Printable View
Pa ja sam isto pokušala sa kaznama (tipa nema moba, kompa i sl..) Nije djelovalo. Sad je ovako: možeš ići na trening (živi za to) tek kad je sve napisano, soba pospremljena i knjige posložene. Škola - ne pitam je uopće za zadaću - zanimaju me samo ocjene. Dakle, dok su ocjene dobre (dakle 5 i koja 4) nije me briga kako se organizira. Ako su lošije, onda drugačije razgovaramo.
Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Slažem se, ali ima ako dođe doma oko 13:30, a ja dođem doma u 17:30, mislim da je bilo vremena i za odmor i za zadaću. I onda hoću da nešto zajedno radimo ili da negdje odemo, a ne da se onda zatvori u sobu na 2h i piše zadaću. Pa je ne vidim do 20h. A onda ide na trening.
XCitiraj:
Deaedi prvotno napisa
XCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
jedino sto si moj uzme i ostatak dana za mozak na pašu. :lol:
kasnije, kad se odmori, još mu se manje daCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
bolje kad je u radnoj temperaturi
odradi i onda može mozak na pašu
ja sam valjda najradikalnija jer sam kroz tjedan zabranila minecraftove tablete i laptop. malo pogleda crtice ujutro dok jede pahuljice uz mlađu sestru, tako da tu bude princeze Sofije i tomu slično i navečer kad su sve obaveze gotove do pola sata Cartoon Networka. naime skužila sam da njemu te eigrice predstavljaju takvu ovisnost da on ako zna da ga to čeka ILi ne piše zadaću do navečer kad se iznenada sjeti 7 zadaća koje moraju biti gotove ILI zadaću piše lijevom nogom da bi što prije završio. ako mu dodju prijatelji ili on ide kod njih nisam tako striktna, ali uz glazbenu i jezike nema puno vremena. meni je stvarno važno da razvije radne navike. i točno vidim koliko je on zadovoljniji otkad se čvrsto držimo prioriteta da se prvo piše zadaća, a onda 20 min do pola sata vježba klavir. dobiva same pohvale i uživa u njima. a konflikte smo smanjili na minimum tako. prije smo se konstantno natezali- jel može još samo 20 min majnkrafta pa onda, jel može još samo ovaj you tube pogledat, jel može... užas. to je baš ovisnost.
Ufff, meni ocjene nikako nisu dovoljne. I nisu mi dobro mjerilo.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
U školi mog sina kriteriji su ionako vrlo niski, on bez pola mozga može imati sve 5 (osim ev. iz likovnog iz kojeg se svojski mora potruditi za peticu - što je rezultiralo time da je ove godine zavolio likovni :mrgreen: ). Dakle, meni nije dovoljno da ima petice, nego mi je stalo da iza toga stoji neko znanje, a ne sretan splet okolnosti na kontrolnom ili zato što je simpatičan nastavnicima.
Zadaće mu ni ja ne provjeravam, ali tu i tamo porazgovaramo o gradivu, sam želi da ga ponekad ispitam (najčešće vikendom), i tom prilikom znam naići na svašta - od savršenog znanja, do otkrića da se nije potrudio ni pročitati lekciju (jer tvrdi da on sve to zna, kako da ne :roll:). Ove godine je ipak malo ozbiljnije shvatio neke predmete, pa sad i samoinicijativno uči.
Imam tu sreću da je jako ambiciozan, pa se u skladu s time i potrudi oko školskih obaveza iako mu se zapravo ne da. Kako sam napisala ranije, elektronika je ipak preveliki mamac, tako da pribjegavam jačoj kontroli, i primijetila sam da nam je svima tako bolje. Igrice nisu samo žderač vremena, nego i razbijaju koncentraciju, tako da je najsigurnije ostaviti ih za kraj dana.
I ja sam primijetila da često ne donese manje nezadovoljstva, nego da. Jer ako odgovorim ne, tu je kraj, a ako nešto dopustim, onda završava natezanjem i moljakanjem i svađanjem za još.Citiraj:
sasa prvotno napisa
Ovo se odnosi na elektroniku.
Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Pa ne znam, ako nisi zadovoljna kriterijima u skoli mozda bi trebala razmislizi da promijenis skolu...Osobno se ja ne osjecam kompetentnija od profesora iz pojedinih predmeta da procijenjujem i propitivam njihove kriterije a niti zelim raditi njihov posao. Zelim provoditi vrijeme sa svojim djetetom koje se ne odnosi na skolsko gradivo.
Moj je sin sad treći razred , dobili su novu učiteljicu jer je stara otišla u mirovinu i teško je djeci, jer su kriteriji stroži (zapravo su onakvi kakvi trebaju biti, realni)
Oni u prva dva razreda šteta vremena koje su odlazili u školu, da nismo doma dodatno vježbali i radili i da nema godinu dana stariju sestru neznam kak bi bilo...
Kriteriji su bili užasni, npr ispit iz hj ili mat 19/24 je još uvijek bila petica... I dijete ima 5 grešaka dobi pet i naravno da misli da sve zna jer je dobil pet a u biti je to negde već i trojka ako gledamo realno...
Ja svojima niš ne branim niti skrivam, mobitele, tablete... Može ali nakon učenja, ili se dogovorimo jedna igra i onda pisanje zadaće... Uvijek prije pitaju jel mogu slobodno odigrati....
O, razmišljam o tome već dugo. Ali imam svoje razloge zašto se dosad na to nismo odlučili (a ti razlozi nemaju nikakve veze s ovom temom).Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Ne želim ni ja raditi posao profesora, a i ne radim ga, uostalom. Ne učim ja s njime doma, povremeno provjerim kako je naučio, to mi je zasad dovoljno. I da ga podsjetim da nije bogomdani odlikaš i da se mora ponekad i potruditi oko uspjeha.
Baš me iznenadio ovaj topiĆ. nisam imala osjećaj - radi drugih sličnih tema - da su roditelji na forumu toliko skloni kontroli školovanja, a ispada da ipak jesu.
Uglavnom, ja jesam sklona kontroli školovanja, i time se ponosim, no ipak stvarno ne određujem djetetu kad će pisati zadaću, to mi se nekako ipak čini da je njena stvar.
Istina da je podsjetim kad npr. popodne ili navečer ima neku od obaveza pa joj kažem da joj je pametnije prije napisati zadaću, ali odluka kad će pisati (a i hoće li, no obzirom da je prevelika plašljivica da ode u školu bez zadaće onda iskreno rečeno znam da hoće) je njena stvar.
Mislim da sam ipak ja najradikalnija, kod nas doma nema uopce igrica, tableta, mobitela mislim u rukama djeteta :mrgreen: I sto vise citam ovakve teme sve vise sam sigurna da dobro postupam. Moji jednostavno nikad nisu imali ni priliku razvit tu vrstu ljubavi /ovisnosti.
Kci dodje skine semalo poigrq sad je pocela i citat lektiru u to doba i onda mi dodjemo.
Zadaca jos nema osim vikendom, al dogodine ce bit pravi test kad bude ostajala sama cjjelo jutro ili popodne.
Jezim od pomiwli na bezvezno buljenje u ekrane ql meni ide na zivce i prenemaganje po kuci i stosta pa odmah smislim neke zadatke za obqvit bilo po kuci ili nesto drugo.
Ajme tipfelera...ne da mi edit..
jezim se od pomisli na...tako je trebalo pisat
anemona potpuno kuzim tvoje stavove i cini mi se da bi kod tvog sina upalila metoda da ga malo pustis da se sam "otrijezni" pa koliko god tebi bilo tesko pustit uzde.Nece njemu puno trebat, brzo ce on doci k sebi. Sretno!!!
Je, bas je tesko ne imati mobitele i tablete kad imas zensko dijete u dobi od 7-8 godina.
Moja , vrsnjakinja tvoje, ne dozivljava tehnologiju . To joj jetotano nezanimljivo iako nema nikakvih ogranicenja. Iima cak svoj tablet koji stoji na ormaru prazne baterije. Radije izrezuje nesto , crta, izraduje ogrlice i narukvice, ili gleda nesto na TV -u.
Interesno potpuno drugacije musko dijete , trenutno ovisnik o igricama, susreo se sa mobitelom i racunalom tek u dobi od 10 godina.
Moja je isto totalno nezainteresirana za tehnologiju, ja ju čak i potičem na korištenje tableta i kompjutera. I sve što radi u svoje slobodno vrijeme je jako kreativno - crta, snima crtiće, čita; ali kad treba pisati zadaće i učiti onda to i kreativna igra 'ometa', jednako kao buljenje u ekran ;)
Je, bas tako.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Moja kaze :" mama, dosta je bilo ucenja danas cijeli dan. Vrijeme je za igru!"
kod mene je kao i ko Sirius, samo što imam jedno dijete. Kasno je krenula s ekranima, no brzo je sve to sustigla :mrgreen:. Ima tu raznih ometača, u moje vrijeme se slušala muzika uz pisanje zadaće, a sad se isto sluša no tu je i stalna slika i ruka na nekom gadgetu. Moja je ljetos prešla iz ove grupe do 13 u stariju grupu i nekako još plivamo sa slobodnim korištenjem ekrana dok nas nema uz pokoji izlet spremanja tableta na skrovito mjesto. Ovaj tjedan je jedan od njih :angel:. Kad bi gledala samo jednu stranu trebala bi uvesti više restrikcija a nekako mi je prevelika da to krenem sad raditi i postanem kontrolor njenog vremena. A opet sto je veca to se vise stvari odvija putem raznih gadgeta i oni se nose posvuda pa i vecernja higijena traje satima.
No da se vratim na devetogodišnjaka, ja sam svojoj u to vrijeme u danima kad bi došla doma, a dočekala me zmija stvari koja je kretala od hodnika, jedan krak je završavao u njenoj sobi drugi u dnevnom boravku, na kuhinjskom stolu sve posude otvorene, nijedna poklopljena a kamoli vraćena na mjesto, počela pisati slijed radnih akcija na ploču :D To ju je jako ljutilo pa bi neko vrijeme pripazila. Sa samim zadaćama nismo problema. No koliko vidim kod tebe Anemona je problem ekran pa bi ga ja maknula na tjedan dana. Nakon toga vratila i vidjela da li se moze kontrolirati.
larmama na zmiju :lol:
al zaboravljaš da ja imam i jedno manje muško čeljade, koji bi onako po mojoj prosudbi bio jako dobar materijal za buljenje u ekrane i čim sam to skužila, odmah sam sve pozabranjivala tj. posakrivala i nije mu dostupno simple as that. Svoj mobitel ne dam nikome da mi prčka, tablet je prazan (fala ti Bože na lošem konektoru za punjenje), a bome ne dam ni svoj skupi laptop.Citiraj:
sirius prvotno napisa
sirius,
mislim da je tvoj sin iznimka da se tako kasno susreo s tehnologijom i postao ovisan, ipak velika većina djece koja su danas ovisnici o gadgetima su se susreli i prije 10-te godine sa svim tim, sudeći prema primjerima iz moje okoline. Pa samo u čekaonici kod zubara ili liječnika, puno više ih bulji u gadgete, rijetko koje dijete ne prčka, tramvaje da ne spominjem.
Lili , ovisnici o igricama , FB, drustvenim mrezama i slicnim stvarima moze se postati neovisno o dobi.
Vidi nas , a vidi koliko godina imamo i u kojoj smo se dobi susrele sa tehnologijom.:mrgreen:
slažem seCitiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
mi imamo dogovor - kad dođu kući jedu, pola sata mogu odmoriti i onda pišu zadaću i/ili uče
uz glazbenu školu i izbornu nastavu, jednostavno su preumorne ako se sve otegne do kasno uvečer
Lili ti si tolko u prednosti što ti mali nije doma bez vas a i klinka ti malo sama
Ali velim to je od djeteta do djeteta moj najstariji se može kontrolirati ako baš nije televizor upaljen, sam se ne sjeti upaliti tv, kompjuter pali ako baš nekaj treba jako hitno ili način ili napravit, na mobitel pogleda ako ga baš neko zove
ali ovi mali ti jedva čekaju da služe gdi je telac, daljinski, tablet ti bi mogli dan i noć više ti na tom
A to da se ne presvuce? Eto mene za zadace bas briga, al kad dodem doma a roba u masini, smeće u kanti i gospodin razvaljen u vanjskoj robi na kauču... Ono, stvarno mi to nije u redu. Postoji dogovor kojeg se drzimo osim u iznimnim slučajevima. A to da ti se ne da, nažalost nije iznimka. Kad postane, onda cu to moći premostiti bez uzrujavanja. Iako moj najstariji opet postaje suradljivo biće...
Ufff, da, postoji i ta faza...Citiraj:
casa prvotno napisa
Mislim,jasno mi je da se ponekad dogodi, aliiii znaju zapasti u petlju "imamo puno vremena", recimo za vrijeme ljetnih praznika, pa onda rade manje nego u jeku školske godine. A tada bi im mater najradije iščupala noge iz ležišta....
Fraza NISTE U HOTELU je nešto što se relativno često čuje. A opet, shvate oni s vremenom da im je manje zlo odraditi sve na vrijeme i bez stresa nego doživjeti napad roditeljskog terorizma.
E znaš šta sebe bih najradije lupala tavom po glavi kad krenem surfat, tješi me jedino što sam samo tu na Rodi i fejsu (radi trčanja), al brate mili to su takvi kradljivci vremena...grrr... a sebi sam dala u zadatak da ću manje surfat u ovoj godini. Natreskala bih samu sebe. evo nešto plaćam preko zabe i usput tipkam ovdje uh...Citiraj:
sirius prvotno napisa
pa draga moja šta nije i tvoj najmanji uvijek doma uz vaš nadzor, al čuj i uz nadzor roditelja neka djeca jednostavno su sklonija i vole više visit na gadgetima. Vidjet ćemo što će nam donijeti iduća godina kad će biti sama puno duže. Mali isto voli pogledat crtić, al doziram i kad me pukne naprasno gasim i otjeram u dječju sobu. Najbolje mi je kad se TV ni ne pali, a većinom i je ugašen 85% vremena. Upalimo naveče ponekad da pogledam neki film ili seriju.Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
pa evo, treba odvagnuti. naprimjer, ja sam sigurna da ako se dječaku koji ide u 4.razred potpuno onemogući pristup igricama- da ga se društveno jako hendikepira i izolira od vršnjaka. osobno držim da je to puno gore od povremneog majnkrafta. kao što vidimo iz teme, što je povremeno se jako razlikuje od roditelja do roditelja.
moji se s druge strane uopće ne presvlače doma- to mi je najnevažnije na svijetu, a bome ni krevete ne spremamo. ali mali ima obvezu šetanja psa i povremenog usisavanja i pražnjenja perilice.
To da li se presvlače ili ne ovisi o tome da li im je posteljina na krevetu prek dana ili ne. Moji su prestali s presvlačenjem kad su krenuli u glazbenu školu i tada smo prešli na dnevno pospremanje posteljine u sanduke ispod kreveta, da se na njima može sjediti u odjeći u kojoj su bili u školi. Sad se presvuku u trenirke po želji, ali nisu obvezni.Citiraj:
sasa prvotno napisa
O igricama - slažem se s ovim. Moji su relativno bezbolno prerasli Minecraft. Nismo im branili, ali je bio uvjet da se prvo riješe školske stvari i kućne obveze, a nakon toga su mogli, čak i bez ograničenja, jer ionako nije puno vremena ostajalo za to. Ali k8d nas nema dugih večernjih bdijenja.
Evo, baš sam pitala sina da li još igra Minecraft... kaže da ga još ima, ali ga slabo koristi. I kaže "da li još uvijek visi onaj papir na vrat6ma?" Naime, na papiru je pisalo PRVO ŠKOLA, A TEK ONDA RAČUNALO ILI MOBITEL"
Prerasli su to. Sad imaju druge načine dangubljenja, hehehe.... ali radne navike su im pristojne. Mogle bi biti i bolje, ali i puuuno gore.
Mi se presvlacimo svi i nitko ne radi krevet. I što da mu radim kad ga dopalo da živi u presvlacimoseobitelji? I naravno to ovisi o obitelji al mi je stav meni se ne da pa ne radim svoj dio neprihvatljiv. Ne radi radnih navika niti radi pomoći. Sebičnost me tu dovodi do stanja umanjene uracunljivosti.
A igrice ne znam kako rješavat al dok odgojim četvrtog nešto mi govori da ću imat iskustva i u tom području.
I ovo je istina.Citiraj:
sasa prvotno napisa
Moj je već izoliran po tome što ne prostači i ne ide u školu u trenirci, da mu još i igrice ne dozvolim, fakat bi bio čudnovati kljunaš :mrgreen:
Kako može biti sebično ne presvlačiti se ?! Ono, neki ljudi se presvlače u kućnu robu, neki ne, i jedno i drugo je savršeno normalno, pa uopće ne vidim zašto bi netko inzistirao da se dijete presvlači kad dođe kući. ako je tebi udobnije u kućnoj robi, ne mora biti da je djetetu tako zar ne??
E baš tanja_b :-)Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
X, kužim o čemu pričaš.Citiraj:
casa prvotno napisa
Ja u životu nisam vidjela Minecraft, niti imam pojma kako se to igra (vjerovali ili ne), a još manje mislim da je uopće moguće potpuno izolirati dečke od igranja igrica u kasnijim razredima osnovne škole, al kod mene doma nadam se da će minimalno gubit vrijeme na takve aktivnosti.
Eh sad kako će biti, moći ću to reći za par godina :-)
Apsolutno mu ne treba biti udobnije niti me zanima koji su njegovi duboki osjećaji prema kucnoj robi. Živi u obitelji u kojoj se to radi uime higijene i u kojoj živi beba od šest mjeseci koja puze i sve liže. I skroz mi je sebično ne poštivati ukućane jer mi se to ne da...
slažem se s casom i njenim obašnjenjem.
omg je li ovo rodin forum :mrgreen: što je s onom krilaticom da beba ne treba živjeti pod staklenim zvonom ?
Iako ja definitivno nisam pobornik iste, stvarno mi ne bi palo na pamet da bi vanjska roba mogla naštetiti bebi, koja se pretpostavljam isto tako šeće po tom vanjskom svijetu, pa onda prima goste koji se vjerojatno ne presvlače kad dođu itd itd .. tako da ne bih rekla da bratova košulja ili hlače koje je nosio po vani mogu igrati presudnu ulogu u higijenskim uvjetima u kojima beba živi. Eventualno bih mu za kaznu zabranila da nosi bebu :mrgreen:
Ma al eto nama je to fuj nevezano za bebu. Mi tako živimo... Tako me učila baka. Ne znam kako objasniti niti zašto. Eto, to je to! Pa imam i ja pravo imat čvrste i intuitivne stavove. Nije da svi moraju neznamsto.
I beba se presvlaci. Gosti ne.... Zasad
to je stvar navike. više nego higijene ja mislim. ja doma ne mogu biti sekundu jednu u robi izvana, skidam se već na ulaznim vratima :lool: evo, danas sam došla s posla u 4 i 15, presvukla se, ručala, pa se opet obukla i išla u grad lol. dheca kako-tako, nisam im baš skroz uspjela prenijeti tu naviku. al me isto nervira ako su doma npr u trapericama. ne znam točno zašto :D al me nervira. pa ih uglavnom i skinu.
krevete ne radimo.
kažeš mima, ništa od te kompetentne djece na kraju, ha? :lool:Citiraj:
Mima prvotno napisa
casa normalno da imaš pravo, ali za sebe, bezveze je to nametati odraslom dečku.
Ma mislim, živimo zajedno... Mora i smeće bacit i svašta.. I ne vidim ja tu neko nametanje, to je život s drugima... Nije ovo demokracija, ovo je monarhija. A monarh sam još uvijek ja. :ghug: