Muž i malac su otišli danas kod njegovih, i nema ih do nedjelje (idu po mene na aerodrom). Ajme rasplakala sam se užas :(
Sutra idem u Vinogradsku, četvrtak putujem. A kad se vratim lh trakice i akcija :mrgreen:
Printable View
Muž i malac su otišli danas kod njegovih, i nema ih do nedjelje (idu po mene na aerodrom). Ajme rasplakala sam se užas :(
Sutra idem u Vinogradsku, četvrtak putujem. A kad se vratim lh trakice i akcija :mrgreen:
Nemoj biti tužna, uskoro ćeš opet biti s njima :*
Sad ovo vrijeme posveti sebi, i ispitu kojeg trebaš položiti.. za čas će to proći!
I opet ćeš biti sa svojom obitelji na okupu.. želim ti sretan put, ako se do tada ne budemo stigle tipkat..
glavu gore :)
Ma tu sam ja online, i dok učim :lol:
Jedva čekam da čujem tvoje novosti i kako ćeš napredovati. Da barem odmah prvo uspije :)
Hvala ti, i ja se nadam da će nam i ovaj put iz prve uspjeti.
Baš sam curkama na odbrojavanju napisala da su i ove godine stigle rode na moj bor ispred kuće!!!
(Nadam se da je to dobar znak) !!! :trep::aparatic:
Ajme kako je to krasno :) Ja sam prije postupka dobila od sveki figuricu dvije rode u gnijezdu, za sreću
Nama dođu lastavice, odmah sam sretnija i znam da je proljeće.
Ma joj divne su... baš im se svi iz ulice dive..
Naravno opet su krenula pitanja jel će biti šta kod nas?? :roll:
Jao, lastavice je divno imati, kažu da u kući koju naseljavaju lastavice žive dobri ljudi.
I one jako biraju gdje će se naseliti.
Evo sad sam se rasplakala jer je kolegica iz osnovne škole objavila da je trudna i čeka curicu. Malci su nam vršnjaci, znači i druge bebe su trebale biti.
I ja sam trebala objavljivati i već možda znati spol. Nije fer :(
Joj draga Vrci. :( Na žalost u životu ćemo svaki dan imati neki podsjetnik na našu djecu.. i doći će nam puno puta tako teško. I to je tako! Moja prijateljica iz djetinjstva je rodila dan nakon mog termina... na Uskrs je stavila na fb sliku sebe, muža, bebice i njihovu prvu šetnju s kolicima...
Ne mogu ti opisati riječima koju sam žalost osjećala.. ne zbog njih.. nego zbog podsjetnika da smo tako i ja i mm trebali uživati u našoj curici. Na žalost.. moramo naučiti živjeti s tim podsjetnicima.. a suze.. neka padaju..
To je jedino što nam je ostalo od njih.
Drži se draga. Teško je.. ali moramo vjerovati da će biti lakše :*
Vrci, nadam se da si nam dobro stigla.. i sretno :* :bye:
Jutro cure! :coffee: kako ste? kod nas virnulo malo sunca:-) Šta ima kod vas?
Pozdrav s Heathrowa :mrgreen:
Bas mi bilo lijepo maknuti se malo iz standardnog zivota, nisam ni o cem razmisljala.
Ispit prosao ok, vidjet cemo
Sad idem doma,pokrivati plodne dane i nadati se
Piksi
... Ej teta, evo kuha se ručak, i već planiram kak izgubidaniti današnji dan, jer
se preko tjedna ubijem od posla.. i ako bi i danas imala što šta za napraviti. :roll:
Danas sam dobro, jučer sam malo bila vesela, pa sam malo plakala pa sam opet bila
vesela i tako, iz euforije u ponor.. ali sve je dobro dok se znam izvući.
Kako si mi ti? :štrika:
Vrci nadam se da si se malo i nauživala... i naravno ..pokrij sve do jednog :fige:
Ives draga, znam kako ti je:( ja si isto pokušavam naći posla kako nebi stalno razmišljala, plakala,ljutila se....nije da mi baš uspijeva ali ponekad mi misli pobjegnu i na nešto drugo! Danas sam se zabavljala sa cvijećem i bila u šetnji sa dragim i na groblju zapaliti svijeću našem anđelu... bilo je lijepo vrijeme pa smo dan proveli uglavnom vani
pomoći će nam naši anđeli da hodamo naprijed...ponekad ćemo stajati u mjestu, pa se opet malo pokrenuti, ali valjda će nam naša dječica pomoći da nađemo pravi put...
Grlim te:love:
Vrci...nadam se da si bar malo i uživala u Londonu:-)
Nekad imam osjećaj da su prošle godine od tada, a nekada kao da je bilo jučer.. sve opet postane tako svježe i bolno...
Ali onda zapalim svijeću i u mislima zagrlim svoje malenu. I nekako budem bolje.
U pravu si.. naši anđeli nam svakodnevno pomažu da hodamo naprijed i da ne odustajemo.
A pravi put je pred nama, samo moramo odlučiti koračati tim putem.
Doći će vrijeme kada ćeš se osjećati spremnom. Ja sam jedan dan samo osjetila potrebu da razgovaram s njom.
Sjedila sam sama u sobi, i osjećala sam neku radost u srcu, tada sam odlučila da je puštam.
I pustila sam je, jer ne želim da me gleda uplakanu i nemirnu. Želim da bude na onom
lijepom mjestu.. gdje su svi maleni anđeli, da pronađe mir i da mi bude sretna. Jer jedino
tako ću i ja pronaći neki mir u svom srcu. Od tada, nema više epizoda gdje se gušim u suzama,
ako i zaplačem, to bude nekako mirnije, i brzo dođem k sebi. Nastavljam dalje, zbog nje.
Nadam se draga da će s vremenom postati lakše i da ću ponekad moći pomisliti na nju bez knedle u grlu i suznih očiju, već samo sa osmijehom...nadam se da ću i ja jednog dana kad i zaplačem, mirnije plakati...a ne jecati i gušiti se u suzama, ali polako...još nisam došla do toga, ali nema veze, sve u svoje vrijeme:ghug:
Ne smeta mi to, shvaćam da moram izbaciti to iz sebe, bolje nego da to držim u sebi...i nadam se da će mi moja djevojčica u tome pomoći:heart:
Svaki dan bez tebe je izazov ljubavi mamina
Ljubim vas:kiss:
Čistila sam kupaonicu i pronašla dva zadnja testa na trudnoću. Ona debelo pozitivna, tamnija od kontrolne. I skroz me rastužilo :( Već dva dana vrtim uzv po glavi i mrvicu koja kucka
Ne znam zašto si to radim :(
Vrci, nećeš vjerovat . Prije dva mj. sam i ja imala takav susret s testićima.. zurila sam u njih jedno dobrih 5min.. i mislila si.. jel moguće da je sve ovo istina.. ma jel moguće da to nije samo ružni san!!!??? A onda sam shvatila da su ti testovi još bili jednini dokaz da je postojala.. i da sve to nisam sanjala!!!!
Ne radiš si to namjerno. Sve je to ono što moramo proći.
Da bi mogle naučiti živjeti s tom prazninom!!!
Isto i ja dozivjela. I jako dobru sliku ultrazvuka. Nakon sto sam izgubila mog andelica sjetila sam se kako sam bacala tokom trudnoce slike s ultrazvuka razmisljajuci kako cu imati njega pa mi te slikice nece biti ni potrebne. Kasnije mi je bilo zao da nemam barem jednu sada za uspomenu. Slucajno sam ih pronasla cak nekoliko ukljucujuci i test. Toliko dobro sam se izvukla iz ralja one pocetne tuge i boli da se nekada zapitam jeli to fer prema njemu. Nosim li se ja stvarno toliko dobro sa svime ili se zavaravam. Nabacila sam si na leda zivot tako da moram funkcionirati dobro ali me ponekad strah hocu li se raspasti. Bog mi se smiluje iz dana u dan snagom koju mi daje.
Danas sam bila s djecom u parkicu i slucajno se zapoceo razgovor s jednom bakom koja je cuvala svog unuka. Bas fina i ljubazna gospoda stala je pokraj mene i dok je paznju o unuku preuzeo njm nakon par recenica o unuku rekla je da su njena kci i muz tesko dobili djete jer su prije djecaka izgubili bebu pred sam termin. Malo je da kazem da smo temu nastavile. Ko da je sudbina bila da se sretnemo taj dan na tom mjestu. Kaze kako joj kci svaki mjesec odlazi na grob nositi cvijece i da bi mozda bilo bolje kad bi zaboravila. Ja sam rekla kako je ro upravo suprotno jer zaboraviti necemo nikada i kako odlazak na groblje meni znaci jako puno. Ispunja me i na neki nacin tako brinem o svom djetetu. Mislim da je sudbina htjela da joj ja to kazem da bi bolje mogla razumjeti svoju kci. Strasno je to koliko nas ima koje zivimo istu tugu i prazninu. Na svakom koraku netko. Cesto vidim po nekoliko majki kako cuvaju djecu na igralistu i zapitam se jeli neka od njih jedna od nas koje zivimo s tim gubitkom. Gubitkom koji se gotovo i ne izgovara na glas. Evo opet kilometarski post a trudila sam se biti kratka :mrgreen: Nadam se da se nosite dobro zene drage. Zivot ponekad gazi ali necu za inat da mi oduzme osmjeh
Ives draga, dokaz da su naša djeca postojala je u našim srcima...dokaz je svaka suza koju smo isplakale nakon što su otišli... A dokaz su i svi oni mjeseci ili dani koliko smo ih nosile, jer su nas naša dječica koliko god kratko bila s nama učinila najsretnijima...učinila su majkama.
Carmina slažem se s tobom... Lijepo ne imati gdje zapaliti svijeću, ta žena će sigurno sada imati više razumijevanja za svoju kćer..
Veći draga...zao mi je, uz tebe smo, piši sve sta te muči. Ja isto svako malo gledam sve slike s ultrazvuka i onda se slomim...tako nam je malo falilo:(
Ja se stvarno divim vama koje ste imale kasne gubitke, imam osjećaj da previše dramim kad usporedim s tim
Hiiiiiiiii :-o !!!!! Dragaaa neee, nemoj nikada više tako nešto pomisliti.
Pa ženo, izgubila si svoje djete!!!! Nemoj tako razmišljati.
Baš sam jutros sa mamom pričala, kako me je jedna djevojka koja je izgubila sina u 32tt
rekla kada je čula da sam ja izgubila bebu u 22tt :''a to nije ništa naspram ovog što se meni dogodilo,
ja sam svoje djete još malo trebala rodit'' !!! Ne moram ti opisat kako sam izgledala kad mi je to rekla :evil::evil::evil:
Na žalost ima žena koje unatoć svom bolu ne vide da proživljavamo sve jednako gubitak svog djeteta..
pa bilo to u 7tt , 15tt, 22tt,40tt..nedaj nikad nikome da ti osporava tvoju bol. Samo ti znaš koliko si svoju bebicu htjela,
koliko si se obradovala kada si vidjela pozitivan test, čula to malo srčeko koje kucka.. mah....:(
grlim draga!
Ives ima pravo...Vrci ne trebaš se kriviti što žališ za svojim gubitkom, ja žalim i za prvim i za drugim gubitkom djeteta, samo što sam u drugoj trudnoći više vremena provela u društvu svoje djevojčice i naravno još više se povezala s njom, ali ja nikad neću zaboraviti ni dijete koje sam izgubila u 8tt
Nemoj se nikada kriviti zbog toga što osjećaš, to je sasvim normalno, željela si biti majka jednom malom čudu i izgubila si ga i to je grozno i normalno je da se tako osjećaš.
Ives, uvijek će biti onih koji ne razumiju tuđi gubitak nego samo svoj! izgubiti dijete je uvijek jednako bolno, bez obzira u kojem tjednu se dogodilo, ali ja se ne opterećujem takvim ljudima...ja znam koliko mene boli, a ako me netko ne razumije ili ne zna šta bi mi rekao, kako se ponašao prema meni ili ne želi biti u mojoj blizini ja mu ne mogu pomoći... Ja se nosim s tim najbolje što mogu
Grlim vas:ghug:
Piksi, sve to stoji, i koliko god se trudim ignorirati bezosjećajnost takvih osoba, ipak riječi pogode.
I ostave razočaranje na meni. Iskreno, nisam joj ostala dužna, rekla sam joj samo neka si
zamisli kako je onda tek onim majkama koje izgube dijete nakon 10, 15, 20 godina života??? Kako je tek njima??!!!
I ako će tako gledati njima je gore nego njoj koja je izgubila dijete u 32tt..!!!! Samo je ušutila i nije više ništa rekla, osim doviđenja kad je odlazila
iz čekaonice!
Znam da su je moje riječi zapekle, ali drugačije joj ne bi uspjela pokazati da nikada ne smije podcjenjivati
ičiju bol.. Nadam se da joj više nikad neće past na pamet! i još bi nekako shvatila da takvo mišljenje ima netko tko
nije nikad izgubio bebu, ali netko tko je izgubio dijete pa imati tako užasno razmišljanje je više nego užasno!!!!
Ives slažem se s tobom, neka si joj rekla šta ti je na duši jer to je zaslužila, ali nemoj mi se previše time opterećivati, koliko ljudi ima koji ne razumiju takav gubitak...koliko sam ja puta čula "pa još si mlada, bit će djece"...ali ne razumiju da neće biti nje! I naravno, to užasno boli, ali znam da oni nisu imali zlu namjeru...
A ovo što je rekla ta dotična gospođa, je vrlo bezobrazno, ali moramo prihvatiti da nas ima svakakvih...a to da bi to prije očekivala od nekoga tko ne zna kako je izgubiti dijete razumijem. Iako sam se ja uvjerila da ćeš prije dobiti utjehu od ljudi od kojih najmanje to očekuješ.
Ja se evo totalno užasavam sljedećeg tjedna, jer nam se bliži termin...i nekako me sve steže u prsima kad na to pomislim, ali nadam se da će nam ona pomoći da preživimo taj dan i da laganim koracima krenemo dalje...i svaki dan ujutro prvo dotaknem trbuh i srce me zaboli kad shvatim da je nema...
Ali vjerujem da ćemo uskoro mi po svoje dugice:ghug:
Više se ne opterećujem s time, jer ne šutim! Ako me povuku za jezik, ispalim što mi je na umu pa kom krivo kom pravo!
Drugi puta neka razmisle prije nego ispale kakvu glupost. Dosta mi je da ja moram
uvijek biti ona razumna, i da uz svu bol koju nosim moram nakon nekih tuđih ne promišljenih izjava još
pola dana provesti tješeći i umirujući samu sebe, ko da mi sve ovo nije dosta !!! Pa bar bi u tom pogledu oporavka trebale imati neko razumijevanje.
Evo dolazi i 5mj , otkad sam izgubila svoju djevojčicu, koju nikad neću prežaliti.. dok sam živa!!!
Bez obzira kako drugima izgledalo, samo ja znam kako se nosim s time. I kako mi je nakon svega. Zato nikom ne dajem pravo da dira u moju Bol. I točka.
Kad te čitam, sjetim se koliko sam se bojala tog dana...
A nekako je s prolaskom tog dana, sve krenulo lakše. Vjerujem da mi je u tome moja mala ljubav pomogla !
Isto tako znam, da će i tebi tvoja curica pomoći. Ja sam cjeli taj dan provela sama, puštajući pjesme koje me sjećaju na nju.
A kasnije na večer kada mi se pridružio mm, zapalili smo joj svijeću kako palim svaku večer, isplakala sam se s njim.
I drugi dan, sam već nekako lakše disala.
Iskreno, nije bio ništa manje tužno, ili više...svaki dan proživljavamo trenutke bez njih. I boli jednako.
Samo nekad se bolje s tim nosimo. Drži se mila. budeš i ti uspjela podnjeti taj dan. Znam da budeš jer si velika i hrabra.
Cure su dobro rekle, ako smo preživjele sve ono, onda ćemo i sve ovo što nas čeka.
I sigurna sam da ćemo jednom naći dio utjehe u svojim dugicama :ghug:
Mislim da se ljudi uvijek vole uspoređivati i da je njihova muka uvijek teža od tuđe.
To je ona fora: lakše je ako ne prokuca srce, od početka ne valja.
Pa "bolje" ranije nego kasnije u trudnoći.
Pa je teže onima kojima su bebe odmah nakon poroda umrle ili na porodu
To su takve neke uobičajene izjave koje mi se čine da su jako udomaćene. A zapravo su sve to naša djeca...u 7 tt, u 17 tt, 37 tt i nakon poroda.
Jest da ste vi dulje bile trudne, mislile da je onaj kritičan dio prošao...već ste isplanirale budućnost, možda kupile stvari. I to vjerojatno teže padne.
Ali opet, i ja sam već radila planove što ćemo i kako, već sam vidjela tu bebicu u našoj obitelji
Ne znam zašto sam opet počela dosta o svemu razmišljati. Valjda jer mi je ispit prošao i sad imam više vremena procesuirati. Ali i frendica koja je isto izgubila bebu u tjednu kao i ja mi je rekla da je i nju kasnije lupilo. Ono, na početku se tješiš da bolje ranije, bolje tako nego da je beba jako bolesna, sigurno ima razlog. A kad to ode, ostaju druge misli.
Išla sam računati da bih sutra bila 17 tj trudna...skoro pola
Ja znam da kada sam negdje u 10tt malkice prokrvarila ja i mm smo plakali ko dvoje male djece jer smo mislili da je gotovo. Isto kao i u 26tj kad smo ga zapravo izgubili. Bol je relativan pojam i svatko ima pravo osjecati sto osjeca. Bol se nemoze izracunati jer svatko ima neku svoju ljestvicu i prag boli. Ovaj Ivesin susret...jao jao. Stvarno "imas srece" naletjeti na prave bisere. Ja sam imala "srecu" da se nisam stigla vezati i upoznati bebu,tako su mi rekli. Da,to je prava sreca. Sta je onda nesreca. Srecom ignoriram i prisjecam se jakih pokreta bebe koju nisam upoznala pod mojom rukom. Onog istog za kojim sam plakala u tom "ranom" 10om tjednu strahujuci da cu ga izgubiti. Za mene bi eventualno rana trudnoca bila ona za koju nisam stigla ni saznati. Ja sam prestala racunati. Mislim da mi je tako lakse. Uostalom u raju drugacije tece vrijeme :angel:
Nema mira dok se takve ljude ne smjesti gdje im je mjesto. To sam naučila.
Na žalost na teži način, ali za vlastiti mir sve se isplati.
Eto curke moje drage. Sutra je točno 5mj kako je moja curica dobila krila.:( :angel:
I ispalo je tako da baš sutra krećem s klomifenom... eto koja slučajnost!!!
A još nevjerojatnije je ovo :
Prošli uspješni ciklus mi je počeo: 13.06.2015 s klomifenima smo krenuli 17.06.2015
ovaj ciklus je počeo : 13.04.2016 , a s klomifenima krećemo 17.04.2016 :unsure::o
eto još jedna slučajnost! :)
Nadam se da su to pozitivni znakovi i da će sve dobro završiti :)
Kad ideš na prvi uzv?
Moj spontani je bio u ciklusu kad mi je 1dc bio na Božić, a termin za godišnjicu braka (1-2 dana razlike) :(
Sad čekam plodne dane, 17dc, lh još nije bila pozitivna, i sluz nije onakva kakva bi trebala biti. Strah me jako da mi se više neće dogoditi ovulacije...uf
Joj i ja se nadam. Prva fm mi je 23.04. Uh.. daj Bože da sve bude dobro.
Ne znam, da li će te ovo uješiti ali od mojih 4 dokazanih ovulacija preko fm, ja sam samo jednom imala tu sluz i kalasične simptome ovulacije. A pošto si rekla da imaš duže cikluse, vjerojatno su ti onda kasnije i ovulacije.
Jel ideš uskoro na uzv/fm?
Ja nikada nisam uocila tu ovulacijsku egg white sluz pa sam bila uvjerena da nemam O a eto plusic je tu :)
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ne idem više na uzv do postupka. Ma ja sam par puta skužila sluz i baš sam po broju dana do menge znala da je bila ovulacija. Inače nemam pojma što je s ovulacijama
Možda bi bilo dobro da ti naprave par folikulometrija da imate uvid u stanje.
Evo curke, već 5mj. je prošlo od kad je moja curica postala predivni anđeo.
Šaljem joj najdivnije pjesme. Suncu mom malom.
Sve bih dala samo za jedan trenutak s tobom, pa makar i u snovima :zaljubljen::heart:
Ives... :love:
Ives, ne znam što pametno reći... neka ti noćas dođe u snu i utješi te malo :)
Ja sam danas doživjela pozitivnu lh trakicu, ne mogu reći koliko sam oduševljena. Jučer smo pokrili, probat ću i da sutra, i to je to, više nije u našoj moći
Ives draga :love2:
Cure redovno vas čitam, ali baš ne pišem..
Prošlo je mjesec dana otkad nas je beba napustila, s jedne strane imam osjećaj kao da je prošlo sto godina, tempo života me toliko okupira da ne stignem previše ni razmišljati o svemu, tek ponekad pomislim da se baš dobro držim.
A onda dođe dan kao danas, neopisiva tuga, bol i jad...zašto nam se to moralo dogoditi nakon tolikih borbi oko trudnoće..koji bi sad tt bila, da li bi moj miš dobio bracu ili seku:cry:
Imam osjećaj da su svi već zaboravili na tebe, ali ja ću te zauvijek čuvati u srcu:heart::angel:
Cure, koliko ste čekale na prvu M, evo već je 30 dana prošlo, ali ništa se ne događa?
Moj ciklus od spontanog je trajao 37 dana. Skoro pa prosjek inače ciklusa
Zenii, znam kako ti je, i meni se dogode takvi dani, i to sve češće. Drži se, bit će lakše valjda s vremenom...