Trebam savjet / informaciju pravnika - ili nekog tko zna

Tako je, Sybila :heart:
Prijateljica od moje mame je rodila curicu iz veze s oženjenim, uglednim čovjekom.
Nije priznao dijete i novcem je kupovao njenu šutnju.
Onda je doživio iznenadni infarkt i umro.
Prijateljica sa kćerkom koja je tada bila studentica je ostala s 1300 kn mirovine.
Da ne bi gladovale, prijateljica je na crno čistila okolo ljudima stanove.
Obolila od karcinoma dojke i umrla samo dvije godine nakon oca od male.
Mala je ostala sama, s minimalnom obiteljskom mirovinom, bez igdje ikoga i ičega.
Nije znala tko joj je otac.
Čula je od mame priču kako je začeta, ali nije imala ime od čovjeka.
I jednog dana dva muškarca joj zvone na vrata.
Njegovi sinovi, njena braća.
Ispostavilo se da je njihova majka znala da joj muž negdje ima dijete i to im je rekla.
Oni su ju tražili i našli. Nije bilo teško jer su nekad njihov otac i mamina prijateljica radili u istoj firmi.
Dečki i njihova majka, pošteni do bola, su sestri dali dio nasljedstva. Pomogli joj da upiše oca i da dobije mirovinu po njemu te da završi fakultet koji bi inače morala prekinuti.
Ova bolna priča je na kraju dobro završila, ali trebalo je 20+ godina da do toga dođe i na kraju je nisu glavni akteri raspetljavali nego njihova djeca koja su očito bila pametnija od njih.
Ne ponovilo se nikada više.

tanči lijepa, ali i nesvakidašnja priča

Život piše romane. Svaka čast toj ženi i njezinoj djeci.
Imam sličnu situaciju, samo dvoje djece je u igri. Plaća se alimentacija, nasljedstva nema osim nekih bezvrijednih pokretnina. Mislim da ta djeca, prva i druga zaslužuju znati tko su im braća/sestre.

bmaric nemam odgovore na tvoje pitanja. Razumijem tvoje razloge zbog kojih sad misliš sve što misliš. Šaljem svoju podršku... i dobre želje.

Citiraj:

---

magistra prvotno napisa

bmaric nemam odgovore na tvoje pitanja. Razumijem tvoje razloge zbog kojih sad misliš sve što misliš. Šaljem svoju podršku... i dobre želje.

---

Hvala ti!

Razumijem ja i druge koji mene ne razumiju i znam da su to sve samo dobronamjeri savjeti, ali čovjek se treba tek naći u istoj ili sličnoj situaciji da bi donekle mogao razumjeti zašto ovo se radim.

Citiraj:

---

bmaric prvotno napisa

Bok svima!
Dugo nisam pisala... i evo me opet...
Moja situacija je ovakva: Samohrana sam majka dječaka od 15 mj. Samohrana u pravom smislu te riječi, jer ga otac nije htio priznati, pa tako da mu ni u rodnom listu ne piše otac.
U dogovoru s njegovim ocem sam pristala za sada šutjeti - on iz prijašnje veze ima 2 djece, kad smo mi prekinuli (bili smo kratko u vezi) odlučio se vratiti svojoj obitelji, a ja sam tjedan dana nakon prekida saznala da sam trudna. Zamolio me da ne govorim da mu je on otac, bar nekoliko godina i da će se on jednog dana pojaviti u njegovom životu i reći malom da mu je otac. Tako da ja još nikom nisam rekla tko mu je otac. S obzirom da ja njemu ništa ne vjerujem, a ne bi volila da moj mali odrasta u neznanju tko ga je napravio, a još je mali da mu to kažem, htjela bih napisati pismo, u kojem ću mu ispričati tijek svega i napisati mu ime i prezime oca. Za svaki slučaj, jer nikad ne znam što mi se može dogoditi.
Na internetu sam našla da je moguće takvo pismo dati na sud (zatvoreno ili otvoreno) ili kod javnog bilježnika, to je nešto tipa kao oporuka, ali me interesira da li je to baš moguće u praksi i što trebam napraviti, koliko to košta.

Hvala na savjetima!

---

Ovo što si ti zamislila zvuči više kao filmski scenarij nego kao nešto što se događa u okolini. Iako, vjerojatno većina filmova i je snimljena po stvarnim događajima. Kao što netko prije reče, djetetu ništa, u imaginarnoj situaciji o kojoj ti pričaš da te sutra nestane, ama baš ništa neće značiti informacija tko mu je tata. Pretpostavljam da bi dijete ostalo s tvojim roditeljima jer drugog izbora ne bi bilo pošto info o tati službeno ne postoji. A i da postoji, takav tata se za dijete čak i u takvoj situaciji ne bi borio, dapače. Razumijem, on ga nije ni želio, ali zato recimo ja smatram da ti kao odgovorna majka svome sinu, u njegovom najboljem interesu trebaš naći način da otac doprinese minimalnim doprinosom (alimentacija je za dijete, ne za tebe, bez obzira zarađuješ li milijune ili minimalac) sve ono što djetetu treba da bi zaokružilo tu priču, makar i izjavom da ga ne želi.
Ne znam kako si zamislila daljnji razvoj situacije. Meni je prvenstveno žao da netko tko ima raznih životnih ožiljaka kao i većina nas, pa i prošlost nemogućnosti imanja djeteta sudeći po potpisu, nije sposoban staviti dječje interese na prvo mjesto. Oprosti ako zvučim grubo, ali meni sve ovo zvuči prvenstveno nezrelo. Od činjenice da skrivaš tu informaciju da bi njemu udovoljila jer ti prijeti (pazi, on prijeti), do skrivanja te informacije od roditelja (ok, ne znam kakvi su odnosi s njima i stvarno ne želim osuđivati) ali meni je to sve nepojmljivo za jednu neovisnu, financijsku stabilnu zrelu osobu.

Citiraj:

---

bmaric prvotno napisa

Nisam trazila osude, vec savjet odn informaciju.
I nisam napisala da moje dijete nece znati tko mu je otac, ali je jos premali da mu to kazem, odn sa svojih 15 mj nece zapamtiti. Zato zelim ostaviti pismo, za koje cu biti sigurna da ce ga dobiti, jer mozda mene sutra ne bude. A kad bude dovoljno star da moze zapamtiti ime oca, onda ce svakako saznati.
Sto se tice viđanja oca, ja ne mogu nikog na silu vuci da ga vidi. Njegov otac ima potpunu slobodu sto se njega tice, moze ga viđati kad god zeli. U ovih 15 mj njegovog zivota vidio ga je 4 puta, zadnji put prije 7 mj, jer kako sam skuzila, ne zeli s njim imati kontakt i izbjegava dolaziti. Od prvog dana ga nije htio, jer mi je cak donio novce za pobacaj.

Jel stvarno moram pisati sve u detalj da me se ne osuđuje i da me se pokusa shvatiti.

Trenutno niti imam snage niti volje za povlaciti se po sudu oko alimentacije i dokazivanja ocinstva. Hvala Bogu imam posao i svoje dijete mogu prehraniti i priustiti mu sve i bez alimentacije.

Ako mi ne mozete dati informaciju koni trazim, molim NE KOMENTIRAJTE i ne ulazite u moj zivot.

Hvala!

---

Da potvrdim ono napisano poviše...ti nemaš snage ni volje povlačit se po sudu...sebično.

Citiraj:

---

bmaric prvotno napisa

Moja je obitelj tek saznala da sam bila u toj vezi nakon sto sam ostala trudna. Razlog zasto im nisam rekla je taj sto sam se na prije 2 god. razvela od bivseg muza. Ova veza je kratko trajala, nisam htjela govoriti da sam u vezi dok ne vidim sto ce biti.
Kad sam razgovarala sa svojim roditeljima, oni su rekli da i da im kazem ime oca, oni malom nikad nece reci u slucaju da mene ne bude, jer ga otac ne zasluzuje. Tako da se u tom slucaju ne mogu osloniti na svoje.
To i jeste razlog zasto zelim to pismo pohraniti na sigurno, da moje dijete jednog dana sazna tko ga je napravio u slucaju da mene ne bude.
On ima 15 mj, a mene moze sutra nestati sa ovog planeta... i tko ce mu ikad u zivotu reci ime oca?!
A moj mali, ako sam dobro zapamtila, ima pravo do svoje 27. godine traziti utvrđivanje ocinstva.
Ja njega svakako zelim i hocu odgajati tako da on od pocetka zna za oca, ali se radi o ovom sada trenutku. Sto da mi se sutra nesto dogodi???
A alimentacija... meni trenutno nepotrebna. Malom sam otvorila stednju kad je napunio 2 mj, "osigurala" mu buducnost u slucaju moje smrti kroz svoje zivotno osiguranje... znaci njemu nista nece faliti osim oca koji ga i tako ne zeli. A posto ga ne zeli, za sada ne zelim povlaciti ikakvo utvrđivanjs ocinstva, jer on u tom slucaju dobiva skrbnistvo i samo mi moze praviti probleme (a koliko ga poznajem i pravio bi mi). Nemam trenutno volje ni smage za takvo nesto.
I da, bila u CZSS, sve mi rekli.

---

Skrbništvo u HR ne funkcionira kao na filmovima. Skrbništvo se ne može podijeliti. Skrbnici su roditelji zauvijek, a u definiranju sporazuma/rješenja o djetetovom životu definira se s kim će dijete živjeti, koliko i kada bi trebalo viđati oca, recimo svaki drugi vikend/tjedan (i naravno, niti ga možeš niti trebaš na to tjerati). I definira doprinos za uzdržavanje djeteta roditelja koji s njim ne živi - alimentaciju.

ja sam iskreno malo u šoku...

Žene, ne sudite olako. Postoje svakakve situacije - možda bi joj čovjek stvarno uništio život - figurativno, ali i doslovno. Dobrobit djeteta ispred svega, ali dozvolite mogućnost da je ovdje dobrobit ova, da će ovo dijete rasti s manjim traumama bez (ovog) oca.
bmaric, nadam se da kod tebe nije tako dramatična situacija, a i vjerujem da si dobro odvagnula cost-benefit svoje odluke. Hug i drž se :love2:

Bmaric, ja bih se na tvome mjestu posavjetovala s odvjetnikom. Kada budeš znala zakonske opcije, moći ćeš sama donijeti najbolju odluku za sebe i svoje dijete.
To je tvoj život i tvoje dijete, stvarno su mi besmislene tu neke opaske.

Citiraj:

---

Argente prvotno napisa

Žene, ne sudite olako. Postoje svakakve situacije - možda bi joj čovjek stvarno uništio život - figurativno, ali i doslovno. Dobrobit djeteta ispred svega, ali dozvolite mogućnost da je ovdje dobrobit ova, da će ovo dijete rasti s manjim traumama bez (ovog) oca.
bmaric, nadam se da kod tebe nije tako dramatična situacija, a i vjerujem da si dobro odvagnula cost-benefit svoje odluke. Hug i drž se :love2:

---

Argente, hvala!
Još ništa nisam odlučila, još uvijek preispitujem svaku situaciju, jer prvenstveno želim svoje dijete zaštititi od bilo kakve psihičke (naravno i fizičke) boli i traume. Teško je u ovakvoj situaciji uopće donjeti neku ispravnu odluku, jer mislim što god da napravim i kako god odlučila, mali će patiti na ovaj ili onaj način. Sad je samo pitanje na koji način će manje patiti.

Citiraj:

---

Konfuzija prvotno napisa

Bmaric, ja bih se na tvome mjestu posavjetovala s odvjetnikom. Kada budeš znala zakonske opcije, moći ćeš sama donijeti najbolju odluku za sebe i svoje dijete.
To je tvoj život i tvoje dijete, stvarno su mi besmislene tu neke opaske.

---

Konfuzija, da, već sam kontaktirala jednog odvjetnika, pa čekam da se čujemo početkom ožujka za dogovor oko termina.
Slažem se da su neke opaske besmislene, ali eto, svatko ima svoje pravo na svoje mišljenje, koje uvažavam, ali ljudi olako procjenjuju i sude tuđoj situaciji, bez da su se našli u istoj ili sličnoj situaciji i nadam se da neće nikada, jer situacija stvarno nije niti malo laka... ali moja je i ja se trebam s njom nositi.

Citiraj:

---

bmaric prvotno napisa

Argente, hvala!
Još ništa nisam odlučila, još uvijek preispitujem svaku situaciju, jer prvenstveno želim svoje dijete zaštititi od bilo kakve psihičke (naravno i fizičke) boli i traume. Teško je u ovakvoj situaciji uopće donjeti neku ispravnu odluku, jer mislim što god da napravim i kako god odlučila, mali će patiti na ovaj ili onaj način. Sad je samo pitanje na koji način će manje patiti.

---

I dalje mislim isto kao na početku tvoje teme.
Njegov otac zna da je njegov otac i ako želi može to zakonski i postati. Ako ne želi, tada ti i tvoj sin živite sami kao i do sada.
Ako je taj čovjek takav kakav izgleda po tvojim postovima, tvome je sinu bolje bez njega i manje će patiti ovako kako je sada.
Jednom, kad sin bude stariji i poželi vidjeti svog oca, kaži mu sve o njemu, ali ne zaboravi reći da ga nije želio priznati kad se rodio. Uostalom, to će vidjeti i u svom rodnom listu, čim nauči čitati.

Ne znam koliko ste upoznate sa slučajevima Ane Saratlije http://www.virovitica.net/ocajni-ape...silnika/25114/ pa u vidu toga razumijem bmaric.

ajme strasno :-(

Evo mene opet... sad bi mi trebala pomoć / informacija o tom što i kako trebam napraviti. Naime, otac djeteta već neko vrijeme obećava kako će malog priznati, ali odugovlači, svako malo je neki razlog zašto baš sad ne može. Odlučila sam sada ići drugim putem odn prislino, pa mi treba informacija kome se trebam obraviti, da li netko ima iskustva u tom, kako funkcionira, što trebam napraviti, na što trebam paziti... svaka informacija dobro dođe.
Hvala svima!

Upravo sam saznala da je u tijeku prijepis nekretnina sa njegovog oca na njegovu zenu, kako moj mali jednog dana ne bi imao pravo na njegove nekretnine. Kako mogu to zaustaviti?

Pitaj ovdje (moraš se prvo registrirati)
http://legalis.hr/topic/98864-prizna...C5%A1tvoprava/

Hvala!