Poteskoce u navkavanju na vrtic - samoregulacija emocija kod djecaka (5 god.)
Postovani clanovi foruma,
Nakon dugog citanja odlucio sam postati clan i zatraziti vase misljenje/savjet/pomoc/iskustva....
Sve od navedenog je dobrodoslo.
Unaprijed se izvinjavam moderatorima ako se tema negdje duplira (sto moderatre najvise nervira :-) ), ali sam forum je toliko obiman i pokriva mnogo tema koje je prosto nemoguce bas sve pregledati/procitati.
Naime radi se o sledecem :
Otac sam dva djecaka. Stariji, 5 godina, mladji 2,5.
Moj stariji sin je razlog sto vam se obracam.
Djecak je urednog razvoja i napredovanja, po rijecima njegovog pedijatra. Rodjen je nesto "manji", sa 2770g sa potrebom hitnog carskog reza - jer je ostao bez pl. vode neko vrijeme. Uglavnom, porod i ishod - bez problema za djete.
Kao beba, pokazao je znake veoma nemirnog djeteta. Vrlo rijetko je mogao da mirno lezi, da se vozi u kolicima, da ne place u auto sjedalici. Sve to, u tom periodu je bilo jako naporno ali je sa vremenom, kao i sve u zivotu - proslo (izuzev cinjenice da je i sada jako nemiran).
Doslo je vrijeme za Kinderkrippe (jaslice) u koje je ovdje u AT krenuo sa 1g i 11 mjeseci. Tada, nije se susretao sa njemackim jezikom, a i svoj maternji do tada nije bas najbolje savladao.
Vec u prvim jaslicama pocele su prituzbe vaspitacica (ne pausalnom ocjenom - neiskusnih) kako je nas djecak, nemiran, tezak za saradnju i kako ne slijedi pravila (sa cim se slazem).
Zavrsio je boravak u jaslicama sa oko 3 godine. Te 3 godine su bile teske za nas, ne samo radi jaslica, nego iz raznih porodicnih poteskoca koje smo tada imali (smrtni slucaj).
Doslo je vrijeme za socijalizaciju u vrticu....tada je dobio mjesto u jednoj ustanovi koja ima prefix Tages Mutter (dvije zene koje se brinu za 10 djece razlicitih dobi - od samih beba do najstarijih, gdje je bio moj sin svrstan, skoro sam)
Odlazak u tu ustanovu trajao je samo par mjeseci jer smo vidjeli da mu je tamo dosadno, da izaziva paznju radeci gluposti i na kraju da je prestar (da tako kazem) za grupu u koju je stavljen. U medjuvremenu dobio je i brata.
Odlucili smo da ga povucemo i sacekamo, manje od godinu dana, da djecak provede vise vremena sa nama, prvenstveno sa majkom...da se malo emotivno stabilizuje.
Prosla je godina...on se dosta promjenio. Tecno prica nas i njemacki jezik. Gruba motorika je superiornom nivou (namjerno pisem gruba zbog teksta ispod koji ce uslijediti), moze se reci. Vrlo bistrog i ostrog, u skladu sa njegovim uzrastom, uma. Slobodno se moze reci da je poprilicno tvrdoglav i ponekad nezgodan djecak ali ne nesto sto jedan roditelj ne bi mogao savladati, doduse sa mnogo truda i zivaca.
Problemi koji se sada javljaju a ocigledno je da su se pojavili u proslosti i vukli se vremenom i do danas su sledeci :
Sada idemo u vrtic (vec 4 nedelje) u kojem, kao i u drugim organizacionim ustanovama, moraju da se slijede pravila, grupe, vaspitacica, postovanja druge djece i njihovih okvira. Ovo sve navedeno on relativno odbija da cini.
Znaci da pojednostavim primjerima kako bi lakse imali potencijalnu sliku :
Otimanje igracaka > na naredbu da to vrati ili ne radi > negodovanje, ljutnja, bacanje igracaka, plac pa ponekad i blago destruktivno ponasanje.
Sjedenje za stolom kada je vrijeme obroka > skoro pa nemoguca misija. Po naredbi ili prisili opet ista reakcija kao i kod otimanja.
Iznenadna promjene raspolozenja > npr. igra se fino, sam ili u grupi, ucestvuje, i onda bez ikakvog (vaspitacicama) vidljivog razloga, porusi ili pokvari zajednicku ili igru druge djece. Spoznajom da je izazvao paznju drugih i na poziv da se smiri i da to ne radi....bjezi i opet dolazimo od iste reakcije kao kod otimanja.
Sve to rezultira kratkim boravkom u vrticu jer vaspitacice nemaju (ili nece) metodu kako da hendlaju sa njim.
Nismo onda oklijevali jer je to sada vec treca ustanova u koju odlazi i moze se reci, ne uklapa se.
Otisli smo psihologu (na preporuku, provjerenom sa dosta dobrim backround-om).
Skraticu pricu da vas ne davim mnogo (ako vec nisam).
Raznoraznim testovima je utvrdjeno da je djecak mentalno na sasvim normalnom nivou u skladu sa njegovom dobi.
Bogu hvala, nema bolesti, ment. ostecenja ili slicno.
Konacna misao psih. je nedostatak samoregulacije emocija i blago kasnjenje u finoj motorici (ne drzimo olovku pravilno, vec punom sakom, ne skacemo na jednoj nozi).
Slijedi rad sa psihologom, u grupi da se ispravljaju "nedostaci" koje nas djecak ima. De facto, on ima poteskoce u socijalizaciji sa drugima SAMO kada su u pitanju pravila i postovanje tudjih stvari, to se vidi golim okom. Ima doduse, dosta, svojih drugara/vrsnjaka sa kojima najcesce nema te probleme. Vrlo lako stupa u kontakte sa ljudima, nije stidljiv, otvoren je - generalno nije povucen tip. Sto u neku ruku dosta demantuje ove gore navedene stvari koje su utvrdjene as it is.
Dragi roditelji, oni koji ste imali iste ili slicne probleme, pisite mi svoja iskustva, savjete, misljenja. Da li smo preduzeli sve korake, da li mozemo jos nesto uraditi za nase djete, po vasim iskustvima!?
Mi cemo krenuti u dugi proces rjesavanja tog nazovimo problema, sto ce ja vjerujem potrajati ali ono sto boli, na dnevnom nivou je cinjenica da djete ne funkcionise u grupi i vrlo je moguce da ce dobiti etiketu, posebnog djeteta - cega se ne bojimo ali nam je zao radi toga, ako se tako ispostavi.
Stoga mi pisite. Pomozite mi sa svojim iskustvima.
Zakljucno, kao roditelj koji osjeti svaki udah i izdah svog djeteta i sa tim cini mi se - i svaku njegovu emociju, mislim da je moje djete emocionalno nezrelo (ako taj termin postoji i moze se upotrijebiti) i da pokazuje znake hypersensitive djecaka (sto sam i ja svojevremeno bio).
Svaka ideja, iskustvo, knjiga, savjet, nam kao zabrinutim roditeljima mnogo znaci a posebno u ovom strahu nastalom od pitanja - kako ce se nase djete uklopiti u drustvo (a morace), u skolu (koja ce ubrzo) itd.
Svako dobro i puno pozdrava iz AT.
