Idnom, raspitaj se u Suvagu imaju li studente s ERF-a na praksi, pa među njima potraži tetu čuvalicu koja će znati i nešto raditi s djetetom, poticati mu govor i čuvati ga istovremeno.... To mi je sad palo na pamet... a možda tako možeš riješiti i problem vremena kad vrtići ne rade (ne samo Suvagov, nego je i u ostalima praksa spajanja grupa ljeti i za vrijeme ostalih praznika - da se iskoriste godišnji odmori).Citiraj:
Idnom prvotno napisa
Dalje - na tvom mjestu ja bih u sadašnjem vrtiću svakako dogovorila čuvanje mjesta za iduću pedagošku godinu. Reci im da si s njima jako zadovoljna, ali da namjeravaš pokusno dati dijete u Suvagov vrtić, u njegovom najboljem interesu, samo nek ti čuvaju mjesto za slučaj ako adaptacija na Suvag ne bude išla kako treba ili ako iz bilo kojeg razloga odustanete. Čak i da platiš mjesec-dva čuvanje mjesta u starom vrtiću, vjerujem da ne bi bila financijska katastrofa. Ali možda će ti htjeti izaći u susret i samo pričuvati mjesto da možeš po potrebi vratiti dijete onamo.
Naše iskustvo sa Suvagovim logopedima je odlično. Išli smo na redovne godišnje preglede u centralu (logoped, fizijatar, neurolog, povremeno psiholog) + na terapiju logopedu u kvartovsku ambulantu u našem domu zdravlja (ima Suvag više tih ambulanti po gradu). Terapiju je nekoliko godina obavljala prof. Vinka Vrbančić, a kad je otišla na mjesto dijagnostičara, preuzela je Nancy Gruborović. Moj L. je imao dislaliju i laganu dizartriju, uz to još smetnje motorike i još koješta (nebitno). Bio je u četvrtoj godini kad je krenuo na redovnu terapiju 2x tjedno, prije toga smo samo išli 2-3 puta na preglede (mislim svakih 6 mjeseci).
Uglavnom - na prvom svom susretu s tetom logopedicom, ona je ODMAH prokužila glavni predmet interesa mog djeteta i našla mu radnu točku. Za vrijeme prvog posjeta, čim su se upoznali, nacrtala mu je božićno drvce s lampicama i kuglicama. Moj sin koji nikada u vrtiću nije želio crtati, poslije je cijelu godinu crtao samo to. To je bio prvi crtež koji je napravio i kasnije staaaalno ponavljao. Volio je tetu Vinku jako, a i ona njega. I kasnije, kad više nije išao na terapiju k njoj, ali smo hodali u Suvag na kontrole - redovito ju je išao potražiti i pozdraviti. Kad je teta Nancy zauzela Vinkino mjesto, imali su par tjedana "privikavanja", a kad je vidjela da ju ne uzima ozbiljno kao kolegicu, bome ga je vratila na vježbe s ogledalom iako je to već bio prerastao. Snašli su se kasnije dobro, ali morala je izgraditi vlastiti autoritet, nije se mogla samo šlepati na autoritetu stare. Dijete je to odmah prepoznalo, he he he, a i ona, pa kad se postavila malo drugačije, sve je došlo na mjesto!
Vježbe su bile za stolom ali imali su i igračke, slagalice, puzzle, olovke i bojice, ali i slušalice i kojekakve aparate koji su se priključivali na struju, što je mog sina silno zanimalo - sve je morao znati. Inače prilično nepovjerljivo dijete lijepo se uklopilo. Od prvog dana htio je ići sam unutra, nikada nije radio scene da ne želi ići. Ja sam sjedila na hodniku i čekala dok terapija nije bila gotova, a on je unutra bio sam s tetom Vinkom. Odmah su se našli. Ne mogu tvrditi da je svaki logoped ovakav, ali mi smo imali sreće. Bitno je da terapeut i dijete nađu zajednički jezik. Čula sam od drugih da to ponekad ne uspije, ali čini mi se da je to ipak iznimka. U pravilu, logopedi znaju kako pristupiti djetetu i kako otkriti njegove interese, jer to je podloga za njihov uspješan rad.
Što se tiče uputa za rad roditeljima - ja isto imam dobro iskustvo, ali ja sam osoba koja pita i zapitkuje, pa sve dozna. Ne bih se iznenadila da sam im znala biti i dosadna (jer sam htjela znati kako pomoći djetetu dok nije na terapiji), ali lijepo sam se slagala i sa logopedima, i sa ostalim osobljem iz Suvaga. Prve upute za rad doma s djetetom dobili smo valjda nakon prvog posjeta Suvagu - u biti, kako poticati govorno jezični razvoj. To su opće upute, ali puno nam je pomoglo. I literatura također. Kasnije dobiješ usmjerene upute + napiše ti u tekicu što i kako treba raditi, uputi te kako se radi izgovor pred ogledalom itd, ali jako ovisi o tome što treba pojedinom djetetu.
