Kolika vas je dalo djecu prijevremeno u skolu? Ako jeste kakva su iskustva?
Printable View
Kolika vas je dalo djecu prijevremeno u skolu? Ako jeste kakva su iskustva?
Ja nisam, ali s kime god sam razgovarala imali su loša iskustva. I ja sam ranije išla u školu i mama mi je rekla da to nikada nije prežalila.
Ma joj totalno sam protiv toga. Imala sam prošle godine dvoje djece u vrtiću koji su bili rubni slučajevi, tj. do 1. travnja nisu navršili 6.godina, nego par dana poslije, i roditelji su inzistirali da im djeca idu u školu.
A sad se suočavaju s posljedicama, glavobolje djece, emocionalna nezrelost za školu, nezainteresiranost, i sl. Iako su djeca bila iznadprosječno inteligentna, to naravno ni izdaleka nije dovoljno za praćenje nastave. A psiholog i defektolog s kojima surađujem su bili definitivno protiv toga.
što podrazumijevaš pod prijevremeni upis?
Npr. meni 6 godina i mjesec, dva (ukoliko je dijete emocionalno zrelo i ako ima podršku roditelja) nije prijevremeni upis.
Pa kao što sam gore napisala, prijevremeni upis je svaki onaj kad se upisuje dijete koje do 1. travnja ove godine nije napunilo šest godina.
Svaki roditelj ima pravo upisati svoje dijete i prije, svakako, ali osobno mislim da ta godina škole prije vremena može imati više štete, nego koristi. Mislim ne razumijem koje su uopće prednosti toga.
Ja sam krenula u školu sa 6 godina i tri mjeseca i ne znam što bih radila da nisam, i ovako mi je bilo dosadno. I nitko nikada nije požalio, ni ja, a niti moja mama. Nisu sva djeca ista, odgovorno tvrdim da ima djece koja mogu krenuti u školu sa 6 godina.
Pa meni nije prerano ako je dijete rođeno npr. 1.4. ili 15.4. ako ono koje je rođeno 30. ili 31.3. mora ići te godine. Znači ovo rođeno u 3. mjesecu mora i njemu je krajnji rok, a ono rođeno u 4. ide prijevremeno :/
:D :D i ja, ali još 1964. godine :lol: !!! a tada se išlo sa minimalno 7 godina.Citiraj:
ninaXY prvotno napisa
za kikicu sam pisala molbu, s tim da sam joj na pregledu rekla da ne mora u školu, a isto sam joj rekla i prvi dan (i prvi tjedan)... ona je odlučila da hoće. ja sam ju podržala - i nismo imali baš nikakvih problema. nikad nije požalila što je krenula ranije, a nisam ni ja :mrgreen: .
Ja sam u razredu imala 4-ero djece koji su 6 godina punili u 9. mjesecu kada je škola već počela. Niti jedno od njih (3 cure i dečko) nisu nikada imali problema, dapače svi su bili odlikaši i omiljeni u razredu.
Ali to je bilo onda, ne znam kako je sada s obzirom na gradivo i dr.
Nas je u vrtiću teta psiholog pitala hoćemo li Luku koji je rođen 22.05. dati ove jeseni u školu pošto je on jako zainteresiran za sve kaj se tiče škole i crtanja i pisanja i računanja ,a o onim radnim listovima za predškolce neću ni govoiti!!!
No mi smo odlučili neka pričeka još godinu dana jer je njegova koncentracija jako kratkog vijeka i naprosto je nemoguća misija zadržati ga recimo za stolom ako se ne radi nešto što ga ono fakat zanima!!!
Ali teta psiholog će raditi sa troje - četvero djece pripremu za školu i pitala je jel može i Luka sa njima vježbati jer JU JE ON TO MOLIO!!??
Neznam možda smo pogriješili možda nismo,ali moje mišljenje je da on nije emocionalno zrel za školu!!!
mamatanja - daj mu mogućnost, ali ostavi mu izbor. (vidi kako sam ja s kikicom ;) ).
ovo je samo TVOJE mišljenje, i ne mora značiti da je objektivno... možda podsvjesno tražiš razloge da ga ne pustiš u školu - jer TI želiš da se on još igra... :mrgreen:
Pa dobro to je tvoje iskustvo. Ali u usporedbi sa današnjim vremenom, kad je gradivo iznimno obimno, mislim da nije za uspoređivanje. Evo recimo ja se sjećam da skoro do petog razreda uopće nisam imala potrebu učiti, osim pisanja zadaća i učenja pjesmica. I svakako da taj prijevremeni upis nije mnogo mijenjao na stvari. A je li danas tako?Citiraj:
ninaXY prvotno napisa
Možda nisam kompetentna jer nemam svoje dijete, ali bez obzira na to, razgovaram s mamama čija su djeca bila u vrtiću, i uvijek su tu priče tipa da su djeca preopterećena(i ona koja su imala propisanu zrelost za školu), da cijelo popodne provode u učenju. I to se ne radi samo o prosječnoj djeci, nego i o inteligentnoj i naprednoj. Izjednačavati gradivo i zahtjeve od prije 20. ili 30. god. i ovo današnje, je subjektivno i nije argument koji drži vodu.
Poznajem roditelje čija je djevojčica iznimno nadarena, ali unatoč svemu nisu je dali prijevremeno u školu, ali to je nikako nije unazadilo. Ide u vrtić, uči talijanski, igra se, nije joj dosadno, i dapače godina dana bez škole, je vrijeme koje će te sve njene pozitivne karakteristike još više uvećati. Da li jedno dijete koje ranije krene u školu, i recimo deset ili jedanaest mjeseci je mlađe, može konkurirati ovakvom djetetu?
zea, to je i moje iskustvo, ali i iskustvo mog djeteta.
morala sam uzeti u obzir još neke stvari - a to je društvo iz vrtića. nije bilo toliko bitno da budu zajedno u školi, ali je bilo bitno da se iza njih ne ostaje u vrtiću.
jako dobro sam to razumjela, jer sam i ja kao mala prošla istu situaciju. toliko mi je to bilo teško - da se i sada (42 godine kasnije) jako dobro sjećam tog ružnog osjećaja.
naime, mene NISU htjeli upisati u školu. ja sam sama dolazila u učionicu (nitko me nije tjerao van), nekih mjesec ili dva. nakon toga sam tražila mamu da mi obuče crvenu haljinicu s bijelim točkicama, i otišla sam drugu bušiću :lol: . pitala sam ga: ima li u ovoj školi mjesta za mene, ha??? :x i tako su me primili...
odgovor na tvoje pitanje: ako postavljaš pitanje "konkurencije" - onda je to pogrešno pitanje. ako pitaš da li mlađe dijete može biti jednako uspješno (možda i uspješnije) od tog starijeg djeteta - odgovor je DA.
jezici, plivanje, klaviri, ritmike, i ostale stvari koje se nameću 6-godišnjacima - veće su opterećenje od boravka u školi s prijateljima, i učenja nečeg novog. ne zavaravajmo se da nisu - samo zato što ih djeca prihvaćaju.
djeca su mali ljudi. samo zato što su maleni rastom, i mlađi od mame i tate - ne mora značiti da ne znaju što žele. to što svoje želje ne mogu objasniti na način odraslih - ne znači da nisu u pravu.
dajte im podršku u onom što žele, ostavite im prostor za uzmak ako u zadnji trenutak ODLUČE da to ne žele. (pa odrasli ljudi pobjegnu ispred oltara - kad je u pitanju životna odluka! )
ako i dalje niste sigurni - preporučam prof. urli za one koji su u zg. nakon toga sigurno neće biti dileme.
opet - i za nju govorim iz vlastitog iskustva - jer je mom djetetu pristupila s puno ljubavi kao da joj je ona majka - a s druge strane zadržala je disocirani pristup kako bi bila objektivna.
Sorciere, baš mi je simpatično to tvoje iskustvo borbe za mjesto pod suncem. :*
S ovim se slažem, to će sigurno svakog roditelja staviti u dilemu. Iz mog skromnog iskustva od tri generacije predškolaca, bila su četiri zahtjeva za prijevremeni upis, i u svakom slučaju je razlog bio taj. Za samo jednu djevojčicu, od njih, mogu reći da joj to neće toliko štetiti. Ali uvijek mi je dođe žao kad je vidim tako sitnu i slatku kao vrapčić kako nosi tu torbetinu. Izuzetno je pametna, ali emocionalno nezrela, zaigrana, neozbiljna.Citiraj:
morala sam uzeti u obzir još neke stvari - a to je društvo iz vrtića. nije bilo toliko bitno da budu zajedno u školi, ali je bilo bitno da se iza njih ne ostaje u vrtiću.
A drugo troje, ma ne znam. Ne shvaćam kakav je to roditelj koji dijete koje ni po čemu, baš ni po čemu, osim po tome što će izgubiti prijateljicu, ima razloga za školu. Psihotest katastrofa! A ide u razred u kojem je 34 djece! :? Ne bih htjela biti u koži te učiteljice.
Što se tiče ovoga, nisam imala na umu tako doslovno shvaćanje riječi konkurencije. I da, naravno da mlađe dijete može biti jednako uspješno,i uspješnije, ali možda u malom broju slučajeva mogu ići ukorak sa onima izuzetno nadarenima koji su stariji od njih, a to sve bi moglo da je krenulo sa sedam godina.Citiraj:
odgovor na tvoje pitanje: ako postavljaš pitanje "konkurencije" - onda je to pogrešno pitanje. ako pitaš da li mlađe dijete može biti jednako uspješno (možda i uspješnije) od tog starijeg djeteta - odgovor je DA.
I evo ova moja djevojčica s početka priče, izuzetno inteligentna, elokventna, snalažljiva, društvena,psihotest odličan, ma sve pet, ali s tim nekim nezrelim elementima ličnosti, i sa izraženom djetinjom crtom, željom za igrom,slobodom. Ja si zamišljam da je nisu upisali prošle godine, kakvo bi tek to dijete bilo u idućoj šk.godini. Ja ne vidim koji bi tu gubitak bio. Sve te njene pozitivne karakteristike i predispozicije zasjale bi u još punijem sjaju.
Djevojčica je znala da hoće u školu, ali koliko ona može znati da je recimo njena kilaža na rubu, o svojim procesima sazrijevanja, i sl.
Eto, to je moje razmišljanje i način na koji bi svoje dijete upućivala.
Godinu dana za dijete od šest godina puno znači, i treba dopustiti da se to čudesno u njemu razvija, a ne pritisnuti ga školskim obavezama.
mene ovo isto muči
da li upisati dijete ranije u školu ili kasnije
moj Tino će 1.7.2007.g. napuniti 6 godina
i sad...dali ga dati u školu (uh kako ružan izraz, "dati u školu") s 6g i 2mj ili sa 7 g i 2mj????
ja sam krenula sa 7g i 4mj i bila među najstarijima...
moji kažu da me nisu htjeli dati ranije u školu (iako sam ja s 5,5 godina znala sve ono što neki ni u prvom osnovne ne znaju....) radije su me ostavili doma igrati se i još malo uživati u djetinjstvu...nisam se bunila :P
Skupljam iskustva i dvojim. Bio sam najmlađi u razredu, ali potpuno ravnopravan i ne doživljavam svoj raniji odlazak u školu kao neko posebno uskraćujuće iskustvo. Ako dobro shvaćam stvari, ni vrtić se drastično ne razlikuje od početka škole, osim po obaveznom spavanju i rastegnutoj satnici.
Proučavao sam malo problematiku darovite djece i akceleracija (raniji polazak u školu) se smatra manje vrijednim od individualiziranih programa. Eh sad, ako nema individualiziranih programa koji bi poticajno djelovali na darovito dijete koje pohađa školu sa svojom generacijom, dijete se dosađuje i ostvaruje jako loše rezultate pa je u tom slučaju akceleracija ipak bolja.
I dalje dvojim.
vrtić se jakooo razlikuje od škole, to je potpuno drugačiji sustav, sa drugačijim pravilima - na žalost.
Po meni tu nema jednoznačnog odgovora - svako dijete je drugačije, teško je bilo što reći bez da se pozna dijete.
jeste li čitali klnjigu: Odrastanje Kaina. U toj knjizi je odlično opisano razlike između cura i dečki kako u razvoju tako i u očekivanjima okoline - sa poantom da cure puno lakše prihvaćaju raniji odlazak u školu nego deči. Neke škole (u Americi) su bile uvele praksu da cure ulaze u školu godinu dana ranije od dečki i sva su djeca postizala odlične rezultate.
Ja sva sreća ne moram razmišljati o tome, ali da moram svoje dijete ne bi dala ranije u školu - u ovakve škole kakve su kod nas.
Slažem se sa Zeom. Učenje nije samo učenje u školi. Dapače, mislim da dijete u toj jednoj godini mnogo može dobiti i naučiti, ali s tim da se roditelji angažiraju. Moj sin će ići u školu 2007/8. sa 7 godina i 1 mjesec. On sada već mnogo toga zna, ali njegovo učenje sada je slobodno - ono je pokretano njegovim interesom za svijet oko sebe i u sebi i intelektualnim okruženjem, budući da se MM i ja bavimo takvim poslovima. Kad dođe u školu učit će po programima, kako god okreneš donekle ukalupljeno. To je tako i nad time ne trebamo zdvajati, ali mislim da im treba dati tu jednu godinu. Koliko čujem u vrtiću i drugdje, to je sad i trend, jer se pokazalo da su djeca od 6 godina ipak u većini slučajeva nezrela za školu.
Inače, imam iskustva s nekim slučajevima akceleracije, ne samo ranijeg polaska u školu nego i preskakanja razreda. U nekim slučajevima se radilo o ambiciji roditelja, što je završilo u prosjeku i u gubljenju godina na fakultetu. U jednom slučaju radilo se o iznimno pametnoj, nadarenoj i marljivoj djevojčici koja je išla sa mnom u 5. razred u klasičnoj školi. Ona je briljirala ispred svih u razredu i bila je po svemu vrlo odgovorna, jer je bila iz siromašne obitelji, pa je znala što znači rad. Na nagovor profesora roditelji su je prebacili iz 5. u 7. razred i tu se dogodio njezin krah, jer se nije mogla snaći u novom razredu, a to se odrazilo i na njezin školski uspjeh. Poslije osnovne škole više nisam čula za nju i ne znam je li uspjela u životu.
Ja već razmišljam o tome, moje dijete za 1 mjesec nije školski obveznik za šk. god. 2009/10, bi li bila zrelija da je rođena 31 dan ranije?
Ja sam išla u školu s 7. godina i 1 mjesec, mada su mamu i tete u vrtiću i pedagog u školi i učiteljica koja je vodila 1. razred (iz malog sam mjesta, svi se poznamo) nagovarale da me da s 6. godina. Mama je na nagovaranje popustila i odvela me na testiranje, tamo su rekli da nisam motorički baš spremna, mama dalje nije inzistirala, mada su je i dalje nagovarali. Ne znam da li je pogriješila, ja sam lijevak, po prirodi motorički nespretna, i,imala sam, i još uvijek imama, "tešku ruku" pa sam i sa 7 god imala problema sa pisanjem, crtanjem, cijelu osnovnu školu (bila sam čvrsti odlikaš) mi je mama morala rezati kada je nešto trebalo za školu, drugi su mi crtali za ocjenu i sve što je bilo u vezi sa finijom motorikom meni je bilo teže, i mislim da sam isto tako mogla ići i sa 6 godina. Nedavno sam razgovarala s jednom mamom koja je dala klince sa 6 god. i nešto sitno i ona je zadovoljna i rekla da su joj djeca velika za dob i da joj je i radi toga drago, da su išli sa 7 i nešto definitvno bi iskakali fizički, i ovako, medju mlađima su medju najvećima.
I moja Vanja je velika, neće mi to biti jedini razlog da je dam sa 6 godina, ali ako bude psihički zrela to će mi biti argument više, mislim da će ona sa 6 bit među višima, mogla bi iskakati i možda dobiti komplekse ako sa 7 i nešto bude najstarija i daleko najveća.
Sve mi se cini da cemo ipak pricekati jos 1 godinu. Opet ce u malu skolu da nastavi s kontinuiranom mentalnom aktivnoscu - mislim da ce ako nastavi onim tempom do ljeta vec samostalno citati - sto ce mu omoguciti da samostalno bira sadrzaje koji ga zanimaju, a i nakrcati cemo dodatne aktivnosti. (engleski vec ide, a jaako zeli i francuski pa cemo i to isprobati, ostaje nam sport a mozda uvedemo i neku muzicku aktivnost ako to je fizicki izdrzim).
Iv bi inace krenuo sa 6 godina i 3 mjeseca, ovako ce sa 7 i 3 mjeseca.
Cinjenica je da djeca oko nas krecu vec s navrsenih 6 u skolu (SLO) - ali je naravno i tempo prilagodjen uzrastu, a i svi su tog uzrasta.
A ja uvijek razmisljam kako je dobro imati tu godinu rezerve- ja sam ju potrosila nakon faksa na smucanje po svijetu bez ikakve griznje savijesti...
zdenka2, i dalje tvrdim da djeca mogu bez problema ići ranije u školu. pa zbog toga i postoje testiranja i pregledi. jedini slučaj problematičnog dolaska u školu - bio je u kikičinom razredu: dečko od 7 godina - tri tjedna je plakao na nastavi - i morali su ga ispisati... :( svi mlađi su bez problema prihvatili i školu i obaveze. btw - kikičin razred ima najbolji uspjeh u svojoj generaciji - i to od prvog pa sad do osmog razreda.
preskakanje razreda je druga priča. roditelje koji to priušte svojoj djeci u osnovnoj školi - trebalo bi poslati na psihoterapiju :evil: . djeca mijenjaju sredinu - a to je u svim meni do sada poznatim slučajevima - rezultiralo odbacivanjem u novoj sredini. takvo dijete se doživljava kao prijetnja, i prema njemu se ponašaju kao prema uljezu.
ja sam svojom voljom preskakala razred u srednjoj školi. u trećem razredu sam imala kolegicu koja je prema meni bila divna. naime - i nju su smatrali autsajderom - pa smo se nekako našle. ona je pala razred - a ja sam u četvrtom bila IGNORIRANA. sjedila sam sama u prvoj klupi cijelu godinu, čak je i razrednica napravila hajku na mene - na satu na kojem ja nisam bila. naime, dobila sam tri petice u jednom danu - i njene ljubimice su bile revoltirane.
roditelji nisu na mene vršili pritisak u tom dijelu, ali kad su vidjeli da sam to prošla u redu - apetiti su se probudili. očekivali su da i faks završim ranije :x - što je pred mene stavilo nedostižan cilj i ja sam pukla. faks sam naravno završila, ali svojim tempom :mrgreen:
zato - imajte povjerenja u svoju djecu, omogućite im da sami donose neke odluke, i ne namećite svoje odluke bez razgovora s njima (ma koliko smatrali da ste u pravu). dječja želja za raniji polazak u školu treba se dobro razmotriti - i treba im dati šansu za odlazak, ali i za povlačenje.
Sorciere, kad moj sin nešto zbilja želi, on to i provede...
Ja nemam strogi stav prema tome, naravno da sve ovisi o djetetu, ali nisam za požurivanje s idejom da dijete time gubi ili dobiva godinu. Ništa oni ne gube ni ako idu sa 7 u školu, a dobivaju to što su u svakom sljedećem razredu tijekom školovanja zreliji nego što bi bili da su krenuli sa 6. U vrtićkoj grupi mog M. nitko neće sa 6 u školu - najranije je 6,5, a ljetna djeca kao što je moj M. idu sa 7. Ja sam uvjerena da bi na tim testovima mog M. već sad proglasili sposobnim za školu, ali meni to ništa ne znači, jer mislim da će mnogo više dobiti od te godine s onim što sam ja isplanirala.
Ali ako ima neko mirno, emotivno zrelo, intelektualno sposobno dijete koje hoće ić sa 6 u školu, neka ide.
ma ja nikad nisam o tome razmišljala kao o dobitku ili gubitku. i ne mora biti da će biti zreliji ako kasnije krenu. to je totalno individualno, i neovisno o godinama.
mi smo o školi razgovarale od njene pete godine. odluku je donijela sama. moj "posao" se sastojao u tome da joj predočim sve što ju čeka u školi, da joj napravim "listu" dobitaka ali i gubitaka zbog polaska u školu.
ona je tvrdila da želi u školu - i ja sam ju poslušala. ipak - imala je mogućnosti odustati, i vjerujem da je to bilo presudno. osjetila je da stojim iza nje ma što odlučila.
naravno - pojam "odluke" i njenih posljedica smo razradili još puno ranije. druga godina ritmike, engleski u vrtiću (hoću - pa neću)... sama je odlučila da ide - i morala je ići do kraja, jer sam ju podsjetila da sam ju pitala, i da je sama odlučila. tako je mogla shvatiti pojam te riječi kad je škola bila u pitanju.
jesu li se današnja saznanja u vezi prijevremenog upisa promijenila? imam djevojčicu koja će iduće godine u srpnju napuniti 6 godina i razmišljali smo da je damo na testiranje za raniji upis.
kognitivno mi se čini spremna (savladala je glasovnu analizu i sintezu, čita, računa do 10), osim toga je jako zainteresirana i motivirana za školu. oduvijek pokazuje veliko zanimanje za sve oko sebe (za razliku od dvoje mojih starijih klinaca, kojima je igra najvažnija) i pitanja i zaključci su joj na razini djece koja su starija od nje. u vrtiću joj je dosadno i kaže da želi ići u školu. (možda najviše zato što joj je brat sad u 1. razredu).
ako i prođe testiranje, kako da znam da je to ispravna odluka?
gdje bih je još mogla dati na testiranje? najviše me zanima testiranje emocionalne zrelosti.
Iako je još puuuno prerano, i mene kopka pitanje prijevremenog upisa jer imam travanjsko dijete. Sa svih strana pljušte preporuke za izbjegavanje ranijeg upisa.
Znaš čemu se ja nadam, laumi? Da će se nakon ulaska u EU promijeniti granica kad je dijete obveznik (na rujan, npr.) pa da onda ta odluka neće biti moja :mrgreen:
mi smo imali istu dilemu, savjetovali se, odlučili čekati i nismo pogriješili.
btw. moj 4,5-godišnjak je savladao sintezu, analizu i računanje do deset. bratove engleske pjesmice i vježbe iz hrvatskog svladava brže od njega.
odluka je svakako vaša, ali: učiteljice mahom podržavaju kasniji upis radije nego raniji (emocionalna zrelost - mlađa djeca znaju imati problema). vrtićka psihologinja može testirati dijete i dati vam svoje mišljenje.
jedan dio djece stvarno je zreo za školu prije vršnjaka... no ja bih rekla da je većini bolje doći u školu kasnije.
ja sam u školu krenula sa 6 godina (isto sam rođena u srpnju) i nije bilo nikakvih problema. jako sam htjela ići u školu, nagovarala sam mamu i tatu da me upišu.
emocionalno mi je ona bitno zrelija, već sad, s 5 godina, nego njezin brat od 6,5.
ako prođe testiranja, trebat ćemo jako dobro odvagnuti da li da ostane u vrtiću do 7. godine (kako bi redovno trebala) i da bude frustrirana što ne ide u školu ili da krene u školu pa da eventualno ispadne da nije dorasla nekim situacijama u školi.
zato su me zanimala iskustva.
ms. ivy, gdje ste se savjetovali?
laumi, i ja sam krenula sa 6,5 bez problema.
to je jako individualno.
frendić je krenuo sa 6,5 i to je za njega bila dobra odluka. u našem slučaju je čekanje bilo prava stvar, sazrio je u nekim jako bitnim segmentima.
mi smo tražili vrtićku psihologinju da ga testira s predškolcima i porazgovarali s njom. ona nam je rekla da se se djeca mogu prilagoditi, ali problemi se često jave kasnije kad starija djeca odskoče u pubertet.
post festum, učiteljica kaže da u razredu ima problema (ponašanje i sl) s djecom koja su krenula ranije, i općenito sam primijetila da prosvjetari preferiraju kasniji upis.
no ako svi pokazatelji kažu da je dijete spremno i vi tako osjećate, onda nema razloga da ne krene ranije.
kad spominješ probleme u ponašanju, misliš li na disciplinu?
uglavnom na disciplinu i pažnju.
kad krenu u prvi razred oni prolaze adaptaciju pa se počnu tući, svađati, gnjaviti druge... to učiteljice hendlaju i do polugodišta se većina djece smiri, do kraja godine više-manje svi.
no neka djeca još u drugom razredu imaju problema s koncentracijom, samokontrolom, funkcioniranjem u grupi pa nastave s neprikladnim ponašanjem. učiteljica kaže da su to najmlađa djeca.
no ovo moje je jako laički i bez detalja, neka učiteljica razredne nastave bi to bolje rekla.
moji su oboje u svibnju. za starijeg nisam uopće dvojila, išao je sa sedam. a sad me, kao juranu, kopka. no, naginjem ipak za redovan upis. enivej, pratim topik.
mislim da mi ne bismo s time trebali imati problema. E. nema problema sa samokontrolom niti s koncentracijom, u tom smislu je jako zrela.
zapravo, ne znam bih li uopće razmišljala o ranijem upisu da ona ne izražava tako veliku želju za polaskom u školu. i nisam sigurna da li bi ona imala takvu veliku želju za školom da joj brat, s kojim je jako povezana, nije krenuo u školu.
tu je moja dilema.
s druge strane, vidim da je zrela (koliko ja to, kao laik, mogu procijeniti, a i u usporedbi s dvoje starije djece), zainteresirana za učenje (kad brat piše zadaće, piše i ona na listu papira), može se prilično dugo koncentrirati na neki zadatak.
Laumi, naš L. je krenuo u školu prijevremeno i nikada nije bilo nikakvih problema, dapače.
Doduše, on je rođen početkom travnja pa se radilo doslovno o danima razlike,
ali da je bilo i više tražila bih za njega prijevremeni upis jer je on bio već pravi školarac, godina u vrtiću za njega bi bila kazna, baš je bio potpuno spreman za školu. Potvrdile su nam to tada vrtićke odgajateljice i vrtićka psihologinja.
U razredu jest najmlađi, ali se super prilagodio. Gradivo savladava sa lakoćom, izgradio je odličan odnos sa ostalom djecom u razredu. Školske obaveze odrađuje samostalno.
Inače je mirno, zrelo i suradljivo dijete.
U teoriji to vjerojatno stoji. U praksi može biti i drugačije - u školi mog sina znam za par slučajeva ovakve djece kakvu opisuješ, ali to su najstarija djeca koja su u 1. razred krenula s odgodom (i to povelikom) :mrgreen:Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
Nije da smatram da dob djece nema veze s emocionalnom zrelošću i samokontrolom, samo navodim kao drugačiji primjer.
tanja, ja se slažem s tobom. na lauminom mjestu bih poslušala što kažu u vrtiću, tamo poznaju i prate dijete. uostalom, za tri godine imam opet istu priču...
ma naravno da je neću gurati u školu pod svaku cijenu
vidjet ću prvo kako će biti na testiranju u vrtiću pa ćemo je onda, ako to bude ok, dati na testiranje u školu
mene muči dilema da li da je damo u školu sa 6 god. ako prođe testiranje
zato su mi iskustva drugih roditelja i djece bitna
pipli, baš to, čini mi se da bi još jedna godina u vrtiću za nju bila frustracija
skoro sve zadaće radi s bratom
čitam sebe i sve se čudim
kako sam promjenila mišljenje za 180 °
al hebeš čovjeka koji ne mijenja mišljenje :)
mislim da je raniji upis djeteta rođenog u srpnju stvarno rijetkost
obično se upisuju travanjska i svibanjska djeca
ali kod vas je važan detalj stariji brat i sestra
da je ona prvo dijete ili jedinica stvarno bi ti savjetovala da ni ne razmišljaš o tome
ali s obzirom na stariju braću vjerovatno će biti sve super
nemam savjet za tebe jer eto nisam u takvoj situaciji niti ću biti...E. će mi taman 31.8.2013. naputniti 7, a I.G. je rođen 25.11 pa će on sa 6,5 godina u školu...Citiraj:
laumi prvotno napisa
znam da sad gledaš na malenu da ona prođe što bolje, ali sam ti htjela "baciti bubu u uho" da razmisliš kako će se sve to odraziti na tvoje srednje dijete?
pretpostavljam da bi onda išli zajedno u razred i ako bi malena bila bolja u školi od starijeg brata, kako bi on na to reagirao?
poznam par obitelji sa troje djece i uvijek se ovo srednje osjeća nekako zapostavljeno...možda zapostavljeno nije najsretnija riječ u ovom slučaju, ali ti klinci su uvijek nekako u svom svijetu (nije najstariji, pa nisu maze kako najmlađi itd)...