram
ili ih u 2. razredu jednostavno ne žele učiti iznimke već žele da usvoje da se riječi rastavljaju na slogove nakon otvornika i gotovož
Učiteljica je definitivno pogriješila, slučajno ili ne, ne znam.
rastavlja se na dje-voj-či-ca. svaki slog mora biti lagano izgovorljiv, a slog -jči to defitnitivno nije..
To bi bilo moje mišljenje isto na temelju sjećanja iz škole, ali gramatiku sam uvijek imala u malom prstu pa mislim da si u pravu..
da, našla još jedan primjer
'ljuljačka'
može li slog -čka
i što je s riječi 'možda' ...-žda
ako govorim po sluhu, zvuči mi prihvatljivije, odnosno izgovorljivije...ali dva su suglasnika
no opet, pretpostavljam da nije uvijek u pitanju dva suglasnika jedan pokraj drugog...
zapravo sigurno postoji pravilo, samo što ga ja ne znam...
dje-voj-či-ca
lju-lja-čka
mo-žda
Slog može činiti jedan glas ili više glasova; samo samoglasnik (o-na), samoglasnik i suglasnik (or-kan), samoglasnik i dva suglasnika (i-gra-čka), samoglasnik i tri suglasnika (taj-ni-štvo), samoglasnik i četiri suglasnika (brijest), samoglasnik i pet suglasnika (strast).
I ja sam zaboravila pravila, no najjednostavnije je možda kao kriterij uzeti "pravilo" da u našem jeziku mora postojati riječ koja počinje skupom suglasnika kojim želimo započeti slog, a to sigurno nije -jči iz djevojčica, a danas niti -čka iz ljuljačka (nekad je postojala riječ čkalj i neki su dopuštali ili samo predlagali, više se ne sjećam, da i taj način rastavljanja bude dopušten, no mislim da bi samo unio zabunu djeci). Mislim da je učiteljica pogriješila ili su možda u pitanju neka nova pravila (ne bi me iznenadilo, nažalost).
Npr. dojmljiv: neispravno do-jmljiv i ispravno doj-mljiv (ne postoji riječ koja počinje sa suglasničkim skupom -jmlj, ali postoje one koje počinju s -mlj)
Ili ri-bar-stvo, a ne ri-ba-rstvo (nema riječi koja počinje s -rstvo).
Uglavnom, u pravu si da slog mora biti lako izgovorljiv i zato bih i možda rastavila na mož-da iako mislim da nema razloga da ne bude i mo-žda.
hvala cure
mogu reći da mi je sad jasno
Može li mi neko pomoći i reci kako da naučim rastavljati slogove i ima li nekakva pravila ili neka stranica na kojoj sve to piše. Molim vas ako mi neko može objasniti teoriju ukratko. Hvala
Moze li mi netko rastaviti rijec amerika na slogove :-)
marija1234, slog je najmanji izgovorljivi odsječak govora.
Izgivori glasno riječ i obično ćeš shvatiti gdje završava koji slog.
Uglavnom je na kraju sloga samoglasnik, osim izuzetaka.
Npr. naknada= nak-na-da
uglavnom= u-glav-nom
osim= o-sim
izuzetaka= i-zu-ze-ta-ka
slogovi= slo-go-vi
slog=slog ( cijela riječ je jedan slog)
ne mogu ja izgovoriti -kna- a da dobro zvuči :) nije mi izgovorljivo.
No, sre-ćom za ve-ći-nu ri-je-či ne-ma pro-ble-ma kod ras-tav-lja-nja ( :) ) na slo-go-ve. Ili i-ma?
poanta je da slog možeš dugo držati
naaaaaa knaaaaa daaaaa
nakkkkkkk naaaaa daaa
pa reci što je bolje
žao mi je
slogovi se rastavljaju tako da se zadnji glas produži
inače bi se rastavljali gdje kome padne na pamet
zašto onda ne bi bilo
ooooon ooooom aaaaaat ooooop eeeeeej aaaaaa
nego je oooo nooo maaaa toooo peeeee jaaaa
Ja se pravila stvarno ne sjećam niti mi se sad da tražiti, ono čega se sjećam je da bi novi slog trebao započeti suglasničkim skupom koji je lako izgovorljiv (što i nije zapravo pravilo, već smjernica), odnosno čak da bi trebala postojati riječ koja počinje tim suglasničkim skupom.
Zato bi bilo bolje nak-na-da od na-kna-da - nema hrvatske riječi koja počinje s -kna.
Zato je pred-sjed-nič-ki, a ne npr. pre-dsje-dni-čki.
A možda se što i promijenilo u ovih 20 i kusur godina otkad sam završila srednju školu :/
a knedla?
išla sam ja sada provjeravati
lektori kažu da se nak-na-da piše samo ako se ne može drugačije prelomiti stranica :-)
da može, ali da je ispravnije na-kna-da
"Na-kna-da je bolje, no u prijelomima teksta dozvoljeno je (nazalost) gotovo
sve. Tehnicki urednik cesto postane lektor lektoru."
"Rastavljanje rijeci (na kraju) retka _u_nacelu_ je slobodno, ali
postoje neka ogranicenja: ne smiju se rastavljati jednoslozne rijeci;
ne smiju se rastavljati digrafi (*kon-jska zaprega, *ljil-jan) - sto
je u novinama svakodnevna pojava; u novi se redak ne smiju prenositi
jedan glas ili suglasnicki skup (*rado-st, *rados-t).
Sto se pocetnog primjera tice, ako u obzir uzmemo i definiciju koja
kaze da je slog najmanji _izgovorljiv_ odsjecak govora, moglo proci i
jedno i drugo. (Premda bih ja rijec isto rastavila kako si rekao -
na-kna-da.)"
"Ali ako ti moze pomoci: kad se u intervokalskom polozaju nadju dva
konsonanta istog stupnja sonornosti (zvonkosti) i po izgovornim
osobinama podjednako spojiva i rastavljiva, prilikom rastavljanja
rijeci na slogove staovitu prednost ima oblik V-CCV pred VC-CV: znaci,
cesce je pa-tka od pat-ka."
A nemam pojma, kazem da se ne sjecam ovog dijela o sonornosti i sl., no patku nikad ne bih rastavila kao pa-tka. Vjerojatno je to zbog naucenog u osnovnoj, s tim nikad nisam imala problema pa nisam ni pamtila pravila
S knedlom sve stima, kne-dla (posudjenica je pa je ne bih ni uzela kao primjer, kod njih uvijek ima iznimki i prilagodjavanja).
ma ok, neću ja zakerati
nisam jezične struke, jezik poznajem iz osjećaja
i laskam si kako ne griješim
ali sam noćas po glavi prebacivala
ra-sta-va
po-gre-ška
i tako
budući da je moja najbolja prijateljica vrsna lektorica, upitat ću je pa vam javim
(iako, meni je jezik toliko živ da me čak ni njezino eventualno nak-na-da... neće u potpunosto uvjeriti LOOOOL)
ja bi rastavila kao i Apri, samo nisam sigurna da joj to ide u prilog :nepismena:
bome ne :lol:
Kako da se rastavi rijec drug na slogove i rijec dan. Ja mislim da se rijec dan ne rastavlja. A vi?
ima li nekih vježba za slogove?
Evo - ovdje su slogovi: http://igramseiucim.com/index.php/ra...je/121-slogovi
Slogovno čitanje: http://igramseiucim.com/index.php/gl...ogovno-citanje
Čitanje slogova: http://igramseiucim.com/index.php/ra...itanje-slogova
* * *
Mira Čudina Obradović - Igrom do čitanja: https://www.superknjizara.hr/?page=k...jiga=100011468
Uzmi je iz KGZ-a, ima u svakoj knjižnici: https://katalog.kgz.hr/pagesResults/...edId=179012043
Evo još malo teorije http://os-jakovlje.skole.hr/upload/o...ezentacija.ppt