nakon gubitka....kada se odlučiti na novu trudnoću i kako ju psihički preživjeti

Patik, Latika, Luna uvijek nađete prave riječi. Ja imam razumijevanje okoline i mm, samo što svi šute. Imam potrebu samo s mm pričati o našoj bebi, ali njemu zasuze oči i nema priče samo muk. Jednostavno se bori svatko na svoj način. Ja imam potrebu otići na grob a on samo ako ga ja pozovem. Ne znam definirati što stoji iza moje tuge jer jedan dan mislim jedno drugi dan drugo (malo krivim sebe, malo druge, malo sudbinu, a onda pak zaključim da nitko nije kriv...i onda otpočetka). Ne mogu još pogledati CD niti slike s uzv. Pouzdajem se u vrijeme, svi kažu da liječi rane pa će valjda i moje. Posao mi ipak pomaže da čitav dan ne mislim o svom malenom i vrtim film u glavi: "da li sam što mogla učiniti za svog bebača". Znam da zvuči glupo, ali inače sam tip koji ne trpi nepravdu, a to što nam se dogodilo je tako nepravednoooo.

Đerekica, tako mi je žao što nemaš podršku. Mi koji je imamo teško proživljavamo gubitak pa onda mogu misliti kako je tebi. Nitko normalan ne misli da je tvoj gubitak mali ili manji od tuđih. Svakom je njegov križ najteži. Tko te ne razumije izbjegavaj ga.

Pusa svima i da jednog dana i mi grlimo svoje bebice kao Luna :heart:

Jednostavno sam morala reagirati na post od Djerekice....
Djerekica.... kao prvo, stvarno nije bitno za zenu koja zeli djete u kojem tjednu, mjesec gubi trudnocu. Osobno i sama sam izgubila prvu trudnocu u 9. tjednu, drugu u 20.Bol je vrlo, vrlo slicna. I uopce nije dostojno,vrijedno, zahvalno pricati kako je zenama koje osjete udarce teze nego onima koje tek frisko saznaju da su trudne i osjete radost i srecu zbog toga.
pod 2: moj komentar na tvoju mamu i svekrvu...svaka cast njima, ne znam ih i ne poznajem, nisi birala ti ni jednu od njih ni njihove zatucane i kao jako strucne savijete. Budi svejedno dobra s njima (kroz neko vrijeme) trebat ce ti da ti posluze ko baka-servis kad budes trebala nekoga da ti pricuva dijete-djecu. Mama ti je ipak mama a njezin strucan savjet...s obzirom koliko je neinformirana cudim se sto joj je to uopce palo na pamet... mozda je to vidjela u nekoj meksickoj sapunici... lijepo od nje sto je ponudila rijesenje za tvoju nemogucnosti iznosenja trudnoce do kraja. baba
svekrva ne zaluzuje dublju analizu


uf digo mi se tlak

Adal draga hvala sto brines, mi smo fizički hvala Bogu dobro, a to je najbitnije...a psihički je borba iz dana u dan, mirujem , stalno sam u kuci, jos me uhvatila alergija na polen pa nesmijem izlaziti nikako u dvoriste na zrak bar mjesec dana dok neprođe najgore...tako da imam uzasno puno vremena za umisljanje i razmisljanje, za plakanje i plašenje...evo to sam se sad malo izkukala ali i zbog toga me grize savjest...kad me uhvati depra zahvaljujem Bogu da me nista ne boli i da sam kuci....molim se i vjerujem da ce biti sve ok :zaljubljen:

Ma draga bice sve dobro,samo lagano,znam da je strah uzasan ali moras se opustiti i uzivati u tom blazenom stanju :-),cuvaj se i pusa za oboje :-*

Citiraj:

---

pod 2: moj komentar na tvoju mamu i svekrvu..

---

Ajme, optimisticna, sto me nasmija!Ali imas pravo u svakom slucaju...

Djerekica, zelim ti jako puno snage kroz ovaj period...Cuvaj se <3

latika:love2:

Latika, sad sam prvi put poslusala pjesmu iz tvog potpisa :cry::cry: Hvala ti!

Draga Patrik pjesma je predivna, baš za naše anđele, a usput daje i veliku nadu da ćemo biti skupa u nebu jednoga dana i sve nadoknaditi, grlim te draga, i čitam redovno , vidim da polako ide na bolje, sretna sam zbog toga...

Tmurni su dani!Mame, kako ste?

ja sam tako psihički loše :(
od 19 tjedna puna sam bakterija....
prvo brisevi i beta hemolitički streptokok... cefaleksin, pa Novocef...
pa onda bris grla i nosa Stafilokok, Pneumoekok i Streptokok.. trojac užas.. opet Novocef pa opet novocef...
pa neki dan ponovno radila bris grla opet isti trojac ali ovaj put i bris cverviksa beta hemolitički streptokok....
uglavnom sad sam na Cefaleksinu... 500 mg x 2 i u 32 tjednu trudnoće...
ono.. strah me za poluditi koroamnionitisa... :( strah me svega....
ova trudnoća je sva obilježena bakterijama... to je kada krene loš imunitet.. i tako se nastavlja :(

puno pozdrava svima.. i puno mislim na vas

Cure sve vas ovdje volim i Ninu,Klaritu i Latiku i Mackulinu,posebno Patik koja mi je puno pomogla pri mom gubitku moje curice.Nije me bilo jedno vrijeme(zabranila sam samoj sebi Rode),ali evo me opet,prozivljavam sve kao i tog 25.2 i pitam se da li se ja to silim sve zaboraviti i cinim li dobro?.....Krenulo je prvo voce....moja baka kad sam bila mala govorila je da to ne jede jer ce njen sin na nebu ostati gladan,drzim se njenih nacela,operem voce i dam ga svojim sinovima,a onaj moj dio nek Bog proslijedi mojoj malenoj.

Mačkulina jesi li probala sa kakvim prirodnim čajevima ili tako nešto?

Citiraj:

---

Tmurni su dani!Mame, kako ste?

---

Evo iako je vec proslo par dana otkako si pitala, ja cu ipak odgovoriti :) Ja sam bas kao i ovo tmurno vrijeme...dosta osjetljiva, placljiva i neraspolozena. Znam da je uveliko razlog tomu bas ovo vrijeme, ali i obaveze koje me u "normalnom" svijetu cekaju. Noralnom kazem, zato sto ja jos zelim biti na porodiljnom sa svojim deckicem, da uzivamo u troje, da pripremamo ljetno ferije i festu za tatinu diplomu...al od tog nista...a u tom normalnom svijetu me ceka toliko toga za obaviti i pri samoj pomisli dodje mi muka. Valjda cu naci malo motivacije za dalje...Jako se bojim i za svog muzica. Kao sto sam vam cesto pisala, on je na pocetku pokusavao biti hrabar za mene, nije plakao, nije se zalio...Tek sada imam osjecaj da je pod uzasim teretom, ima ogromne podocnjake, tesko se dize iz kreveta, kozicu na prstima guli do krvi (znak da je nervozan)...barem smisao za humor je jos tu, al se nekako bojim da je to opet ta njegova fasada i u sustini da je u uzasnom stanju...Tako bih mu htjela pomoci...a ne mogu, drage moje, ne znam kako, kad ni sama nemam snage za izici iz ove rupe koja vuce kad dnu...

Citiraj:

---

bigbigmam prvotno napisa

Mačkulina jesi li probala sa kakvim prirodnim čajevima ili tako nešto?

---

beta hemolitički streptokok u truidnoći - nisam, samo antibiotikom.. ali idem po probiotik ovih dana..
Strašno me strah onoga što on radi:

Koroamnionitis koji može izazvati u super slučaju prijevremeni porod ili u najgorem mogućem smrt u maternici....

od 20 tjedna sam na antibiotiku... strah me da sam postala rezistentna...sad još cca 6 dana kure i to je to.... nema više antibiotika... ako opet bude pozitivno, u bolnicu na intravenoznu terapiju...

Patrik- žao mi tebe i tvog muža.Znam kako vam je. Pričajte, pričajte i pričajte.Jedan drugom ste rame za plakanje.Mislim da bi bilo najbolje da odete na neki izlet ili tako nešto.Nešto za vas dvoje samo.Znam da glupo zvuči, ali bitno je da se maknete od svakodnevnice.Znam po sebi.
Mačkulina ima neka teta negdje u Zgb koja prodaje neke probiotike, nešto jako prirodno i jako dobro.Jedna moja frendica je uzimala to od nje. Ako želiš mogu se raspitat!
Sve vas:taps:

bok cure :)
evo da se javimo, bili u Petrovoj... popili 3 kutije Cefakleksina, za 10 dana ponoviti briseve i to je to.
Razgovarali smo o prijevremenom porodu, o CR sa 38 tjedana... sad samo to treba čekati i moliti boga da sve bude dobro.
Dobro je što smo u 33 tjednu teški 2 kile i 650 grama što tjednima odgovara 34 +5, pa zvuči obećavjuće.

Šaljem vam svima bezbroj poljubaca u nadi da psihički budete u boljem stanju nego ja u novoj trudnoći

Mackulina, hvala Bogu, kraj se vec lagano nazire! Samo jos drzim fige da sve do kraja bude uredu,a sigurna sam da hoce!!!2650g :zaljubljen::zaljubljen:
Btw, ja sam jucer cijelo poslijepodne provela sa bebicom svoje prijateljice!Tako je bilo lijepo! Cak ju je i mm drzao! Bio je jako nervozan, ali se brzo smirio, hehe...malena je samo par centimetara duza nego sto je nas Patrick bio na porodu i ima cak istu kosicu kao on, heheh, ko da su braco i seka....Ja i frendica smo se uvijek zezale , da ce njih dvoje biti par, ona moja nevjesta a on njen zet...eto, tako, palo sve u vodu...I jucer nesto najcudnije-odlucili mi da ju ona podoji u njegovoj sobici, da sobica napokon malo zivota dobije i preuzme znacenje "djecje" sobice, a ne samo Patrickove...i tako drzi ona malecku, koja ima samo dva mjeseca, i zagledala se u njegove slike na zidu!! Gledala je jako, jako dugo i nesto brbljala!!Drage moje, necete mi vjerovati! Ja i prijateljica smo se samo gledale...njih dvoje kao da se vec jako dugo poznaju, razgovaraju se, heheh...eto, necu vas vise daviti, samo sam to htjela podijeliti s vama...Vama mozda nece biti nista cudno, ali eto mene jako iznenadilo :D Ljubim vas puno i tebi mackulinice jos puno hrabrosti i snage za zadnje tjedne!!Pusa

Mačkulina ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~~~~
da sve bude ok.Drži se!

Mačkulina još malo izdrži :love2:

Patik, ti si hrabra. Ja to još ne mogu. Sama pomisao na bilo čiju bebicu me rasplače. Moram priznati da ima dana kad vidim neko dijete i nemam neku reakciju, ali neki dan sam se u bolnici u čekaonici rasplakala gledajući jednu dvogodišnjakinju. Čini mi se da ako se ujutro isplačem onda sam skoro do navečer hladna ko špricer, a ako ne obavim svoj ritual plakanja ujutro onda me pokosi negdje u javnosti iz čista mira.

MAČUKLINA biće sve ok izdrži još malo .Ja u petak na inseminaciju baš sam nervozna

Cure ja sam nekako u glavi odlucila da bi isla na trecu bebu(muz jos ne zna,evo vama prvo govorim),a bojim se da li je jos rano.25.2.u 5mj trudnoce sam izgubila svoju curicu,a nakon toga su uslijedile dve kiretaze u razmaku 14dana i greskom obavljena laparoskopija.Mislite li da je to prerano ili da pricekam jos malo?

Renchyy, draga :zaljubljen: kako mi je drago citati te opet :)
I to jos sa ovako lijepim vijestima!!! Pa nemas pojma kako si me obradovala, kao da sam i sama skupila hrabrosti za dalje!Pitas se da li je rano? Kalendarski nije, ima mama koje su zatrudnile i dva mjeseca poslije, ali mislim opet da je najlakse da ti sama sa svojim muzicem odlucis. Ako on jos nije spreman, daj mu jos mjesec dva ;) pa onda zajedno u nove pobjede! Vidjela sam na jednoj temi da njene haljinice jos nisi dotaknula...ja bih ti savjetovala da se sa tim konfrontiras prije nego ponovno zatrudnis, mislim da ako se na taj korak odlucis tek u trudnoci, pod navalom svih hormona, moze biti jos gore...Eto, to je moje skromno misljenje, sigurna sam da ce ti i druge mamice pisati i dati bolje savjete.
A ja sam svom muzicu jucer rekla kako bih volila prvo zavrsiti fax, pa tek onda raditi na bebi, a to bi znacilo jos 2,5 god...Samo da me pogresno ne razumijete, ovo mi je drugi fax, 25 mi je godina, a ne tek 19 :D da mi ne biste govorile, ima jos vremena, ima jos, hahha...Mislim znam da ima, ali ja zelim veliku obitelj! I da, kad sam mu to predozila, nije mu bilo bas drago, stavio neku tuznu facu, pa sam odmah odustala, haha, rekla sam:"Ok, ok, krajem godine gledamo kako dalje." Mada znam da bi zbog mene bilo najlakse zavrsiti to sve, jer su dvije zadnje godinje teze nego prve dvije, al dobro, nekako cemo izgurati, mozda uz malu pauzicu! Samo me strah, na nasem faxu, ako ne polozis od drugi put ispit, mozes se pozdraviti sa njim, a bojim se ako bude mala bebica, ja iscrpljena, kako ce to funkcionirati!A da...sa tim stvarima se prije nisam zamarala..bit ce da ima opet straha u meni, pa tako razmisljam ...
Ajd ljubim vas sve, tebe renchy posebno, jer nisam odavno ! Cuvaj nam se i budi nam dobro! Svaka cast sto si se izvukla iz najgoreg!

Hvala ti Patik,tvoje rijeci uvijek je lijepo procitati.Ti nekako uvijek dodjes ko melem na ranu.Znas izmedju ova svoja dva sina sam napravila veliku razliku,uvijek sam mislila mlada sam ima vremena i nekako mi je prirodno da zene radjaju u dvadesetim,tridesetim...,ali evo od kako se ovo dogodilo nekako mislim da su godine proletile bas u tom cekanju(nije jos kasno),ali ja bi uistinu htjela troje djece i to mi je najveca zelja pa mislim da moram pozuriti.Jedna zena ovdje je napisala:Zelje su velike,a mogucnosti i sanse male,zapamtila sam joj rijeci i ne bi voljela da i ja jednog dana tako napisem.Nekako mislim,svega ce biti i kuca i novaca,ali sat ne mozemo vratiti unazad i sad kad sam uistinu shvatila da se moja sreca bazira upravo na vremenu provedenom sa mojim sinovima,ne zelim vise nista pustiti slucajnosti.Evo jucer sam svog 1.5g sincica vodila u kazaliste na djeciju predstavu i ne znam tko je bio sretniji,on ili ja.To je moj zivot i moj izbor i ucinit cu sve,stisnuti zube,pokusati prevladati strah od kojeg mi se i kosa na glavi dize,ali da bi dozivjeli srecu,moramo i riskirati,a prvenstveno vjerovati u sebe.Puno pozdrava i ;-);-);-);-) godina se blizi kraju pa ajmo zajedno!

Svaka cast na hrabrosti i kad znas sto zelis, draga Renchy ;)

Citiraj:

---

godina se blizi kraju pa ajmo zajedno!

---

Moze, moze! Mislim da ce moj muzic biti presretan! A ja cu isto pregristi sve i pokusati ponovno, cim se osjetim spremnom...Nas dvoje dosta razmisljamo i o posvajanju djece, zelja bi nam bila da uz dvoje troje nasih posvojimo jos barem jedno! I mami sam rekla nek se pripremi postati baka jednom crncicu :) Samo mozemo krenuti u proces tek pocetkom iduce godine, jer moramo biti 5god. u braku ;) Eto, valjda ce nam Bog pomoci ostvariti nase zelje! Ako i ne, znam da postoji neki plan, za koji ne znam ali koji ce me na kraju dovesti do moje srece! Pusa

Srce si,poljubac veliki i ako Bog cuje i ja ga molim da ti se zelje ostvare!

renchy, ja bi se savjetovala s ginekologom prije.. i ja sam izgubila bebu u 1o.om tjednu, kiretaža je bila odmah iza Božića i dr. je rekao da se pazimo sve do Uskrsa, najmanje, ali da bi idealno bilo od svibnja aktivno krenuti, dakle, nekakvih minimalno 3-4 ciklusa nakon kiretaže.
A kako se čuda uvijek i neprestano događaju, slijepo se držeći savjeta doktora pazili smo do Uskrsa i tada napravili još jedno maleno čudo (nakon određenog staža u MPO vodama :), spontano. Naravno da sam prepuna strahova, još se bojim početi uživati u trudnoći, bojim se veseliti..ali guramo tjedan po tjedan, polako.

renchy sretno draga i kao sto kaze thaia28 , savjetuj se prvo sa dr.
meni je dr. rekao 6mj ne smijem ostat trudna , isto sam bila 21tj kad sam izgubila svoju kcer
ja brojim mjesece , jedva cekam kad ce 9mj da mogu ici na bebu , a vrijeme sporo prolazi :(

Thaia, koja prelijepa vijest! Oprosti, tako si stidljivo pisala post, da ovakav kraj posta nisama ocekivala :D morala sam ga dvaput procitati da provjerim jesam li dobro skuzila, a tamo, thaia trudna!!:heart: I razumijem da se jos ne radujes i nisi opustena, ali zato cemo mi za tebe skakati od srece!:-D Pusa

Crvenkapice, i meni vrijeme jako sporo prolazi :( Radim sve i svasta, ali imam osjecaj da je dan kao godina dug. Ja cu mozda pocetkom sedmog-osmog mjeseca poceti piti folnu, zelim ju tri mjeseca ranije poceti uzimati! Pa cemo vidjeti kad ce upaliti...Inace, ako imas neke trikove za brze prolazenje vremena, pisi ;)

Citiraj:

---

thaia28 prvotno napisa

A kako se čuda uvijek i neprestano događaju, slijepo se držeći savjeta doktora pazili smo do Uskrsa i tada napravili još jedno maleno čudo (nakon određenog staža u MPO vodama :), spontano. Naravno da sam prepuna strahova, još se bojim početi uživati u trudnoći, bojim se veseliti..ali guramo tjedan po tjedan, polako.

---

eto.. znaš i sama kako je to :(
možda su tvoji strahovi vezani uz tvoj gubitak tako rane trudnoće (što je psihološki super) jer nakon prvog tromjesječja će ti biti lakše... kod mene je obrnuto.. ja izgubila bebu u trećem... i mene je njega strah... ko sam vrag :(

ali nema druge dan po dan.. od UZV do UZV.. doslovno tako živjeti...
negdje sam čitala da je netko kupio robicu, i stvari za bebu...
meni to nije padalo napamet... dok se ne rodi - ja ništa nisam kupovala... psihički je to lakše.. ovako samo te te stvari podsjećaju na tragediju :(

mačkulina vidiš ja imam drugačije razmišljanje; već sam sad odlučila da kad zatrudnim želim kupovati robicu i stvarčice kad god poželim, ne želim se ograničavati jer mislim da bi bilo još gore ne kupiti ništa, kao da čekam da izgubim i to dijete. Mislim da psihički nije zdravo na taj način se ograničavati i čekati neuspjeh. I sumnjam da cu tajiti trudnocu od drugih, kao sto nisam ni sa prvo dvoje. Ne želim se ponašati kao da ću ostati bez djeteta. Eto, valjda svako ima svoj obrambeni mehanizam. Glavno je slušati sebe i svoje srce. pusa

naravno da svatko od nas je drugačiji i ima svoj obrambeni mehanizam...

pusa i tebi :)

draga mačkulina već dugo čitam što pišeš i bude mi puno lakše ja sam sad 19 tj i na fragminu sam a nigdje nisam pročitala koje ti nalaze rade na mjesečnoj kontroli
u bolnici . puno bi ti bila zahvalna pusa

svoj sam slučaj napisala u temi genetska trombofilija u trudnoći

drage moje danas sam bila na inseminaciji sada sljede dva duga tjedna za mene

drage moje evo kako smo sve različite, i stvarno svatko treba po sebi činiti ono sto mu pase, i oporavljati se na nacin na koji mu odgovara. nepostoji univerzalni recept kako preziviti gubitak i kako krenuti dalje i proživjeti sljedecu trudnoću.ja se sada u ovoj trudnoći bojim ali ipak se radujem bebi kao da se nije nista desilo, smisljam joj ime, planiram kako cemo kad se rodi, sto se tice kupovine za bebu to cu ostaviti ako bog da za 9 mjesec trudnoće....drzite se curke, mislite pozitivno, vjerujte i nadajte se...mackulina jos malo i sve ce brige nestati.....

kaja sretno i probaj opusteno ...javljaj nam stanje...

Jučer sam čitala neke priče na nekom drugom forumu i mislim se Bože kako smo sve iste u toj našoj patnji, šta napisati kad je svaki drugi tekst isti.
Svako se bori na da preživi tu groznu bol i kako vrjeme odmiče postaje podnošljivije naučiš se živjeti snjom. A želja za bebicom nas pokreće da idemo dalje.
Možda je lakše kad znaš da nisi sam u toj svojoj boli i tom groznom strahu.
Šta reći već držite se! :love2:

Citiraj:

---

latika prvotno napisa

kaja sretno i probaj opusteno ...javljaj nam stanje...

---

hvala latika sve bi dala kada bi mogla opušteno

kaja znam da nemozes biti skroz opustena, to je normalno, ali probaj se ovih dana okupirati sa necim da ti dani sto brze prodju!

Citiraj:

---

mara82 prvotno napisa

draga mačkulina već dugo čitam što pišeš i bude mi puno lakše ja sam sad 19 tj i na fragminu sam a nigdje nisam pročitala koje ti nalaze rade na mjesečnoj kontroli
u bolnici . puno bi ti bila zahvalna pusa

---

Citiraj:

---

mara82 prvotno napisa

svoj sam slučaj napisala u temi genetska trombofilija u trudnoći

---

nisam čitala, ali ću ti tu odgovoriti...
D dimere i fibrinogen..
a ja svaki tjedan o svom trošku vadim CRP i KKS jer me u ovoj trudnoći od 16 tjedna bakterije stalno napadaju i na antibioticima sam od 16 tjedna a sad sam u 35 tjednu...
iskreno hematološki ima tih još pretraga AntiXA (ali to reda ne hematologiji na Rebru) ma ima ih cca još 10 tak ali ne znam što da ti kažem - sa larom sam na njih išla, u ovoj trudnoći ne idem... išla ne išla - terapija je za sve ista niskomolekzlarni heparin (u mom slučaju)
želim ti sreću u daljnjoj trudnoći :)