evo uspila sam malo pogledati te marame, mili bože mislim se kako ću staviti dijete u to..meni izgleda komplicirano..
Printable View
evo uspila sam malo pogledati te marame, mili bože mislim se kako ću staviti dijete u to..meni izgleda komplicirano..
jedva čekam proljeće, dane kad ćemo moći provesti veći dio vremena na zraku..samo do tada se nadam da će zavoljeti kolica, jer sad ih ne podnosi:-(
Anabeg, pod hitno nabavi neku dobru nosiljku-sling, ergobaby, pognae, manduca. Ima ih ali se isplati uloziti i vrijeme i novac, kada imas dijete kao tvoj najmladi.
Moj je bio vrlo slican.
U dobi od oko mjesec dana izvjesno je vrijeme zivio na meni.
Kolica 0 bodova do 7-8 mjeseci.
Spavanje na meni da, na ravnom nema sanse.
...
Mene su spasili Woombie (za nocno spavanje, a u gadnije dane je bogami skoro cijeli dan proveo u njemu), ljuljacka i viper za dnevna spavanja, kasnije Ergobaby (tek sa oko 3-4 mjeseca, jer se sa slingom nisam uspjela sprijateljiti, a posto je ljetna beba, ergo umetak za novorodence je bio predebel), bijeli sum, pilates lopta.
Uff, bilo je tu pomagala...
Rado bih ti poslala nesto od navedenog da probas (nisi mi daleko :-)), al s obzirom da mi je termin za 20-tak dana, ne znam ima li smisla?
Maca papucarica: odlicno si sve napisala!
Anabeg, znam da je tesko sa tako zahtijevnom bebom, ali, nekako mi se cini da su zahtjevne bebe jako dobra djeca. Kao da sa njima najtezi dio moras odraditi na pocetku. Moja je bila jako cendrava, ali vec sa godinu dana je spavala cijelu noc. Sad, sa 3 godine je jako samopouzdana, pristojna, pametna...ma sve naj! Vidim da zivis na moru, kao i ja ;) Ono sto je jako pomoglo u smirivanju moje curke je odlazak na plazu kad god je bilo suncano. Imala sam onaj mali, prozracni satoric za bebe. Nekako im bas pase taj morski zrak i umiruje ih. Eto, kad zatopli i budes imala prilike, obavezno skokni do plaze ;)
da, plaža mi je na 10minuta od kuće šetnjom..još do nje vodi bijeli put..nadam se da će nam i to biti +..curke su mi se obožavale voziti dok ih tako malo treska u kolicama...
Maco čuvaj ti to svoje, iako ti od srca želim da ti ne bude trebalo, to jest da ćeš imati manje zahtjevno dijete. Evo bio mi je na rukama 30-45minuta..spustila sam ga, došla tu i evo čuje se..ne vjerujem..a ono svaki put kad ga uspavam polegnem ga u nekoj nadi, kao sad će sigurno nešto i odspavati jer mi se čini da tako čvrsto spava..ma šipak!!
ja sam svoje obje cure nosila skoro 0-24, drugo i trece dijete, a pogotovo srednju. nije bilo sanse da spava dok nije na meni, budila se na udah, cim bi ju spustila i okrenula se ona je vec imala otvorene oci i nije vise mogla zaspati. derala se cijelu svoju prvu godinu, a ja sam bila sama s njom i sinom starijim 22 mjeseca od nje. to je bilo nesto strasno. i eto, spasile me nosiljke. sling i mei tai, nisam skidala sa sebe ni njih ni nju :lool:
nakon godinu i pol je bilo bolje, mogla je odspavati u krevetu sat, sat i pol bez mene.
Ja sam se tješila čitajući mikkine prastare postove i misleći ako je prošlo njoj, proći će i meni :D
Anabeg, suosjećam, moj je bio i ostao plačljiv (zasad). Prva tri mjeseca grčevi, zatim zubići, pa vježbanje, pa uvijek nešto. Još uvijek mi se stalno vješa oko nogu i cvili ako dulje od par minuta ne obratim pažnju na njega. Imam upalu tetiva na oba zgloba jer već 16 mjeseci obavljam kućanske poslove i kuham s njim u jednoj ruci.
Htjedoh zapravo potpisati macu. Sa slingom se isto nisam snašla, ali me zato pognae nosiljka spasila. Znala sam i kuhati, i mesti dvorište, i raditi na laptopu dok je u njoj, šetati Maksimirom, skoknuti u dućan... Od njegovog 5. do 11. mjeseca život mi je bio nezamisliv bez nje. Pomogla mi je i za uspavljivanje, dnevno i noćno, tj. upravo smo zahvaljujući njoj stvorili rutinu, jer čim bih ga stavila u nju zaspao bi za koju minutu (i kad učvrsti san samo ga lagano spustim u krevetić, nosiljka je vrlo jednostavna za upotrebu i praktična).
Zaista ti preporucam maramu, meni je za prvo nosenje idealno sjela elasticna marama, dok jos nisu teski...sada imam i sling od pixiekida i kombiniramo ali bit je ista, umiri se unutra, zaspi a ja mogu obaviti sitnice po kuci...poluluda sam bila u tim danima. Isto nije podnosila spustanje ali dok je sita bila unutra bio je mir.
Nama je s našom prvom bila ludnica. Ona ako nije spavala ili sisala mogla je 5 min. biti mirna, ostatak bi urlala. Ako pričam, pjevam, probam ju zabaviti nečim, nosam ju, urla. Nerijetko i odmah nakon sisanja. Znam da sam molila Boga da zaspi na sisi samo da više ne plače. Tako je bilo bar 5 mj. Ne znam bi li nam pomogla marama ili nešto slično, nismo imali. Možda i bi.
Ja sam pala u groznu depresiju, plakala, urlala na muža... Ma grozno.
Svekrva je bila govorila da ju čuje i moli krunicu da prestane plakat. Ako smo išli u šetnju, susjeda: joooooooj, čujem ju kako plače, nije ti lako s njom. (Kao da mi je od toga zapažanja lakše.) Ako bi netko dolazio u goste, bilo me strah što ću ako bude plakala. Srećom, uglavnom je to prespavala, ali ako nije onda se derala i derala pa oni daju savjete pa to ne upali. A najbolje je kad kažu "daj ju mami, mama je mama, ona će ju smirit". I naravno, meni u rukama i dalje se dere kao da sam ju ukrala. E to je super osjećaj, kao da si totalno nesposobna i to znaš i ti i oni.
Moja je mama jednom krenula s njom u pol zime u kratkim rukavima na hitnu koliko je vrištila, ali čim smo izišli na ulicu zaspala je i ne bi ju ni top više probudio.
Uglavnom, od svega smo se jedva odlučili na drugo dijete, ali eto ona je skroz drukčija. Čak sam pitala patronažnu jel s njom sve u redu kad tako rijetko plače.
Evo sad ima 5 god. i prilično težak karakter. Ako si je nešto zamislila, a tako nije, ili je ustala na krivu nogu ili što god, u stanju je urlati do preksutra. Ali je vrlo rano propričala i jako je brbljava, netko je i to gore doveo u vezu pa eto.
Moji su komentirali više puta: e, sad znaš kako je nama bilo s tobom.
Uglavnom, malo sam se i ja istresla. Znam kako je i suosjećam. Naravno da radite sve da odgonetnete što bebi treba, ali ima situacija kad ništa ne pali. Onda je najbitnije preživjeti, imati na umu da niste nesposobni i otupiti na tuđe komentare koji nerviraju.
Pisala sam na brzinu.
Mama je izišla u kratkim rukavima, ne beba...
I prva kćer sad ima 5 god. i težak karakter, ne druga. :-)
Haha.. shvatili smo :)
Maloprije je vrištao, a meni sila na wc..upalim neki program sa glazbom i spustim ga jer moram na wc tad ili neznam što bi se dogodilo..dok sam ja obavila svoje eno on spava..znam da je vjerojatno slučajnost, ali kad bi ga bar glazba mogla smiriti..makar ponekad..
ajde netko ako ima vremena, neka mi ubaci neki link gdje mogu naručiti maramu..a ja trčim makar štokod obaviti po kući ako on što i odspava..
anabeg :love2: moja prva cura je bila zahtjevnije dijete, puno je plakala, svo vrijeme što je bila budna ili je dojila ili ju je trebalo intenzivno nunati, nositi, zabavljati... ali kad je propuzala i prohodala postala je savršeno mirno i vrlo oprezno dijete. I danas je velika maza ali i durica, po potrebi. Srećom, nisam imala veće djece i svekrva mi je pomagala inače bih valjda prolupala :)
druga je potpuna suprotnost - budna je sva vesela i zadovoljna, zaplače kad joj se piški, kad je gladna i kad joj se spava, u pravilu je smirim najviše za 5 minuta - ali ima jedna kvaka, spava samo na rukama
srećom, sad sam već iskusnija i imam već kolekciju nosiljki, i znam ih vezati - prvi put sam pokušavala (bila sam kupila prije poroda jednu maramu), ali do neka tri mjeseca nisam se uvježbala s vezivanjem, trebalo je postići da to bude vezano baš na mjeru, da bebi ne bude ni pretijesno ni prekomotno, jer ako ima previše mjesta kralježnica nema dobru potporu pa se spusti i iskrivi
ako želiš, ja imam par nosiljki viška pa bih ti mogla koju i posuditi, da vidiš što ti odgovara, ali bih ti morala slati poštom ili tiskom
šaljem ti pp s nekim linkovima
Sad sam se sjetila, moja bi zaspala uz Big Bang Theory. Jednostavno su svi ti streberi obuceni u zive boje i ima nesto u intonaciji njihovog glasa sto ju je totalno hipnotiziralo i onda bi zaspala moja Cooperica :)Citiraj:
anabeg prvotno napisa
Na kraju je uz glazbu odspavao mislim točno pola sata..evo sad zaspao na ciki..ne očekujem čudo..bila sam uspila pogledati dva kratka videa o tome kako se veziva marama..meni je makar u ova dva videa izgledalo da je dijete skroz pogrbljeno u tome? možda ima više načina vezivanja i postavljanja djeteta..nadam se da ću uhvatiti vremena još neki pogledati..
opet ću izigravati policajca - ne želim suditi koliko je nekom teško, ali ako baš niste pred živčanim slomom (pravim), ako možete ikako drugačije, nemojte ostavljati bebe da gledaju TV! postoje brojne studije o usporavanju razvoja mozga na taj način. A svako malo se ovdje jave neke teme s naslovima "beba ne reagira" i prije nego je otvorim znam da ću tamo naći rečenicu "pogotovo nakon što je duže vremena gledala tv" :-/Citiraj:
Yummy_mummy prvotno napisa
to vrijedi i za tzv "baby tv"!
Citiraj:
anabeg prvotno napisa
kralježnica treba biti savinuta u kao fetalnom položaju, ali se ne smije savijati u stranu. Meni pomaže provjeriti u ogledalu nakon što namjestim bebu - kad se gledaš bočno, leđa trebaju biti povijena, a kad si prema ogledalu, potpuno ravna.
osim toga, noge trebaju biti raširene (to je položaj tummy to tummy) i podignute u položaju kao kad mala čimpanza visi na mami - koljena trebaju doći malo iznad razine trtice. Takav položaj je koristan za razvoj kukova.
slažem se za TV, to neka zaista bude zadnja zadnja opcija u najžešćoj hitnosti, nema nikakve, ali nikakve koristi od toga, dapače šteti djetetu
navedeno je tu puno opcija - nošenje u marami, glazba, neki su palili fenove, nape, usisivače, tzv. bijeli šum, svašta da se djeca smire...
TV nije jedna od njih....
Potpisujem za nosiljke, spasile su me.
I samo ću dodati da sam bila sretna kad sam dobila dijete koje na meni miruje i koje će spavati barem na meni.
Jer nakon djeteta koje nitko i ništa na svijetu ne može smiriti vjerujte da je prava sreća imati dijete koje spava na mami.
ovako se i ja osjećam :)Citiraj:
trampolina prvotno napisa
Još jedna stvar - pogledajte malo zamrli pdf bespelenaša. Ja trenutno držim dijete u tetra pelenama, ali od 10-tak dana starosti djeteta stavljam je da kaki i piški nad kantom i pokušavam da pelene budu redovito suhe.
Ne bi vjerovali koliko zraka izađe nakon kakanja, ako dijete to obavlja bez pelene i u položaju sličnom čučanju - držim je jednako kao što sam držala i veću kad bi joj se pripišalo u prirodi, tako da noge pritišću na trbuh (detalji na spomenutom pdf-u). Ovo drugo dijete skoro da i nema grčeva, odnosno jave se tek ponekad navečer ako smo ujutro bili u gradu i nismo ovo proveli kako treba. Najbolje doba je nakon što se dobro naspava i nacica. Sve si mislim da bi možda i s prvom bilo lakše da sam to znala.
i ja si sve mislim kako bi mi tek bilo da nisam bespelenasila sa srednjom. brrrrrr.
Moje dijete je osjetljivo i dosta dugo je plakalo. Govorila sam da su u pitanju grčevi, ali ne školski onako po 3 sata.. već od do. Bilo mi je jako teško, plakao je stalno, nikako ga nisam mogla umiriti. Zanima me kaj misle mame "plačljive" djece, jesu li djeca takva zbog naše nervoze, nesigurnosti, iscrpljenosti ili ih stvarno nešto muči?! Jer sam na par strana čula da dijete pokupi mamine vibre, a ja mogu reći otvoreno da sam bila totalno iscrpljena i da sad nekako kad pogledam unatrag mogu reći da je moguće da ipak nisu grčevi bili u pitanju.
Bok mame.evo i mene sa ovim problemom.beba 6 mjeseci, od pocetka jako puno place..prvo grcevi po cijele dane, i sad valjda zubici.ne jede kao prije, nista joj ne pase, tesko se uspava, igra se max 10 minuta..ja sam slomljena.muz skoro stalno radi i ostajemo same vecinu dana.u kolica ne zeli ni pod razno, vristi cijelo vrijeme, samo bi na ruke.noc prespava cijelu, s tim nikad skoro nije bilo problema.ali po danu mene strga.par puta kada sam ju ostavila kod svoje mame, rekla je da je tolko mirno i dobro dijete da uopce ne zna o cemu pricam..meni je vec stvarno tesko jer ona ne moze uvijek uskakati zbog posla a drugog nema nikog u blizini jer smo u inozemstvu.mame pomozite kako da izdrzim ovo?doslo mi je da odem kod psihologa ili po neke tablete za smirenje jer mi jako tesko pada vristanje po cijele dane.ne znam kako pomoci bebi,,prva mi je beba.u vezi zubica, nema temp nema proljev desni nisu otecene i ne slini.jedino trpa sve u usta ali to je normala.
Ja samo da se iskukam malo. Imam nekako - nezadovoljnu bebu.
Do mesec i po je bila placljiva. Plakala uzasno i jako malo spavala. Sa mesec i po dana je odjednom postala divna. Budna, zainteresovana, komunicira, srecna... Pocela i se vozi u kolicima... Odahnula sam. Medjutim, nakon nekog vremena (sad ima 3m) opet krece. 10 min je super kad se probudi i onda kenjkanje i moje animiranje do sledeceg spavanja.
Ja sam mama koja doji na zahtev, nosa na zahtev... nikakav problem nemam sa tim. Medjutim, sa njom nije onaj slucaj - mirna je kad je u rukama. Kamo srece. Onda bih je nosila ceo dan i eto resenja. Nije lako, ali nema veze. No, ona i u rukama kenjka sve vreme. Nije to plakanje vec prosto konstantno nezadovoljstvo kome ja ne znam doskociti. I zao mi je pre svega zbog nje same...
Ovakav je bio moj stariji kao beba - teško ga je bilo zadovoljiti. Vječito je plakao i vječito se grčio. Tek puno puno kasnije otkrilo se da on teško probavlja laktozu i da mu nikakvo mlijeko (pa ni majčino) nije baš sretno rješenje za probavu. Nisam pojma imala. To se otkrilo kad je krenula dohrana. Baš sam negdje napisala da sam se SPASILA u tom trenutku. Da sam tada imala današnje iskustvo, odvela bih dijete na alergološko testiranje. Moj sin je kasnije bio beba/dijete za poželjeti, miran karakter, a takav je i danas. U prvih šest mjeseci nije bilo nikakvog načina da ga zadovoljimo, zato jer nismo znali u čemu je problem. E, pa, bila je probava. Taj i danas mora izbjegavati nefermentirano mlijeko u svim pojavnim oblicima.
Hm... ona jeste imala grceve jake, ali opet nekad mi ne deluje da je muci stomak. Imala je dana kad je bila skroz ok, a sve isto - iskljucivo sisa.
Neke bebe su jednostavno takve i najcesce to 'kenjkanje' nema veze s nekim konkretnim problemima. Vidjela si i sama da je imala period totalnog zadovoljstva, sto znaci da ce vjerojatno opet dostici taj zen u nekom trenutku. Super ti je stav, da te ne smeta nosanje i dojenje na zahtjev - to stvarno puno pomaze. Nosaj i doji, stvarno. Sve ostalo ce s vremenom doci na svoje mjesto!
Podižem malo temu..
Pročitala sam postove i boze moj svaka vam čast..mislim da moj tromjesečnjak ipak manje place ali place od rođenja..netko je bio napisao da ima PTSP od placa,bome imam i ja..bojim se s njim iz kuće izaći :/ pogotovo mi teško pada nakon nekog normalnijeg perioda vratit se na staro.
Čitajući postove bas sam htjela pitati jeste li se odlučili na drugo tj sljedeće dijete i vidim da npr autumn ipak je..ja sam pak sigurna da će moj sin ostati jedinac jer me strah riskirati
Ja sam ta koja je rekla da ima PTSP od njenog plakanja i imam ga još uvijek :mrgreen:. Nismo išli na slijedeće dijete, dio razloga je i u tome da je bila vrlo teško i zahtjevno dijete, ali to je samo dio razloga, jednostavno se život tako posložio.
Sad će 8g i dalje je karakterno teško i zahtjevno dijete. Ne plače naravno više toliko, ali plače puno više od 'prosječne' djece. Mnogo svojih emocija izražava i dalje plačem. I dalje npr. plače ako joj je vruće i sl. :-)
Mogu reći da sam ja od njenog rođenja, od prvog trena znala da je posebna i neobična djevojčica i to se pokazalo da je tako ( nije samo moje subjektivno mišljenje već i mišljenje i nalazi stručnjaka). Nosimo se s tim kako kad, nekad više, nekad manje uspješno. Nekad imam osjećaj da nisam dorasla biti njoj roditelj, pogotovo kad je težak period, a nekad sam presretna jer je zapravo ona nas naučila jako puno toga i pogurala nas izvan nekih naših okvira.
Ja priznajem da se svaki put opet iznenadim kad vidim da se na ovim temama nove mame opet žale kako im novorođenče puno plače. Ono, ja sam mislila da je to opštepoznata stvar: novorođenčad i tromesečne bebe jednako dišu, jedu, spavaju -iiii, plaču.
Biću netaktična kao i uvek, ali, ono, ako dete zaista puno plače, proveri sve što se treba proveriti kod doktora. Ako je dete psihofizički zdravo, onda razmisli o svojim pogledima na svet.
Deca plaču. Neki manje, neki više. Godinama. Ako ti to čini život nepodnošljivim a dete je zdravo, možda je problem u tvojim nerealnim očekivanjima od tromesečnog deteta.
Meni trogodišnjakinja više plače od tromjesečnog djeteta. :roll:Citiraj:
Deca plaču.
Moj cetverogodisnjak place urlajuci, valjda ga ulica cijela cuje :skartoc:
Ne smeta mi da place,al pitam ga je moze plakat tise [emoji38]
Moje novorođenče nije plakalo, nego je urlalo 24 sata i ne samo kao novorođenče. Ja se svaki put na ovim temama iznenadim kako neki ne razumiju da postoje različita djeca i da ima razlike u normalnoj količini plača i pretjeranoj i kako imamo tako malo razumijevanja kao žene i majke pa kad se neka nova mama i požali da joj je teško odmah joj druge skaču da šta je ona mislila umjesto da joj damo podšku jer em je nova mam, em joj hormoni divljaju em ima dijete koje stalno plače.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Pulinka naravno da bebe placu. Kao sto si rekla neke vise, neke manje. Ali ako proplace cijelu šetnju i da ga ne mogu nikako smiriti, osim da vrijeme učini svoje- da se izmori od plakanja, onda da, čini mi život malo težim, bar taj dio života.
Ne znam šta je točno to čudno da se mame požale jer ne znam tko može ostati imun na takav jaki plac a pogotovo kad je u pitanju tvoje vlastito dijete.
P.s. Vrci, i ja bi da moj place malo tise :D
Ja se svaki put na ovim temama iznenadim kako neki ne razumiju da postoje različita djeca i da ima razlike u normalnoj količini plača i pretjeranoj i kako imamo tako malo razumijevanja kao žene i majke pa kad se neka nova mama i požali da joj je teško odmah joj druge skaču da šta je ona mislila umjesto da joj damo podšku jer em je nova mam, em joj hormoni divljaju em ima dijete koje stalno plače.[/QUOTE]
Potpisujem!
Ma ne, možda samo svaka projektuje svoja sećanja na tuđe reči :).Citiraj:
mitovski prvotno napisa
Ja ne sumnjam da je novim mamama teško, još nisam zaboravila.
I naravno da postoje deca koja jako puno plaču.
Samo što ja ne vidim ništa neobično u tome da tromesečna beba proplače celu šetnju? I generalno, prateći više tema (pusto na forumu, pa eto...), ja ne čitam ništa neobično u ponašanju te konkretne bebe. Možda je do mene.
Nije neobično, ali bebu nešto očito muči, a ni zvuk nije uhu ugodan. Mama hoće odagnati sumnju da bebi nešto je, jer u toj dobi bebama plač služi za signaliziranje da nešto nije zadovoljeno kod osnovnih potreba, a ne tipa "braco mi je uzeo autić". Hoću reći, ne plaču jer imaju kvotu plakanja koju trebaju popuniti samo zbog toga što su bebe.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
I ja imam ptsp od plača, urlanja, negodovanja itd.
Ma kakva šetnja u kolicima, to nije uspjelo skoro niti jednom pa je bila ergo baby dijete. U sjedalici je svakodnevno plakala do iza treće godine. Plakala je svaki put kad bi se zatekla u ležećem položaju budna itd.
S 5 godina smo dobili potvrdu da je vrlo osjetljivo dijete i da se teško nosi s količinom emocija. Danas kad ima 6 i pol skoro, to znači da i dalje plače svaku večer (to zovemo "pražnjenje"), a pogotovo ako je dan bio uzbudljiviji nego inače, drukčiji nego inače ili ju je nešto pogodilo taj dan. Plače dok čitamo slikovnice. Ima suze u očima dok priča kako se nekome u vrtiću nešto loše dogodilo, sva je u emocijama, u vječitoj brizi za nekoga, empatična osjetljiva i u vrtiću (tete to stalno komentiraju). I danas poludi ako je preplavi nešto odjednom (glad, vrućina), ali je naučila dosta vladati osjećajima i nemamo više tantruma u mjeri i snazi kakvi su bili do pete godine. Prva tri mjeseca s njom su još bila najlakša, kako je vrijeme išlo, tako su reakcije bile dramatičnije, prošli smo sve moguće faze pa i night terrors. Bila je dojeno i nošeno dijete, vječiti co-sleeping....ali nikad nije bilo dovoljno...isto smo kao i Mitovski rasli, učili i prilagođavali se...
Od pete je lakše.
Želi biti glazbenica, umjetnica i veterinarka, samo da ilustriram u čemu se nalazi i dobro osjeća.
Na drugo dijete smo se odlučili unatoč i usprkos ptsp-u od njenog bebstva jer smo jako htjeli drugo dijete i jako smo htjeli da ona ima još nekoga. Rodila sam kad je imala 3 godine i jako je lijepo prihvatila brata, to je sve ispalo super. A brat potpuna suprotnost, nasmijana i zadovoljna beba, ugodno dijete, oduvijek se zna sam zaigrati, danas s nešto više od 3 godine može se jako dugo sam igrati, u svijetu je svoje bogate mašte, a opet, vrlo druželjubiv.... I manje samostalan, ona je često djelovala puno zrelije i odraslije od njega, zapravo je i bila, i danas je jako zrela za svoju dob... Tako da sve ima svoje...
I da, sjećam se da su mi u rodilištu komentirali kako je glasna, a u jaslicama su je zvali operna pjevačica :) Inače, kad bi sin pokušavao urlati zbog nečeg ili kao fol biti uporan zbog nečeg, često se moramo suzdržavati da ne prasnemo u smijeh, jer to je tako .....blago spram njenih reakcija. A nije da on ne plače i ne probija granice.
upravo se i ja vodim tom mišlju, beba ne place jer joj se place..pogotovo ako je do sad vise manje bilo sve ok ( konkretno kolica) i odjedanput vise nije, ocito nešto je..znam da je faza-ne faza,proći će, sve se mijenja kod beba Itd ali pitati za savjet ili prokomentirati post meni osobno nije čudno i svakako ne bi komentirala u tom smislu čuđenja.
I ja smatram da je s bebom sve ok, pripada skupini osjetljivijih i zato vise place i zato plačem mora “probaviti” nove situacije..ne mislim da je to loše, tako je kako je..ali kad se dogodi nešto poput sad ovoga da ne želi izaći van, e onda pitam i pitat ću pa imala i 10ero djece