Osjetljivost na glasne zvukove-strahovi....

U zadnje vrijeme me malo zabrinjava mali. Ima 4 god i 5 mj. i trenutno ga muče strahovi od svih mogućih stvari.
Ako vani puše vjetar stalno preispituje šta se to čuje vani, grmljavinu da i ne spominjem. Toliko je to otišlo daleko da moram navečer zatvoriti prozore jer misli da će svaku večer grmiti, svako malo gleda u nebo i pita da li će biti nevrijeme...
Prije se znao rasplakati ako bi netko drugi od djece plakao u prostoriji(govorim o vrtiću) ali smo mislili da je to bilo slučajno. Unatrag 2-3 dana smo bili kod doktora i tamo je bilo dijete koje je baš plakalo i polu vrištalo i on se odmah rasplakao,kao da se boji toga. Otišao na drugi kraj čekaonice samo da je što dalje od toga. Moje priče kako je to sve normalno, i da ga nekako utješim nije urodilo plodom.
Odlazak na neka javna okupljanja gdje je glasna muzika završe tako da odmah začepi uši i bježi što dalje od galame.
Odlazak na predstave je nemoguća misija...Bio je na 2, ali nakon Snjeguljice i 7 patuljaka više neće niti kročiti u dječje kazalište. Božićne priredbe gledamo iz hodnika,što dalje od buke i velike količine ljudi...
Mogla bih ovako do sutra nabrajati, i malo me to već zabrinjava.
Zadnje što mi je bilo baš čudno je da su u vrtiću igrali igru gdje su svi stajali u krug i izgovarali na glas samoglasnike i on se naravno povukao iz toga i začepio uši( ne znam da li se rasplakao).
Zanimljivo je da ako odemo u lunapark, gdje je jako glasna muzika, on ne reagira uopće na masu ljudi i muziku je on "zauzet" skakanjem po trampolinu, odlaskom na napuhane dvorce ,vožnja autića....
Mislite li da je to opet neka od faza(iako to već traje već skoro 2 godine), ili da posjetim psihologa?

mabo1, znam TOČNO kako ti je
rodila sam istog jednog takvog

iako sam pokušavala sa raznim objašnjavanjima, moj je dojam da je njemu zaista smetala buka, da mu je bila nepodnošljiva, znao bi reći da ga boli, a bome i držao se za glavu i uši kao da ga boli kad smo bili na zaista glasnim mjestima. A onda mi se učinilo da ga više toliko ne boli i ne smeta mu sama buka, ali mu je ostao još intenzivan strah od nje, pa smo se još jedno vrijeme s tim strahom borili.
predstave u vrtiću su mu bile noćna mora, izmišljao bi da je bolestan samo da ne ide, najviše zbog straha od buke, to smo rješavali pomalo, dajući mu priliku da sjedne u zadnji red, obećajući nagrade ako ostane na predstavi, svašta.
Propustio je puno rođendana svojih prijatelja u igraonicama, jer apsolutno nije mogao podnijeti kad puste glasnu muziku ili glasno pjevaju sretan rođendan. Tete u vrtiću su pazile da muzika koju puštaju sa CDa ne bude preglasna, a na M. ov rođendan cijela mu je grupa pjevala sretan rođendan tiho-najtiše :)
Ali, malo po malo, jedan po jedan strah je prevladavao. S tim da što sam više ja pritiskala ili nagovarala, to bi više zacementirao da neće. Ali onda kad je on spreman, napravi mali korak i tu bih ga ja podržala i onda pomalo to više nije bio problem.
Predstava se prestao bojati sa 5 godina i počeo uživati u njima, sa 5ipo bez problema i sam nastupao u završnoj priredbi u vrtiću. sa 6 godina je tek počeo ići u igraonice na rođendane (a sad 7. hoće i svoj slavit u igraonici),eto jedino u kino nismo išli još, još ga je strah (realno, u kinu je i meni dosta glasno).

Uglavnom, kao što vidiš, povuklo se poprilično.

Citiraj:

---

mabo1 prvotno napisa

Mislite li da je to opet neka od faza(iako to već traje već skoro 2 godine), ili da posjetim psihologa?

---

evo, ja bih rekla da je kod nas ta "faza" trajala od najranije dobi do negdje 5 godina

Ima nas kod kojih ta "faza" traje i u 40-tima :roll:
Ja se i dan-danas trzam na jake zvukove, a od boravka u bučnom prostoru dobijem fizički nalet mučnine. Tako da znam kako mu je.
Vjerojatno je pojačano osjetljiv na zvukove, e sad, je li to za psihologa ili ne - procijenit ćeš sama. Po meni, nema potrebe za time ako mu to ne remeti uobičajen način života. S vremenom bi se trebao naviknuti živjeti s time.

Moju je držalo sve do 12.g., ni danas ne voli kad netko plače ili ga nešto boli pa plače. U kinu je izdržala tek u 1.r.

i moj sin je bio takav
u kino bi pristao ici, ali bi vecinu filma prosjedio s rukama na usima i u grcu, a trzao bi se kao na elektrosokovima
ali igraonice mu nikad nisu toliko smetale
vatromet, takav tip buke - uzas
uglavnom, pomalo je jenjavalo, ustanovili smo da je jedno kino malo tise od drugog pa smo isli iskljucivo tamo i pomalo je prolazilo
sad ima deset godina, od skolske dobi je to skroz umjereno, prije toga je bilo izrazenije
evo bas nedavno smo se zatekli na koncertu, trazio je da se maknemo od pozornice jer je preglasno (ali i meni je bilo na rubu podnosljivosti)

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Moju je držalo sve do 12.g., ni danas ne voli kad netko plače ili ga nešto boli pa plače. U kinu je izdržala tek u 1.r.

---

Ja sam kao tanja_b cijeli život osjetljiva, pa sam s djecom bila u kinu samo jednom, mm ide s njima, a meni je ozvučenje u kino dvoranamq nepodnošljivo.

Ali istina je da se s godinama situacija poboljšava. Evo, lani sam s djecom bila na Belanovom koncertu i preživjela. Prije 10 godina ne bih. Ali pažljivo sam si birala mjesto, u sjeni zvučnika i blizu vrata, da mogu kidnuti ako mi bude previše.

Mi smo danas išli busom do grada ....kao na izlet....tolko joj je bilo bučno u busu da je cijelo vrijeme držala ruke na ušima....
u kino nema šanse ( ni ja ga ne volim) preglasno je...pogotovo one reklame na početku ....
Kad prođe neki motor samo se strese i pokrije uha......
Curka ima sedam godina i ne zabrinjava me to...mislim da je to normalno jer i meni buka smeta!::roll:

Evo da se malo javim sa svježijim promjenama...
Definitivno su faze u pitanju jer svakim danom nešto novo prolazi i dolazi. Grmljavinu smo malo uspjeli svladati jer smo pričali kako je to prolazno, da brzo stane, malo zasvjetli... Bilo nam je par večeri "veselo" pa smo morali biti maštoviti. Iako zna pitati svako toliko da li će biti grmljavine ali ga brzo prođe. Igraonice su nam ok i voli ići,i ne smeta mu nikakva buka tamo(zanimljivo). Danas je bilo iznenađenje na dječjem rođendanu Spiderman, i on inače odmah bježi ili se rasplače, ALI danas ga nije niti doživio. Pogledao, i otišao dalje u jurnjavu toboganima....
Od 1.9 počinje normalno ići u svoju grupu u vrtiću i počinje "sezona" predstava...Baš me zanima što nam ova jesen nosi....

Pozdrav opet od mene...
Samo da se malo javim sa nekim promjenama kod nas. Strahovi prolaze, i sad smo prešli u sferu navikavanja da zaspe sam u krevetu. Do sada je bilo jedino moguće ako bi ja s njim legnula u krevet. Postepeno smo odradili to u nekih mjesec dana, i sada zaspe za nekih 15 min skoro pa sam.
Ja sam krenula na UNICEF-ovu radionicu "Rastimo zajedno" koju organizira naš vrtić pa me baš zanima kako će to proći. Imam narednih 2 mj. predavanja...Idem malo naučiti nešto o roditeljstvu i kako bolje razumijeti dijete i poboljšati njegovo ponašanje...
Moja "beba" će za 2 mj.imati 5 godina. Polako se učimo crtati...da dobro ste pročitali...crtanje i likovno izražavanje mu je ravno 0. Nacrta nešto ako mu netko govori kako nacrtati, ili dok crta on ne gleda u papir nego samo maže kistom ili šara po papiru i zjaka negdje sa strane.
Bili smo na predstavi, u kazalištu. Dok je ulazio u gledalište bilo je plakanja i histerije ali sam nekako pričom ga uspjela zadržati da ostane. I netom nakon početka predstave na neku foru sam ga zainteresirala za nju i slušali smo pjesmice. Trajalo je sat vremena a ja sam nakon toga bila kao da me vlak pregazio.
Idemo polako....;-);-);-);-)

mabo1, ja te i dalje u potpunosti razumijem :)
pa d it ponudim utjehu, kod nas sve te iste stvari koje navodiš zaista s vremenom su se jedna po jedna sve riješile
tako da bih ti stvarno preporučila da se ne sekiraš pretjerano
pružaš djetetu podršku i guraš ga naprijed, da, ali nemoj mislit da su ti problemi nešto što ćeš samo ti riješit svojom upornosti, potrebno je da on bude spreman na to, da se dogodi neki klik, a ti samo svako toliko probaš je li se dogodio i ako je podržavaš naprijed
ako nije, bit će

što se tiče crtanja, puno dječaka ne pokazuje baš interesa za njega, a to se promijeni odjednom sa 6 godina, tako da nemoj se čudit što je tako.

Ne podnosim razne zvukove. Ne mogu raditi glavom ništa ako mi svira radio. Ili bilo što drugo. Pažnja mi skače na svaku glupi zvukić u pozadini. Prijateljica defektologinja mi je rekla da je to problem senzorne integracije.

Auditivni sustav prima informacije o svemu što mi čujemo. Poteškoće u senzornoj integraciji auditivnih informacija očituju se kod djece kao pretjerano obraćanje pažnje na uobičajene vrlo tihe zvukove, kao što je zujanje klima-uređaja ili kucanje sata, zatim strah i pokrivanje ušiju kod naglih glasnih zvukova kao što je paljenje usisavača ili radija, nemogućnost održavanja usmjerene pažnje zbog zvukova iz okoline kao što je šuškanje ili pad olovke na pod, zvuk vjetra ili kiše izvana i slično. S druge strane djeca se mogu ne odazivati na svoje ime ili ne reagirati na verbalne upute, ostavljati dojam da ne čuju dobro.

Citiraj:

---

kao pretjerano obraćanje pažnje na uobičajene vrlo tihe zvukove, kao što je zujanje klima-uređaja ili kucanje sata,

---

Mene zvukovi inače ne smetaju puno, ali čujem sitno pištanje adaptera računala po noći pa moram ištekati. Bože, kako me taj zvuk ubije u pojam. Kucanje sata mrrrzim.

meni to po opisu "baca" na poremecaj senzorne integracije
mozda bi mogli posjetiti psihologa (ne moze skoditi, nego samo koristiti)

J

Citiraj:

---

bucka prvotno napisa

meni to po opisu "baca" na poremecaj senzorne integracije
mozda bi mogli posjetiti psihologa (ne moze skoditi, nego samo koristiti)

---

X tako nekako.
Imam jednog takovog doma.
samo to nisu prepoznali na testiranju senzorne integracije sa 6,5 godina.
ali sad sa 15 godina je radio EEG i jasno se vidi drasticna reakcija na svijetlo ( zvukove ne testiraju).

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Ne podnosim razne zvukove. Ne mogu raditi glavom ništa ako mi svira radio. Ili bilo što drugo. Pažnja mi skače na svaku glupi zvukić u pozadini. Prijateljica defektologinja mi je rekla da je to problem senzorne integracije.

Auditivni sustav prima informacije o svemu što mi čujemo. Poteškoće u senzornoj integraciji auditivnih informacija očituju se kod djece kao pretjerano obraćanje pažnje na uobičajene vrlo tihe zvukove, kao što je zujanje klima-uređaja ili kucanje sata, zatim strah i pokrivanje ušiju kod naglih glasnih zvukova kao što je paljenje usisavača ili radija, nemogućnost održavanja usmjerene pažnje zbog zvukova iz okoline kao što je šuškanje ili pad olovke na pod, zvuk vjetra ili kiše izvana i slično. S druge strane djeca se mogu ne odazivati na svoje ime ili ne reagirati na verbalne upute, ostavljati dojam da ne čuju dobro.

---

Tu smo negdje....

Smeta me jaaaako zujanje fluorescentnih cijevi ako ne valjaju. Čak i ako valjaju, uffff... Sve je to neprirodno okruženje.

Moj mlađi sin je iz iste vreće, ali on prigušuje zvukove okoline tako da si pusti muziku.

E ovo sa poremećajem senzorne integracije me sad malo zaintrigiralo....Kad malo razmislim, on nekad reagira na takve stvari.
Smeta mu ako puše vjetar vani i onda se boji. Ako je glasna muzika(npr. ljeti kada su neke svirke) ne želi da budemo blizu nego da se maknemo dalje gdje nije tako glasno. To je bilo ljetos, sada je samo vjetar, grmljavina u điru...
I kako nešto se smiri tako nešto počne... Sad je došla faza bijesa i ljutnje... Ako nešto nije po njegovom odmah protestira,stupa kao u vojsci i demonstrativno odlazi u sobu ili kupatilo. Vrati se za 3 min i sve je kao da se ništa nije dogodilo. Ako nešto ne uspije iz prve, npr. zakopčati patent odmah se ljuti,baca na kauč... STRAVA. Riječ NE je opet u modi i ja ga stalno moram smirivati i pričanjem nekako navesti da napokon posluša. Totalno ga sve izbaci iz takta ako nije onako kako je zamislio, i ja mu pričom to dam do znanja da razumijem da nije onako kao je zamislio ali to jako slabo pali...Nekad se osjećam kao da me netko iscijedio...

Ja bi rekla da je to sve prilično normlano za njegovu dob. DJeca su razičita i prilično se različito razvijaju, imaju različito razvijena osjetila, različite urođene, nasljeđene temperamente.
A što se tiče zvukova ili mirisa, ili čak svijetla, tako regiraju vrlo senzibilni ljudi ili djeca.
ja sam oduvijek bila osjetljiva na jake zvukove, osim kad partijam, na jake, penentrante mirise i na jako svijetlo, i dan danas jako teško podnosim u zatvorenim prostorima jako svijetlo bilo umjetno ili od sunca, kod mene su roletne uvijek napol spuštene, pogotovo ujutro. A vani, obožavam ljeto, ali ubije me jako sunčano svijetlo, bili zimi ili ljeti, postajem nervozna nakon nekog vremena.

Moja starija je osjetljiva na jake zvukove, od rođenja,, osim kad svira, makar i kad svira nije da baš da uživa kod krešenda, ali ga ona proizovdi pa joj pada drugačije. manifestacije kao obrana su različite bile onda, i sada kad je starija, a mlađi je osjetljiv na jako svijetlo.

Citiraj:

---

mabo1 prvotno napisa

Ako nešto ne uspije iz prve, npr. zakopčati patent odmah se ljuti,baca na kauč... STRAVA. .Nekad se osjećam kao da me netko iscijedio...

---

Moja starija! Sad sa 7 se počelo smirivati, i ne regaria tako burno kad joj ne uspije od prve, ali taj poriv da reagira, baci i raspizdi se propisno je još uvijek prisutan. Mlađi ima nevjrojatno strpljenje oduvijek, starija je em nestrpljiva em ko žigica. Da samo iscijeđena...

Citiraj:

---

mabo1 prvotno napisa

E ovo sa poremećajem senzorne integracije me sad malo zaintrigiralo....Kad malo razmislim, on nekad reagira na takve stvari.
Smeta mu ako puše vjetar vani i onda se boji. Ako je glasna muzika(npr. ljeti kada su neke svirke) ne želi da budemo blizu nego da se maknemo dalje gdje nije tako glasno. To je bilo ljetos, sada je samo vjetar, grmljavina u điru...
I kako nešto se smiri tako nešto počne... Sad je došla faza bijesa i ljutnje... Ako nešto nije po njegovom odmah protestira,stupa kao u vojsci i demonstrativno odlazi u sobu ili kupatilo. Vrati se za 3 min i sve je kao da se ništa nije dogodilo. Ako nešto ne uspije iz prve, npr. zakopčati patent odmah se ljuti,baca na kauč... STRAVA. Riječ NE je opet u modi i ja ga stalno moram smirivati i pričanjem nekako navesti da napokon posluša. Totalno ga sve izbaci iz takta ako nije onako kako je zamislio, i ja mu pričom to dam do znanja da razumijem da nije onako kao je zamislio ali to jako slabo pali...Nekad se osjećam kao da me netko iscijedio...

---

Mabo, ja bih na vašem mjestu ipak posjetila defektologa koji je educiran na području senzorne integracije (ili ne mora biti, ali vas može uputiti nekome tko je educiran). Ne mora biti ništa strašno, ali ako dijete već ima teškoća na području senzorike, grafomotorike, emocionalne zrelosti.. Zašto ne otići stručnoj osobi i riješiti te stvari na vrijeme ?

Pozdrav,
nije me bilo neko vrijeme jer sam jako zaokupljena poslom.
Što se tiče mog malog ima jako puno pomaka. Napokon je smogao hrabrosti i prošli tjedan sa veseljem otišao na predstavu.
Put je bio polagan i u pratnji psihologa ali eto izgleda da je bilo pitanje 1 predstave koja se urezala kao nešto srašno i zbog toga je bio problem otići na nju. Grmljaivna više nije toliko problem kao niti vjetar. Kao da je morao "prerasti" te neke strahove i nove situacije.
Garfomotorika ide polako ali i to se nekako popravlja. Bolje drži olovku i čak sa nekim smislom nacrta neke pojmove. (Do sada je bilo odgonetavanje što je nacrtao)
Napunio je u 3 mj 5 god. i slijedeće godine na jesen bi trebao ići u školu. Novi izazov...škola:-o