Evelina pa samo si ti priušti što te opušta i što ti paše, ti najbolje znaš za sebe :kiss:
Evelina pa samo si ti priušti što te opušta i što ti paše, ti najbolje znaš za sebe :kiss:
nema na cemu, draga! :heart:Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
nadam se da ces se uspjesno nositi i sa tim izazovima, ti si jedna sposobna i jaka zena.
Ja kasnim kao Ćiro, ali tema mi je prezanimljiva i pronalazim se u njoj. BB, mislim da sam u potpunosti shvatila sto zelis reci i sto te zapravo muci. Ne podnosim kada moram biti vjestica (tj. ne moram, ali ne nalazim drugog rjesenja u datoj situaciji), kada moram posegnuti za vikanjem, ucjenama, kaznama i slicno. Ne zelim biti TA mama, svaki put kada rijesimo situaciju na taj nacin, osjecam nemoc, prazninu, uopce nisam zadovoljna sto je "uspjeh" dosao na taj nacin. Jutros mi je prigovorio sto vicem na njega, taman sam posla izustiti "ja ne zelim vikati na tebe, ali moram kada me ne cujes i ne slusas" i zaprepastila sam samu sebe i zaustavila se jer mi je to zvucalo aman kao ono "tucem te jer te volim"
I ode mi negdje pola posta.
Imam ja i rjesenje za takve probleme, strpljenje, trud, ljubav, rezanje (pogotovo kada je u pitanju kombinacija superinteligencije i cvilidretosti odnosno drama queens), pogotovo "TAKVA" djeca iziskuju 150% onoga sto roditelj moze dati, a ja priznajem da su moji kapaciteti ponekad nedovoljni. I sama sebi se ne svidjam takva, ne volim sebe takvu. Ja sam Roda, pro AP, ne luda derača sa šibom koja je izasla iz raja :mrgreen: ali nekada ne ide, pogotovo kada sam umorna i preopterecena (i kronicno neispavana, ali to je vec druga tema, da mi je netko rekao da ce me skoro sestogodisnje derle buditi po noci...)
Joj gdje me nasle...
Ja se u zadnje vrijeme toliko puta pretvaram u vjesticu da je to strasno,ali kako kaze BB dok ja ne pustim taj neki cudovisni glas kao da govorim zidu...
I evo situacija danas...treca skoro 6.g.dodje iz vrtica i kaze vruce joj je u stramplama, skinut ce ih..ja joj kazem ok i onda se ona skine skroz do gaca...recem joj da se obuce..bar tajice i carape ako joj je tako vruce..i to nakon sto je 5 min bila samo u gacama..a u kuci nije bas tako vruce...zapravo je bilo i malo hladno jer smo taman dosli...i ona meni e bas necu, necu i necu..a vec sva ledena...a sad se i cetvrta vec pocinje skidati jer je treca gola pa moze i ona...a stvarno u kuci prohladno...
I nakon mog moljenja..objasnjavanja..pa brojanja do tri zaprijetim da nema plesa jer gola ne ide nigdje ona vice i dalje necu i necu i necu i idem di ja hocu...tek kad sam zaprijetila vise luda da cu je ispisati iz plesa i poslala poruku na ples da nece doci ,se obukla
Ne znam vise, svaka od njih cetiri ima svoje trenutke koji me izbace, ali treca je "majstor"..a kad ona krene, cetvrta od 3.g. se samo prikljuci
llella, ne znam kakve su ti klinke sa zdravljem, al ja bih to pustila.
Znači uglavnom se ne miješam u njihovu glad, žeđ i toplinu/hladnoću. Davno sam skužila da su mi djeca drugačije termoregulirana od mene. Kod nas u kući je hladno. Jučer je vani bilo 4°C, a svekiji su grijanje uključili u 13h. Iako su u kući moja mama, sin i kćer. Ne bih sad ulazila u detalje oko tog grijanja, zašto i kako, nije niti bitno za temu, ali u kući nam je hladno. Zimi u kuhinji i blagovaonici ima 20° ako je dobar dan... Znači u tim uvjetima moja djeca hodaju bosa, u majicama kratkih rukava, kratkim hlačama i sl. Ne razboljevaju se ništa više od drugih, štoviše, suprotno od toga.
A kad hoću da se obuku, kažem im da to naprave jer ne želim da sjede za stolom goli do pasa, u gaćama il nešto sl. ili im kažem da se obuku zbog toga što je meni teško gledati njih tako polugole, jer to je zapravo istina, njima je dobro, meni nije.
Bake ih stalno naganjaju da stave neke šlape, pogotovo malu, i točno se vidi taj otpor o kojem pričaš.
moji nikad šlape ne nose kao ni ja, ne podnosim ih, zapravo najviše volimo hodati skroz bosi i bez čarapa. Pogotovo ujutro kad se dignemo. :-)
Nikad ne nosim ni potkošulje, ni štrample (osim ako je -15C).
Zdravi svi ko drijen oduvijek kuc-kuc
Ma i one su i bose i u potkosuljama isto uvijek...i slusam i od mame i od sveki svaki dan litanije o tome...ali ih pustim..bas jer mislim da nemamo svi isti osjecaj topline i hladnoce i da nije dobro preutopljavati ih....ali ono sto me izbacilo jucer je njezino ponasanje odmah na prvu...cisti prkos samo radi prkosa...i tako stalno s njom u zadnje vrijeme...i za jelo i za spremanje i za ustajanje ujutro i za oblacenje i za gledanje televizije...
Nju da pustim ona bi buljila cijeli dan..
Ni kod nas se ne nose strample...jucer ujutro ih stavila na svoju inicijativu...ne nose ni sal ni rukavice sad...kazu da im nije hladno...meni je pa nosim
U nas se doma vrti krilatica (ko ona đesbiodevedesprve)
"đetijepotkošulja?"
A djeca najčešće bosa :drama: .
Ja mislim da sam se rodila u potkosulji, stramplama i slapama.
Meni je ostala valjda trauma jer je mom tati to bila tragedija kad bih ja hodala bez šlapa. Stalno je vikao di su ti šlape, prehladit ćeš bubrege, mjehur...nastavi niz. Ni dan danas ih ne nosim a bome ni J. J ima faze kad se skida po kući i hoda u gaćama. Trenutno je takva faza, pa ju pustim.
I termo čarapama preko štrampli.Citiraj:
Optimist prvotno napisa
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
Brrrr....Zamislite gorski kotar pod snijegom i temperature u -,a često i debelom minusu :).Bez potkošulje i štrampli?Šlape su kod nas obavezne :).Ja sam od onih koje opominju i dosađuju,i to bez griže savjesti:-P.Sad baš mlađu opominjem da utrpa potkošulju u hlače:mrgreen:.
ajme babaca...kako se vi mislite utrpat u one cipele s druge teme?!
:lool:Citiraj:
Argente prvotno napisa
Naš većinom u čarapicama.
Meni moraju biti i gležnjevi u čarapi, stopalice mi ničemu ne služe i šlape uvijek nosim. Potkošulju isto, većinom. MM također :)
Mogu samo napomenuti da se frižider jako rijetko otvara, tko je pratio. Trenutno nemam neku izraženu frontu, samo borba protiv kreativnih ideja. Zadnja fora je da otvara ladičar u kuhinji pa prebacuje stvari iz jedne ladice u drugu tako da baci preko stražnje stranice i onda ih traži u sljedećoj ladici. Tako mi žlice završe među folijama i vrećicama, a upaljači i poneka žlica među začinima. To pretraživanje rezultira uglavnom kaosom u ladici sa začinima. Pretpostavljam da to neće dugo raditi pa se previše ne angažiram oko toga, ali svakakve ideje samo frcaju :)
Ali sam imala u gostima ekipu iz vrtića pa sam vidjela da je moj baš pristojan, u usporedbi s nekima, i zapravo nema one prave razaračke ideje, kod nas je većinom znatiželja motivacija. Tako nekad pogledam tuđe muževe da osvijestim kako je moj zapravo skroz OK :lool:
Kod mene se mora potkošulja utrpati u gaće
Pa ti trpaj, tko ti brani?Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Ja vidim da im to uopće ne treba, i sama sam pobornik teorije da se razbolijevaš od virusa/bakterija, a ne od hladnoće. Tako da ne znam zašto, ali po nekoj inerciji ko papiga ponavljam "kanotjeru u gaće, stavi čarape", valjda je pritisak društva prevelik? S time da se svi oko nas sablažnjavaju kako smo mi goli i ta naša jadna djeca skupa s nama.
Ontopic (donekle), i ja se kao Jelena dovedem u ravnotežu kad nam dođu neka djeca u posjete. I muževi :lool:
Sirius, nekad trbuh brani :škartoc: .
Odrasla sam s pričom kako mi je mama davnih pedesetih išla na maturalnu zabavu u posuđenim salonkama, a kad se vraćala doma, pljusnula kiša pa je hodala uru vremena bosa da ne uništi cipele. Pa se iz toga razvila upala mjehura, bubrega, ramena, glave i ajfelovog tornja...pa se spustio mjehur i ešerihja napadala idućih 35 g.
Uglavnom, nikad nisam išla bosa ni sjedila na betonu, a do srednje su me osiguravala 2 para gaća.
Uspjela sam ne prenijeti u nasljedstvo te strahove, ali, avaj, muž pati na potkošulje :roll: .
Neizostavno.Citiraj:
eryngium prvotno napisa
U krevetu je toplo :mrgreen:Citiraj:
Argente prvotno napisa
Takva je Minnesota, uz vjetar nam je debeli minus obicno u dvoznamenkastim ciframa, pocinje s dvojkom. Djeca uglavnom ne nose potkosulje, a ako i imaju nesto bez rukava, to ispadne iz hlaca isti cas. Cesce u hlacama ni ne zavrsi. Strample nosimo samo uz suknju (to kcer; ja nosim hlace 99.5% vremena) i ponekad ispod skijaskih hlaca.Citiraj:
silkica prvotno napisa
Svi imamo slape, ali samo ih ja nosim i to jer volim. Nosim i potkosulju, ali to i ljeti i zimi jer mi, fina i elasticna, drzi sunke ne okupu. U kuci je grijanje na 23C, a u djecjim sobama to znaci 19/20 za kcer i 20/21 za sina (tako su smjestene sobe, nema im pomoci). Uglavnom nose kratke rukave ili jednu tanku majicu dugih rukava, bose noge ili carape, s tim da kcer prilicno cesto hoda samo u gacama. Ne dozvoljavam golu guzicu, higijene radi, a drugo me nije briga. Nisu bolesni.
Jedino sto mi je trebalo X vremena da se ja izlijecim od silnih stecenih imaginarnih strahova. :lool: I mene su oblacili u termo carape preko pet drugih pari carapa, i slicno.
Moja je uvijek utrpana ali J. nikada, ona dobije slom živaca od potkošulje utrpane u hlače. Par puta sam krenula u opominjanje i onda si mislim ali stvarno kaj će joj biti ako potkošulja nije u hlačama? Baš ništa. Ja biram bitke, dobro, neću ju pustiti bosu na snijeg ali jel potkošulja u gaćama ili nije je njen izbor.Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Kako mi je ova tema promakla?
Ništa, nemam što reći, osim da sam i ja od onih mama koje grabe za ramena, unose se u facu i urlajući izgovaraju hrpu groznih rečenica zbog kojih se kasnije grizu.
Luda sam zadnjih par mjeseci...
Ni jedna njena radnja ne ide linearno... ono, umiješ se, opereš zube, počešljaš, skineš pidžamu, ubaciš se robu za školu, obuješ, nabaciš jaknu i izađeš iz kuće.
Ajd, spremi se za školu...
Pa napravi krš u ladici s majicama dok izabere onu koju želi. Napravi krš u ladici sa štramplama ili čarapama dok nađe onu koju želi.
Pa napravi tri koluta naprijed i nazad na krevetu kojeg sam upravo namjestila... stoj na glavi i svijeću na krevetu. Ja ju požurim... Skida pidžamu, baca ju na pod.
Onda preko šarene potkošulje nabaci bijelu majicu (iako sam joj 3 miliona puta rekla da pod bijelu majicu ide samo bijela potkošulja). Pa se igra s psom ili nađe nešto drugo što joj odvuče pažnju.
Promijeni potkošulju ili majicu... hladno govorim...
Pa promijeni potkošulju ili majicu, ne možeš takva u školu, procijedim.
Pa ona to napravi, ono što skida sa sebe, baca di stigne, najčešće na pod. Vraća se na krevet i napravi svijeću...
Pa urlam da složi i spremi.
Vrijeme curi.
Već smo trebale biti na vratima.
Pa ja zaurlam da gdje su hlače... pa nađe hlače...
Onda kaže da je spremna.
Jesi oprala zube?
Jesam.
Pipnem četkicu, suha: Ne muljaj, odi peri zube!
Kaaaaaaako znaš da ih nisam oprala... oprala sam, kad ti kaaaažem!
Ne laži! Na rubu sam.
Onda ode u kupaonu... pa se vrati za 15 sec.
Pa ju vratim: pošteno operi zube, trebati će ti.
Zadrži se malo dulje.
Jesi se umila?
Sad ću.
Pa se kao umije.
Namaži lice...
Aha.
Onda izađe na hodnik, pločice porculanski gres, ledene. Stoji bosa na njima, papuče na podu lijevo od nje, čizme desno. Nema veze što se nije počešljala, s punom pažnjom kiti frizuru špangicama (7-8 komada na visoke šiške, dakle, skroz nepotrebno).
Ne stoj bosa na tim jebenim pločicama!!! Koliko puta ti moram reći!!! Grabim za ramena i urlam.
Ona se skameni. Ja se skamenim od njenog prestravljenog pogleda.
Jurim prema autu, pred kućom, ona dolazi bez torbice s hranom. Ostavlja kućna vrata otvorena, svjetlo upaljeno, dvorišna vrata otvorena.
Vraćam ju.
I tako.
Slično je za jelo, slično je za pospremanje sobe. Slično je za odlazak na spavanje. Slično je s igranjem. Sooba izgleda kao nakon 9 stupnjeva po Richteru.
Ne mogu više. Želim jednu radnju. Linearnu. Da spremanje za školu nema suvišnih radnji.
Želim tanjur u sudoperu nakon doručka, obrisan stol, ugašeno svjetlo u kupaoni, zatvorena vrata kuhinjskog ormarića.
Tak, male stvari.
Ništa extra.
Samo to.
Uh...
Ne želim urlati. Mrzim to... ne želim da me tako lako izvaci iz tračnica.
A bila je tako suradljiva kad je bila mala. Kad je imala tri godine brže smo izašle iz kuće, majke mi.
Mojca nije utjeha ali klinac bolje pospremi stol nek klinka 4.5 godine starija.prije složi i pripremi kaj treba ponijeti u školu nek ona.
Tebi ne treba radnja nek rakija zorom
ovo su ti preteški zadaci i za tinejdžere :mrgreen: , to kad roditelji postanu onda nauče 8-)Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Mojca, spisak :). Odprintaš "to do list" sa satnicom i pokačiš na strateška mesta: iznad radnog stola, na vrata ormara, u kupatilo, kuhinju.
I kažeš joj da sledi uputstva korak po korak.
Moja starija se oduvek tako sprema, zapravo bi se moglo reći da je sa godinama značajno napredovala.
S tim što su moji kriterijumi jaaaako spušteni: zatvorena dvorišna i kućna vrata su mi dovoljna. Plus poneta školska torba, obučena bilo kakva odgovarajuća garderoba i čizme- u nekom iole normalnom roku.
Ali trebalo je pune dve godine da SEBE istreniram da mi je to sve ok. I kad sam istrenirala sebe, ona se počela puno savesnije spremati. Da li je konačno sazrela ili me je sve vreme zaje..., neću da znam :mrgreen:.
Ja sam mu jutros deset minuta pokušavala navuči rukavice s prstima. Jedna ruka super, druga nikako, i to desna. Onda je morao još na wc pa smo ih skinuli (i jaknu i ....) i onda u drugom cugu sam mu samo nabila rukavice kao snješku na ruke :lol:
Ja sam najtanja na kraju dana.A njih dvije k´o da dobiju dozu.Polude.Umjesto da se spremaju za spavanje,one se gurkaju,lupkaju,zezaju,smiju,i baš tada dobiju inspiracije za najljepše igre.A čitav dan ima je bilo dosadno.Skidajte se više!Ulazite u kupatilo!I sve ostale rečenice :) izgovaram povišenim tonom(vrlo često je ovo blaga riječ :oops:).Valjda zato što znam da još samo malo fali do mira i tišine,pa ne mogu da dočekam :).
Mojem velikom ne trebaju to do liste,on napravi sam od sebe ,ok baš ne uvijek,ali u 98 posto slučajeva napravi,klinki se i nakon umiljavanja ništ do glave ne dopre,osim ako je njoj stalo da bas sad mora nekaj kaj ona hoće.klinac je 70 posto
U stvari se,kad sam blaga i fina i puna strpljenja,osjećam kao neka glumica koja glumi svoju ulogu.
Mojca...linearno, haha, pa to je nemoguća želja.
Ako ti se žuri, učini sve umjesto nje.
Ako ti se ne žuri, pusti da se sprema svojim tempom. I sve provjeravaj. Tamo negdje oko 19 godina će se vjerojatno "linearno" početi spremati.
Kriteriji su ti previsoki . Plus -ono sto je tebi ( pre)vaznio njoj je zadnja rupa na svirali. Ustani pola sata ranine , skuhaj caj, pojedi dorucak u tisini i malo odmeditiraj.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Ja baš razmišljam kako ću se početi dizati u 5:00, možda i malo vježbati, srediti se i napraviti doručak pa tek onda tjerati ukućane iz kreveta. S tim da se ja s dvoje djece i mužem borim slično kao Mojca s jednim djetetom.
Meni jedino u mojcinoj priči nije jasna šarena potkošulja i bijela majica to bi kod mene prošlo
Mojca :lool: kod mene to pomnozi x3 :lool:
ova najmanja je kaos sama po sebi i bit ce jos najgora, cini mi se :mrgreen:
Mojca, skroz kuzim frustraciju oko izlaska iz kuce, jer iz kuce moramo izaci i, u principu, drustveno je prihvatljivo jedino ako smo obuceni. Znaci radite na tome da razumije jednostavne radnje koje treba obaviti - jutarnja higijena, oblacenje, izlazak.
Drugi kriteriji, te odbaci. Stvarno nisu problem.
Sto ce se dogoditi ako na sarenu potkosulju ima bijelu majicu? Ama bas nista. Ako je hladno, a majica nema rukave, ok, nadjite neku koja ima (neka sama odabere; nije bitno ako boje i stilovi ne odgovaraju). Odaberite odjecu navecer, ako te smetaju razbacane ladice. Ja napravim tako s trogodisnjakinjom kad se sjetim, a kad se ne sjetim, onda se nosim s razbacanim ladicama jer njoj nikad nista isprve nije dobro pa mijenja. Moja greska; ne njezina.
Nece se nista dogoditi ako nema slape na nogama, a stoji na plocicama. Obut ce ih kad joj postane hladno.
Frizura kao frizura. Teoretski, moze staviti i rogove, zar ne?
Ako te smeta razbacana soba, ukloni barem 75% stvari koje moze razbacati, a ne zeli ili ne zna spremiti (a ne zelis ni ni ti, iz ovog ili onog razloga).
Pojednostavi sama sebi zivot, prvo.
Ja bi tu rezala na puno mjesta i dosta toga pojednostavila.
Npr nema šanse da se roba bira i traži ujutro prije polaska. Sva roba je složena još navečer i ujutro je samo uzimaju i oblače.
A što razbacaju to ih čeka kad se vrate iz škole, kad shvate da će to morat sami promisle prije bacanja (tj. sin, kćerka zapravo ne razbacuje).
Ne želim trošit živce ni ujutro, a ni naveče. Navečer sam uvela što raniju pripremu za pidžame, a poslije kad su spremni mogu i malo razvuć. To mi nije strašno, bitno da je sve pod kontrolom prije nego krenem vrištat. Tako nam je svima bolje.:-)