imama 7 godišnju kći koju ponekad nađem u laži,ponekad izmišlja stvari,ali ona tako uvjeri kao da je to istina.Molim vas pomozite,želim svoje dijete dovesti na pravi put i pravilno ga odgajati...:-(
Printable View
imama 7 godišnju kći koju ponekad nađem u laži,ponekad izmišlja stvari,ali ona tako uvjeri kao da je to istina.Molim vas pomozite,želim svoje dijete dovesti na pravi put i pravilno ga odgajati...:-(
Bez brige, draga, imali smo i mi ovakvu epizodu.... Kod mog mlađeg radilo se više o prebujnoj mašti (taj nije znao gdje je granica stvarnog svijeta i mašte, a još ima i dobrog prijatelja iz istog jata, pa su oni zajedno "sanjarili" i dolazili s kojekakvim pričama...
Kako se to riješilo? Nekako je sam od sebe postupno prestao (nismo obraćali pretjeranu pažnju). Ima jedna dobra caka, a to je odgoj u duhu vjere. Kod nas je upalilo....
Literatura (iz mog djetinjstva): Lažeš, Melita!
ona mene tako uvjeri da ja to u nekpom trenutku povjerujem,ali kasnije kada je pitam jednom kaže tako,onda kaže ovako...:yes:
inače je super u školi ima dobre ocjene i dobra je prijateljica sa svojim vršnjacima:yes:.shvatila sam da kada je nešto u pitanju sebe uzdiže,a svi ostali su krivi...evo jedino to me izluđuje....:bye:.
Moja sestra je lagala baš negdje u toj dobi (u svakom slučaju u nižim razredima). I to o vrlo bezazlenim stvarima - na primjer što je u školi bilo za ručak (nije dolazilo u obzir da zaboravlja, jer je dapače sve uvijek pamtila). Mama se tada konzultirala s psihologom i rečeno joj je da je to normalna faza i karakteristika inteligentne, kreativne djece. Tada je preporuka bila da ju se zbog tih laži nikako ne kažnjava, ali isto tako da se ni ne ignoriraju (dakle, da joj se da do znanja da je "uhvaćena", ali ništa više od toga). Prestalo je samo od sebe da nismo ni primijetili.
znači to je normalno?ne kažnjavam ja nju,samo joj pokušavam objasniti da se to nesmije...ona samo klima glavicom:yes: da neće više,ali to su sitnice,ništa više.možda traži pozornost,iako je dosta povučena i nije baš dijete koje voli biti u centru pažnje...a da nije to pokupila u školi?:zaljubljen:
:) Moja je cura to radila iz igre, radi drame.
Otprilike kao kada mi njima pričamo priče pa se oni uživljavaju i proživljavaju nešto za što su svjesni da nije stvarno.
Mi smo to rješavali tako da sam ja pitala šaljivim tonom je li to "za pravo ili nije" i ona bi mi iskreno odgovarala.
Ta faza nije dugo trajala, a nekim forama koje mi je tada prodala se još i danas smijemo (sada ima 15 godina).
Zaboravih reći da je to česta pojava u prvom razredu, kad se sklapaju nova prijateljstva, pa se događa baš to što si rekla - dijete se želi istaknuti....
Mi smo svog sina isto znali pitati "Jesi li siguran da je baš tako bilo???" i izmišljanje/laganje je u roku od godine dana spontano prestalo.
ah,nadam se da je tako...i ja je pitam dali je uistinu tako kako ona kaže ,a ona mi uzvrati:"daaaaaa.....":angel:
ne smije i ne smije, sve je reativno...vazno je ponavljati djetetu da zajednica treba pocivati na povjerenju, da ako se doda ili odbije ne zna okolina sto je i kako je, i kad se kaze istina neki puta okolina ne zna jel to stvarno tako... i kako bi uostalom izgledalo kad bi roditelji lagali, pa se tu npr doda malo poucnih posljedica
i tako dok djeci to pomalo ne udje...
I moja kći zna prilično uvjerljivo lagati - sada ima 9 godina i laže manje nego prije, ali se još zna dogoditi. Njezina laži su jednostavne - laže da bi se od nečeg izvukla. Moj pristup je racionalan - ako sumnjam u nešto, provjerim njezine izjave i suočavam je s njezinim lažima. Naglašavam joj da je laž puno gora od nekog prijestupa kojeg je eventualno napravila - prijestup ne kažnjavam, ali laž da. Ona počinje biti svjesna da laž narušava povjerenje u obitelji i za to povjerenje se nastoji izboriti. Ponekad su sitne laži jače od nje, ali sve u svemu, laganje se bitno smanjilo. Prije nego što usvoji moralna načela, za što treba vremena i zrelosti, dijete mora shvatiti da laž u njegovoj obitelji ne prolazi.
identično je ovako i u našoj porodici - ne kažnjava se prestup, već laž. i uvek se ističe da je poverenje između svih nas bazična stvar.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
da,ali kako to spriječiti?razgovaram ja sa njom-kažem ti;ona klima glavom da neće više,ali...Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
ona zna da ne smije lagati (iako su to sitne laži),al opet laže i zna ona da to nije u redu,kao da je jače od nje...
Uffff... Napisala ja gore nešto o odgoju u duhu vjere.
Naš sin je bio vrlo otvoren za tako nešto. Objasnila sam djetetu da ga Isus vidi i kad ga mi ne vidimo i da on točno zna što je istina, jer on čita što piše u srcu, a ne sluša samo što čovjek govori. Probaj nešto slično (u skladu s vrijednostima koje imate u obitelji), ne može škoditi....
Dubbiii, ja bih si dala truda oko naoko nevažnih stvari, samo zato da iskorijenim laž. Npr., kažeš da tvoja kći laže o sebi i o drugoj djeci u školi da bi sebe pohvalila, a njih pokudila. Ja bih o tome razgovarala prije svega s učiteljicom - zajedno s njom sada odgajaš svoje dijete. Raspitala bih se o tim situacijama o kojima moje dijete laže i došla do točnih informacija od učiteljice, druge djece, bilo koga tko mi te informacije može dati. Tada bih rekla: Nije tako kao što ti kažeš nego je tako i tako. Ružno je da govoriš neistinu o drugoj djeci. Objasnila bih joj koje su posljedice te laži po odnose s tom djecom o kojoj laže, kao i sa mnom i tatom i svima koji će zbog toga gubiti povjerenje u nju. Kao vjernica, isto kao Peterlin, objasnila bih joj i tu dimenziju laži koja nas tjera da sve više griješimo što više lažemo. Dala bih joj šansu - ne bih je odmah kaznila, a kada bi se istovrsne laži ponovile kaznila bih je - npr. zabranom gledanja crtića, uskratom sladoleda i sl. Sentimentalnosti tipa: "Kako si mogla?" i "Mama je žalosna" bih preskočila - mislim da to treba rješavati na racionalnoj osnovi i u okviru sustava vrijednosti kojeg njegujete u obitelji. Ne treba raditi frku oko sitnih dječjih laži, ali ako se primijeti da dijete učestalo laže treba se angažirati oko toga.
Sina sam od prvog dana odgajala tako i on je to internalizirao još kao sasvim mali. Zna da nije najgore nešto loše napraviti ili propustiti nego lagati o tome. Nije sklon laži i uvijek sve prizna, ne uvijek odmah, ali nakon par dana sigurno i to bez pritisaka. Mnogo puta mi je priznao neke svoje nepodopštine za koja inače nikako ne bih saznala. To mi je velika stvar kod njega. Moja kći je posvojena kao starija djevojčica i, što tajiti, iz doma je došla za zavidnom vještinom laganja. Nije to neka njezina karakterna crta nego jedna od elementarnih strategija preživljavanja djece u nezavidnim uvjetima. Rješavanje tog problema je za mene bio jedan od prioriteta, jer ne vidim kako bih mogla odgajati svoje dijete ako u njega ne mogu imati temeljno povjerenje. Oko toga sam se puno angažirala - suočavala sam je s njezinim lažima, surađivala s mužem, sinom, učiteljicom, rodbinom - svi smo djelovali u istom smjeru i taj problem smo bitno smanjili. Njoj se sada može mnogo više vjerovati (to ne znači da je ne nadzirem, ali ne više tako intenzivno kao prije - nije više potrebno). Dakle, može se, samo se treba angažirati i biti dosljedna.
Moj isto "laže". Dobro sad smo zapravo u fazi jako bujne mašte, kad skužim da odluta razgovaram s njim i pokušam shvatiti zašto ta laž, nažalost nikad nije bezveze, uvijek nešto stoji iza toga, pa pokušam to riješiti na obostrano zadovoljstvo i pokušam mu dokazati da se i bez laži to moglo riješiti puno brže i jednostavnije da je rekao istinu. Moj još neide u školu, pretpostavljam da je onda puno teže jer se krug prijetelja, ljudi s kojima komunicira puno više širi. Nikad ga ne špotam zbog laži već se pomalo igram detektiva. Neke laži kod njega i nisu laži već jednostavno smišljanje kojekakvih zanimljivih situacija, mašta u zadnje vrijeme radi 100 na sat.
peterlin hvala na savjetu,eto pokušavam s njom tako raditi jer su i mene učili tako...
Zdenka2,hvala i tebi pokušati ću i tako...
Moja sestra je u nižim razredima OŠ imala jednu prijateljicu koja je izmišljala sve u 16. Kak su se njih dvije družile, došla jednom sestra doma s pričom da prijateljica ima tigra. Mi joj naravno nismo vjerovali, ali prijateljica je nju toliko uvjerila u to da je moja sestra na kraju rekla da ga je vidjela, i ustrajala u toj priči :mrgreen:
Još i danas ju zezamo za tigra :lol: ... a iz toga se da naučiti da je mašta i sugestija zaista moćna stvar.
Inače, mislim da klinci još nikako u toj dobi nemaju tako jasan pojam zašto je loše lagati. MOja mala ima 5,5g. i isto ponekad nekaj provali, i ustraje u tome. Ja se na to onda nasmijem, i velim onak 'polustrogo' ali sa smješkom JEL SE SMIJE LAGATI? I to joj je dovoljno, odmah veli da se samo šalila :).
Naš prvoškolac isto laže, bolje rečeno nije sasvim pouzdan izvor informacija. Ponekad nešto izmisli na brzinu da nas se riješi, npr. što je bilo za ručak (on takve stvari ne pamti i ne da mu se misliti).
Također, zaigran je i nema dobar osjećaj za mjeru i trenutak, pa je pun sitnih izmišljotina napol u igri, nakon kojih se zna veselo nasmijati i reći "jesam te". Ili nastavi igru zbunjivanja sa suprotnim izjavama: ma ja sam to izmislio, ne, ne nisam tako je bilo, ne, ne, to sam te ja zeznuo. Obično to prihvaćamo kao igru, ali ako osjećamo potrebu za uozbiljivanjem i razmjenom točnih informacija, onda to jesam-nisam stanje najbrže prekinemo time što se i sami počnemo ponašati tako. Dovoljne su dvije rečenice: Idemo jesti sladoled - ne, ne, samo sam se šalio. Jesam te! U tom vraćanju istom mjerom mm je nenadmašan.
Najčešća kategorija pravih laži je kad kaže da je/nije nešto napravio, spremio krevet ili slično. Obično lako provjerljivo. I kod nas se takve laži kažnjavaju (ne baš svaka) uz naglašavanje da nije zbog neobavljenog posla ili napravljene štete, nego zbog laži. Isto znamo pružiti drugu šansu s "je li to baš stvarno bilo tako?" ili "odi u sobu i provjeri" i to je prilika koju on najčešće iskoristi.
Ali moram priznati da se baš s pričama iz škole, koje su mi se činile najčudnijima, u više navrata pokazalo da su točne, i od tada dobro razmislimo prije nego zaključimo da je nešto krivo shvatio ili pogrešno upamtio.
Ma sva djeca , kao i mi odrasli , bar povremeno lažu:mrgreen:
Naravno , ako se sukobe s nekim da će reći da nisu krivi i sl.
Moj npr. stalno laže da je vidio razne zmije , ja mu dam do znanja
da mu ne vjerujem i kažem mu samo - idi se pogledaj u ogledalo , raste ti nos ko Pinokiju . Odmah mu je sve jasno.:lol:
vMoj npr. stalno laže da je vidio razne zmije , ja mu dam do znanja
da mu ne vjerujem i kažem mu samo - idi se pogledaj u ogledalo , raste ti nos ko Pinokiju . Odmah mu je sve jasno.http://forum.roda.images/smilies/rotfl.gif
hehehehe,meni je to sada tako smješno jer izgleda da ja sam to shvatila previše preozbiljno...
a ovo što je VlVl napisala ,tako i moja kći pitaš je,znači informiraš se o toj laži ,pa postavljaš pitanja,pa ona (uz kopanje nosa ;)) prvo kaže nešto ,pa onda je ja pitam "znači ti si...",pa ona hm da,hm ne,ne,ne ...neznam....i td..."ne kažnjavam ju,želim joj dati nekakvu slobodu,ne želim biti jedna od onih koje stalno kvocaju.....
moj sin (8.god.)ne laze...odnosno pokusa, ali i sam skuzi da mu to bas ne ide..to laganje je bas nezgodna stvar, narusava povjerenje...Moja kolegica cija mala jako cesto laze, nedavno je pocela sa metodom pojacane kazne. Za prekrsaje dobije npr. 1 dan kazne izlaska van, a ako je lazima htjela sakriti prijestup, onda dobije dva dana. I kod nje je upalilo, ali je u pocetku bilo nezgodno dok joj kcer nije mogla povezati uzrok i posljedicu, jer bi joj mama za laz doznala koji dan kasnije nego se dogodio prekrsaj. Neki dan je doletjela kuci, vec se s vrata ispovjedila i zamolila ako kaznu izlaska van moze odgoditi za sutra, jer je stigao luna park u naselje :)
ajooj ,čini se da je malena skužila da ne smije lagati.:mrgreen:.:heart:
Junior uhvacen u lazi s novcima...tj.na pragu smo da saznamo pravu istinu. Ima 2 prijatelja s kojima se cesto igra...i jedan dan nadjem mu u hlacama 8kn u kovanicama. Pitam od kuda ti novci? Pa dali su mi prijatelji? Pa zasto? Ne znam... Sto mi upitnika nad glavom. Rekla sam mu da im vrati te novce pa je poceo plakati. Muz mi kaze mozda postoji mogucnost da je on njima dao novce jer si htjeli nesto kupiti pa mu ostatak vratili.... Inace nema on neke velike novce kod sebe, ostatke od ducana najcesce ali ovo muljanje mi nije jasno. Mislila sam kontaktirati mame te djece pa da i one ispitaju jer moj je tvrd i sumnjam da ce mi ista vise reci. Danas nisam puno ispitivala vec je kasno bilo...vidjet cemo sutra. Sto ako stvarno laze, pa ne mogu ignorirati...uh...
Ako laže objasni mu na smiren način zašto su laži loše. Ako ćeš galamit, kažnjavati uništit ćeš most da izgradite odnos od povjerenja.
Nije bilo galame i kaznjavanja...on nije htio sladoled taj dan jesti pa mu ostavili novce da si kupi..
Mašnice, Probaj djetetu objasniti da mu se neće nikakvo zlo dogoditi ako kaže istinu. Nije sad bitno odakle novac, nego ga treba uvjeriti da može imati povjerenja u tebe. Sad je u dobi kad se počinje odvajati od naših skuta, čuje svašta od drugih klinaca koji ne moraju doma imati iste odgojne principe... Možda je zbunjen. Nije to neočekivano. Daj sve od sebe da uspostavi povjerenje, jer to ti je jako bitno za kasnije. Dakle, prvo razgovor s njim, ali ne policijsko ispitivanje neko iskazivanje znatiželje. Ako ga prejako pritisneš, to može biti loše, ali slažem se, e treba tu situaciju samo olako pustiti. Sretno...