Printable View
U kojoj dobi su vam se djeca pocela sama oblaciti? Njemu se to bas ne da (2,5). Ja ne znam je l ne moze. Sve on suradjuje, dize nogice kad mu se hlace oblace, ugura normalno ruke u rukave, al nece sam povuci hlace s koljena, niti navuci majicu preko glave. Bas se ljuti. Jedno su vrijeme u vrticu vjezbali povuci hlace, ali ne znam gdje je sad to zapelo. Inace je motoricki u nekim stvarima super, u nekima tak tak. Uopce nemam ideju kako ga animirati. Ili da cekam?
Mislim da je stariji oblacio sam carape tek sa 6 godina, a mlada tek sa 8.
ostalu odjecu mozda oko 4 godine. Nikad nisu bili napredni u oblacenju.:mrgreen:
Rano je to 2,5 god. Sa 3-4 mogu sami, ali uglavnom je to presporo za neko ozbiljno oblačenje. Pa i prvi i drugi razred vole ako im netko pomogne, iako znaju sami :)
Moj se sam oblaci od neke treće godine. Jednostavno mu ujutro sve pripremimo i on se skine iz pidžame i obuce gaće, štrample i sve ostalo. Ne uvijek na pravu stranu, ali obuce se :mrgreen:
Oblacenje ne, ali skidanje da. Pogotovo papuče.
Ne hlače ,daj mu trenirku i bez vezanja
Moji su se skidali u tim godinama a i oblačili sami,možda je mojima bilo lakše jer nitko nije nosio štrample,ok ni vrijeme nije više za njih.
Od 6-7 godina se i sami tuširaju ako ne i od ranije
Za vlastitog sina se ne sjećam :oops: mislim da se s 2,5 godine nije sam oblačio, ali skidati se znao sam.
Ali nećak sad ima 2,5 godine i oblači se potpuno sam :-o jest da to oblačenje traje sto godina, i da dobije tantrum ako mu netko slučajno pokuša pomoći ili ubrzati ga :mrgreen: Šogorica tvrdi da je to zbog vrtića, ja osobno ne bih znala je li to baš tako. Činjenica je da je M. najmlađi u svojoj vrtićkoj grupi pa silom prilika uči od starijih i ponavlja sve što i oni.
Jelena ne zamaraj se, još je mali. Moja kćerka se sama oblačila od godine dana (ona je oduvijek izrazito samostalna), pa sam u čudu bila kako sin sjedi i čeka da ga se obuče. Ili drži majicu minutama u ruci i kontemplira bit će o bitku svijeta :lool:
Vrtić je super za takve stvari, a jedini način ti je ne pomagati nego odsutno ga ignorirati npr. kad odlazite iz vrtića. nema saginjanja i navlačenja cipela i sl. stojiš ko svijeća, gledaš okolo, popričaš s nekim odraslim ono mrtva ladna. Dobaciš mu hladnokrvno da se obuče i pričekaš bez nerviranja koliko god da traje.
problemčić je jutro kad je žurba na posao, no tu su i vikendi za uvježbavanja ;-)
Najteže je roditeljima istrenirati se da ne "uskaču" a pogotovo bakama.
Zaista se ne bi uzrujavala oko tog oblacenja. Zaista ne znam niti jedno dijete ( bez neke vece poteskoce ili ogranicenja ) koje su roditelji oblacili kad je islo na prvi spoj. Tako da sve dode na svoje.
Moj malecki ima 3 godine i nemam pojma zna li se sam obući jer se uvijek skida. On bi uvijek hodao gol da se njega pita. Skida se bez problema... ;)
Ja se ne bih s tim zamarala, nego vidim da se u vrticu ocekuje da zna. Onako mi teta u small talku nabaci kako roditelji nista ne nauce djecu ni piti, ni jesti, ni obuci se. Ovo dvoje smo zbilja s godinu dana savladali, al oblacenje nisam ni mislila da treba. Ocito ima onih kojima to ide i kojima se ne da. To je do interesa valjda :)
Al nas se ni ne skida. Samo slape obuva i izuva kad treba.
Stariji se oblaci sam od negdje 4.5 godine, onako da znam da ce se stvarno i obuci... ali uz podsjecanje da buljenje u gace od 15 minuta nece navuci gace nikamo. U vrticu se kompletno oblaci sam od nesto prije trece godine. Pod kompletnim mislim na carape, oblacenje nakon WC-a, cipele i oprema za snijeg. Eventualno presvlacenje, ako treba.
Kcer se svlaci oduvijek, a oblaci se prilicno pouzdano od negdje 20. mjeseca zivota. Sad s dvije godine obuce i strample, uglavnom na pravu stranu. No ona je skroz druga prica. Razliciti su kao dan i noc.
Hm... moji će skoro 5 i 8, i definitivno se oboje znaju obući, jedino što to u prosjeku traje između minimalno 20 i 90 minuta. Dakle, ako iz kuće izlazimo 3 sata nakon buđenja (jer im da sami pojedu doručak isto treba između 20 i 90 minuta :roll:) onda to rade sami. Ako igdje želim stići, oblače se sami samo uz prijetnje bacanja igračaka u smeće. Njemu je jako važno da ne zakasni u školu, to mu je baš koma, sjedi kraj brojača koji otkucava sekunde do polaska u školu i svejedno kontemplira o bitku nad čarapama... jednu ima na nozi, drugu u ruci, i 17 min nakon što se počeo oblačiti vikne “maaamaa, a kako su dinosauri...”
To što tete kažu se odnosi samo na tehniku... kad imate vremena daj mu da vježba oblačenje. Ne, i na efikasnost. Od djeteta te dobi ne bih očekivala da se sam kompletno obuče za izlazak. Čak razmišljam je li pretjerano to očekivati za dijete od 8 godina :lol:. Samo ti njemu pokaži kako se to radi i daj mu neka vježba kad vam se nikud ne žuri, a neka teta u vrtiću čeka da se skroz sam obuce :mrgreen:.
Uostalom, oni to sve u vrtiću i rade puno bolje i brže nego doma.
Starijoj sam iz navike i da budemo brže pomagala kod oblacenja do negdje šeste godine ali ona se znala posve obući sama tamo negdje od pete a jednostavne stvari tipa čarape, donji dio trenirke ili donji veš od tri.
Mladji je bio od te djece koja mirno sjede i čekaju da ih se obuče i pri tome su super suradljivi negdje do četvrte godine kad je eskalirao problem u vrtiću jer se i tamo nije htio sam oblaciti a jedna teta jasno ne moze obući njih 24. Onda sam mu navečer rekla da se od sutra i doma oblači sam, ujutro mu dala svu odjeću i on se obukao bez ikakve pomoći što znači da je odavno znao i mogao ali mu se nije dalo. Od onda se i on oblači sam.
Hehehe, ovakav je bio moj mlađi...Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Stariji je bio druga priča - imao je lošu finu motoriku dugo dugo, pa su problem bile npr. čarape...ali u predškolskoj godini savladao je sve osim vezanja cipela. Za to mu je trebala još koja godina. I danas veže po sistemu "zečje uši" kako sam ga učila, a ne prebacuje i ne provlači petlju.
Zečje uši - vezanje cipela za nespretne: http://m.raisingchildren.net.au/arti...ml/context/363
Oblačenje i svlačenje jako ovisi o djetetu. Nekima je to zanimljivo pa brzo nauče, neki su potpuno nezainteresirani. Nemoj trzati na sve što kažu u vrtiću. To što kažu, isto ovisi o teti koja govori.
Moj veliki je naučio u školi vezati cipele od jedne indijske,pa je to nazvao indijski način,budem pogledala jel to možda ipak zekasti način,nikad nije ni pokušala mojom hrvatskom metodom
Strasno ali ja se uopce, uopce ne sjecam :o
Mislim da su se jos u vrticu sami oblacili ali nemam ni najblazeg pojma je li to bilo sa 3 godine ili 6.
Nevjerojatno kako se neke stvari zaborave.
Moja s 19 mjeseci može skinuti papuče, pokušava ih obuti sama aktivno, svaki dan jedno 10 puta. Može skinuti i staviti kapu na glavu, rukavice su joj zanimljive, uspije jednu, drugu naravno ne može, pa dođe meni stavim i tako hoda po kući i grabi stvari s tim rukavicama. Jasno joj je kako idu čarapice, i pokušava ih obući (koji put preko papuča ili cipela) rijetko uspije. Sve drugo samo sjedi i pusti da ju se obuće. Ali ona je stvarno mala još. Hoću reći da pokazuje interes i pokušava, nadam se da će skoro uspjeti bar štogod.
A kako važno su djelovale :mrgreen:Citiraj:
Barbi prvotno napisa
moj veliki je uredno skidao čarape s 2-8 mjeseci
Za mladjeg su carape problem (oblacenje, ne skidanje) i majice dugih rukava. Ostalo zna i moze, ako mu je volja.
Ma da, on uopce nema interesa za to. A ja nemam ideju kako da ga animiram. Ni ja se ne volim oblaciti :lol:Citiraj:
VeraM prvotno napisa
Za stvari za koje ima interesa je genij, a za sto nema onak... :) Npr. cita kratke rijeci, pise odavno 90% slova i brojeva (cak i dvoznamenkaste potrefi, al ne uvijek), broji koliko parova necega ima, zna natociti pola salice, da li strelica pokazuje lijevo ili desno... intelektualac koji ne zna trenirku obuci, zna preko guze navuci, al to je u vrticu naucio.
Ja si nekako slazem da ce valjda sad krenuti ovo drugo, a pretpostavljam da ce stagnirati u "skolskom programu".
Tj.posto sam ja “brojke i slova“ tip, vjerujem da mu zanimljivije to pokazem, a od mene se tesko nauciti oblaciti kad ja mrzim shopping. Zato pretpostavljam da netko ima dobru ideju kako oblacenje napraviti zanimljivim. Nema nikakve sanse da mu ja dam da nesto proba obuci. Cak ga nervira kad vidim da mu je vruce, ne da da mu jaknicu skinem ili ako ju nema na sebi, onda nece nikako da mu obucem. Mozda su curice tu vise zainteresirane, u prosjeku, jer ja definitvno nisam.
Možda ne bi bilo loše da imate kakvog medu ili lutku pa da imate koji komad odjeće za njih,moji su imali one najmanje brojeve za bebe 50_52 i to stalno navlačili
Mi smo se igrale "auromata ta oblačenje" tako da nekakvim robotskim pokretima :) uzimamo komade odjeće i onda se takmičimo koja se brže oblači, tako nekako.
Da li tu pomaže dok ga oblačiš, ispruži nogu da navučep čarape? Kod mojih je palilo da obaveze pretvorim u igru i onda se ujutro smijemo kako je automat brz ili se pokvario, pa moram popravljati, umjesto da se nerviramo jer se ne oblači, nema vremena, pa moram sve ja.
Naučit će se obući, ne treba raditi problem od toga, bolhe ležerno, ako možeš.