Evo, da se javim i ja opet.
Riječnik s dvije godine i 10 mjeseci:
mama tata baba didi Fifi Lili Bubu = to je rodbina
ja = ja
aa aa a aara, aa tu = spavati, bager, voziti se, dinosaur, spavaća soba
H = hjundai, naš auto
termini iz crtića: buba, eli, lala, po, pepa, impi i još par sličnih
brrr =hladno
srk = mlijeko
uuu =veliko
ni = malo
da, ne = da, ne
mimi = crveno (iz crtića, gdje se jedan autić zove Mimi)
fafa = žuto (iz crtića, gdje se jedan autić zove Faca)
ima još ne mogu se sad sjetiti...
Rečenice tipa:
Mama aa, tata sss = Mama ide spavati, tata se ide tuširati.
Mama, brlj brlj ne paa tu, Bibi. = Mama, dođi pomozi, da ne podnem. (Sebe zove "Bibi")
Mama daj to.
Ne daj = ne dam
Dosad samo bili na dva savjetovanja kod prof. Jug u SUVAG-u. Sve ono što sam prije napisla stoji i dalje. I još nam je rekla da govor jednostavno ne možemo forsirati. Centri u mozgu još nisu sazreli i možeš se ti okrenuti naglavačke, to je tako zasad. Treba ulagati i ulagati u njegovu "banku riječi" i sve će se jednog dana isplatiti.
Posljednjih mjeseci počeli smo puuuuuno pričati. Ali mislim zbilja puno, sve što radimo komenitramo, ispočetka mi je bilo glupo, ali sad mi je već rutina.
Logopedica je rekla da treba vidjeti u kojoj je on fazi razvoja govora i odatle krenuti dalje. Ako je u onomatopeji, onda početi s onomatopejom, govoriti njegovim jezikom. Na primjer, reći: Brrrrr hladna voda. Nisam sigurna koliko je potrebno koristiti jednostavne rečenice, moram to još ispitati.
Mrvna, posebno sam pitala logopedicu o neverbalnoj komunikaciji, rekla je da je to velika pomoć, bitno je komunicirati jer djeca koja ne govore često su frustrirana kad nešto žele a ne mogu dobiti jer ne mogu reći. I ponavljam. Oni ne mogu. Nije da ne žele, da su lijena. Jednostavno, da mogu pričati, već bi pričali.
Ono što mene frustrira je nedostatak povratne informacije. Potrebno je puno rada, vremena i ispitivanja da skužim je li shvatio nešto što objašnjavam. Njegov govor je na razini djeteta mlađeg od godinu dana. Ali on je proživio gotovo tri godine i vjerojatno kuži puno toga, ali meni je jako teško odrediti kolika je razina znanja. Na primjer, roditelji s djecom koj pričaju puno lakše mogu povesti razgovor o tome kako je bilo kod bake. Zamislite koliko nam je ograničen razgovor ako on govori "da" ili "ne". On vjerojatno upija kao spužva, a ja ne mogu pogoditi uvijek što ga zanima. Primjer, pala sam na guzicu kad mi je pokazao u knjizi sve dinosaure koje imamo. Zna kad ga pitaš koji je triceratops, koji je brontosaur, koji je stegosaur... Ali za dinosaure kaže "grrrr".
Oprostite na dugačkom postu, ali kako vrijeme odmiče, sve mi je teže biti cool oko toga. Za točno dva mjeseca proslavit ćemo treći rođendan. Sve sam zabrinutija. Napredak je otprilike 1 riječ u dva tjedna.
Ima li netko tko ide u SUVAG na neke vježbe? Što kažu vaši logopedi?