Normalno da ne! Nema udaranja i bok!
Tu sam se gore osvrnula na slabijeg i njegovu slobodu da udari, jer je eto slabiji. To ne stoji.
Printable View
Normalno da ne! Nema udaranja i bok!
Tu sam se gore osvrnula na slabijeg i njegovu slobodu da udari, jer je eto slabiji. To ne stoji.
Ne znam, možda i para, no obzirom na nasilje koje vlada oko nas mislim da uopće nije loše osviješćivati da se ne smije tući slabije od sebe, ili da obrana ne opravdava nasilje.
Naravno da u primjeru gore niti jedan nije ispravno postupio, samo posljedice jednog od tih neispravnih postupaka mogu biti puno ozbiljnije, u tome je stvar.
Cure moje, puno vam hvala na tolikim odgovorima. Stvarno mi je trebalo misljenje sastrane koje je totalno objektivno.
Inace, dijete odgajam u duhu bez nasilja, ikakvog nasilja. Jaaako puno pricamo, objasnjavam ako treba milion puta iste stvari, ima lijepe primjere oko sebe kako to sve treba izgledati (skladan brak, cvrsto prijateljstvo, obiteljski odnosi, ljubav, povjerenje, pravo glasa, pravo na svoje misljenje, pravo izbora).
Isto tako zna da nije u redu zezati ili zapocinjati ikakvu svađu. Također i da se treba i mora obraniti/maknuti ako ju netko maltretira.
Iz svih tih razloga su njih dvoje najbolji frendovi, jer je njoj draze s njim voziti bajk, verati se po drvecu, raspravljati o tekmi i slusati rock, a ne tracati s babama, lakirati nokte i raditi frizure.
Otvoreno razgovaraju o promjenama koje su im se pocele događati u predpubertetu, onak, ko dva frajera stara frenda, vole se neizmjerno.
Zato me to toliko sokiralo i uznemirilo...
Jucer je dosla iz skole neizmjerno tuzna, jer nisu zajedno pojeli gablec, jer nisu skupa dosli iz skole...i tu sam se slomila i nazvala frendovu mamu.
Koji je to zagrljaj bio isuse, sad mi se place kad se sjetim...
Svi smo se ispricali jedni drugima, obecali da se vise nikad nece ponoviti, prelijepo se druzili, isplakali se skupa, a poslije i nasmijali cijeloj situaciji.
:heart:
Bas lijepo...
A mislim da su svi nesto naucili iz ove situacije, najvise njih dvoje.
Nadam se da ce potrajati.
Divno!
Molim te nemoj se uvrijediti ili naljutiti, ali meni je ovo, recimo, pretjerano. Nekako mi cijela ova rasprava ide u smjeru one ideje kojom se u Americi želi djeci zabraniti igra lovice jer je, eto, opasna, djeca će pasti i ozlijediti se. Barem onako kako ja vidim ovu situaciju, jer mi smo se kao klinci u osnovnoj školi stalno tukli. Nije to bila tuča u smislu bullynga (da smo imali nekoga na koga smo se mi jači namjerili pa ga redovito zlostavljali), nego smo stalno imali te dječje prepirke, glupave igrice, naguravanja, jurenja, pa i tuče, ali zaista bezazlene, dječje. Onako kao to Mark Twain opisuje u svojim knjigama, ako razumijete što želim reći.
Ja ne vidim nista bezazleno u djecjoj tuci. Buduci da sam popila batina u osnovnoj skoli od strane decka paaaa kroz citavu osnovnu. Sve do 8.razreda dok nije dobio nogom u glavu. Nakon godine dana treniranja borilacke vjestine.Nitko nije mogao nista. Uzeo me na pik 2 dan prvog razreda jer sam se drznula reci da sjedi na mom mjestu. Svakako su to zvali, djecjim poslima, zaljubljenoscu itd...meni nije bas bilo zabavno. Da je to bezazleno moze reci samo onaj tko je bio na jacoj strani.
U ovoj situaciji krivi su oboje. Ja ne bih vodila bitke djeteta sa 11 god ali bih ga usmjerila na pravi put. Snosili bi oboje posljedice jer nulta tolerancija na nasilje je NULTA bez obzira na spol.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Međutim, nije svaka tuča zlostavljanje, niti u svakoj tući postoji nejednak odnos snaga. Jednostavno, nije svaka situacija ista.
Sorry, nisam ovo ranije vidjela...
Ja imam traume iz svoje osnovne škole slično kao KrisZg, pa možda imam iskrivljenu percepciju. Dobila sam batina na putu od škole do doma previše puta, a nije bilo nikoga od odraslih da me zaštiti... Dok se samo sjetim, šopanje snijegom, bacanje torbe na zemlju... ufff... A doma sam još dobila od mame zato što sam došla razbijenih koljena i podrapanih čarapa. NIJE smiješno ni zabavno niti su to dječji posli.
Slazem se s Peterlin, isto sam proživljavala. (Dok jednog dana nisam svog nasilnika nokautirala i ostao je lezat na podu krvavog nosa, nije me više taknuo.)
Ja ko Peterlin, Kris i Apsu, sam prozivjela slicno. I nekako mi se cini da oni koji su bili jaci cesto tuce pamte ko bezazlene, dok oni koji su bilo slabiji, to sasvim drugacije pamte.
Jednako tako roditelji jače djece obično smatraju da su u pitanju 'dječja posla', a roditelji slabije djece takve sukobe doživljavaju kao zlostavljanje.
E točno to!
Hrpu puta sam bila u takvoj situaciji.
Ne doživljavam baš kao zlostavljanje, ali maltetiranje da.
Kad roditelj opomene svoje dijete i ispriča se mome, meni bude nekako lakše (znam da nisam ja tu bitna), ali i sinu bude lakše, točno to primjetim.
Joj jedva čekam dan kad će se sam obraniti..valjda ce taj dan doći
Imam situaciju da je školska kolegica udarila šakom u usta mog sina ( 4.razr.) , raskrvarila mu usnicu, kaže sin da je rekla da ju smeta kako se oni igraju pod odmorom a on i frend nisu htjeli prestati, jer navodno ta igra nije imala nikakve veze s njom...Planiram sutra otići do škole, nisam pametna što reći, što tražiti. Curica inače često dolazi u konflikte s drugom djecom, tužaka učiteljici za najmanje sitnice...Sin kaže da joj je učiteljica odredila kaznu da mora valjda pod odmorom sjediti na mjestu do kraja tjedna...
Suosjećam...
Idi u školu i vidi što će ti reći... Prije toga doooobro propitaj doma svog sina i reci da ti iskreno kaže SVE, ali baš sve što se događalo (možda i neke ranije događaje). Ja sam se par puta nasadila kad sam tako išla tražiti pravdu, a doznala da moje dijete nije baš tako nedužno kako se meni činilo. Ne kažem da je kod tebe tako (vjerojatno nije) ali to je moje iskustvo. Gledala sam samo svoje dijete, a ne i širu sliku. S druge strane - iz šire perspektive, za mog sina je bila korisna spoznaja da njegove riječi imaju posljedice, često neugodne, pa da na to treba računati. Životna lekcija mu je bila ok, ali bome, svakako sam se osjećala...
No, natrag na temu - čak i da su dečki nešto i krivi, nema baš nikakvog opravdanja za udarce i fizičko nasilje. Podsjeti ih (iako škola to zna, a i učiteljica je odredila kaznu) na nultu toleranciju nasilja. Možeš se povezati i s roditeljima drugog dječaka i čuti njegovu stranu priče.
Možeš tražiti da se održe radionice za djecu (ako imate stručnu službu, to je njihov posao - učiteljica zna koje su mogućnosti škole) a svakako možeš tražiti i tematski roditeljski sastanak, ako ga učiteljica samoinicijativno ne predloži. Možda će ti ponuditi i manji sastanak (samo djeca koja su uključena + njihovi roditelji). Sve smo mi to prošli i iskreno - ODAHNULA sam kad smo se riješili osnovne škole.
Dosta sam ga ispitivala, ali još ću svakako. Jasno mi je da nije sve crno bijelo...Njih je 13 u razredu a stalno nešto... Po onome što čujem, u većini slučajeva upravo ta curica, ili je nešto skrivila ili se na nešto žali, a onda roditelji odmah dotrče i traže za nju pravdu, ne dao Bog da ju netko krivo pogleda...
Poslikaj mobitelom sinovu ozljedu dok je još friška, pa ako bude trebalo, pitaj stručnu službu da li treba kontaktirati czss. Kad ne ide na fini način, ima i drugačijih metoda. Ovi roditelji koji podržavaju djetetov stav da je centar svijeta mogli bi se neugodno iznenaditi da im djelatnici Centra pokucaju na vrata.... (ne mislim da je to vjerojatno, ali ako zaprijetiš tako nečim - to je često jezik koji nasilnici dobro razumiju).
Sretno.
Bojim se da će učiteljica to zadržati samo na ovoj kazni i da uopće neće to proslijediti dalje ( mala smo područna škola , ona je na zamjeni do kraja školske godine ...), no ukoliko ona to ne prijavi nadležnim službama, mogu ja to , zar ne ? Ja se uopće ne želim raspravljati s tim roditeljima, voljela bih da to odrade oni koji moraju.
Naravno da možeš. Tako joj i reci. Nije dobro preskakati učiteljicu, ona je prva s kojom trebaš razgovarati, ali bez obzira na njenu reakciju imaš pravo nazvati stručnu službu i/ili ravnatelja i konzultirati se što učiniti, čak i reći da ćeš se obratiti Centru. Još jedna stepenica koju imaš je ambulanta školske medicine - tamo isto možeš dobiti informacije što i kako, a dobro bi bilo da ODMAH odeš s djetetom da školski liječnik vidi njegovu ozljedu, pa će i s te strane poduzeti nešto. Oni to ne smiju prešutjeti.
pa o kakvoj se to ozljedi radi?
Mi u vrticu imamo dijete koje od jaslica mlati drugu djecu, trga im igracke i sl. Roditelji su isto "nase je dijete emotivno, drugi ga izazivaju, ono samo burno reagira"... Mislim, svima idu na zivce, neki su se i porjeckali s njima, al odustali od daljne komunikacije, jer imaju "zid pred sobom"... Tete su se godinama trudile oko djetetove socijalizacije, al vidi se da u zadnjoj vrtickoj godini i one dizu ruke... Naravno, bila je ukljucena i strucna sluzba, i psiholog, i radionice, a opci dojam je "njima (roditeljima) nema pomoci"... I kao da su svi odustali od njih i čekaju ispis.
I pricam to frendici koja radi u OŠ i ona se zgražava da je prošlo toliko godina, a nitko im nije poslao CZSS. Kaže da u njihovoj skoli cim nakon par susreta s roditeljima nema promjena na bolje oni salju centar u obitelj. "Ni strucna ni ravnatelj se ne zele zamarati ako vide da nema suradnje".
Cvjeto, usnica se nabila na zub i raskrvarila se.Blago je oteceno.
Dakle, učiteljica kaže da je problematično ponašanje dotične djevojčice konstanta, od ometanja na satu, zadirkivanja do fizičkih napadaja. Nadležne službe su upoznate s tim no nitko ništa ne može jer su roditelji prema svojoj jedinici totalno zaštitnički nastrojeni, te kao i ona sama, uporno tvrde, da su udarci slučajni, verbalni okršaji isprovocirani itd, itd. Bili su navodno na razgovoru kod psihologice zajedno sa još jednim roditeljima koji su se žalili na nju, no razgovor se sveo na međusobno prepucavanje i ništa se nije promijenilo. Ako je suočavanje sa tim roditeljima jedino što škola može tj. želi učiniti , žalibože trošiti energiju na to... Ne znam što dalje, razmislit ću još malo...
Malo morgen da nitko ništa ne može. Evo - može se uključiti CZSS. Koji će roditelje natjerati da dijete odvedu na terapiju.