Printable View
Kao što i naslov teme govori, ne znam kako se postaviti kad dijete namjerno udari ili gurne moje dijete? Čak i nevezano za reakciju roditelja djeteta koje gura (manje mi je bitno da li je adekvatna ili ne), što da radim sa svojim djetetom? Ima godinu i pol, i obično nakon takvih 'susreta' ostane nekako zbunjena, kao da kaže: Što se to sad dogodilo? Bude mi je žao jer vidim da je mirnije dijete i ne želim da je jači tlače :) .
Kažeš joj da ti je žao što ju je dijete gurnulo i da se to ne smije, učiš ju da kaže drugom djetetu Ne želim da me guraš, prestani!
Moje prvo dijete je bilo mirno i plaho, a drugo je divlje i gura drugu djecu. Uvijek na licu mjesta ponavljam da je takvo ponašanje ružno i tražim da se ispriča gurnutom djetetu.
Moja su djeca nježnija, razumna, nikad ni jedno nikad nije udarilo ili gurnulo drugo. Smatram da sam ih dosad uspješno odgojila. Zato me jako smeta kad drugi roditelji ne gledaju što im djeca rade. Kad su tako mali bili, micala bi ih od takve djece. Ako bi se to događalo u vrtiću, ne bih šutjela već se obratila tetama, a jednom prilikom sam i samoj mami rekla što se dešavalo. Prisilno guranje iz brda u vrtićkom dvorištu i nosanje kao male bebe. I to je trajalo neko vrijeme dok mi nije rekla. Ona se nije znala oduprijeti tome. Em što je bila sramežljiva, em što je bila slabija od dotične. Na to su mi izrasli rogovi. Sad kad su veći, sami biraju društvo koje odgovara. Filip će sad u školu i planiram ga upisati na judo ili taekwondo. Znam da sam neće dizati frku, ali da se zna obraniti. Žao mi je što Sara nije nimalo taj tip. Oni u principu znaju da je to taotano nepoželjno ponašanje i takve stvari rješavaju mirno. A što i kako objasniti malom dijetetu zašto ga netko namjerno gura, stvarno ne znam... To je tako, život.. I sama se osjećam masu puta tako jer su moji nježni i mirni pa kao im dođe nekakav neodgojanac, kosa mi se digne na glavi.
Ja na to uvijek kažem Ne gurati, bez obrzira da l moje dijete gura ili je bilo gurano.. i dok to govorim dignem prst u zrak :mrgreen:
Svoje dijete uvijek učim da jasno i glasno kaže Ne raditi to i to..i da se izmake.
Tuđe dijete ne tražim da kaže oprosti..samo nek prestane ..za početak.
I moja je takva,od starta bi ju odmicala od zivlje djece,pogotovo kad drugih roditelja ne bi bilo na vidiku...jednom sam svjedocila kako se posve neduzno upozoravanje jednog roditelja pretvorilo u :sta ti mom djetetu imas govorit,pa nije namjerno itd itd....
Sada vidim da i sama ima "senzore", bas promatra situaciju prije nego ikome pridje i drzi se dalje od neke gungule...
potpisujem sasu.Citiraj:
Sarfila prvotno napisa
na boldano bih se osvrnula, jer para uši.
moj je između 1. i 2. godine imao fazu griženja druge djece,
a sve je samo ne neodgojen.
to su mala dječica i možda na taj način pokazuju svoje frustracije i nezadovoljstva,
kao što je to i moj radio, to je bio njegov način borbe i nezadovoljstva vrtićem,
a drugačije se nije znao izraziti.
ili su jednostavno karakterno drugačiji i živahniji.
Krivo si me shvatila. Pod to boldano sam mislila na djecu čiji roditelji uopće ne gledaju što im djeca rade. U parku npr gdje se takve situacije često dešavaju. Ako ja pazim na svoju djecu i imam ih na oku bez obzira što su mirna, molim lijepo, očekujem i od drugih to. Nisu njihova djeca sama u tom parku.Citiraj:
Tashunica prvotno napisa
hm, neodgojanac!?
ja imam živo i jedno mirno dijete.
Jedno je grizlo a drugo nije. od istih roditelja su jelte ta djeca. i isto ih odgajamo.
naravno da sam ga uvijek budno pratila što radi u parkiću ali jednom nisam dovoljno brzo reagirala pa je jednog malog ugrizao.
na što sam jelte dobila bukvicu pa maltene da smo mm i ja divljaci i da ne odgajamo dijete.
naravno, da uvijek ponavljamo da se djeca ne smiju udarati i da ako ga i netko udari, da odmah dođe do nas. što on, u pravilu ne radi, nego sam rješava.
mislim nikad, baš nikad neću shvatiti ljude koji misle da ovi drugi roditelji, tih neodgojanaca, ne uče djecu ispravnim vrijednostima!
Eto ga opet... Ajd, idem živim primjerom. Mame su sjedile na klupi, pušile i pričale. Uopće nisu gledale što im djeca rade. A njih troje je guralo i udaralo moju djecu u onoj kućici na toboganu. Halo?! Zgurali su ih u čošak i da ja nisam gledala, nadrapali bi. Nitko mi ne može tvrditi da su odgojeniji od mojih ili ako baš hoćete, da se u tom odgoju trude više od mene. Da je tako, ne bi to radili. I razumijem da ima življe i mirnije djece, nisam mama od jučer, ali da svi odgajaju djecu kako bi trebali, ne, nije točno. Premalo razgovora, objašnjavanja...
Pratim...
Moja je sva zbunjena kad joj netko nešto takvi napravi.
Potpis na sasu, to funkcionira, no ne uvijek. Ponekad bas bude neutješna, pa danima pita zašto se to desilo.
Ne bi se složila... ponekad tone i tone razgovora ne pomažu.Citiraj:
Sarfila prvotno napisa
Ovako i ja :mrgreen:Citiraj:
bubica27 prvotno napisa
Dok su tako mali
Kad su veci, pustim dok mislim da nije opasno
I da, mene zivciraju roditelji koji uopce ne gledaju svoju djecu, ono, uz svoju da pazim jos i tudju
Jer, ako ne pazim, nastradat ce moje...
I ovo je istina...Citiraj:
Mojca prvotno napisa
ja isto imam razne karaktere, najmlada je imala fazu da udara manju djecu, dzaba joj ja pricala, objasnjavala, ljutila se, svasta sam radila i nista nije pomoglo dok ju nije proslo samo od sebe. istina da se nisam usudila u drustvu druge djece maknut pogled s nje (i svejedno bi uspjela mlatnuti) i da je to bilo bas naporno i neugodno, ali nista sto bi ja njoj rekla ju ne bi sprijecilo da ponovo udari kad joj puhne, djizs uzas mi se uopce sjecati tog razdoblja
Mojca, ne bih htjela pametovati previše, ali ima lakše i teže odgojive djece. Naravno da s ovom drugom treba puno više truda i živaca i samim time više razgovora i objašnjavanja. To nije nimalo lako. I ne bih da me se bukvalno shvati. Govorim o roditeljima koji vrlo malo na ispravan način razgovaraju sa svojom djecom. Ili im ne objašnjavaju uopće što je dobro i kako se treba postaviti i ponašati u određenim situacijama. Jednostavno ih puste. Njihovu djecu nitko ne maltretira i to im savršeno odgovara. Ili recimo, s druge strane viču na njih pa i što je još gore dignu ruku na njih. Mnogo takve djece poznajem i žao mi ih je. Da im je pruženo više ljubavi i te komunikacije, ne bi bili takvi. Jednostavno su prepušteni sami sebi, nemaju koga da im usmjeri kako treba nažalost.
S koliko godina ti se čini da je razvila senzore? I moja je promatrač, ali još je premala da može predvidjeti situacije, a kamoli to da će je netko, iz vedra neba, gurnuti.Citiraj:
zasad skulirana prvotno napisa
Ovo mi se jako sviđa, probat ću. Još netko vrijeme sigurno neće moći ni znati reći, ali upijaju oni sve k'o spužvice!Citiraj:
sasa prvotno napisa
Ja imam blizance curku i decka, curica je mirna i sramezljiva, dok je decko ziv, ziv i ziv. Isto ih odgajam od prvog dana, pa je on mali ratoborko, gura se, lupa, bori se nebitno sa kim i nebitno zasto. Strasno je bistar, i trudim se iz petnih zila, cim to napravi odmah se isprica, i vice necu vise se tuci. I svakidan, tisucu puta is
Citiraj:
Ginger prvotno napisa
potpis
htjela sam reći, nekima možeš tupiti ali nikako da uđe u glavicu. dok ih ta faza ne prođe.
Ne da imam neodgojanca nego imam Highlandera :-) Izgleda nježno poput pahuljice, a narav mu je ..a ono...divlja. Brz je, žustar, lako zapaljiv, temperamentan. Zna gristi iz strasti (da ne kažem ljubavi), ponekad jer nema živaca čekati na red na tobogan pa si tako skrati postupak , a ponekad jer mu eto, dođe. Isto tako zna gurnuti i udariti. Ja sam se već istrošila s ponavljanjem "takvo ponašanje nije lijepo,to se ne smije, curica ili dečko plaču jer ih boli, ispričaj im se i reci oprosti", ali nisam odustala. Ponavljat ću i dalje i non stop ukazivati da je takav oblik ponašanja nepoželjan i nedopustiv. Nadalje, ja i te kako gledam što mi dijete radi, dapače ponekad se osjećam kao kobac koji vreba nad mogućom nepodopštinom koju bi "mali na baterije" mogao izvesti i mogu reći da ga u dosta slučajeva uspješno sasječem odnosno preduhitrim prije " shark attaca". Ali ponekad jednostavno ne uspijem. Ne zato jer ga ne gledam jer eto pijem kavu s frendicama dok on juriša i tamani dječicu iz parkića već zato jer je ponekad jako nepredvidljiv, a ja nedovoljno brza. Vjerujte mi ne znam kome je teže, mami ugriženog(udarenog) djeteta ili mami djeteta koje je ugrizlo(udarilo). Moj je dvogodišnjak (2 god, 3 mj)intenzivna biljka kod koje je, nadam se, u pitanju ono što se voli nazivati "fazom" i da će ga proći.
ooooo kako li te razumijem nina 32.
moj je recimo grizao jer nije govorio i to mu je bila frustracija u igri jer se nije mogao izboriti za igračku ili već kaj bi u tom trenu bilo aktualno.
ko kobac sam bila nad njim, mene bi izlazak u parkić izmorio.
ali išli bi i dijete se igralo.
i progovorio je ali je tu i tamo znao ugristi.
i prošlo je, sada smo u nekim drugim fazama.
Moj mlađi je grizao u jaslicama jer je bio jedini nehodač, ali brzo su ga premjestili u mlađu dobnu skupinu i stvar se riješila. Dok su ovako mali, uvijek su odgovorni odrasli.
Kasnije - parkić, igralište i slično - nije se ponovilo grizenje, a bilo je nešto naguravanja... Ja se nisam puno uzrujavala.
Napraviš cirkus u parkiću - idemo doma ISTOG TRENA, taman da smo u parkiću bili 2 minute. Isto vrijedi za igraonice, knjižnicu i sva druga mjesta gdje su se klinci susretali s nepoznatom djecom. I brzo ih je prošlo. Zapravo krivo - brzo GA je prošlo, jer moj stariji nije ni pokušavao (on je takav, dobrica), ali mlađi je par puta pokušao, pa smo ga uvjerili da se to ne radi. Brzo je shvatio. Oduzmeš mu nešto do čega mu je jako stalo (a ovome je bilo stalo do igranja vani) i kraj priče. Bez drame, bez dizanja glasa, samo dizanje guzice i povratak u kuću.
Gledam danas djecu (iz istog vrtića i kasnije istog razreda) koji nisu prošli oštre sankcije roditelja i šire okoline - takvi i dan danas gnjave sve oko sebe i zapravo je to sve teže riješiti što su veći i stariji. Teško se to iskorijeni...
Dok su bili jasličke i vrtićke dobi, pazila sam da drugi klinci ne gnjave moje (ako bi do toga došlo, obično smo se pokupili uz komentar "idemo si naći drugo igralište, drugo mjesto i neku bolju zabavu" što nam je obično i uspjelo, ali to nije uvijek moguće - u vrtiću su moji znali dobiti batina od tih istih derana koji i danas gnjave sve oko sebe. Prošle godine mi je puknuo film pa sam rekla mlađem sinu "mlatni i ti njega" i razredniku isto (tada su bili 6. razred - pazite, to su godine i godine maltretiranja i sitnih podbadanja). Da mi je netko u vrtićkom razdoblju to predvidio, poslala bih ga kud-se-ljude-obično-šalje, ali eto - neki stvarno ne razumiju ništa osim šake. A ni roditelji takvih obično ne razumiju niti su ikada shvatili u čemu je problem. Iza tog dječjeg nasilja uvijek ima nešto veće - glad za pažnjom, nezadovoljstva vrsta raznih, ali to nije opravdanje za takvo ponašanje.
Sretno vam bilo svima!
da to je na žalost druga priča.Citiraj:
Sarfila prvotno napisa
ajooj, jel se tu radi o djeci do 3g?
pa zar stvarno mislite da je išta od toga namjerno, onak baš da-te-uništi-namjerno?
pa to su djeca, svakakva, ali djeca do 3 g!
od starta je nekog opreznog karatkera,dugo joj je trebalo da i se opusti u vrticu,i sada vidim da je dosta kao promatrac i sastrane....Citiraj:
phiphy prvotno napisa
u parkicu sam vec odavno primjetila da bas bjezi od guzve i gungule,ako ih se 3je gura uz stepenice prema toboganu ode ona odmah negdje drugo...
taman sam htjela napisat nesto kao Peterlin,ali racunam,reci cete mi lako meni sa mirnijim djetetom koje bi mi rijetko napravilo scenu (a i ta scena nikad nije agresija prema drugom djetetu)....jer bas me bode oci u ovo:ja mu stalno govorim a on stalno grize/gura itd itd..i u mene bi bilo momentalni odlazak iz parka!
ja sam se tako jednom skupila s djecjeg rodjendana,svi su me gledali ko da sam luda Mare ali bilo je: prestani ili idemo doma...nije prestala i skupili smo se...
E baš ovako nekako. Znali su mi neki govoriti što ih stalno opominjem, ko kobac nad njima. E sad je dovoljan jedan moj pogled. Nema, zna se red i što se smije, a što ne. I bez obzira što su mali oni pokušavaju, pa dokle ide. To što sam rekla za razgovore s djecom... nije to samo "cici mici" pa sve niz dlaku. Kad im oduzmeš nešto ili uskratiš onda drugi ili treći put razmisle hoće li isto napraviti. Sorry, sad sam otišla u off...Citiraj:
zasad skulirana prvotno napisa
:zbunj: Ne kužim. Kako misliš da li mislim da je namjerno? Pa naravno da je, vidjela sam što se dogodilo. Ako se dvoje djece međusobno ne igraju, ne navlače za igračku, ne trče i slučajno gurnu, ako jedno dijete stoji i mirno se igra, a drugo dođe do njega, stane i s obje ga ruke snažno gurne, što je nego namjerno?!?Citiraj:
mama pticica prvotno napisa
Pa, ali koliko je dijete gurnulo tvoje?
Od godine i po, dvije- tad dijete ne shvaća uzročnoposljedične veze. Ono nije mislilo... idem sad gurnut onu curicu, pa došlo, pa gurnulo, pa uživalo u njenoj povrijeđenosti.
od tri- tad dijete vjerojatno razumije da to ne smije radit, ali to radi jer ne može drugačije obradit neke osjećaje, pa ili privlači pozornost roditelja, ili je ljubomorno, ili štojaznam
U svakom slučaju djetetu se jednostavno kaže: Žao mi je, i drugi put reci :Nemoj me gurat. Ako drugo dijete nastavlja napad, lijepo digneš svoje i ponoviš prethodnu mantru. To je zdrav dio života, tvom je djetetu potrebno da ga ponekad neko drugo dijete gurne kako bi moglo naučit obranit se, kako bi upoznalo paletu osjećaja. Neće imat traume, ako ti imaš smiren i zdrav stav.
Drugi ili treći? Ja još to nisam doživjela da ne bi nešto ponovili ni nakon 2 ili 3 milijarde oduzimanja, uskraćivanja, odlazaka doma i sl. Mojima nema pomoći, rijesit cu spornu situaciju na laksi ili tezi nacin taj tren, ali ponovit ce ju za 5 minuta ili za 5 dana kakva god da je kazna. Tako ja pricam, kaznjavam, oduzimam... I cekam da prode. Na srecu, tuku, guraju i grizu samo jedno drugo, ne tudju djecu :mrgreen:. Da je tako valjda nikad ne bi isla medu tudu djecu ;).Citiraj:
Sarfila prvotno napisa
On topic, klincima od malena treba objasnjavati da se sama odmah postave. Kod mojih oboje su ih tete u jaslicama ucile da odmah daju do znanja da im se to ne svida, da postave ruke ispred sebe i vicu: ne, nemoj mi to raditi.
Citiraj:
casa prvotno napisa
2 god. i par mjeseci. Ne znam, ne drži mi vodu ovo o nekuženju uzročno-posljedičnih veza. Kažeš da mu se u guranju sviđa npr. njezina povrijeđenost. Pa to opet napravi...zašto? Možda zato je je povezalo da ako je gurne da će uživati? Npr. Ninin32 neodgojanac gricne da bi došao na red na toboganu? Meni to isto uzrok-posljedica. I kad moja doma otvori špinu jer zna da će poteći voda...
Isto tako, po moje dijete nema puno razlike da li ju je gurnuo netko ispod ili preko 3 god. Ona je gurnuta i moj je zadatak pomoći joj nositi se s tom situacijom.
Hvala na savjetu, znam da je to sastavni dio života. Zato sam došla tražiti savjet kako se postaviti da dijete što zdravije prihvati takve situacije i da se uči kako se s takvim situacijama nositi. Već je bilo takvih nekih naguravanja, više nekako u igri, preko koji sam smireno prelazila, doduše, praveći se kao da se nisu dogodila, ali ovo je baš bilo ciljano, agresivno i ružno da sam zapravo i sama ostala iznenađena i zbunjena i shvatila da nemam pojma što treba napraviti, a ignoriranje činjenice da se dogodilo mi se nikako ne čini ispravno. Dečkić je to ponovio i s drugom djecom i očekujem da će se dogoditi opet. Hvala na savjetu, postupit ću kako ste predložile, ima mi smisla.
Hvala nina32 i Peterlin što ste iznijele i svoje priče s druge strane, otvaraju oči da i vi vodite svoje bitke koje nisu nimalo lake.
Ma, ja sam rekla da to nije napravilo s predumišljajem da uživa u njenoj povrijeđenosti. I, naravno imaš pravo misliti što hoćeš o uzročnoposljedičnim vezama, ali psiholozi kažu da tako malo djeca to ne razumiju. Oni nisu ljudi u malom, njihov svijet je radikalno drugačiji od našeg. Tvoju djevojčicu, vjerojatno, guranje zasad smeta samo zbog fizičke boli.
A ninin grize iz strasti, ako sama kaže, pa pokušavajući racionalizirat njegovo ponašanje, misli da je to da se progura na toboganu, a ponekad tek tako. E, pa ja stvarno mislim da dijete od dvije godine ne razmišlja u kategorijama- želimna tobogan pa ću gristi, nego u kategorijama- nije moj red, pa sam ljut, pa mi je to puuuno osjećaja, pa ću iskalit frustraciju i ugrist, a tek negdje iza tri će naučivši iz iskustva moći povezati da ne bi bilo loše ugristi koga ne bi li se taj red malo požurio. To je dob tantruma, eto toliko njih njihovi osjećaji muče.
NIje baš ugodno kad netko drugi tlači tvoje dijete i što kaže phiphy baš me i nije briga iz kojih razloga je netko udario moje( ja ne tražim opravdanje za to dijete nego želim zaštiti svoje na neki način). I nama se slična stvar dogodila s tim da je deda ili tata od tog djeteta došao i udario to dijete po guzi koje je udarilo moje (ja sam bila iznenađena cijelom situacijom kao i phiphy i nisam znala što reći) kasnije su došle neke dvije veće djevojčice i zauzele neka dva konjića za njihanje a taj klinac je htio na konjića i sad djevojčica koja je stajala sa strane huška ovog dječaka da ih udari kako bi se one maknule i oslobodile mu mjesto. Mislim da je to bilo naučeno ponašanje i da dijete točno zna uzročno posljedičnu vezu (isto se radio o dvogodišnjaku).
Inače kako budu rasli takve će se situacije sve više ponavljati i u vrtiću i u školi i ne želim učiti svoje dijete da se tuče ali ne želim niti da bude žrtva
XCitiraj:
casa prvotno napisa
Još samo ovo - za svako dijete neće uvijek upaliti iste metode. Čak i za jedno te isto dijete neće uvijek upaliti isti pristup - to se mijenja.
Dok su moji bili mali, morala sam BITNO drugačije strategije smisliti za mlađega (on je zahtjevan i kompliciran karakter - nije mu od boga nego od matere, he he he) a stariji je bio pitom, tipično lako odgojivo dijete. Nije to nikakva moja zasluga, tako je ispalo. Da su mi oba sina bila kao stariji, vjerojatno bih se čudom čudila svima koji odgoj djece smatraju teškim i zahtjevnim. Igrom slučaja, brzo sam shvatila da stvari nisu uvijek jednostavne.
Ali to je kako ti padne grah - onaj koji je bio zahtjevna beba, ispao je nezahtjevan vrtićanac. Onaj koji je bio zahtjevan vrtićanac, lakše se socijalizirao kasnije. Nešto je išlo lakše, nešto teže. Sve u rok službe. Odgoj djeteta se kroji po mjeri SVAKOG POSEBNO. Mi tu možemo pisati što je kod naših palilo - čisto zato da oni koji čitaju imaju pregled raznih mogućnosti i dobiju eventualno još koju ideju. Ali svako dijete je priča za sebe.
Sada mi se čini da je to razdoblje prebrzo prošlo.
mislim da podcjenjujete način razmišljanja djece mlađe od 3 godine, znaju oni itekako što rade.
ništa osobno phiphy, ja sam vjerojatno malo čangrizava, al brate ubiju me ovakve rečenice, još s ovim upitnicima i uskličnicima na kraju :mrgreen:Citiraj:
Ako se dvoje djece međusobno ne igraju, ne navlače za igračku, ne trče i slučajno gurnu, ako jedno dijete stoji i mirno se igra, a drugo dođe do njega, stane i s obje ga ruke snažno gurne, što je nego namjerno?!?
enivej, slušaj casu, pametno zbori.
mislim, djeca se - guraju. djeca su gruba. djeca u toj dobi su egoistična, ponekad okrutna, a ponašanje im zna biti ružno i agresivno. nemaju razvijenu empatičnost i misle samo na sebe. djeca u dobi do 3 godine se u principu ne znaju zajedno igrati, bauljaju svaki na svoju stranu, a interakcija se uglavnom svodi na svađu i plač oko igračka.
a ako mami slučajno promakne u parku jedno guranje i slučajno ne opomene svog malog gurača i grickala jer se na klupi zapričala, nedaj bože pušila - nije ni to loše, znaš. parkovi su mjesta za igranje djece, a ne roditelja. ne mora svaka igra biti nadgledana od strane roditelja. naravno, ako je dijete tek prohodalo, i odlučite ga staviti u park među hrpu djece, pa i starije djece, a sam ne zna šta bi s njima, da ćeš ga paziti. ti svoga.
Meni je uvijek bilo bitno da ne pridodajem težinu postupcima koji su povrijedili moju djecu.
Recimo, ovo razmišljanje da je dijete od dvije godine nešto namjerno napravilo, mislim da je nakrivom tragu, phiphy. Ne da to ne može u nekom smislu biti istina (što jest, jest - dijete htjelo gurnuti i dijete gurnulo, moglo bi se to zvati namjernim, ako se hoće), nego mislim da uopće nije potrebno takvu vibru slat svom djetetu. Djeca se ponekad guraju, grizu, tuku. Najčešće zato što su mali i temperamentni, nekad iz drugih razloga, pa mogu nastat malo ozbilniji problemi ali zasad to kod vas nije slučaj. To drugo dijete je dijete koje je pogriješilo, napravilo na momenat nešto loše, ali inače je dijete kao i moje (naravno, moji su daleko od anđela, iako u toj dobi nisu baš imali takvih momenata, osim ponekad nastarijeg). Po svoj prilici može biti dobar drug. To je moj pristup.
Od puno djece koju poznam i koja su na momente ili često bila agresivna u sitnoj dječjoj dobi, samo mali broj ima neki stvarni problem zbog kojeg su takvi i kasnije. Niti jedno mirno i povučeno dijete (koje nikad nije udarilo) nije propustilo na neke duge načine povrijediti svoje prijatelje.
Meni se čini da ima roditelja koji dosta neodlučno i ,kako bih rekla, mlako reagiraju na nepoželjna ponašanja svoje djece.
Mislim da djetetu vrlo jasno treba dati do znanja kad napravi nešto neprihvatljivo.
Da ne bi slučajno bilo zabune - ne mislim da treba vikati, niti nedajbože udariti dijete, tome se protivim od sveg srca (svoje dijete sam jednom udarila po guzi i nikad više), ali mislim da reakcija treba biti jasna i odlučna.
Naime - nedavno sam doživjela da je zaista maleno dijete, možda 2 godine zamahnulo nogom i udarilo mog psa, i reakcija njegove mame me stvarno zapanjila, bilo je nonono dušice pa to se ne smije bucibu.
Stvarno mislim da je za takva, potpuno neprihvatljiva, ponašanja potrebno djetetu jasno dati do znanja da se ne smije tako ponašati.
To stoji mima, ali ja potpisujem vertex i cvijetu i mislim da crno bijeli stav moje dijete mio cvijet- grizac, lupac, neodgojanac koji ja nazirem iz nekih postova generalno i dugorocno steti djeci. Puno vise od tog guranja i grizenja.
Mima, slažem se, naravno...
Joj, sad mi pada napamet jedna obiteljska anegdota. Nećak je imao tri godine, moj najstariji dvije. Nećak (F.) je koristio svaki momenat da mlatne A.: bočicom po glavi, nogom u trbuh, šta bilo...To je bilo priliom jednog posjeta, ne živimo u istom gradu.
Jednom je baš skroz poludio, izgubio kontrolu. Sestra ga je podigla, odnijela na kauč, i probala "psihološkim" pristupom: "F, F, reci mi što želiš, što želiš, F?"
A on će, na sav glas: ŽELIM TUĆI A. NOGICAMA PO GLAVI!!!
Čak i tad je bilo smiješno :D