Vrci jako mi je žao da se toliko mučite. Grlim :zagrljaj:
Printable View
Vrci jako mi je žao da se toliko mučite. Grlim :zagrljaj:
Vrci, jeste li s njim prosli kakvu obradu vezanu za senzoriku?
Jelena on ne jede ni zgance ni pahuljice. I da mu to prelijem preko hrane koju jede-ne bi jeo
Nema niti jedan ige za vaditi, za sad
Sad vidim jos odgovora. Nutri mu moramo dati samo pred spavanje, na dane kad slabije jede
Koliko vidimo, problema sa senzorikom nema. Bili smo na raznim obradama, nitko to nije komentirao.
Jesi li dala na slamčicu?
A zakaj ne jede žgance? Bar u njih možeš svašta utrpati
I koja klopa mu se sviđa koju mala jede,jel si mu to možda dala?
Da,na slamcicu je pio. Zato je i islo, sporo al islo. Evo sad me moli jesti, idem mu skuhati tjesteninu uz meso,jer pire koji smo mi imali vise nije jestiv.
Zasto ne jede zgance :lol: zasto ne jede muffine, palacinke, kolace, pahuljice, jogurte, variva, smoothije...? Da jede ne bismo bili u ovom sr...
Od alergija sad ima samo celijakiju. Kks, kalcij, elektrolite cini mi se... Morala bih ici pogledati
Jesu mu sad našli celijakiju? Nisam upratila.
Ttg i to?
Čitala sam na preskokce pa ne znam da li ste bili na obradi kod psihologa.
Imali smo sličan problem - pretjerana izbirljivost, uvijek krefeke oko hrane (odlazak u restoran ili kad nas netko nedajboze pozove na ručak - noćna mora i moje crvenjenje), a isto kao i tvoj sin: mogao je gladovati zauvijek.
Hranjenje je postalo natjecanje, obostrana manipulacija, mučenje za oboje. Kvarilo nam je odnos sa vlastitim djetetom.
Da ne kazem koliko su me frustrirali tuđi savjeti i pametovanja!
A bio je inače jako dobro, emotivno i suradljivo dijete pa mi nije bilo jasno di smo zahebali.
I napokoooon smo otisli psihologici (bio je on i preosjetljiv, smetala ga je buka i još neke sitnice - namjerno pišem "sitnice" jer je 99% puta to uspješno savladavao)
Nakon psihilogice nismo puno napredovali, ali ono što se JE promijenilo nakon mog dugog razgovora s njom: prilagodila sam (napokon) svoja očekivanja.
Imala službeni dokaz da NISMO nigdje pogriješili (osim u svom inzistiranju i povremenom izgladnjivanju djeteta u razvoju) i ja sam finally odahnula.
Ne svađamo se više oko hrane, ne vrti se sve oko toga, jede kako želi i što želi i iskreno - preporodili smo se!
I dalje imamo neke logističke probleme, naravno (škola, skijanje, izleti), ali sada tome pristupamo drugačije...
Znam da ti nisam puno pomogla, ali samo sam ti htjela reći da razumijem i da potražite pomoć psihologa (oboje)
Sent from my iPhone using Tapatalk
Lola Mo dobro zbori, Vrci tebi i mužu bi psiholog dosta olakšao da se nosite sa situacijom.
LolaMo kako sad pristupate izletima,školi, skijanju, druženjima i sl? Kako ste to riješili?
Ne razumijem, koliko god da se trudim, kakve bi veze alergije imale s nejedenjem. Ako je alergican na nesto sto mu se stalno nudi, vjerojatno biste vec bili na hitnoj, ili barem na obradi zbog ovakvih ili onakvih, prilicno jasnih fizickih simptoma.
Nutri je, pretpostavljam, ekvivalent Pediasure (Ensure) proizvodima. Energetski sastav je dovoljan kao zamjena za obrok, ne samo kao dodatak prehrani. Ne bih ga nikome preporucila navecer jer obicno nisu najnjezniji za zeludac. Nekima ne smetaju, ali znaju biti preteski - podrigivanje i nadimanje opcenito su cesta pojava.
Ako je celijakija u pitanju,nisu trebali imati vidljive nuspojave.inace sam vidjela jednu curu s celijakija koja je i veća i snažnija od bilo kojeg vršnjaka.
Nutri je ekvivalent insuresu.
Osim ako to nije povezano s pretjeranim ne razvijanjem
Kad ideš raditi testove? Je li moraš nešto raditi i na Rebru ili samo u Klaićevoj?
Možda ipak ima neki problem fizičke prirode! Ako nije to u pitanju, možda da kuhate zajedno? Moj jede puno bolje otkako zajedno pripremamo obroke... I da, pojede puno više kada ga ja hranim, nego kad jede sam. Na tome trebamo još poraditi...
"Samo (kršitelj koda)kiju"? Pa to je za zivota...sestra od 35 godina je ima i prosli su mnogo toga ruznog i neugodnog za dijete. Dosta je jedna biopsija, a sam bog zna koliko su joj ih napravili.
Ni ja ne kuzim kako je netko povise napisao kakve veze ima izbirljivost sa alergijom? (kršitelj koda)kija znaci povracanje i proljev na sve sto sadrzi gluten, a crijevne resice budu za to vrijeme u komi. Oporave se tek nakon uvodjenja bezglutenske prehrane (srecom, danas je lako dostupna, a 80tih su mi roditelji to brasno nabavljali iz Njemacke)
Inace, vecina koje poznajem sa (kršitelj koda)kijom (osim sestre u obitelji imam jos nekoliko slucajeva, plus poznanici) je na neki nacin tijekom razvoja i rasta ostecena.
Cekaj, tek sam i ja sad pohvatala. Ako ima celijakliju i ne hrani se strogom dijetom bez glutena, sasvim je logicno da ne napreduje i da ne jede jer mu je - lose. Ignorirana celijaklija dolazi s prilicno gadnim posljedicama, kao sto spominje marla-s.
Ne zna ona dali mali ima celijakija,već je dobio da napravi testove za celijakiju
Ne mora svaka celijakija dati proljeve,ali u većini daje nerazvijenost
Ipak nadam se da nije,ali ponekad i izbacivanje glutena pomaže
Moj je alergičan na gluten
Sestra je pred par godina imala slične probleme koje su imali i moji klinci,testirana na sve i svašta ,čak i na celijakiju,na kraju je ispalo ni skergivna celijakija,ali izbacivanje glutena je je rješila svoj problem,ali čim se zaboravi odmah problemi
Vjeruj mi, osoba kojoj je biopsijom utvrdjena celijakija i koja ima ostecenje korionskih resica, ta osoba mora na neki nacin izbaciti iz tijela unijetu glutensku prehranu. A dva su nacina za to - ili ce imati proljev ili ce povratiti. Jer resice jednostavno nemaju kapacitet zadrzati unijeti hranu.
I sad samo zamisli agonije kad dijete niti jos ne prica, a samo izbacuje sve sto se unese u organizam...uzas uzasa. A taj uzas onda i dovodi do novih problema koje smo spominjali. Puj, puj...nedao bog nikome...
I zato se nadam da to definitivno nije ovdje slucaj...
I ja se nadam da ova priča nije takva
Uvjerena sam da nije celijakija. Jer njemu je osnov prehrane hrana s glutenom, bilo bi znakova ovih godina
Isprike ako malo nepovezano nekad pisem. Dakle od poznanice mali je bio kao i moj, izbirljiv, on bi samo pohano. Sa skoro 4 god 12 kila,mrsav. Kad je lose reagirao na Nutridrink,tj.nesto slicno sto su njemu dali, otkrili mu alergiju na pkm. Kad su u skladu s time sredili prehranu mali jede, sam trazi i prosirio je jelovnik. Drugo dijete.
Dakle sto radimo: SE, KKS, GUK, ABS i elektroliti, urin, uk, Ca, P, ast, alt, ggt, af, albumini, imunoglobulini, anti ttg, feritin, elastaza u stolici
Nakon svog iskustva s alergijama, ja nazalost ne vjerujem u takve price. Nisu sve alergije direktno smrtonosne (potencijalno jesu) i neke osobe donekle toleriraju konzumaciju proteina na koje su alergicni, ali nezamislivo mi je da netko s alergijom (imunoloskom reakcijom na proteine, proizvodnjom IgE antitijela) jednostavno jede to sto mu smeta i onda X godina kasnije sazna da je, eto, to alergija.
Postoje razne intolerancije, zatim bolesti imunoloskog sustava kojima nikako ne odgovara odredjena hrana (npr problemi sa stitnjacom i prehrana), ali to nisu alergije. Znam da se ta rijec zna koristiti olako i svuda, ali s obzirom da zivimo alergije godinama, malo sam osjetljiva na pogresno koristenje termina i olako shvacanje samog problema.
Sretno Vrci s tim pretragama i da su vam sve u najboljem redu [emoji123]
Ja sam uvjerena da će djetetu svi nalazi biti ok, mislim da se ovdje radi o problemu psihološke prirode i da ga treba rješavat s psiholozima.
Moj je isto zezao oko nutri... Ali stvarno nakon desetak popijenih, prihvatio je da mora.
I vrci, bas suosjecam. Odi kog nekog psihologa bez djeteta...
Moj je isto jako malo jeo, godinama. Prepoznajm ga u puno tu napisanih detalja... mislim da je krenulo prakticno jos kad je bio novorodjence, i mogao biti 3-4h bez dojenja, kasnije je isto dojio s po 4h razmaka. Rođen s 4kg na prvi rodjendan je jedva imao 9 i nesto sitno, dohrana je bila par zalogaja jednom dnevno, ako i to, više nije htio. Onda smo zavrsili kod gastroenterologa, zbog sumnje u GER, pa isto price o pedisureu jer ne dobiva na kilaži, pa zašto ga još dojim toliko (a kad je to nešto rijetko od hrane što dobro prihvaća - pa neću mu još to uskraćivati, halo?!) no počeo je ipak malo dobivati i nismo nastavili ići doktorima nego smo doma prihvatili da slabo jede i borili se da jede bar toliko da dobiva neki minimum.
A kod njega je bilo da ne smije pojesti ništa između obroka, i da razmak mora biti barem 3h - ako bi u ta 3h pojeo pol keksa, idući obrok nije skoro ništa pojeo. I doma je preko tjedna godinama pio samo frape za doručak i večeru, ostalo koliko pojede u vrtiću a preko vikenda isti doručak/večera plus par zalogaja ručka ili popodne užine (ali nije bio izbirljiv oko vrste hrane, samo su količine bile mizerne). Naravno, davali smo mu obroke zajedno s nama (pazeci na onih min3h pauze) ali osim par zalogaja jedino bi taj frape popio. No uz svo to visegodisnje natezanje oko prakticno svakog obroka, mizernu tezinu i izgled hodajuceg kostura nikad nismo dali da jede pred tv ili da ga mi hranimo - cijelo to vrijeme je bilo da se obrok jede za stolom, bez distrakcija (osim ako se zapričamo), da se hrani sam, i sto je najvazije da nema dizanja od stola svakih par minuta i nema igranja za stolom usred obroka (a on se mogao zaigrati i s mrvicom kruha ako treba samo da ne jede). Obično je to bio gotov s jelom pola sata nakon što smo svi ostali bili gotovi, no cinjenica da mu se sestra igra dok on jos uvijek jede bi ga bar ponekad potakla da zavrsi obrok.
Na kraju je ipak počeo jesti normalne količine, puno je pomoglo što smo ga s 5g upisali na brdo sportova pa bi nakon sporta dosao gladan, polako mu se valjda napokon i zeludac povecao, a pomoglo je i da su mu se svidjele neke cokoladne pahuljice s mlijekom koje bi dobio za veceru samo ako je prvo pojeo regularnu veceru (pa se i kalorijski unos povecao). Uglavnom, dogurao je do 20kg za upis u skolu, no taj skok je nastupio tek u toj zadnjoj godini vrtica, s 5g je imao 16,5kg. S tim da i dalje nema ni grama sala, sve su misici. Ali nije kostur.
Tako da bi ja eto za početak uvela pravila gdje se jede, kad se jede i ako se jede da se samo jede. Nema hranjenja, igranja za stolom, dizanja usred jela, zavaravanja tv-om dok se dijete sopa (to je sveki znala raditi, ja bi dobila slom zivaca, a i mm) - prezivjeli smo tisucu slomova zivaca sto taaaaako sporo jede i sto mu je 3 griza dovoljno i vise nije gladan, i napokon sad normalno jede (iako ja podsvjesno jos uvijek mjerkam koliko je jeo, zbrajam koliko je bilo prosli obrok, racunam kolicine za iduci.... ) Nije da sam generalno u zivotu razbijala svakodnevno zivce oko toga, no cinjenica je da mi je islo vec jako na zivce da je svaki obrok natezanje s njim koliko ce pojesti jer je npr pojeo pol tanjura bistre juhe s jednom nokolicom i on vise nije gladan za rucak... i tako godinama.
Znam da ja imam problema sa svime. Al on za vrijeme obroka non stop pita kad ce biti gotov, koliko zalogaja,koliko minuta,jel jeo, pa ode u price. Da dobijem lipu za svaku rijec bila bih milijunasica.
Psihicki me umara. Evo jucer je tulio od gladi pa danas nije naucio i nije htio rucati osim 2 zalogaja. Sad ga silim na malo Nutridrinka i kipim u sebi. I sutim i ne odgovaram mu na pitanja jer ne mogu vise.
Muz je zivcan i dere se onda i samo mu kazne zbraja.
Mrzim recenicu "kad cu biti gotov". Za tjedan dana se vracam na posao i to ce mi biti preporod.
Koliko im treba te gladi da se resetiraju?
Podsjecas me na mene kad sam se za svog upornog nespavaca pitala kad ce vise spavati kao i druga djeca (u jaslicama i vrticu je bio jedini nespavac)... ma kakvi, nisam to dozivjela. Eno ga, ima 12 godina, budi se u ranu zoru, a navecer nikad ne bi isao spavati. Zadnja linija obrane mi je pubertet kad svi normalno spavaju do podne...ali, bojim se da ni od toga nista :D
A vase hranjenje...puno je tu vec tenzija i vjerujem koliko vam svima to predstavlja problem.
Mislim da cete kao roditelji u nekom trenutku poceti mijenjati svoj odnos prema hranjenju i cijeloj dinamici koja se stvara zbog svakog obroka. Naravno, sve to pod uvjetom da je organski sve u redu i kad rijesite sve sto se pretraga tice.
Gle, ni vi vise ne uzivate u obrocima...pa kako ce on kao dijete? A obroci (makar jedan dnevno) bi trebali biti zadovoljstvo, druzenje, a ne niz pravila iza kojih stoji nagrada ili kazna. Ne treba dijete divaniti za stolom kao odrasli, niti to tko ocekuje, ali bi bilo dobro da je izlozeno tom modelu obiteljskog druzenja za stolom, pa korak po korak - i dva zalogaja s nekim uzitkom su bolja nego 10 njih u agoniji, s prijetnjama i frustracijama.
Nisam ja s vama unutar 4 zida pa moguce krivo percipiram, ali stekla sam dojam po ovome sto pises da cete u ovoj prici vi odrasli krenuti s promjenama ponajprije od sebe da bi ista promijenili kod malenog.
Evo, mom je trebalo nekih 4-5 godina :)
No dan danas kad ja pitam hoces kod bake on ponekad odgovori "da li cu tamo morati jesti?" Pa ja instant popi**im jer opet samo gleda kako da ne mora jesti.
Razmak od 3h je sluzio da znam da moze pojesti i da je bar malo gladan na pocetku obroka, a obrok smo mu mi dozirali koliko smo smatrali da je razumno da pojede, da se njega pitalo on bi dan danas jeo tri zlice i kraj. Ali kazem kako je rastao i kako mu se zeludac utrenirao za malo vece kolicine dosli smo do faze da bude gladan i pojede solidno... iako recimo danas je opet odugovlacio, sto godina zvakao komadic mesa, svi smo odavno pojeli i vec su kolaci na stolu a on oteze, oteze... ima 7 godina. I nije da mu nije fino, zna zapanjujuce dobro opisati koja hrana mu je ili nije fina, i zasto - samo kad su kolicine u pitanju jeo bi ko vrabac. Neki dan nismo pazili, nije jeo prakticno nista cijeli dan, i place u 6 navecer da ga jako boli trbuh, ja zbrojim sto sve taj dan (nije) jeo i kazem mu odi jest, gladan si - on da ne, da ne moze jesti jer ga boli trbuh. Znaci 7g i jos nije shvatio sto je bol u trbuhu od gladi :roll: Bude valjda jednom...
Kao sto rekoh, 1000x sam izgubila zivce sto se natezemo oko 3 zalogaja u tanjuru, sto on zeli pregovarati koliko zalogaja jos mora pojesti da se slozimo da je pojeo rucak, trazenje da je zedan (onda bi naiskap popio dva deci vode i kraj rucku) itd. Pa bi onda pricao i pricao - e ne moze, suti i jedi. Pricat ces kad pojedes ili bar kad ces uz pricu ujedno i jesti. Imao je tisucu taktika kako da odugovlaci i oteze tu muku zvanu jelo. Najvaznije od svega je da sam u nekom trenutku shvatila da jednostavno te "nemoj ga forsirati jesti" ne pali uvijek, da ponekad mi roditelji moramo bar malo intervenirati. I od onda ga bez griznje savjesti "maltretim" da jede. A kolicine... tolko mu je sestra pojela za obrok dok je imala 10 mjeseci.
U svakom slucaju sad je puuuuno bolje nego kad je imao 2-3-4 pa i 5 godina, pa se sve nadam da bu do puberteta postao standardni stalno gladni tinejdzer. Onda cu nadam se kukati da sve pojede cega ima u kuci.
Ma sto je najbolje, obroci nam nisu napeti. Siza mu krene kad mi zavrsimo, a on jos nije ni par zalogaja pojeo. Pa mu se vise ne da i tak.
Jucer je tako tamanio hranu kad je ogladnio, kaze moj tata da ga nikad nije vidio tako da jede.
Znam,moram se ja sabrati, i iz dana u dan naprijed
moja najmlada je takvo dijete, prepoznajem dosta stvari koje ste pisale. sad ima 7,5 godina. nikad ju doduse nisam vodila na preglede, zdrava je, osim sto je malo cudna i sto ne moze biti na miru dvije sekunde otkad se rodila. nama je krenulo nabolje kad sam ja doslovno odlucila da se ne mogu vise nervirati oko njezine hrane i voditi borbe, postavila cvrsce granice oko nekih stvari (kvalitete obroka i eventualnih nepozeljnih grickalica) i istovremeno prihvatila da je ona dijete koje jede par grizeva svakih recimo 2 sata. jede uglavnom oko 15 vrsta obroka, uglavnom meso (cisto peceno/kuhano, bez safteva ikakvih) i jaja. voli sirova jaja. od voca jabuke, banane. povrce - krastavac. kruh, sami bez icega. i tako. bas nam je bilo mucno, ali otkad sam ja trajno sjasila i ne nerviram se vise doslovno uopce oko hrane - ona jede vise i normalnije. ne znam je li to slucajnost ili je bas zbog toga, ja mislim ovo drugo.
Lako za odluku da se neću nervirati,samo da sam samo ja u pitanju.Muž je bio taj koji me dugo vremena izbacivao iz takta(a malo mi je falilo).Za njega je svaka njena/njihova nervoza zbog toga što su gladne i što se nisu najele.One su glaaadne!Mislim se:pa neka su,zašto se nisu najele?Pa mršave su,pa blijede su,pa ih onda on uhvati hraniti.Pa on,kao obožavatelj svega mogućeg suhog,nasjecka slanine,kobasice,hljeba,a onda one neće da jedu(normalno,one to ne vole),pa se on unervozi,pa unervozi mene....Da zna da ih ja uopšte ne tjeram da jedu hljeb,ispalio bi me na mjesec.On vjeruje u hljeb,glavna hrana i tako,za njega je nemoguć obrok bez hljeba.Meso!Nasjeckaj što više da se najedu(a one meso jedu minimalno).